Kako ljudima koje vide približiti kako je to biti slijepa osoba u muzeju? I kako u isto vrijeme ostvariti ravnopravan odnos između osoba oštećenog vida i videćih posjetitelja? Upravo se tim problemima bavi projekt „Slijepi vodič kroz stalni postav Tiflološkog muzeja“ koji već neko vrijeme pripremaju djelatnici tog muzeja. Riječ je o programu koji je nastao u suradnji sa slijepim osobama, a koji je prvenstveno namijenjen videćim posjetiteljima. Muzej se pri tom vodi nekim ključnim vrijednostima kao što su uključivost, ravnopravnost i tolerancija u društvu.
Djelatnici Muzejskog dokumentacijskog centra u veljači su imali priliku isprobati u praksi projekt Slijepi vodič. Riječ je o vodstvu male grupe posjetitelja s povezima na očima koje je trajalo sat vremena. Povijest i pojedinosti iz četvrtog postava po redu nam je precizno objašnjavala Kristina, slijepa osoba i volonterka u aktivnoj ulozi vodiča. S obzirom na ograničeno vrijeme, doživjeli smo samo izbor iz stalnog postava, ali uz neuobičajeno multisenzorno iskustvo u muzeju.
Sam projekt je proširenje koncepta Tamne sobe koja već postoji kao dio stalnog postava i to je ujedno bila prva cjelina koju smo posjetili. Zamišljena je tako da se u njoj uključe i druga osjetila, pa smo stoga taktilno istraživali različite svakodnevne objekte i teksture po zidovima povremeno nailazeći i na mirise, dok je u završnom dijelu bilo aktivirano i osjetilo okusa. Vodstvo je uključivalo i različite zadatke pa je tako opipom trebalo prepoznati oblik skulpture ili identificirati određeni materijal.
Na samom početku susreli smo se sa zahtjevnim izazovom snalaženja u prostoru. Ponuđen nam je rekvizit kao pomoć u orijentiranju – nategnuto uže s čvorovima. Napipavajući zid u uskim prostorima pratili smo iz kojeg smjera dolazi Kristinin glas, te se koncentrirali na govorne najave u liftu. Kolektivno smo razvijali novu zahvalnost za govorne najave u prijevoznim sredstvima. Naučili smo kolika je važnost frontalnog prikaza na taktilnim grafikama (i bez obzira na to što smo dodirivali upravo frontalan prikaz, bilo nam je izazovno prepoznati motiv crteža). Koncentrirajući se na audio deskripciju pokušavali smo stvoriti mentalnu sliku o isječcima iz filma Jedan dan u Zemaljskom zavodu za odgoj slijepe djece, nakon čega smo opipavali dvije lutke, muzeografska pomagala ciljano izrađena za ovaj projekt, koje predstavljaju učenike iz Zavoda.
Specifičnost ovog programa je to što su ga kreirali stručnjaci iz područja edukacijske rehabilitacije (koji redovito educiraju kolege iz drugih muzeja kako prilagoditi neku izložbu ili postav osobama s oštećenim vidom). Iako i u inozemstvu postoje projekti poput Slijepog vodiča, oni su više usmjereni na doživljaje slijepe osobe u svakodnevnom životu na ulicama grada. Ovaj je projekt, nasuprot tome, prvenstveno koncentriran na stalni postav i osmišljen u okviru muzeja. Ovo je samo jedan od projekata Tiflološkog muzeja koji ozbiljno shvaća svoju ulogu u senzibiliziranju javnosti za perspektive slijepih osoba, a nama je omogućio drugačiji doživljaj muzeja i pokazao kako može izgledati inverzija uobičajenih uloga u društvu.
Prijave za besplatno vodstvo bit će moguće od ožujka na aplikaciji koja će biti dostupna na Facebook stranici Muzeja.
Nakon obnove muzejske zgrade i otvaranja novoga stalnog postava u listopadu 2024. godine, Hrvatski prirodoslovni muzej (HPM) u Zagrebu promovirao je i monografiju „Hrvatski prirodoslovni muzej : jučer, danas, sutra“ (2024.).
Urednice dr. sc. Tatjana Vlahović i dr. sc. Iva Mihoci objedinile su tekstove djelatnika i suradnika muzeja u kojima je ispričana njegova povijest od samih početaka i osnutka Narodnoga muzeja 1846. godine do danas te dajući pogled prema njegovoj budućnosti.
Prof. dr. sc. Damir Agičić u tekstu „Hrvatska u moderno i suvremeno doba“ ocrtava društveno-povijesni kontekst 19. stoljeća u kojemu se osnivaju značajne nacionalne kulturne ustanove među kojma je i Narodni muzej. Darija Ćaleta i mr. sc. Marijana Vuković dale su povijesni prikaz osnutka, rada i zbirki Narodnoga muzeja u Zagrebu – prvoga hrvatskog nacionalnog muzeja i organiziranoga muzejskog rada u Hrvatskoj. Prateći kronologiju, posebna su poglavlja posvećena povijesnome radu i razvoju Hrvatskoga narodnoga zoološkoga muzeja, Geološko-paleontološkoga muzeja i Mineraloško-petrografskoga muzeja koji su se nakon Drugoga svjetskog rata izdvojili kao specijalni muzeji, a integrirali se u jedinstveni Hrvatski prirodoslovni muzej 1986. godine. Danas je on matična ustanova za sve prirodoslovne muzeje, odjele i zbirke u Hrvatskoj nastavljajući tradiciju svojega muzejskoga i znanstvenoga rada.
Bogatim izborom ilustracija predstavljeni su primjerci iz zbirki Geološko-paleontološkog odjela, Mineraloško-petrografskoga odjela, Zoološkoga odjela i Botaničkoga odjela HPM-a koji u svojemu fundusu sadrži više od 1 340 000 različitih prirodnina – minerala, stijena, fosila, ostataka hominina i njihovih artefakta, prepariranih biljnih i životinjskih vrsta.
Poseban dio monografije posvećen je razdoblju od 2013. godine do danas u kojemu se intenzivno radilo na osmišljavanju novih sadržaja i cjelina novoga stalnog postava, ali i radu na preseljenju cjelokupnoga fundusa iz muzejske zgrade oštećen potresom u ožujku 2020. godine. Opisan je i dokumentarnim fotografijama popraćen projekt rekonstrukcije muzejske zgrade i proširenja izložbenog prostora na 3600 četvornih metara kao i rad na novom muzejskom postavu na kojemu se može vidjeti pet tisuća izložaka iz 84 muzejske zbirke, više od 170 modela, rekonstrukcija i trodimenzionalnih prikaza staništa i okoliša te čak 237 jedinica multimedijalnog sadržaja.
Završno poglavlje u knjizi „Hrvatski prirodoslovni muzej 2025. i nadalje“ donosi viziju muzeja u budućnosti koja se bazira na korištenju proširenih prostornih uvjeta za različite izložbe, radionice, predavanja i sl., redovno dopunjavanje stalnoga postava, ali i praćenju potreba suvremene publike te aktivno uključivanje šire zajednice. Zaključno je istaknut osnovni cilj:
“Hrvatski prirodoslovni muzej ostat će vodeća znanstvena, obrazovna, istraživačka i kulturna institucija u Hrvatskoj i regiji, prepoznatljiva po svojoj znanstvenoj djelatnosti, inovativnom pristupu i edukaciji na međunarodnoj razini, odnosno dinamična platforma znanja i inspiracije, koja kontinuirano raste i širi svoje djelovanje – fizički, digitalno i intelektualno.“ (str. 126.)
U prilozima monografije je popis svih zbirki s pripadajućim brojem predmeta, kronologija izložaba HPM-a od 1961. do 2024. godine te popis ravnatelja od 1986. (Nikola Tvrtković, Srećko Leiner, Davor Žagar, Tatjana Vlahović). Priložena je i popis ključne dokumentacije za realizaciju HPM-a, od stručne koncepcije stalnoga postava u rujnu 2013. do recenzije završne muzeološke koncepcije u 2023. godini. Tekst monografije upotpunjen je i Izborom iz literature.
Dodatnu vrijednost monografije uvelike uvećava ilustrativni materijal – već spomenute dokumentarne fotografije i raritetne arhivske snimke kao i vrsne fotografije iz muzejskih zbirki koje zorno dočaravaju fascinantnu ljepotu prirodoslovne baštine.
Nova monografija HPM-a objavljena je kao dokument prošlih vremena, svjedoči kako je u povijesnom razvoju hrvatske muzejske zajednice, već u njenim počecima velika pažnja bila posvećena prirodoslovnoj baštini i potrebi njezina kontinuiranog proučavanja, čuvanja i edukacije te promicanju „svijesti o neraskidivoj povezanosti čovjeka i prirode“. A HPM tu djelatnost obavlja 180 godina s jasnom vizijom i ciljem njezina unapređivanja.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
HRVATSKI prirodoslovni muzej : jučer, danas, sutra / [urednice Tatjana Vlahović, Iva Mihoci
; autori fotografija Doris Barić ... et al.].- Zagreb : Hrvatski prirodoslovni muzej, 2024.- 180
str. : ilustr. u bojama ; 29 cm
Tekstovi više autora.- Bibliografija.
ISBN 978-953-8595-00-4
Izvor: Muzej grada Šibenika
„One su držale familiju“ – izložba o heroinama šibenskih težačkih obitelji
U Muzeju grada Šibenika može se razgledati izložba „One su držale familiju; Život žena u šibenskim težačkim obiteljima krajem 19. i početkom 20. stoljeća“, autorice Marije Krnčević Rak, koja donosi snažnu priču o ženama iz težačkih obitelji šibenskog kraja koje su u teškim životnim uvjetima bile stup obitelji i zajednice.
Kroz fotografije, predmete iz svakodnevice, arhivske zapise i svjedočanstva izložba prikazuje svakodnevni život žena koje su radile u polju, brinule se o kući i djeci, ali radile i dodatne poslove kako bi nešto i zaradile. Izložbom su obuhvaćena zadnja desetljeća 19. i prva desetljeća 20. stoljeća jer je autorica priče o ženama mogla čuti iz prve ruke, od njih samih, ili u slučaju žena rođenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća, od članova njihovih obitelji. Gornja vremenska granica bila je otprilike Drugi svjetski rat jer je iz razgovora s kazivačima bilo očito da se nakon Drugog svjetskog rata život i položaj žena znatno mijenja nakon što su se izborile za pravo glasa. Osim toga, sve više žena završava srednje škole, pa i fakultete i zapošljava se u raznim tvrtkama, što do tada nije bilo uobičajeno.
Izvor: Muzej grada Šibenika
U katalogu izložbe prikazan je život žena u najvažnijim životnim fazama - djetinjstvu, ranoj mladosti, šetnjama i zagledanju, zarukama, udaji i životu u novoj obitelji, zatim poslovi kojima se žena nakon udaje morala baviti, kao i izgled kuće u kojoj je živjela. U postavu su predstavljeni predmeti koji su se koristili za obavljanje tih poslova, poput tkalačkog stana, šivaće mašine, spara, daske za pranje rublja, ramine i glačala. Posebnu pažnju publike na otvorenju privukli su rekonstrukcija jedne od šest gradskih česmi koje su u Šibeniku bile postavljene 1895. godine, snažan simbol svakodnevnih obaveza težačke žene koja je bila zadužena za opskrbu domaćinstva vodom, kao i rekonstruirani prikaz kuhinje s napom, maškarjolom, kopanjom, bancima i raznim kuhinjskim posuđem (rekonstrukciju česme i kuhinje izradio je vrsni šibenski umjetnik Borko Čelar). Izložen je i baul i tekstilni predmeti koji su bili dio ženske dote - lancuni, intimele, mudante, šotane, spavaćice i ostali ručni radovi.
Autorica u katalogu ističe iznimnu važnost bilježenja kazivanja, jer, kako napominje, zbog nedostatka literature vezane uz temu izložbe, u pripremi su joj od neizmjerne važnosti bila kazivanja, kako ona koja je sama snimila (najstarije kazivačice čijim se kazivanjima koristila u pripremi izložbe bile su rođene 1910. i 1911. godine), tako i ona objavljena u knjizi Živka Šarića „Kazivanja o starom Šibeniku“.
Izložba je ostvarena na prijedlog članica Ogranka Matice Hrvatske u Šibeniku Duške Krnić, Dolores Bujas i Katarine Simsig, koje su htjele ispričati priču o svojim majkama i bakama i izložiti njihove dote i ručne radove. Realizirana je u suradnji s Ogrankom Matice hrvatske u Šibeniku i njegovom predsjednicom Zdenkom Bilušić i gradskom knjižnicom „Juraj Šižgorić“ Šibenik s ravnateljicom Marinom Šimić.
Izvor: Muzej grada Šibenika
U prosincu je u Muzeju otvorena i izložba slika Lane Martinović Čale „Narodne priče“, te je uz izložbu promovirana slikovnica „Narodne priče prema zapisima don Krste Stošića“ temeljena na narodnim pričama koje je zapisao i napisao don Krsto Stošić, osnivač Muzeja grada Šibenika. Urednica slikovnice je Marija Krnčević Rak, a u prvom dijelu predstavljeno je sedam priča koje je Stošić zabilježio kao „narodne“, od kojih dvije potječu upravo iz Šibenika. U drugom dijelu nalazi se devet priča koje je napisao don Krsto, a svaka od njih na kraju nosi neku pouku. Priče je tridesetih godina 20. stoljeća Stošić objavljivao u dječjim časopisima „Obitelj“ i „Mala mladost“ koje je izdavalo Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima te se ovom prilikom Muzej zahvaljuje HKD-u sv. Jeronima na dopuštenju za ponovno objavljivanje. Sadržaj je djelomično izmijenjen i prilagođen današnjim čitateljima, a prilagodila ga je istaknuta šibenska spisateljica za djecu Ana Bilić. Ono što daje posebnu vrijednost i čar slikovnici su slike Lane Martinović Čala koje su korištene za ilustriranje ovih narodnih priča.
Objavljivanjem slikovnice i izložbom slika, Muzej je na još jedan način odao počast svom osnivaču don Krsti Stošiću, neumornom istraživaču šibenske povijesti i kulturne baštine. Oba programa bila su dio obilježavanja stote obljetnice osnutka Muzeja grada Šibenika koji je osnovan 20. prosinca 1925. prigodom proslave tisuću godina Hrvatskoga Kraljevstva i posjeta Šibeniku ondašnjeg ministra Stjepana Radića, a od tada su šibenski muzealci priredili više od 500 izložbi i uspostavili brojne znanstveno-istraživačke suradnje s uglednim svjetskim institucijama predano služeći naslijeđu prošlosti.
(Muzej grada Šibenika)
Izvor: Zip portal
„Planjke, vugli, cifre“ – slojevita priča o graditeljskom nasljeđu Turopolja
U Muzeju „Staro selo“ Kumrovec može se razgledati multidisciplinarna izložba Muzeja Turopolja pod nazivom „Planjke, vugli, cifre – dokumentiranje drvene arhitekture Turopolja - starija i nova građa u dijalogu“ koja donosi sveobuhvatan pregled bogate drvene arhitekture Turopolja, predstavlja tradicionalne alate i tehnike gradnje te otvara pitanje njezina sustavnog dokumentiranja i očuvanja za buduće generacije.
Posjetitelji izložbe otkrivaju kako Turopolje i Hrvatsko zagorje, iako prostorno različiti krajevi, povezuje bogata tradicija drvene arhitekture vidljiva u načinu gradnje, funkcionalnosti prostora, specifičnom umijeću slaganja greda i oblikovanja detalja, uporabi hrastovine kao temeljne građe te odnosu čovjeka prema prirodi i zajednici. Koncepcijski izložba je podijeljena u dvije tematske cjeline. Prva se bavi kontinuitetom dokumentiranja drvene arhitekture na području Turopolja, Posavine, Pokuplja i Vukomeričkih gorica, a u njoj je predstavljen izbor starije dokumentacije nastale od 19. stoljeća do danas, te nove dokumentacije prikupljene tijekom 2022. i 2023. godine. Druga cjelina prezentira tradicionalne alate i tehnike gradnje drvenih kuća i ukrasa, kao i suvremene metode dokumentiranja.
Istaknuto je istraživanje koje je 1972. godine proveo Republički zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, u suradnji s Muzejom Turopolja i tadašnjom ravnateljicom Višnjom Huzjakom. Kroz istraživačku akciju Istraživanje i fiksiranje stanja etnoloških spomenika u cilju prikupljanja dokumentacije i proučavanja mogućnosti njihove zaštite na području Hrvatske (1972.-1989.), detaljno je istražena i fotografski dokumentirana okolica Velike Gorice. Potaknute tom dokumentacijom, autorice izložbe Maja Ergović, viša kustosica dokumentaristica (Muzej Turopolja) i izv. prof. dr. sc. Sanja Lončar (Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju), zanimale su se za stanje na terenu pedeset godina kasnije (2022.).
Izvor: Zip portal
Na primjerima se propituju načini i izazovi dopunjavanja, obogaćivanja i korištenja dokumentacije o drvenoj arhitekturi, pokazuju se mogućnosti korištenja suvremenih tehnologija u dokumentiranju, kao i mogućnosti povezivanja procesa dokumentiranja i dokumentacije sa srednjoškolskim i visokim obrazovanjem.
Izložba je rezultat projekta „Ruralno graditeljstvo na području Turopolja“ koji je pod vodstvom Maje Ergović i dr. sc. Sanje Lončar proveden tijekom 2022. i 2023. godine. Primjenom fotogrametrije snimljeni su cjeloviti objekti i arhitektonski detalji, izrađeni su 3D modeli kuća, katalozi majstora, alata i dekorativnih motiva, a pojedini su objekti reproducirani i uz pomoć 3D printera, čime je napravljen prvi korak prema zaštiti, obnovi i novim načinima interpretacije baštine. Također, rezultati istraživanja postavili su temelj za šire i kompleksnije proučavanje drvene arhitekture središnje Hrvatske.
Izložba i sam projekt nagrađeni su Posebnim priznanjem Hrvatskog muzejskog društva u kategoriji Istraživački rad koji je rezultirao izložbom i Godišnjom nagradom Milovan Gavazzi Hrvatskog etnološkog društva u kategoriji Zaštita kulturne baštine. O uspješnosti projekta govori i činjenica da je gostovanje izložbe u Kumrovcu njeno peto predstavljanje izvan Muzeja Turopolja, nakon čega slijede postavljanja u Muzeju Brdovec, Zagrebu, Etnografskom muzeju Istre u Pazinu i Gradskom muzeju Virovitica.
Velik doprinos u stvaranju građe i njenoj prilagodbi za izložbu te u oblikovanju vizualnog identiteta dali su stručni suradnici izv. prof. dr. sc. Hrvoje Tomić (Geodetski fakultet u Zagrebu), majstor tesar Pepo Cvetković te majstori stolari Goran Selanac i Marijan Dragičević s učenicima Strukovne škole Sisak.
Svi koji žele otkriti slojevitu priču o drvenoj arhitekturi kao trajnom svjedoku života i identiteta jednog prostora mogu razgledati izložbu u Muzeju „Staro selo“ Kumrovec do 10. ožujka 2026.
(I.G.)
Izvor: Muzej grada Kaštela
Kaštela – „Mali predmeti – velike priče“ na četvrtom muzejskom gostovanju
U kaštelu Vitturi, središnjem mjestu kulture Grada Kaštela, Muzej grada Kaštela predstavio je u Noći muzeja gostujuću izložbu Muzeja grada Zagreba Zagreb in spe / Mali predmeti – velike priče, autorice muzejske savjetnice Aleksandre Bugar.
Relativno mala, ali kompleksna arheološka izložba koncipirana je kao pogled u prošlost Zagreba kroz samo šest predmeta, u rasponu od šest tisuća godina. Izloženi predmeti odabrani su iz velike količine arheološke građe koja se čuva u Muzeju grada Zagreba i koja je rezultat arheoloških istraživanja pri obnovi zgrade Muzeja provedenih početkom 90-tih godina 20. stoljeća te mnogobrojnih zaštitnih istraživanja koja su na području Zagreba proveli arheolozi MGZ-a tijekom prva dva desetljeća 21. stoljeća. Svaki od odabranih predmeta priča jedinstvenu priču o Zagrebu, o prostoru nenapisanom ili manje poznatom. Portretiraju mikro-lokacije arheološkog pra-grada i davne mu stanovnike.
Oba muzeja, i kaštelanski i zagrebački, ali i gotovo svi gradski muzeji na prostorima u kojima živimo, sustavno prikupljaju građu putem arheoloških istraživanja. Doprinose time sadržajnijoj interpretaciji povijesnog razvoja i identiteta svojih gradova, pokušavajući senzibilizirati javnost na potrebu aktivnijeg očuvanja i afirmacije arheološke kulturne baštine. Istovremeno, inkluzija i pristupačnost sve su učestalije važna tema u osmišljavanju programa suvremenih muzejskih ustanova.
Izvor: Muzej grada Zagreba / originalni predmet u vitrini, replika za dodirivanje i kraći tekst na brajici i uvećanom tisku
Izložba Mali predmeti – velike priče inkluzivna je i idejom i izvedbom, pristupačna svim posjetiteljima i prilagođena osobama s invaliditetom. Pri pripremi izložbe vodilo se računa o tehničkim standardima prilagodbe: dizajnom izložbenih vitrina za originalne predmete koje su visinom prilagođene i osobama u invalidskim kolicima i djeci te s kosinama za tekstove na Brailleovom pismu, kvalitetnim replikama predmeta koje slijepe osobe, ali i svi ostali posjetitelji, mogu dodirivati, izložbenim tekstovima u čitljivom fontu i uvećanom tisku te videom s prijevodom tekstova na hrvatski znakovni jezik, s titlom i govorom.
Muzej grada Zagreba kroz svoje inkluzivne programe već niz godina radi na prilagodbi stalnog postava osobama s invaliditetom, posebice slijepim i slabovidnim osobama. Od 2020. godine dio je međunarodne muzejske zajednice COME-IN! koja promiče ideju dostupnosti muzeja široj publici s različitim oblicima invaliditeta. Svjesni koliko toga još valja učiniti boljim, Muzej nastavlja raditi na pristupačnosti muzejskih prostora i stalnog postava, ali i na realizaciji inkluzivnih povremenih izložbi. Mali predmeti – velike priče iz ciklusa Zagreb in spe, izložba je čiji je koncept prilagodbe pridonio interesu drugih muzejskih ustanova da ju predstave u svojim sredinama. Naime, ovogodišnje gostovanje u Muzeju grada Kaštela četvrto je predstavljanje izložbe, nakon prvog postava u Muzeju grada Zagreba u prvoj polovici 2022. godine. Izložba je iste godine svoj put nastavila u Vukovaru, u Muzeju vučedolske kulture, potom 2023. godine u Piranu, u Pomorskom muzeju „Sergej Mašera“ te 2024. godine u Javnoj ustanovi Muzeji i galerije Podgorice.
Izložba je nastala i u želji da malim koracima gradimo ravnopravnije društvo, jer kultura pripada svima, a u kaštelu Vitturi može se razgledati do 15. ožujka 2026.
(Aleksandra Bugar)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr