Zavičajni muzej Poreštine otvorio je u novoobnovljenoj Romaničkoj kući, jednom od glavnih simbola grada Poreča, stalni postav pod nazivom „Kultura stanovanja u Poreču u 19. i 20. stoljeću“ koji posjetiteljima približava najintimnije segmente življenja Porečana.
Romanička kuća izgrađena je u drugoj polovici 13. stoljeća i predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih primjera stambene arhitekture romaničkog razdoblja u Istri. Radi se o dvokatnici pravilnog i jednostavnog tlocrta s tipičnom romaničkom biforom na pročelju. Kroz povijest je prošla kroz nekoliko intervencija, od kojih su najznačajnije dogradnja vanjskog stubišta između 16. i 17. stoljeća te obnova 1926. godine koju je vodio konzervator Ferdinando Forlati, u sklopu koje je pregrađen i prostorno smanjen drugi kat, kako bi se otvorila lođa te dogradio drveni balkon. Do Drugog svjetskog rata građevina je bila u sklopu stambenog bloka koji je uništen bombardiranjem, zbog čega danas Romanička kuća stoji kao samostalan objekt.
Realizacija multimedijalnog muzejskog postava povjerena je kustosima porečkog muzeja, a autorstvo nad postavom potpisuju dr. sc. Elena Uljačić, Vltava Muk i Gaetano Benčić. Autorica likovnog postava je Kristina Kalčić Brajković iz porečkog Studija KKA. Na sedamdesetak kvadrata izložbenog prostora, koji se prostire na tri etaže, posjetitelji kroz interpretaciju povijesti kulture stanovanja ulaze u najintimnije segmente življenja Porečana. Koncept slijedi nekadašnju podjelu stambenog prostora - u prizemlju je oživljen ambijent konobe, odnosno vinskog podruma, na prvom katu kuhinja s ognjištem i blagovaonicom, a na drugom katu spavaća soba.
Ambijent vinskog podruma dočarava audio snimka sa zvukovima karakterističnim za druženje u vinskom podrumu, a posjetitelji mogu čuti žamor ljudi i pjesme koje su nekad bile popularne u ovim prigodama. Na katu, uz kameno ognjište s napom, izloženi su predmeti koji svjedoče o kulturi prehrane, pripremanja i posluživanja hrane. Interaktivni ekran daje mogućnost mlađim posjetiteljima da se zabave digitalnim igrama na temu tradicionalnih istarskih jela, dok odrasli mogu prelistati recepte iz starih porečkih kuharica. Na drugom ekranu mogu se poslušati razgovori sa starijim Porečanima koji govore o glavnim obilježjima blagdanskih jela, tipičnoj prehrani u svakodnevnim prilikama, zatim o sakupljanju bilja i načinima pripreme hrane.
Na trećoj etaži prikazan je intimni prostor spavaće sobe. Izloženi su tekstil, predmeti korišteni u svakodnevnoj higijeni, nakit i osobni predmeti, te reprodukcije fotografija nekadašnjih stanovnika Poreča. Audio snimka dočarava noćne zvukove spavaće sobe u kojoj spava cijela obitelj. Poseban dio ovog dijela postava je umjetnička instalacija akademske umjetnice Darije Žmak Kunić koja u kombiniranoj tehnici daje svoje viđenje života u spavaćoj sobi.
Realizaciji stalnog postava prethodili su građevinsko-obrtnički radovi na pročeljima i u unutrašnjosti, sanacija međukatnih konstrukcija, statička stabilizacija, restauratorski radovi na kamenini, kao i stolarski, elektromontažni i strojarski radovi.
Hrvatski športski muzej ove godine otvara vrata svojega prvog stalnog postava. Proteklu 2024. godinu obilježili su događaji koji se mogu smatrati svojevrsnim milestoneom u postojanju institucije koja samostalno djeluje od 2003., a u različitim ustrojstvenim oblicima dulje od 70 godina, još otkako je na nekadašnjem Zavodu za fizičku kulturu počelo prikupljanje prve muzejske građe vezane uz sport i tjelovježbu.
U 2024. su, naime, dovršeni građevinski radovi i pristupilo se unutarnjem uređenju postava u objektu smještenom u strogom centru Zagreba. Projekt se provodi u skladu sa smjernicama muzeološke koncepcije koju je odobrilo Hrvatsko muzejsko vijeće, a radove na uređenju interijera izvode tvrtke koje su posao dobile na javnim natječajima. Postav se nalazi na dvije etaže koje kronološki prate povijesni razvoj hrvatskoga sporta. U podrumu je Utemeljenje i u njoj su edukativni sadržaji usmjereni na povijesni razvoj tjelesnog vježbanja i sporta od začetaka u vrijeme Habsburške Monarhije, rada Franje Bučara i Hrvatskog sokola osnovanog 1874., razvoja sportova do danas. U gornjoj, prizemnoj etaži je cjelina Uspjesi, s prikazom najvećih uspjeha hrvatskih sportaša i sportašica na najvišoj svjetskoj i olimpijskoj razini od 1991. i proglašenja neovisnosti države.
Drugi aspekt koji je obilježio 2024. je nastavak odabira eksponata koji će biti u stalnom postavu. Kustosi pripremaju fotografije, odličja, rekvizite i opremu za izlaganje, u suradnji s povjesničarima sporta i drugim stručnjacima sastavljeni su tekstovi za vitrine i u multimediji i sve se integrira u logični smislene cjeline. Niz je angažiranih izvođača koji u prostoru fizički izrađuju i postavljaju vitrine, namještaj, nabavljaju multimediju i rasvjetu. Poseban je izazov sve koordinirati i usklađivati neujednačenu dinamiku izvršenja pojedinih radova koji su utjecali na to da Hrvatski športski muzej ove godine neće na poželjan način sudjelovati u tradicionalnoj, već jubilarnoj 20. Noći muzeja.
Izvor: Hrvatski športski muzej
Bez obzira na još nedovršeni projekt stalnog postava, muzejski djelatnici su realizirali nekoliko značajnih izložbi, u partnerstvu s drugim muzejskim ustanovama ili dionicima, koje su imale zapažen odjek u kulturnoj i široj javnosti. Izdvajamo, primjerice, izložbe ‘Osam staza skrivenog okvira’, kojoj je koautorica viša kustosica Martina Vargek, o povijesti paraplivanja u Hrvatskoj, otvorenu početkom travnja najprije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, koja je potom gostovala u Osijeku, izložbu ‘Citius, altius, fortius-communiter: antičke i moderne olimpijske igre’, koautora viših kustosa Petre Husain Pustaj, Marijana Sutlovića i Ane Wild, koja je od kraja lipnja do početka listopada bila postavljena u Arheološkom muzeju u Zagrebu, suorganizatoru i domaćinu. Izložba ‘Idemo na tjelesni!’ kojoj je koautorica Petra Husain Pustaj je, pak, nakon premijere 2019. imala svoja prva gostovanja, u smanjenom opsegu, u Zadru i Poreču, u povodu 150 godina od uvođenja obvezne nastave tjelesnog odgoja u hrvatske škole. Osmišljena je i postavljena i nova izložba autorice Petre Husain Pustaj, ‘Milan Neralić-brončani odraz u ogledalu’, o prvom hrvatskom osvajaču olimpijske medalje, mačevaocu Milanu Neraliću. Izložba je bila u dva navrata, u svibnju i potom od kolovoza do kraja listopada, u Neralićevu rodnom Slunju.
Tijekom godine muzejski tim je intenzivirao prikupljanje doniranih predmeta od hrvatskih sportaša, sportskih djelatnika i dužnosnika, čime je dodatno obogatio zbirku od oko 400.000 različitih predmeta i osigurao im mjesto u nacionalnoj sportskoj baštini, čije je čuvanje, zaštita i promicanje jedna od misija Muzeja. Građa pristiže stalno, radi se o različitim priznanjima, trofejima, medaljama, no jednako su bitni i drugi predmeti, poput tekstila (sportske odjeće i obuće), rekvizita i opreme, ulaznica, akreditacija, fotografija, publikacija...Svaki od tih predmeta govori o razvoju sporta u Hrvatskoj, o postignućima naših sportaša i sportašica i odražava duh vremena u kojem je uspjeh ostvaren. U tome i jest specifičnost izložaka, da donose priču i doprinose stvaranju konteksta vremena u kojem se sport razvijao.
Izvor: Hrvatski športski muzej
Vrijedi i ovaj put naglasiti kako je karakteristika stalnog postava Hrvatskog športskog muzeja modularnost. To znači da su svi aspekti lako izmjenjivi, što daje slobodu da se s vremenom, ovisno o prispjeću eksponata ili ostvarenjem velikih sportskih uspjeha, cjeline, teme i predmeti "osvježavaju" bez potrebe velikih i duljih intervencija u prostoru. Drugim riječima, postav se prilagođava karakteru sporta, jer je sport živi organizam koji u realnom vremenu donosi mjerljive rezultate i piše povijest. Već nakon pariških Olimpijskih igara 2024. modularnost je primijenjena i prije otvaranja stalnog postava, budući da je nekoliko sportaša i sportašica doniralo svoje predmete s Igara. Naš muzej će biti i interaktivan i multimedijalan, u određenom smislu imat će i elemente igrivosti, tj. gejmifikacije, što se od modernih muzeja i očekuje. Naime, naša predodžba sporta i velikih sportskih događaja u velikoj mjeri je, uz same predmete, stvorena i preko slike i tona, tj. fotografija i videa s utakmica. Taj multimedijski aspekt bit će prisutan u muzeju kako bi kod posjetitelja stvorio ili obnovio emocionalnu povezanost s tim događajima, dok će interaktivni elementi poticati sudjelovanje publike.
Dodatni motiv muzejskom timu da i dalje ustraju u svom svakodnevnom radu, baš poput samih sportaša, leži u činjenici što Hrvatski športski muzej tek kreće u stvarni muzejski život pa tek mora stvoriti publiku. Smatramo da ćemo je privući raznovrsnošću građe i raznolikošću njene prezentacije, bez obzira na relativno maleni fizički prostor.
(Sergej Novosel Vučković)
Izvor: Etnografski muzej Zagreb
Srce, beba, konj, pijetao... – u knjizi Zbirka medičarstva i svjećarstva
Etnografski muzej u Zagrebu objavio je novi, osmi u slijedu, katalog muzejskih zbirki, koji predstavlja Zbirku medičarstva i svjećarstva, koja sadrži drvene i metalne kalupe za izradu licitara, medenjaka i tjestenih krunica, medičarski i svjećarski alat te medičarske i svjećarske proizvode licitare i svijeće.
Autorica kataloga je dr. sc. Iris Biškupić Bašić, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke medičarstva i svjećarstva, koja se kao vrsna poznavateljica tematike tradicijskoga obrta izgradila tridesetogodišnjem radom na muzejskoj zbirci. Svojim čestim boravkom na terenu upoznala je „mnoge majstore medičare i svjećare, njihov život i rad, bilježila audio, video i fotografske zapise, prikupljala predmete za Zbirku, što je urodilo nizom izložaba, projekata, događanja, radionica, tekstova za časopise, knjige, zbornike, izlaganja“(...), među kojima je i autorska izložba „Licitarska umijeća: medičarstvo i svjećarstvo – obrt višestoljetne tradicije“ (2000.). Ovaj katalog, koji cjelovito predstavlja fundus Zbirke – kruna je njezina kustoskog rada.
Sadržaj kataloga podijeljen je u deset poglavlja unutar dva dijela. Prvi je dio kataloga tekstualni u kojemu autorica nakon uvodnih, vrlo iscrpnih redaka posvećenih ustroju Zbirke od prvih predmeta i donatora, akvizicija, izlaganja i objava, nacionalnih i europskih projekata do upisa medičarskog obrta s područja sjeverne Hrvatske na UNESCO-vu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva (2010.), dala sveobuhvatan prikaz izvora i literature od 1897. godine, kada Tkalčić spominje prve „woskare“ iz 14. stoljeća u Zagrebu, do najnovijih stručnih radova hrvatskih i inozemnih autora. Nadalje, autorica donosi tekstove: „Povijest medičarsko-svjećarskog obrta u Europi“, „Razvoj medičarsko-svjećarskoga obrta u Hrvatskoj“, „Zbirka medičarstva i svjećarstva“. Poglavlje „Medičarstvo“ detaljnije opisuje drvene licitarske kalupe i njihove odljeve u vosku, gumi i keramici, medičarski alat, aplikacije, škrinje i prodajne štandove, licitare (kojih je čak 750 u Zbirci), medenjake, tjestene krunice, bombone i lizalice, pića – gverc i medicu. Nakon poglavlja „Svjećarstvo“ slijedi poglavlje posvećeno majstorima medičarima i svjećarima čiji su predmeti dio fundusa Etnografskoga muzeja. Tekstualni dio kataloga donosi i zaključak u kojemu autorica ističe važnost i doprinos knjige u „bilježenju, čuvanju i razmjeni znanja u muzejskom okruženju, ali izvan njega.“
Izvor: Etnografski muzej Zagreb
Drugi dio knjige donosi kataloški pregled koji donosi ilustrirane kataloške jedinice grupirane prema poglavljima u tekstu. Svaki je predmet opisan osnovnim kataloškim podacima te opisom njegova oblika, boja i motiva, njegove upotrebe te podacima o donatorima i izrađivačima.
Katalog je bogato ilustriran, a dvojezični tekstovi na hrvatskome i engleskom jeziku, recenzirani su od strane dr. sc. Tihane Petrović Leš i dr. sc. Arijane Koprčina. Popratna literatura i popis izvora zaokružuje ovu studiju temeljnim izvorištem za upoznavanje i proučavanje medičarstva i svjećarstva. Za uvod u iščitavanje ovoga vrijednog kataloga može se pogledati izbor od 150 predmeta iz Zbirka medičarstva i svjećarstva u online katalogu Etnografskoga muzeja, među kojima su i oni većini omiljeni – licitari bebe, srca ili konja.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
BIŠKUPIĆ BAŠIĆ, Iris
Zbirka medičarstva i svjećarstva = The collection of gingerbread and candle
making / [autorica teksta i kataloških jedinica] Iris Biškupić Bašić ; [prijevod na
engleski jezik Dunja Horvat Weitner ; fotografije Nina Koydl... et al.].- Zagreb :
Etnografski muzej, 2024.- 375 str. : ilustr. u bojama ; 23 cm
Bibliograf. bilj. uz tekst.- Tekst usp. na hrv. i engl. jez.- Izvori i literatura.
ISBN 978-953-6273-959
Fotografiro: Miro Lelas
„Realizam ćorava sokaka“ u Etnografskom muzeju Split – izložba interpretira slavonsku tradicijsku kulturu u suvremenom kontekstu
U Etnografskom muzeju Split otvorena je izložba akademskog slikara Mislava Lešića „Suvremena šokačka avangarda / Realizam ćorava sokaka vol VIII“ koja predstavlja radove svestranog umjetnika koji prikazima slavonskih tradicijskih kuća, portreta ljudi u narodnim nošnjama i prizorima narodnih običaja dokumentira jedan svijet u nestajanju, ukazujući na važnost očuvanja materijalne i nematerijalne kulturne baštine šokačkog sela.
Postav izložbe prostire se u prizemnoj etaži raspoređenoj u tri prostorije. U prvoj prostoriji dominiraju dvije slike čija voluminoznost odgovara nekadašnjem rimskom trikliniju u kojem su izložene (riječ je muzejskom izložbenom prostoru koji se nalazi u samom središtu Dioklecijanove palače gdje su nekada bile carske odaje). Upravo se ovdje prezentira i audio-video projekcija autora izložbe koji, uz likovno stvaralaštvo, kreira glazbu jedinstvenog senzibiliteta. Naime, Mislav Lešić, likovni umjetnik čije se slike predstavljaju u Etnografskom muzeju Split, ujedno je i osnivač glazbenog sastava Ukleti dukat, čija se glazba temelji na simbiozi tamburaške glazbe sa psihodeličnim garage i surf rockom.
U narednoj prostoriji izloženi su tematski podudarni radovi budući da prikazuju arhitekturu slavonskog sela, šokačke kuće, štagljeve i čardake. Bilježenjem tradicijskih elemenata šokačkog sela te dokumentiranjem jednog svijeta u nestajanju, autor na pojedinim lokacijama detektira još uvijek živu tradiciju.
Fotografirao: Miro Lelas
U sljedećoj cjelini izloženi su portreti. Odlika Lešićevog izričaja je figurativno slikarstvo s motivima iz slavonske svakodnevice, pri čemu u svoje radove unosi suvremen, moderan, humorističan, a ponekad i gotovo nadrealističan izraz. Posjetitelji tako imaju priliku vidjeti portrete ljudi koji su nadahnuti stvarnim osobama iz autorova života što doprinosi realističnom dojmu izloženih likovnih djela.
Nazivom izložbe Realizam ćorava sokaka autor pokazuje vlastitu svjesnost trenutka karakterističnog za slavonsko podneblje – iseljavanje, deruralizacija, depopulacija, propadanje starih seoskih imanja, napuštanje dosadašnjih tradicionalnih poslova i načina preživljavanja, te cjelokupnim svojim radom slavonsku baštinu stavlja na pijedestal nastojeći kod promatrača osvijestiti autentičnost i vrijednost tradicijske baštine.
Autorovo aktivističko nastojanje bilježenja svakodnevnice slavonskog sela kroz poetični likovni izraz može se svrstati uz bok nastojanjima svih onih entuzijastičnih, iznimnih, vrijednih sakupljača i čuvara tradicijskih elemenata – folklorista, članova kulturno-umjetničkih društava i svih ostalih koji svojim djelovanjem doprinose zaštiti i očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
Kustosica izložbe je Vedrana Premuž Đipalo.
Izložba ostaje otvorena do 3. ožujka 2025.
(Vedrana Premuž Đipalo)
Izvor: Arheološki muzej Istre
Arheološki muzej Istre – predstavljeno 70 godina umjetničkog rada poznatog istarskog kipara, slikara i grafičara
U Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli otvorena je velika retrospektivna izložba Gualtiera Mocennija „Djelo srca i uma“, jednog od najpoznatijih pulskih i istarskih živućih umjetnika koji je svoj čitav radni vijek bio baziran u Milanu, ali se često vraćao svom rodnom gradu u kojem je postavio čak 13 skulptura.
Gualtiero Mocenni, u Puli poznatiji kao Walter, za grad nije samo kulturna činjenica, nego i nezaobilazan dio njegovog identiteta. Njegov život i rad paradigma su istarske multikulturalnosti, a sam Mocenni je svojevrsni most između dviju kultura, hrvatske i talijanske, od turbulentnih razdoblja iza Drugog svjetskog rata pa do današnjih dana.
S predstavljenih blizu stotinu slika i preko trideset skulptura, izložba je po broju eksponata najveća retrospektiva ovog međunarodno poznatog kipara, slikara i grafičara, a priređena je povodom i uoči njegovog devedesetog rođendana i sedamdeset godina umjetničkog djelovanja. U Svetim srcima predstavljena su djela iz svih faza Mocennijevog rada, uključujući recentni slikarski ciklus „Put u Ugarit“, u kojem autor razvija svoj interes za grafičke znakove drevne ugaritske abecede nastale u današnjoj Siriji, a među kuriozitete izložbe spada prvo sačuvano umjetnikovo djelo, postimpresionistički pejzaž slikan posuđenim akvarelnim bojama koji je nastao kada je imao svega 13 godina.
Izvor: Arheološki muzej Istre
Kako je Mocenni u Istri prvenstveno poznat po velikim skulpturama u javnom prostoru, ova dimenzija umjetnikovog rada predstavljena je velikim ekranom na kojoj se nalazi Mocennijeva „mapa svijeta“ s njegovim skulpturama na raznim svjetskim lokacijama, od Dubaija do njemačke pokrajine Hessen i od američkog Seattlea do Nikolajeva u Ukrajini. Centralni prostor izložbe zauzimaju djela vezana za njegovo lokalno najpoznatije djelo, skulpturu „Spomenik gradu Puli“ na Vidikovcu, koju građani najčešće nazivaju „Brod“, napravljenu od lima iz pulskog brodogradilišta „Uljanik“.
Izložbu „Djelo srca i uma“ autor posvećuje nedavno preminuloj supruzi Alici, Zagrepčanki rođenoj u Koprivnici, s kojom je dijelio gotovo sedam desetljeća života, a može se razgledati do 31. ožujka 2025. godine.
Kustosice izložbe su Dunja Martić Štefan i Slađana Bukovac, a autor plakata i dizajner kataloga Vjeran Juhas.
(Arheološki muzej Istre)
Informatica Museologica 56/2025 – poziv za slanje priloga
Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba objavio je poziv autoricama i autorima za prijavu priloga za idući broj časopisa Informatica Museologica 56/2025 čija je tema Uloga muzeja u očuvanju tehničke i industrijske baštine.
„Hrvatska tehnička baština, povijest i dosezi tehnike u Hrvatskoj razmjerno su slabo istraženi i obrađeni u literaturi“ navodi se na Portalu hrvatske tehničke baštine.
Činjenica je to, s kojom bismo se sasvim mogli složiti i mi članovi muzejske zajednice. Dramatično nagle promjene razlog su koji nas tjera da se upitamo koliko je tehnička i industrijska baština kao važan segment materijalne i nematerijalne kulturne baštine sačuvana ili možda izgubljena zbog naglog tehničkog razvoja, ljudske aktivnosti ili samo neprikladnih okolišnih uvjeta. Ova posebna vrsta baštine zahtijeva specifičan sustav vrednovanja, dokumentaciju pa na koncu i specifičan pristup očuvanju.
Temom broja želimo skrenuti pozornost na ovu vrstu baštine, pružiti opći pregled tehničke baštine u hrvatskim muzejima, te potaknuti više istraživanja na tu temu. Prema statističkom pregledu za 2023. godinu možemo konstatirati da se tehnička baština čuva u tri tehnička muzeja (2,97 % specijaliziranih muzeja) te 148 muzejskih zbirki* (radi se uglavnom o kompleksnim muzejskim zbirkama, koje osim tehničke građe sadržavaju i ostale vrste muzejskih predmeta) koje broje 54 353 predmeta. Na žalost, već na prvi pogled možemo uočiti da se radi o iznimno malom postotku, s obzirom da je u statističkim podacima iz 2023. godine kao ukupan broj predmeta u muzejskim zbirkama iskazana brojka od 6 815 588.
U ovom broju bismo kao suradnike pozvali kolegice/kolege iz Tehničkog muzeja Nikola Tesla, (matični muzej prve razine), Muzeja Slavonije i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka (matični muzeji druge razine), te sve muzeje koji u svojim fundusima čuvaju ovu vrstu građe.
Pored teme broja u uobičajenim rubrikama Riječ je o...; Iz muzejske teorije i prakse; Iz dokumentacijskih fondova MDC; Pogledi, iskustva, događaji; Info; Reagiranja nastavit ćemo informirati naše čitatelje o zanimljivim i aktualnim događanjima iz hrvatskih i svjetskih muzeja.
Broj časopisa IM 56 (2025) treba izaći u prosincu 2025. godine.
Rok za slanje priloga je 30. lipnja 2025.
(Lada Dražin-Trbuljak)
E-mail adresa urednice Lade Dražin-Trbuljak: ldrazin@mdc.hr
Upute suradnicima
Više o časopisu Informatica Museologica i Arhiva starih brojeva
Čitajte Informaticu Museologicu na Hrčku! (pruzmite članke u .pdf formatu)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr