Zavičajni muzej Poreštine otvorio je nedavno u palači Sinčić izložbu „Metamorfoze gline“, kojom je prvi put javnosti predstavljena vrijedna muzejska zbirka umjetničke keramike. Izložba ujedno označava povratak izložbene djelatnosti u obnovljene prostore palače nakon završetka projekta energetske obnove. Tom su prigodom predstavljeni rezultati provedenih radova, kojima su znatno unaprijeđeni uvjeti za očuvanje muzejske građe te boravak posjetitelja.
Izložba je predstavila jedinstvenu priču o transformaciji obične gline u djela od velike kulturne i povijesne vrijednosti, a otvorenju je prisustvovao velik broj posjetitelja, predstavnika lokalne zajednice i kulturnog života. Okupljene je pozdravila ravnateljica muzeja dr. sc. Elena Uljančić, dok je čast da proglasi izložbu otvorenom pripala porečkom gradonačelniku Lorisu Peršuriću.
Uljančić je podsjetila kako je obnova baroknog kompleksa palače Sinčić jedan od najzahtjevnijih i najdugovječnijih kapitalnih projekata Grada Poreča, koji je zahtijevao opsežnu pripremu, stručnu koordinaciju i provedbu brojnih složenih koraka. Projektu su prethodila detaljna konzervatorska istraživanja, izrada potrebne projektne dokumentacije i elaborata, ishođenje brojnih suglasnosti i dozvola nadležnih institucija, kao i višegodišnja priprema za izvođenje radova na ovom zaštićenom kulturnom dobru. Obnova palače Sinčić odvijala se kroz više faza, uz stalni stručni nadzor i suradnju konzervatora, projektanata, izvođača i drugih stručnjaka, s ciljem očuvanja njezinih izvornih arhitektonskih i povijesnih vrijednosti te prilagodbe prostora suvremenim potrebama muzejske djelatnosti.
Posljednja faza obnove obuhvatila je radove energetske obnove kojima je dodatno unaprijeđena energetska učinkovitost kompleksa te ostvarene značajne uštede u potrošnji energije. Projekt je proveden kroz poziv „Energetska obnova zgrada sa statusom kulturnog dobra” u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kroz instrument NextGenerationEU. Bespovratna sredstva iznosila su 921.717,88 eura, dok je Grad Poreč, kao osnivač muzeja, osigurao više od 1,5 milijuna eura. Radovi su obuhvatili 1.538 četvornih metara građevinske bruto površine. Zamijenjena je vanjska stolarija, ugrađen je novi sustav grijanja i hlađenja ugradnjom dizalice topline te sustav klimatizacije prostora, zamjenjene su elektroinstalacije, postavljena LED rasvjeta, a provedene su i mjere za povećanje sigurnosti zgrade u slučaju požara te osiguranje zdravih unutarnjih klimatskih uvjeta za korisnike i muzejsku građu.
Izvor: Zavičajni muzej Poreštine
„Otvorenje ove izložbe za nas predstavlja dvostruko slavlje. S jedne strane, konačno smo u mogućnosti javnosti prvi predstaviti zbirku koja svjedoči o bogatstvu hrvatske umjetničke keramike kroz nekoliko generacija stvaralaca. S druge strane, ova je izložba i simboličan povratak u obnovljene prostore palače Sinčić, koji su nakon provedenog projekta energetske obnove spremni ponovno biti mjesto susreta posjetitelja s našom kulturnom baštinom. Vjerujem da će ova izložba biti tek početak sustavnijeg predstavljanja bogatstva naših muzejskih zbirki javnosti.“, naglasila je Uljančić.
Izložbu su koncipirale i realizirale kustosice porečkog muzeja Sabina Damiani i Vltava Muk, koje su kroz pažljiv odabir i istraživanje zbirke posjetiteljima omogućile jedinstven uvid u bogatstvo hrvatske umjetničke keramike iz muzejskog fundusa.
O izloženim djelima i njihovu mjestu u razvoju hrvatske umjetničke keramike govorila je Sabina Damiani, likovna pedagoginja, koja je izložbu smjestila u širi europski povijesni kontekst. Istaknula je kako je tijekom 1960-ih godina, pod utjecajem umjetničkih strujanja u Francuskoj i Italiji, došlo do snažnog porasta interesa za umjetničku keramiku, koja se tada afirmirala kao ravnopravna umjetnička disciplina. Taj je razvoj potaknuo stvaranje novih autorskih poetika, intenzivniju izložbenu djelatnost te okupljanje generacije umjetnika čiji radovi danas čine ovu vrijednu muzejsku zbirku.
„Radove predstavljene na ovoj izložbi karakterizira raznolikost, ali i profinjenost te krhkost, zbog čega je i sam izložbeni postav osmišljen kao čist i minimalistički, kako bi djelima omogućio da u potpunosti dođu do izražaja. Nastojale smo stvoriti dijalog među radovima koji su nastali u širokom vremenskom rasponu od tridesetih do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kod nekih je jasno da pripadaju ukusu određenog vremena, dok su drugi mogli nastati bilo kada, posve su bezvremenski. Upravo ta raznolikost i slojevitost čine ovu zbirku jedinstvenom i iznimno vrijednom.“, pojasnila je Damiani.
Izvor: Zavičajni muzej Poreštine
Svoj osvrt na radove dala je i voditeljica Zbirke keramike, povjesničarka umjetnosti Vltava Muk. Na izložbi su predstavljeni radovi Stelle Skopal i Blanke Dužanec, profesorica Odjela za keramiku zagrebačke Obrtne škole, koje su svojim dugogodišnjim pedagoškim radom oblikovale brojne generacije hrvatskih keramičara. Njihov doprinos razvoju umjetničke keramike posebno se očituje u činjenici da su mnogi od autora zastupljenih na izložbi upravo kod njih stekli svoje obrazovanje i prve profesionalne temelje. Posebna pozornost posvećena je i Vlasti Baranjai te Mili Petričić, umjetnicama koje su za svoj rad stekle značajna međunarodna priznanja te izlagale uz velikane svjetske umjetnosti poput Pabla Picassa i Marca Chagalla. Među istaknutim autoricama nalazi se i Malvina Borelli, čiji rani radovi, sačuvani u fundusu muzeja, danas predstavljaju rijedak i iznimno vrijedan segment hrvatske keramičke baštine. Izložba donosi i pregled stvaralaštva nove generacije keramičarki i keramičara koja se afirmirala od 1960-ih godina, među kojima su Zlata Radej, Milan Kičin i Ljerka Njerš. Posebno se ističe Ljerka Njerš, koja je nedavno nagrađena Nagradom „Vladimir Nazor” za životno djelo, najvišim nacionalnim priznanjem u području umjetnosti. Značajno mjesto na izložbi zauzimaju i umjetnici koji su živjeli i djelovali u Poreču te svojim radom obilježili kulturnu povijest grada. Uz Emila Benčića predstavljeni su Ivan i Melanija Krajina, kao i manje poznate, ali vrijedne autorice Marina Suetova Kostić i Amalija Miličević, čija djela dodatno svjedoče o bogatoj porečkoj keramičkoj sceni.
„Porečka izložba nije bila samo lokalni kulturni događaj, već je tijekom godina prerasla u važnu platformu okupljanja vodećih hrvatskih keramičara. Zahvaljujući tome, Poreč se afirmirao kao jedno od ključnih mjesta za praćenje razvoja hrvatske umjetničke keramike u drugoj polovici 20. stoljeća. Do kraja 1980-ih godina muzejska je zbirka narasla na više od 160 unikatnih radova, koji danas predstavljaju iznimno vrijedno svjedočanstvo tog razdoblja i umjetničkog stvaralaštva.“, zaključila je Muk.
Ovom obnovom osigurani su kvalitetniji uvjeti za čuvanje i zaštitu muzejske građe, organizaciju izložbi te rad s posjetiteljima. Istodobno je stvoren funkcionalniji i dugoročno održiviji muzejski prostor, koji će omogućiti još kvalitetniju prezentaciju bogate kulturne baštine. U narednom razdoblju planira se i razvoj novih sadržaja, među kojima je i postavljanje novog stalnog postava, čime će se dodatno obogatiti muzejska ponuda i unaprijediti prezentacija muzejske građe.
Izložba „Metamorfoze gline“ bit će otvorena za posjetitelje do 15. rujna radnim danom od ponedjeljka do petka 10 do 12 sati i od 18 do 21 sati, subotom od 10 do 12 sati, dok će nedjeljom i blagdanom biti zatvorena.
(Zavičajni muzej Poreštine)
Izvor: Gradska galerija Sikirica
„Miro Vuco – Povratak“ – naš istaknuti kipar se vratio kući
Krajem lipnja u Gradskoj galeriji Sikirica u Sinju otvorena je monografska izložba „Miro Vuco – Povratak“, kojom se opus jednoga od najvažnijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća prvi put predstavlja u njegovu rodnom kraju. Miro Vuco rođen je 1941. godine u Vojniću Sinjskom, a premda je na hrvatskoj umjetničkoj sceni bio prisutan više od šezdeset godina, u Sinju i Cetinskoj krajini za života nije imao samostalnu izložbu te je predstavljanje vlastitih radova u rodnom kraju bila jedna od njegovih velikih želja. Nažalost, Miro Vuco preminuo je u rujnu prošle godine i nije doživio njezino ostvarenje. Izložba je stoga simbolično nazvana Povratak, kao posthumno ispunjenje umjetnikove želje, ali i prvi cjelovitiji susret lokalne publike s njegovim stvaralaštvom.
Autorica izložbe je Jasmina Bavoljak, muzejska savjetnica u mirovini, koja je za potrebe sinjskog predstavljanja prilagodila i sažela koncepciju velike monografske izložbe Zatečeno stanje, održane u svibnju 2025. godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Postav je oblikovan u skladu s prostornim mogućnostima Gradske galerije Sikirica i namjerom da se izborom reprezentativnih djela pruži informativan pregled različitih razdoblja, medija i tematskih preokupacija Vucina stvaralaštva. Izložbeni postav nije zamišljen kao iscrpan ni strogo kronološki pregled, nego se razvija kroz prostorne, vizualne i značenjske odnose među odabranim djelima. Već na ulazu posjetitelje dočekuje Čopor vukova (1975. – 1978.), jedno od ključnih Vucinih djela iz sedamdesetih godina, koje ih neposredno suočava s karakterističnom ekspresivnošću i uznemirujućom atmosferom njegova ranog stvaralaštva. Životinje oblikovane deformiranim, gotovo grotesknim formama prikazane su kao zbijena i prijeteća skupina čija fizička prisutnost određuje prvi doživljaj izložbenog prostora. Među figure čopora interpoliran je Ženski akt (1978.), čime je uspostavljen neočekivan odnos ljudskog tijela i životinjske skupine, na granici ranjivosti, nelagode i groteske.
Izvor: Gradska galerija Sikirica
Prvi dio postava obuhvaća Vucinu ranu fazu i radove nastale u vrijeme njegove pripadnosti umjetničkoj grupi Biafra, koja je djelovala od 1970. do 1978. godine. Uz Čopor vukova, izloženi su i Tunguzijanci u lovu na vepra (1973.), Cura treća (1978.), Na lancu – tragač (1973.), Spomenik (Sjedeća figura) (1971.) i brojni drugi radovi iz tog razdoblja. Riječ je o djelima koja nose prepoznatljiva obilježja Vucina biafranskog razdoblja, angažiranu i ekspresivnu figuraciju, deformacije ljudskog i životinjskog tijela, sirovu materijalnost te izražen interes za socijalnu stvarnost i položaj ugroženog pojedinca. Umjesto idealiziranih oblika, Vuco stvara figure koje djeluju ranjeno, sputano, iscrpljeno ili izloženo različitim oblicima fizičkog i društvenog pritiska.
U drugom dijelu izložbe predstavljeni su neki od ključnih radova nastalih tijekom osamdesetih i devedesetih godina, kada se Vuco postupno okreće reljefu, slici i apstraktnijem promišljanju površine. Izloženi reljefi karakteristični su po pulsirajućim podlogama, bubrenju površine i naglašenoj taktilnosti. Granica između kiparstva i slikarstva u njima postaje sve manje određena, a površina se razvija u samostalno, materijalno i gotovo organsko polje. Ti radovi predstavljaju važnu prijelaznu fazu i najavljuju taktilno slikarstvo kojim će se Vuco intenzivnije baviti u kasnijem razdoblju. Prostorna koncepcija dodatno je razvijena Grupom anđela (1990-ih), koji su obješeni sa stropa galerije i izložbi daju naglašenu ambijentalnu dimenziju. Njihova prisutnost iznad ostalih radova oblikuje drugačiji ritam kretanja i promatranja, a ujedno naznačuje umjetnikovu preokupaciju duhovnim i simboličkim sadržajima koji se u njegovu stvaralaštvu pojavljuju usporedno sa socijalno angažiranim, grotesknim i egzistencijalnim temama. U drugom dijelu postava predstavljena su i neka kasnija djela, poput skulptura Mali plavi (2002.) i Tin sa stupovima (2020.), u kojima Vuco poseže za ready-made postupkom i povezivanjem pronađenih predmeta s vlastitim kiparskim intervencijama. Uvrštavanjem tih radova pokazuje se širina njegova pristupa kiparskom mediju i spremnost na korištenje različitih materijala, postupaka i oblikovnih rješenja. Upravo se morfološkom i tematskom raznolikošću, kao i neprestanim istraživanjem mogućnosti kiparstva, slike i objekta, Vuco potvrđuje kao jedna od najzanimljivijih i najosebujnijih pojava na hrvatskoj umjetničkoj sceni druge polovice 20. stoljeća.
Izvor: Gradska galerija Sikirica
Izložbu prate kratki dvojezični informativni tekstovi koji posjetiteljima pružaju uvid u Vucin život i umjetnički razvoj, kontekst nastanka pojedinih djela te samu koncepciju izložbe. Premda prilagođen prostoru Gradske galerije Sikirica, postav donosi sadržajno zaokružen presjek višedesetljetnog stvaralaštva i ukazuje na kontinuitet, slojevitost i aktualnost Vucina umjetničkog djelovanja. Opus koji se počeo intenzivnije oblikovati u ozračju društvenih previranja sedamdesetih godina razvijao se sve do prvih desetljeća 21. stoljeća, tijekom kojih je Vuco mijenjao materijale, medije i oblikovne postupke, ne prestajući propitivati čovjeka i vrijeme u kojem živi. Radove za potrebe izložbe ustupili su Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Muzej suvremene umjetnosti, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori te privatni kolekcionari. Izložba ostaje otvorena do 11. rujna 2026. godine.
(Ana Žanko)
Izvor: Narodni muzej Zadar
Narodni muzej Zadar – „Anatomija dima: retrospektiva jedne navike“
U Kneževoj palači u Zadru u organizaciji Narodnog muzeja Zadar otvorena je izložba pod nazivom „Anatomija dima: retrospektiva jedne navike“ koja rekonstruira povijesni razvoj i društveni utjecaj duhana – od drevnog svetog obreda do globalne ovisnosti, masovnog marketinga i suvremene digitalne tranzicije.
Postav je u potpunosti nastao na temelju građe iz fundusa privatne Zbirke Marenić, koja kroz 20 godina sustavnog profiliranja danas broji više od 10 tisuća artefakata raspoređenih u 21 zbirnu cjelinu. Ova tečna kulturološka priča započinje u vremenu kada duhan nije bio navika ni potrošačka roba, već jezik komunikacije između čovjeka i nadnaravnog. Tisućama godina prije dolaska Europljana u Ameriku, zajedničko pušenje lule imalo je jasnu ritualnu, društvenu i pravnu funkciju. U šamanskom liječenju koristila se potentna biljka Nicotiana rustica, čije je halucinogeno djelovanje služilo kao sredstvo prijelaza u svijet duhova. Taj rani, ceremonijalni kontekst vizualno otvaraju reljefi kipara Stjepana Divkovića pod nazivom Povijest duhana, a prate ih izložene afričke lule, poput antropomorfne lule naroda Songey-Congo i predačke skulpture iz regije Sepik, koje utjelovljuju tijelo pretka i funkcioniraju kao podsjetnik na smrt. Nasuprot afričkom ritualu, azijski krug prikazuje disciplinu geste i estetiku svakodnevice kroz luksuzni japanski mesingani kiseru te kineske vodene lule od mjedi i bronce. Izložba ovdje dotiče i mračniji aspekt povezivanja duhana s globalnom ekonomijom kroz bakrenu lulu za opijum, prije nego što se priča preseli u Europu kamo duhan stiže krajem 15. stoljeća te se ubrzo popularizira na vladarskim dvorovima i među aristokracijom kao univerzalni lijek i statusni simbol visoke klase.
Europska svakodnevica donosi ambivalentan odnos prema pušenju, pa dok engleski kralj James I. piše proglase protiv te navike, njezina popularnost nezaustavljivo raste i ulazi u sferu mita i umjetnosti. Prijelomna točka u našim krajevima nastupa 1848. godine kada car Franjo Josip I. ukida zabranu pušenja na otvorenim javnim prostorima za muškarce. Tim činom dim preplavljuje javnu sferu, a država tu slobodu brzo kapitalizira kroz strog duhanski monopol. Slikari tog razdoblja pušenje više ne tretiraju kao izoliran motiv, već kao organski dio portreta koji sugerira predah, refleksiju ili građansku opuštenost. Velika slikarska os na izložbi spaja tri vrhunska majstora i tri sasvim različita prikaza pušača – kroz Bukovčev original te Picassove i Cézanneove autorizirane reprodukcije, zorno se prikazuje tematski raspon od građanske elegancije do dostojanstva radničke pauze. Ti se motivi nadopunjuju skromnim gostioničkim interijerima Davida Teniersa Mlađeg i Adriaena van Ostadea, gdje prolazni dim vizualno omekšava prostor slike i podsjeća na vanitas tradiciju.
Izvor: Narodni muzej Zadar
U 20. stoljeću nevini motivi pušenja ustupaju mjesto proračunatoj masovnoj manipulaciji korporativnog kapitala. Izložba razotkriva kako su velike duhanske kompanije preuzele umjetničke arhetipove i ugradile ih u reklamne kampanje, što ilustriraju reprodukcije radova Joana Miróa i Pabla Picassa. Kronologija reklamnog dizajna teče od secesijskih plakata Alphonsea Muche i pionira modernog plakata Leonetta Cappiella, preko međuratnih ilustracija Franza Lenharta i Ludwiga Hohlweina do poslijeratnih reklamnih ikona Raymonda Savignaca i Renéa Gruaua. Istinski vrhunac korporativnog prisvajanja znakova prikazan je kroz grafike Andyja Warhola i Keitha Haringa iz serije Lucky Strike, gdje u klasičnom pop-art stilu, logotip duhanske kompanije visi kao vrhunski galerijski eksponat.
Ovaj apstraktni mehanizam dobiva svoju opipljivu, industrijsku formu u masovnoj proizvodnji džepnih predmeta i medijskoj scenografiji popularne kulture. Emajlirani reklamni znakovi duhanskih brendova naturalizirali su njihovu prisutnost u svakodnevici, dok stripovi poput Lucky Lukea i Corto Maltesea integriraju cigaretu u sam identitet lika. Središnji dio ove industrijske dionice čine bogate zbirke upaljača – od ranih modela Bowers Kalamazoo, preko srebrnih luksuznih primjeraka kuća Ronson, Dunhill i Cartier, pa sve do limitirane platinske edicije S.T. Dupont s potpisom Andyja Warhola. Posebno emotivno svjedočanstvo donosi serija vojničkih Zippo upaljača iz Vijetnamskog rata, na kojima su američki vojnici sami urezivali antiratne parole i bilježili svoje intimne strahove, pretvarajući masovni korporativni proizvod u krik pojedinca.
Suvremeni i konceptualni završetak izložbe donosi radikalan zaokret prema dekonstrukciji mitova i demitologizaciji navike u 21. stoljeću. Kustoski koncept u ovom dijelu postava više ne nudi estetsko olakšanje, već suočava posjetitelja s tranzicijom dima u digitalno doba, gdje klasična cigareta uzmiče pred elektroničkim uređajima i vape tehnologijom. Kroz dijalog suvremenih umjetničkih djela, poput Billichevog maglovitog poliptiha i platna u suvremenom uličnom pop-art stilu, izložba problematizira kako suvremeni vizualni kodovi i estetika ekrana zapravo nasljeđuju iste marketinške mehanizme manipulacije. Proizvod mijenja formu prema tehnološkoj inovaciji i prividu čistog užitka, ali temeljni mehanizam povezivanja konzumacije s poželjnim životnim stilom ostaje nepromijenjen. Ova se kritika dodatno zaoštrava uvođenjem motiva iz virtualne kulture i NFT klubova, koji ogoljuju suvremeni konzumerizam u kojem se kupuje isključivo pripadnost statusnim simbolima novoga doba. Nasuprot toj konstruiranoj iluziji, postavlja se surova biopolitička stvarnost: potresni, izravni slikarski vapaji umjetnika Kwame Akota iz Gane, crnohumorne lubanje i dokumentirani paneli o tragičnim sudbinama slavnih pušača poput Humphreya Bogarta i Sigmunda Freuda vraćaju fokus na stvarnu cijenu ovisnosti. Cijeli povijesni i manipulativni krug uspješno se zatvara na samom izlazu, gdje posjetitelja, izvan svakog dizajnerskog i korporativnog okvira, dočekuje izravno pitanje o granicama vlastite slobodne volje uz jasnu i najvažniju poruku cijele ove priče – nemoj pušiti.
Izvor: Narodni muzej Zadar
Ova kompleksna izložba, koja uspješno spaja privatno kolekcionarstvo i institucionalnu muzejsku praksu, realizirana je uz stručnu koncepciju kolekcionara Daria Marenića, kustosice pedagoginje Narodnog muzeja Zadar Željke Kucelin, Jelene Vulić Valentić te Valentina Dražić Celić ispred tvrtke Invictus Consulting. Vizualni identitet i izložbene grafike potpisuje dizajnerica Ana Jakelić, dok je za prijevod stručnih tekstova na engleski jezik zaslužna Nina Vidović. Projekt, koji prati i opsežan dvojezični katalog te multimedijalna produkcija, ostvaren je uz financijsku potporu Zadarske županije.
Izložba u Kneževoj palači u Zadru ostaje otvorena za sve posjetitelje svakodnevno do 10. rujna 2026. godine.
(Željka Kucelin, Narodni muzej Zadar)
Kulturna iskaznica – lakši pristup kulturnim sadržajima za mlade
Ministarstvo kulture i medija RH pokrenulo je ove godine u suradnji s FINA-om Kulturnu iskaznicu, pilot-projekt kojim se mladima omogućuje lakši pristup kulturnim i umjetničkim sadržajima. Cilj projekta jest promicanje univerzalnog i raznovrsnog pristupa kulturi za mlade, stvaranje navika korištenja kulturnih sadržaja, stvaranje nove publike te jačanje postojećih kulturnih potreba koje će doprinijeti daljnjem razvoju kulturnog i medijskog sektora.
U prvoj godini provedbe pravo na korištenje Kulturne iskaznice ostvarit će svi mladi koji tijekom 2026. godine navrše 18 godina, a svaki korisnik dobiva pravo na 100 eura za kupnju i korištenje kulturnih i medijskih sadržaja, koje može iskoristiti do navršene 19. godine života. Iskaznica je dostupna u elektroničkom i fizičkom obliku te se može koristiti na području cijele Republike Hrvatske. Dodijeljena sredstva korisnici će moći iskoristiti za kupnju knjiga, ulaznica za muzeje, kazališta, kina, koncerte i druge kulturne sadržaje obuhvaćene programom, prema vlastitom izboru.
Sustav omogućuje praćenje podataka o kupljenim sadržajima, vođenje evidencije o pružateljima usluga i njihovim prodajnim mjestima te nadzor nad korištenjem dodijeljenih sredstava. Na temelju prikupljenih podataka Ministarstvo će moći generirati izvještaje i provoditi analize u svrhu evaluacije učinkovitosti mjere i planiranja budućih aktivnosti.
Za muzejsku djelatnost na Javni poziv mogu se prijaviti pravne osobe koje obavljaju muzejsku djelatnost i upisane su u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj, koji vodi Muzejski dokumentacijski centar u Zagrebu. Kako hrvatski muzeji godinama bilježe kontinuirani pad broja posjetitelja među djecom i mladima, posebice učenicima srednjih škola čiji se broj posjeta prošle godine u odnosu na rekordnu 2018. smanjio za čak 45 posto, uključivanjem u ovu vrijednu inicijativu muzeji dobivaju priliku privući generaciju mladih koja upravo navršava 18 godina i potaknuti ih na razvoj trajnih kulturnih navika. Također, kroz platformu projekta sudionici mogu povećati vidljivost svojih programa na nacionalnoj razini, a budući da svaki mladi korisnik dobiva 100 eura namijenjenih isključivo kulturnim sadržajima, muzeji imaju mogućnost povećati broj posjeta i prihode od prodaje ulaznica.
Prijave pružatelja usluga pristupa kulturnim i medijskim sadržajima za sudjelovanje u pilot-projektu Ministarstva mogu se podnositi za vrijeme trajanja projekta elektroničkim putem na odgovarajućim e-obrascima koji su dostupni na službenoj mrežnoj stranici Sustava „Kooltura - Kulturna iskaznica“.
(MDC)
Izvor: Muzej grada Zagreba
Muzej grada Zagreba – predstavljen katalog „Laszowski – utemeljitelj / The Founder“
U Muzeju grada Zagreba je u utorak 16. lipnja 2026. predstavljen katalog izložbenog projekta „Laszowski – utemeljitelj / The Founder“ autorica dokumentaristice savjetnice Dajane Batinić, muzejske savjetnice Aleksandre Bugar i knjižničarske savjetnice Milene Bušić.
Uz spomenute autorice, u stvaranju tekstova izložbi i kataloga sudjelovali su Juraj Sekula, viši kustos Muzeja grada Zagreba (tema 16), dr.sc. Mario Stipančević, arhivski savjetnik u Hrvatskom državnom arhivu (tema 3), Stjepan Bezjak, viši kustos i ravnatelj Zavičajnog muzeja Ozalj (tema 11) te Nikolina Šimunović, viša kustosica Hrvatskog povijesnog muzeja (suautorica teksta pete mini-izložbe). Na predstavljanju bogato opremljene muzejske publikacije u nakladništvu Muzeja grada Zagreba, govorili su gospođa Katja Matković Mikulčić, upraviteljica HAZU Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici, kolege, vrijedni suradnici na projektu, Stjepan Bezjak i dr. sc. Mario Stipančević, te autorice kataloga. Za vizualni identitet projekta i ovog vrlo zahtjevnog kataloga zaslužna je Valentina Dominić iz Smak kolektiva.
Muzejska publikacija s katalogom izložbe Laszowski – utemeljitelj / The Founder, kruna je istoimenog dvogodišnjeg hibridnog izložbenog projekta započetog u travnju 2024. godine. Uključuje mrežnu izložbu, ali i njeno proširenje u stvarni prostor u vidu osam cikličkih mini-izložbi u predvorju Muzeja grada Zagreba koje korespondiraju s predmetima iz fundusa Muzeja, kao i predmete iz privatnih zbirki i zbirki drugih partnera na izložbi, a povezani su s Laszowskim. Bile su postavljene ciklički, tijekom 2024. i 2025. godine. Osim toga u projekt je uključen i aktualni, šesti po redu stalni postav Muzeja grada Zagreba s vodičem Stopama Laszowskog / Following Laszowski's Footsteps, potom dvije suradničke izložbe Laszowski i Dubovac, Muzeja grada Karlovca autorica Sandre Kočevar i Antonije Škrtić i Sitnice i sjećanja / Laszowski – utemeljitelj Zavičajnog muzeja Ozalj autora Stjepana Bezjaka te na koncu participativna izložba Sva lica Laszowskog.
Izvor: Muzej grada Zagreba
Publikacija tematski prati i nadopunjuje sadržaj istoimene mrežne izložbe (www.laszowski.com). Dotaknuti su svi segmenti života Emilija Laszowskog kroz 16 tema − od rođenja i odrastanja, obiteljskih odnosa i školovanja, preko ljubavi i prijateljstava, sve do različitih uloga i poslova koje je s predanošću obavljao: arhiviste, a kasnije i ravnatelja Državnoga arhiva, osnivača i velikog meštra Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, upravitelja Gradskog arhiva, Gradske knjižnice i Gradskog muzeja u Zagrebu, privremenog predsjednika i tajnika Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu i još mnogih drugih. Naglasak je stavljen na njegov muzejski rad, odnosno, inicijativu i osnivanje Muzeja grada Zagreba, prikupljanje predmeta i ravnanje Muzejom kroz utemeljiteljsku fazu u prvih dvadeset godina postojanja, od 1907. do 1925. godine.
Više je partnerskih institucija s područja AKM zajednice, kao i kulturnih udruga koji su sudjelovali u realizaciji projekta. To su: Hrvatski državni arhiv, Državni arhiv u Zagrebu, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Hrvatski povijesni muzej, Zavičajni muzej Ozalj, Kuća Šenoa, Knjižnice grada Zagreba, HAZU Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici, Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture i medija, Muzeji grada Karlovca, Etnografski muzej, Nacionalna i sveučilišna biblioteka i Knjižnica HAZU. Vrlo vrijedan doprinos dali su pojedinci, posebice g. Milovan Petković posudivši dio Obiteljske zbirke Petković te Obitelj Laszowski iz Zadra. Recenzije izložbenog projekta napisali su prof. dr. sc. Žarka Vujić i prof. dr. sc. Goran Zlodi.
Publikacija je dvojezična (hrvatski i engleski jezik) s dvostupčanim rasporedom tekstova i broji 334 stranice. Strukturirana je na sličan način kao i mrežna izložba, kroz 16 tematskih cjelina i katalogom predmeta sa 700 kataloških jedinica te uvodnom temom Tko je Emilij Laszowski. U publikaciju su uključena i dodatna poglavlja koja pojašnjavaju sve segmente izložbenog projekta, stvarajući logičnu i homogenu cjelinu: Izložbeni projekt Laszowski - utemeljitelj, Mini-izložbe s katalogom predmeta, Sva lica Laszowskog, Iz recenzija, Izvori i literature. Slikovni dio publikacije broji 350 priloga i povezan je kataloškim brojevima s mrežnom izložbom. Ispod svakog teksta tematskih cjelina navedeni su izvori odnosno reference.
Participativna izložba Sva lica Laszowskog svojevrsni je nastavak izložbenog projekta Laszowski – utemeljitelj i jezgru joj čini osam gore spomenutih mini-izložbi. No znanja i građa vezani uz Laszowskog u drugim gradovima domaćinima, dopunjuju izložbu koja je na taj način u neprestanoj mijeni. Tijekom 2025. izložba je bila postavljena u Zavičajnom muzeju Ozalj i u Kamanju, a u srpnju 2026. godini u Galeriji Koprivnica Muzeja grada Koprivnice. U sljedećim se godinama planiraju i nove suradnje.
Izložbeni projekt i iz nje proizašla publikacija rezultat su velikog znanja sakupljenog istraživanjima svih dionika projekta. U publikaciji su predstavljeni i objedinjeni rezultati rada Emilija Laszowskog, osobe koja zbog svojih doprinosa očuvanju i promociji kulturne baštine i danas pobuđuje veliki interes te postavlja visoke granice stručnom radu u suvremenim baštinskim ustanovama.
(Aleksandra Bugar)
Fotografirala: Tina Miholić
Muzej grada Šibenika – 56. izdanje izložbe „More, ljudi, obala“
Izložba s najdužom izlagačkom tradicijom u Muzeju grada Šibenika, „More, ljudi, obala“, ove je godine doživjela svoje 56. izdanje koje je tematski u znaku skulpture i boje. Izložene radove potpisuje petero istaknutih autora: Ivan Fijolić, Tina Gverović, Alem Korkut, Ana Sladetić Šabić i Matej Vuković. Svaki od umjetnika predstavlja boju u skulpturi na autentičan način, donoseći reprezentativan presjek značenja i uloge tog elementa u suvremenom kiparstvu.
Kada razmišljamo o skulpturi, kako ističe kustosica i autorica izložbe Anita Travčić, prva pomisao često je mramor, kamen ili neki drugi sirovi materijal koji rijetko uključuje kolorit. Međutim, sagledavanje povijesti boje u skulpturi pokazuje da ipak nije sve tako „crno-bijelo“ kao što se na prvu čini. Jedna od najvećih zabluda zapadne umjetnosti jest pretpostavka da su antičke grčke i rimske skulpture bile isključivo bijele. Suvremena znanost i struka danas potvrđuju da su gotovo sve bile polikromirane, odnosno obojene često vrlo živim tonovima.
Glavna ideja ovogodišnjeg koncepta stoga je bila naglasiti taj povijesni aspekt unutar umjetnosti, ali i zorno pokazati da suvremena skulptura više nije samo statična masa postavljena u prostor, već da ona danas ujedno funkcionira i kao instalacija. Kustosica izložbe na otvorenju je naglasila kako u Muzeju izlažu redom etablirani i višestruko nagrađivani umjetnici. Prema njezinim riječima, selekcija obuhvaća autore koji su recentni, aktualni te koji su ostavili dubok trag na domaćoj i međunarodnoj sceni. Iako je svaki od njih umjetnički različit, njihovi su se radovi izvrsno uklopili u izložbeni prostor.
Fotografirala: Tina Miholić
Muzej s ponosom nastavlja ovu dugu tradiciju koja je započela još 1970. godine kao likovna kolonija koju je pokrenula slikarica i likovna pedagoginja Lidvina Luketa. Ona je puna četiri desetljeća predano vodila manifestaciju te bila njezin ključni stup i pokretačka snaga. Cilj šibenskog muzeja je daljnji razvoj izložbe, zbog čega je prije šest godina promijenjen koncept i smanjen broj autora, čime je umjetnicima pružena prilika da se predstave cjelovitijim uvidom kroz nekoliko radova.
U pratećem katalogu izložbe detaljnije su opisani pristupi i radovi svih autora. Kod Ivana Fijolića boja je vezana uz popkulturni identitet, dok Tina Gverović temi pristupa na način da boju izjednačava s prostorom. Boju promatranu kao proces i fenomen publici predstavlja umjetnica Ana Sladetić Šabić. Alem Korkut svoj opus temelji na procesima, transformaciji materijala i stalnom propitivanju granica samog kiparskog medija. Kod Mateja Vukovića boja se pak vraća na način koji podsjeća na davnu tradiciju polikromije. Vuković objašnjava kako je ovo četvrti put da izlaže rad pod nazivom „Nakupi se čovjeku“, napominjući da on nikada nije identičan jer se izvodi na licu mjesta, što sam proces stvaranja čini iznimno zanimljivim. Autor naglašava kako na samom lokalitetu treba osmisliti postav jer se rad pomiče, više puta rastavlja i premješta, a u šibenskom muzeju taj je proces trajao svega dva dana. Izrazio je iznimnu zahvalnost na pozivu, istaknuvši kako mu sudjelovanje ove godine predstavlja posebnu čast s obzirom na to da su profesori Korkut i Fijolić ujedno bili i njegovi profesori.
Fotografirala: Tina Miholić
Ravnatelj Muzeja grada Šibenika Toni Brajković naglasio je kako, unatoč tome što već više od pola stoljeća nosi isti naziv, izložba „More, ljudi, obala“ svake godine iznova uspijeva iznenaditi ljubitelje umjetnosti. Manifestacija je posljednjih godina dobila izrazito suvremeni pečat, a ovogodišnja produkcija jamči visoki interes javnosti.
U konačnici, ova izložba predstavlja susret različitih umjetničkih jezika, medija i pristupa suvremenoj stvarnosti. Upravo u toj raznolikosti leži njezina temeljna vrijednost jer nudi dinamiziran prostor za kulturnu razmjenu, kritičko propitivanje i suvremeno umjetničko promišljanje svijeta koji nas okružuje. Ova najdugovječnija izložbena manifestacija Muzeja grada Šibenika može se razgledati do 9. kolovoza.
(Muzej grada Šibenika)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr