Statistički pregled podataka o hrvatskim muzejima Muzejski dokumentacijski centar na godišnjoj razini priprema na temelju podataka iz višekorisničke mrežne baze Registra muzeja, galerija i zbirki u RH (OREG). Posljednji podaci dostavljeni za OREG za 2021. godinu pristigli su 12. travnja 2022., a podaci se odnose na muzeje upisane u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj, izuzev Umjetničkog paviljona s obzirom da ne posjeduje muzejsku građu.
Pozivu za ažuriranje podataka za 2021. godinu odazvalo se 88 % hrvatskih muzeja uvrštenih u Upisnik, što je za 32 % više nego za 2020. godinu.
U prikazu donosimo pregled muzeja prema osnivaču, djelokrugu, tipu i vrsti, strukturi stručnih muzejskih djelatnika, broju i vrsti zbirki te broju prijavljenih muzejskih predmeta.
Muzeji prema osnivaču
Osnivači muzeja u Hrvatskoj su gradovi (56 %), država (17 %), županija (9 %), općina (7 %), ostali osnivači (8 %), više osnivača (3 %) među kojima su i muzeji koje su zajednički osnovali država i grad (3) te županija i grad (1).
Djelokrug
Prema djelokrugu, 51 % hrvatskih muzeja djeluje lokalno, 29% ih ima doseg na razini države, 19,6 % djeluje regionalno a manje od 1 % međunarodno.
Muzeji prema tipu i vrsti
Prema tipu, hrvatski muzeji podijeljeni su na opće (41,5 %), specijalizirane muzeje (48 %) te muzejske zbirke (10 %) i stalnu muzejsku izložbu (tek jednu od muzeja iz Upisnika, što čini 0,5 %).
Muzeji prema tipu i vrsti dijele se na opće muzeje (83 ili 41,5 % ukupnog broja službenih muzeja i zbirki u RH), zatim specijalizirane (96 ili 48 %) koji se pak dijele na arheološke (6 %), etnografske (4 %), povijesne (5 %), prirodoslovne (2,5 %), tehničke (1 %), umjetničke (17 %) i ostale (12,5 %), potom na muzejske zbirke (20 ili 10 %) te jednu stalnu muzejsku izložbu (0.5 %).
Među općim muzejima, zavičajnih je 45 (što čini 55 % općih muzeja), gradskih 32 (38 % općih muzeja), nacionalnih 4 (5 % općih muzeja).
Među specijaliziranim muzejima (96) po tipu, najviše je umjetničkih (34 ili 35,4 %), zatim arheoloških (njih 12 ili 12,5 %), povijesnih (10 odnosno 10,4 %), etnografskih 8 (8,3 %), prirodoslovnih 5 (5,2 %), tehničkih (2 ili 2,1 %) te ostalih 25 (26 %).
Među 20 muzejskih zbirki nalaze se 6 umjetničkih, 1 arheološka, 2 povijesne, 2 etnografske i 9 koje pripadaju u ostale tipove zbirki.
Struktura stručnih muzejskih djelatnika
Prema podacima iz OREG-a, ukupan broj zaposlenih u muzejima u 2021. godini je 1874, od čega je 1120 stručnih i pomoćnih stručnih muzejskih djelatnika i ostalih stručnih djelatnika, ne uključujući pripravnike. Prosječna dob stručnih muzejskih djelatnika je 50 godina, a omjer prema spolu većim dijelom ide u korist ženskih kolegica kojih je 65 % nasuprot muškim kolegama koji čine 35 % muzejskog kadra.
Najveći broj stručnih muzejskih zvanja su kustosi i pripadajuća viša zvanja (viši kustosi i muzejski savjetnici) kojih je u 2021. godini u hrvatskim muzejima zabilježeno 673. Muzejskih pedagoga (s pripadajućim višim zvanjima) ima 76, dokumentarista (također s višim zvanjima) 64, restauratora i konzervatora 80, preparatora 43, djelatnika knjižničarske struke (pomoćni knjižničar, knjižničar, viši knjižničar, diplomirani knjižničar, knjižničarski savjetnik) 39, muzejskih tehničara 110, informatičara i fotografa po 14, stručnjaka za PR i/ili marketing 42, dok je ostalih zvanja 53 a raspoloživi podatak nedostaje za njih 41.
Dio navedenih zvanja u tablici se preklapa, s obzirom da dio djelatnika u muzejima ima dvojna zvanja - bilo da obavljaju oba posla ili su za oba zvanja polagali stručni ispit.
Muzejske zbirke i predmeti
U 2021. godini zabilježen broj muzejskih zbirki u hrvatskim muzejima je 2874, što je za 69 zbirki više no u 2020. godini kad ih je prijavljeno 2805. Neke zbirke su nastale preustrojem postojećih, no tijekom prošle godine ustanovljene su i neke nove. Ukupan broj predmeta u muzejskim zbirkama u 2021. iznosi 6.691.973, a prema podacima iz OREG-a, od toga je inventirano 4.632.155 što čini 69,2 % ukupnog broja, dok ih je u računalne baze uneseno 3.837.471 odnosno 57,3 %. Podaci su slični onima u 2020. godini u kojoj bilježimo 6.550.762 prijavljenih predmeta od kojih je inventirano 4.560.108 (69,6 %), odnosno računalno inventirano 3.685.334 (52,6 %). S obzirom na 2020. godinu primjećuje se ne samo uvećanje broja muzejskih zbirki i ukupnog broja predmeta, već je i postotak računalne inventiranosti građe porastao za gotovo 5 % (4,7 %) . Izgleda da se i u 2021. nastavio trend obrade građe koji je uočljivo nastupio tijekom razdoblja lockdowna i razdoblja smanjenog broja posjetitelja uzrokovanih pandemijom, kada su se muzeji mogli posvetiti jednoj od ključnih zadaća svoga djelovanja.
(Tea Rihtar Jurić, prikupljanje i obrada statističkih podataka, izrada grafikona, tekst)
Statistički pregled za 2021. možete pogledati na mrežnim stranicama MDC-a.
Karte vojnogeografskih instituta u Hrvatskom povijesnom muzeju pedeset i prvi je po redu katalog muzejskih zbirki Hrvatskoga povijesnog muzeja te prvi objavljen u e-obliku. Slijedeći pozitivne primjere europskih i svjetskih baštinskih institucija kao i rad geoinformacijskih sustava, izradi ovog specijaliziranog izdanja u e-obliku prionulo se prije svega zbog specifičnosti kartografske građe, kojoj nove tehnološke mogućnosti daju nemjerljivo veću interakciju s krajnjim korisnikom za razliku od tiskanih izdanja.
Hrvatski povijesni muzej od 1968. godine kontinuirano objavljuje kataloge muzejskih zbirki. Riječ je o specijaliziranoj seriji publikacija s ciljem sistematične obrade muzejske građe kojima se kontinuirano stremi afirmaciji muzejske struke. Nove tehnološke mogućnosti i novi uvjeti rada obilježeni pandemijom virusa COVID-19 i potresom zbog kojega je Hrvatski povijesni muzej do daljnjega zatvoren za javnost bili su poticaj da se s ciljem ostvarivanja dostupnosti fundusa nakon pedeset tiskanih kataloga okrenemo ka elektroničkom izdanju.
Postupkom digitalizacije, stručne obrade te prezentacije obuhvaćeno je više od 1100 jedinica kartografske građe različite provenijencije koja sačinjava veći dio fundusa Kartografske zbirke, poput topografskih karata, tematskih karata, planova, atlasa i priručnika kao vrijednih povijesnih izvora. Spomenuti kartografski prikazi od kojih većina do sada nije izlagana niti objavljivana, prikazuju europske i hrvatske zemlje u izdanju dvaju najvažnijih vojnogeografskih instituta na području srednje i jugoistočne Europe u razdoblju od prve polovice 19. stoljeća do osamdesetih godina 20. stoljeća – nekadašnji Carski i kraljevski Vojnogeografski institut u Beču (K. u. K. Militärgeographisches Institut) te Vojnogeografski institut u Beogradu (danas Vojnogeografski institut „General Stevan Bošković“).
Svezak opće karte Europe u 25 listova. Izvor: Hrvatski povijesni muzej
Ovim e-katalogom na jednom je mjestu prikazana i objavljena mnogobrojna te raznovrsna kartografska građa u izdanju gore navedenih instituta, čime je cjelovitije prikazan rad navedenih institucija te dio fundusa Kartografske zbirke Hrvatskoga povijesnog muzeja. Kao sličan i suvremen način prikaza kartografske građe (primjerice katastarske karte, karte gradova i državnih teritorija) može se spomenuti portal Mapire.eu tvrtke Arcanum iz Mađarske, čija baza podataka sadržava digitaliziranu kartografsku građu iz razdoblja Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije, a u čijem je projektu digitalizacije sudjelovalo više europskih arhiva (https://maps.arcanum.com/en/). Nadalje, digitalizirani primjerci austrougarskih topografskih karata, specijalki, izrađenih u mjerilu 1:75 000 mogu se pronaći kao digitalna kolekcija na stranicama knjižnice u New Yorku (New York Public Library, https://www.nypl.org/).
Navigacija i pretraživanje e-kataloga jednostavnim pristupom omogućava korisnicima da sami odaberu sadržaj pretraživanja uz pomoć filtera (primjerice izdavač, vrsta kartografske građe te vremenska i zemljopisna odrednica), a radi što boljeg prikaza detalja na kartama je ponuđena i opcija uvećavanja te smanjivanja. Također je omogućeno i kontinuirano nadopunjavanje kataloga novom kartografskom građom te komparativnim materijalima što će ubuduće doprinijeti široj povijesnoj kontekstualizaciji ove specifične građe. Zaštita originalnih muzejskih predmeta postignuta je digitalizacijom, a sve s ciljem očuvanja ove vrijedne kulturno-povijesne baštine koja danas uz ostalo svjedoči o mnogobrojnim promjenama upravno-teritorijalnog ustrojstva hrvatskih zemalja kroz povijest.
Svezak opće karte Europe u 25 listova. Izvor: Hrvatski povijesni muzej
Autorica kataloga je Iva Katarina Vukičević, autor dizajna, programiranja i digitalnog razvoja Nikola Vidović, stručne suradnice Jelena Balog Vojak, Anja Batina, mag.ing.geod. et geoinf. (Prehnit d.o.o.) i Zdenka Šinkić. Građu je digitalizirala i naslovnicu izradila Ivana Asić, lekturu potpisuje Iva Klobučar Srbić, a prijevod Boris Blažina i Maja Mladinov.
Promocija Kataloga Karte vojnogeografskih instituta u Hrvatskom povijesnom muzeju Hrvatskog povijesnog muzeja održat će se online 17. svibnja 2022. U 12 sati preko platforme ZOOM na linku:
https://us06web.zoom.us/j/83155275995?pwd=am1NTHdOcU0wdXBqL1g4VVRxalBRZz09
Meeting ID: 831 5527 5995
Passcode: 136832
(Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja)
Montaža Olympije u splitskoj luci s dva američka mornara, izradila Dina Vuletin Borčić
Muzej grada Splita – izložba o brodu koji je donio američki san u Split
Uoči svetog Duje, zaštitnika grada Splita, u četvrtak 5. svibnja 2022. godine u Galeriji Muzeja grada Splita otvorit će se izložba „Američki san u Splitu – Od Olympije do Male Floramye“ koja će oživjeti razdoblje od 1919. do 1921. godine, kad su u Split nakon I. svjetskog rata stigli saveznički ratni brodovi s ciljem očuvanja mira. Splićani su tada bili na izmaku snaga, gladni, desetkovani pandemijom Španjolske gripe i podijeljeni između političkih ideja – ujedinjenja s južnoslavenskim narodima i pripajanja Italiji zbog čega je često na ulicama dolazilo do sukoba suprotstavljenih strana. Međusavezničke patrole sastavljene od savezničkih snaga – Francuza, Talijana, Amerikanaca i Engleza uskoro su uspostavile mir na ulicama.
Dolaskom admirala Philipa Andrewsa, zapovjednika američke flote na istočnom Mediteranu, u Split u ožujku 1919. godine, uspavani grad se budi, a ulicama ubrzo odjekuju neki novi ritmovi i zvuci koje su donijeli američki mornari. Splićani im se isprve nisu mogli načuditi, ali ubrzo su čak i dnevne novine Novo doba apelirale da se sviranje premjesti na Narodni trg (Pjacu), središte građanskog života. Američki mornari postali su omiljeni gosti u gradu pod Marjanom, a njihov kulturni i sportski život s ulica se prenio na sportske terene i kazališta. Iako američki nogomet nije zaživio, Splićani su se oduševili baseballom, pa su tako sportska društva Hajduk i Borac organizirali vlastite baseball sekcije. Boks je tada u Splitu bio tek u povojima, ali na palubama brodova često su se organizirali boksački mečevi, a poznato je i kako je Splićanin Razmilović pobijedio Amerikanca Nelsona u jednom takvom okršaju. Admiral Andrews je uz pomoć humanitarnih organizacija YMCA i Knights of Columbus darivao sportsku opremu i poticao razvoj američkih sportova u Splitu.
Osim toga,Splićani su ga često pozivali na bitne društvene i kulturne događaje na koje se on sa suprugom Clarom rado odazivao. Novo doba je svakodnevno izvještavalo o brojnim plesovima i koncertima poput onoga Kulturnog društva Guslar i Splitske filharmonije koji je bio toliko uspješan da su ga morali ponavljati i na američkim ratnim brodovima.
Amerikanci su napustili splitsku luku 1921. godine, a memorija o tom kratkom, ali intenzivnom druženju, vremenom je izblijedjela. Jedini predmet s američke krstarice Olympia koji je preživio do danas je baseballska palica s urezanim imenom Chicago Cubsa, a koju je na poklon dobio jedan dječak od dvojice američkih mornara, danas je u vlasništvu Muzeja sporta u Splitu. Osim nje, na izložbi će se po prvi put prikazati model spomen-obilježja admiralu Philipu Andrewsu, autora Vinka Peračića. Originalne fotografije američkih posada u Splitu ustupio je splitski kolekcionar Frane Mikelić, a ženski odjevni predmeti iz tog doba stoje kao dokaz kako su Splićanke i u najtežim vremenima pratile svjetsku modu i plesale u najmodernijim ritmovima.
Autorice izložbe su Darka Perko Kerum i Mia Kragujević, kustosice Muzeja grada Splita, a likovni postav uz autorice potpisuje Dina Vuletin Borčić, inače viša restauratorica za tekstil u Muzeju. Izložba će biti popraćena i istoimenim katalogom koji će izaći iz tiska u lipnju. Osim tekstova autorica, u katalogu i na izložbi je tekst Mladena Cukrova iz Muzeja sporta u osnivanju koji je i ranije pisao o admiralu Philipu Andrewsu. Muzeološke materijale su za izložbu grafički uredile i pripremile Dina Vuletin Borčić i Petra Ana Čubelić, a potonja je grafički oblikovala katalog izložbe. Izložena građa je dijelom iz fundusa Muzeja grada Splita uz predmete posuđene iz Muzeja sporta u osnivanju, Hrvatskog pomorskog muzeja, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Sveučilišne knjižnice u Splitu i gospodina Ljubomira Radića.
„Američki san u Splitu“ moći će se razgledati u Maloj galeriji Muzeja grada Splita do kraja rujna 2022.
(Darka Perko Kerum i Mia Kragujević, Muzej grada Splita)
Izvor: Muzej grada Splita
Reljef s prikazom pada Jeruzalema, Titov slavoluk u Rimu, oko 81. godine
„Holokaust i stradanja u kulturnom stvaralaštvu“ – umjetnost kao podloga za širenje mržnje
U srijedu 27. travnja, na Dan sjećanja na holokaust – Jom Hašoa, kada je u Zagrebu ispred Željezničkog kolodvora otkriven spomenik u znak sjećanja na žrtve holokausta i ustaškog režima, održan je drugi po redu seminar ANTISEMITIZAM, HOLOKAUST I STRADANJA: Prošlost u sadašnjosti. Organizator je Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, a tema ovogodišnjeg seminara bila je Holokaust i stradanja u kulturnom stvaralaštvu. Predavanja su održali Barbara Vujanović, Daniel Rafaelić, Snježana Banović, Tonči Bilić te mađarski književnik Gábor T. Szántó obuhvativši područja likove umjetnosti, filma, kazališta, glazbe i književnosti.
U svom predavanju Holokaust i stradanja u likovnoj i vizualnoj umjetnosti viša kustosica Atelijera Meštrović dr. sc. Barbara Vujanović pokazala je kako je antisemitska propaganda u 20. stoljeću koja je dovela do genocida europske židovske populacije samo kulminacija višestoljetne tradicije antisemitskih prikaza u likovnoj umjetnosti. Židovski narod trpi progone od svojih početaka, a mnogi od tih sukoba prikazani su na starovjekovnim reljefima. No, uspostavom kršćanstva kao dominantne religije zaoštrava se odnos prema Židovima, posebice kroz propagaciju mita o bogoubojstvu prema kojem su Židovi odgovorni za Kristovu smrt. Kroz srednji vijek to ujedino postaje podloga za ostale mitove te opravdanje za progone i počinjenje zločina nad Židovima.
Lažne optužbe oskvrnuća hostije bile su učestale u srednjem vijeku (posljednja podignuta u 19. stoljeću) na što se referira prikaz Čudo oskvrnute hostije (1467. – 1469.) jednog od najznačajnijih talijanskih ranorenesansnih slikara Paola Uccella. Grafike su bile pogodan medij za širenje antisemitizma jer su bile lako umnožive i shvatljive nepismenom puku, ali i crkve, bilo na vitrajima i dijelovima oltara u unutrašnjosti, bilo na vanjskom dijelu. Tako su na pročelju crkve Martina Luthera u Wittenburgu prikazani rabin i dva Židova kako opće sa svinjom što u današnjem kontekstu otvara pitanje da li bi takvi rasistički prikazi trebali ostati prisutni u javnom prostoru ili bi ih se trebalo ukloniti.
Antisemitski reljef na pročelju crkve Martina Luthera u Wittenburgu s prikazom rabina i dvaju Židova kako opće sa svinjom
Brojni mitovi započeti u srednjem vijeku uspijevaju preživjeti do 20. stoljeća, kao na primjer mit o Židovima da ubijaju djecu i koriste njihovu krv u svojim vjerskim obredima na što „upozorava“ letak iz Kijeva iz 1915. Stereotip o Židovima koji kontroliraju financije također se perpetuira do današnjih dana, a započinje u srednjem vijeku kada je Židovima bilo zabranjeno ući u brojne zanate i posjedovati zemlju pa su se počeli baviti posuđivanjem novca. Prikaz koji potječe iz Engleske iz 18. stoljeća Židov drži zubalo nadajući se da će naći zlato ilustrira taj stereotip, ali i sudbinu koja će u stvarnosti zadesiti brojne Židove tijekom nacističkog progona i holokausta. Na udaru kleveti našli su se i konkretni ljudi poput obitelj Rothschild čiji je jedan od članova meta karikature s kraja 19. stoljeća.
Za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata šire se karikaturalni prikazi na plakatima na kojima se povezuje antižidovska i antiboljševička propaganda. Posebice za vrijeme uspostave nacizma i Drugog svjetskog rata u likovnim umjetnostima javlja se propaganda koja potiče na širenje diskriminacije i normalizira mržnju prema Židovima što će na koncu dovesti do „konačnog rješenja“. Uspostavom NDH ustaški režim preuzima taj narativ provodeći antisemitsku propagandu u Hrvatskoj. Plakat izložbe Židovi: Izložba o razvoju židovstva, i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. 4. 1941. rješenje židovskog pitanja u N.D.H., postavljene sredinom 1942. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu prikazuje židovski narod poput zmije.
Štapovi za hodanje, Europa, 19. stoljeće, Zbirka Katz Ehrenthal
Vujanović se u svom predavanju osvrnula i na problematiku spomenika žrtvama holokausta. Uz poznati memorijal Petera Eisenmana u Berlinu istaknula je nedovoljno poznati neizvedeni projekt Židovskog memorijala Ivana Meštrovića u suradnji s njemačkim arhitektom Erichom Mendelsohnom koji je trebao biti postavljen u New Yorku. U Hrvatskoj židovske žrtve rijetko su spomenicima komemorirane te je otkrivanjem Spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima u Zagrebu ponovno u fokus došla vječna rasprava o tome na koji likovni način primjereno iskazati počast žrtvama. Praksa postavljanja kamena spoticanja (njem. Stolperstein) provodi se i u Zagrebu od 2020. godine, i to upravo na inicijativu Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust. Ta diskretnija forma komemoracije imenom i prezimenom podsjeća na naše nekadašnje sugrađane koji su stradali zbog svog porijekla.
Svjedoci smo danas relativizacije i izvrtanja znanstveno utvrđenih činjenica te pojave raznih teorija koje se šire društvenim mrežama, jedna od kojih je i negacija holokausta. Kod nas u Hrvatskoj dovodi se u pitanje priroda koncentracijskog logora Jasenovac i zvjerstava koja su se tamo događala. U svjetlu obilježavanja proboja iz Jasenovca 22. travnja 1945., cilj ovog seminara je, kako ističu organizatori, „pridonijeti cjelovitijoj i kvalitetnijoj obradi ovih tema unutar postojećih kurikuluma u odgojnom procesu te točnom i istinitom interpretiranju, komentiranju, publiciranju i prezentiranju onih povijesnih i kulturoloških činjenica i etičkih postulata o antisemitizmu, holokaustu i stradanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata u Europi i Hrvatskoj“.
Snimke predavanja Holokaust i stradanja u likovnoj i vizualnoj umjetnosti kao i ostalih predavanja dostupni su na Facebook stranici Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust.
(Ivona Marić)
Izložba Bečki Rothschildi, Židovski muzej, Beč.
Foto: Maja Kocijan
Izložba „Bečki Rothschildi“ – povijest obitelji i teorija zavjere
„Bečki Rothschildi – jedan pravi triler“ naziv je izložbe kojom Židovski muzej iz Beča predstavlja povijest austrijskog ogranka obitelji Rothschild, povijest postignuća i tragedija obitelji čiji su potomci, naslijeđe i tragovi postojanja dijelom izbrisani, a dijelom izblijedili iz memorije.
Uspon obitelji počinje od Mayera Amschela Rothschilda (1744. – 1812.), frankfurtskog Židova skromnoga podrijetla koji se nakon smrti roditelja prihvatio obiteljskog bankarskog posla. Njegovih pet sinova rasporedili su se po tadašnjima bankarskim metropolama Europe, a jedan od njih Salomon von Rothschild stigao je u Beč gdje je ubrzo postao jedan od vodećih austrijskih poduzetnika, bankar državnog kancelara Metternicha, odigravši važnu ulogu u razvoju austrijske ekonomije. Zbog uspjeha koji je u vrlo kratkom roku postigao ime Rothschild postalo je simbolom židovske priče o uspjehu, ali istovremeno metom antisemitske propagande.
Kako naslovom izložbe kažu kolege iz Židovskog muzeja priča o Rothschildima u Beču čita se kao triler. Iako je Salomonova banka financirala prvu austrijsku željeznicu i druge velike državne projekte – u Beču toga doba usprkos bogatstvu i utjecaju Židovima je bilo zabranjeno posjedovati nekretnine zbog čega je prvi bečki Rothschild svoje poslovno carstvo gradio iz hotela. I njegovi nasljednici morali su se nositi podjednako sa svojim poslovnim suparnicima kao i sa predrasudama. Iako su već 1822. od cara dobili plemićki naslov nisu zaboravljali židovsku zajednicu niti one koji nemaju – sagradili su suvremenu židovsku bolnicu, financirali i druge bečke obrazovne, zdravstvene i dobrotvorne fondacije namijenjene svim građanima.
Pred početak Drugog svjetskog rata 1938. Gestapo je odmah uhitio Louisa Rothschilda i držao ga godinu dana zatočenog kao taoca kako bi iscijedili sve do zadnje kapi obiteljskog bogatstva od nekretnina i poslova do izuzetno bogate umjetničke zbirke. Nakon toga Rothschildi su zauvijek napustili Austriju.
Izložba Bečki Rothschildi, Židovski muzej, Beč.
Foto: Maja Kocijan
Palača Rothschild tijekom rata je služila kao Eichmannov ured za deportaciju Židova da bi je pet godina nakon rata grad Beč dao srušiti kao i većinu drugih zgrada u vlasništvu obitelji. Nakon rata veći dio obiteljske imovine je vraćen nasljednicima, no poput drugih židovskih obitelji koje su napustile Austriju bili su prisiljeni austrijskim muzejima “donirati” najvrednija djela iz svojih zbirki.
Tek koncem 90-ih godina prošloga stoljeća Austrija je obitelji vratila 250 umjetničkih djela. Na izložbi se mogu vidjeti neke slike i predmeti koje su Rothschildi donirali prije rata poput modela sjeverne željezničke stanice iz Tehničkog muzeja ili krokodila kojeg su ulovili na safariju i poklonili Prirodoslovnom muzeju, a uz brojne portrete obitelji, dokumente koji prate njihovo djelovanje, ilustriraju humanitarni rad ženskog dijela obitelji, stare fotografije i akvarele koji dokumentiranju postojanje njihovih palača, bolnica, željezničkih stanica i parkova na izložbi se može vidjeti i obiteljski servis koji je poput velikog dijela njihove imovine završio na dražbi i u tuđim rukama.
Dio izložbe u kojem je i jedan od Frans Halsovih portreta iz obiteljske kolekcije posvećen je sagi o otimanju i povratu njihovih umjetnina koje su spašene dijelom jer su kao vrijedne bile pohranjene u rudniku soli u koji su nacisti potrpali najvredniji ratni plijen. Posebno je zanimljiv i edukativni dio izložbe koji tematizira antisemitizam, razne antisemitske teorije zavjere i sva zla koja su se tijekom posljednja dva stoljeća pripisivala Rothschildima.
Od samog početka 19. stoljeća ova je obitelj bila optuživana za izazivanje ratova, pohlepu, sotonizam, za tajno vladanje ekonomijama svijeta pa sve do apsurdnih optužbi da su sami potakli holokaust. Na izložbi se uz stare antisemitske plakate može vidjeti niz suvremenih objava na društvenim mrežama, kompendium fake newsa prema kojima su Rothschildi cijela konjica Apokalipse koju se optužuje da stoji iza pandemije korone, uragana Harvey, a „sigurno“ su imali nešto i s atentatom na Lincolna i ubojstvom Kennedyja. Taj se edukativni dio izložbe na žalost može nadopunjavati gotovo svaki dan čime se samo dodatno potvrđuje zašto su muzeji, ako s ne plaše teških tema, važni i snažni . Evo, baš ovih dana novinarka američkog Fox Nation „otkrila“ je da su Rothschildi platili Darwinu da izmisli teoriju evolucije.
(Maja Kocijan)
Ivano-Frankivsk. Izvor: Gradski muzej Karlovac
Gradski muzej Karlovac – izložba „Prvi svjetski rat u Ukrajini: Je li povijest učiteljica života?“
U Gradskom muzeju Karlovac sredinom travnja otvorena je fotografska izložba "Prvi svjetski rat u Ukrajini: Je li povijest učiteljica života?", nastala kao odgovor na aktualna stradanja Ukrajine i ukrajinskog naroda.
Područje Ukrajine poznato je po bremenitoj povijesti. Zbog svog geostrateškog značaja Istočno bojište, koje je tijekom Prvog svjetskog rata obuhvaćalo i nekadašnje austrijske krunske zemlje Galiciju i Bukovinu gdje su se sukobljavale Njemačka i Austro-Ugarska (Centralne sile) i Rusija (Antanta), postat će jedno od najvećih bojišta s nekoliko velikih bitaka u kojima su sudjelovali i vojnici karlovačkih postrojbi: 96. pješačke pukovnije i 26. domobranske pješačke pukovnije.
Presnimci fotografija iz albuma karlovačkog ljekarnika Ive Navratila, tada pripadnika 78. osječke pješačke pukovnije, danas u vlasništvu njegova sina dr. Ive Navratila, pokazuju stradanja gradova Kaluša, Hodoriva, Ivano-Frankivska (Stanislawowa) i Horodenke u zapadnoj Ukrajini u Prvom svjetskom ratu. Nakon stotinjak godina ovi gradovi i njihovi stanovnici opet trpe razaranja i uništavanja.
Radi se o srednjovjekovnim gradovima - osim Ivano-Frankivska koji je osnovan u 17. stoljeću. Razvili su se kao trgovački centri ili mjesta eksploatacije prirodnih resursa poput kamene soli (Kaluš). Dok su Hodoriv i Horodenka danas gradići s oko 9 000 stanovnika, Kaluš ima više od 65 000, a Ivano-Frankivsk je nakon Lviva najveći grad u Galiciji s više od 230 000 stanovnika.
Ivano-Frankivsk, nekadašnji Stanislawow, bio je važan vjerski, kulturni i obrazovni centar Ukrajinaca, Poljaka i Židova u 19. stoljeću gdje je osnovano i prvo ukrajinsko žensko društvo (1884.) i objavljen prvi ženski almanah. Od 1962. godine nosi ime Ivana Franka, ukrajinskog pjesnika, pisca, novinara, ekonomista i političkog aktivista, te je značajan centar ukrajinske književnosti.
Ivano-Frankivsk. Izvor: Gradski muzej Karlovac
U ovim turbulentnim vremenima muzeji bi trebali biti sigurne luke – mjesta koja putem sačuvane baštine ukazuju na tragične posljedice ponavljanja pogrešaka rukovodeći se Ciceronovom izrekom "Historia est magistra vitae". Nažalost, sadašnjost snažno demantira ovu tvrdnju pokazujući da čovječanstvo iz povijesnih lekcija nije ništa naučilo. To ne znači da bi muzeji trebali odustati od svoje uloge propitivanja i pozivanja na kritiku društva. Muzeji mogu i trebaju biti korektivni mehanizam društva te pridonijeti njegovom oblikovanju.
Fotografije je odabrala i tekstom popratila muzejska savjetnica mr. sc. Sanda Kočevar, presnimio ih je i uredio Denis Stošić, a grafički oblikovali Bolfeki art & graphic design studio.
(Sanda Kočevar)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr