U galeriji Muzeja Domovinskog rata u Splitu nedavno je otvorena izložba „Trideset godina Oluje“ postavljena povodom tridesete obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, koja donosi kronološki i tematski pregled ključnih trenutaka Domovinskog rata – od početne agresije na Hrvatsku 1991. do konačne uspostave teritorijalne cjelovitosti 1998. godine.
Izložba je realizirana u sklopu bogatog programa obilježavanja navedene obljetnice koji je osmišljen i realiziran u suradnji s Hrvatskom udrugom Benedikt, Ogrankom Matice Hrvatske u Splitu i Maticom iseljenika – Podružnica Split. Autorstvo izložbe i deplijana potpisuju viša kustosica Sanja Budić Leto i kustosica Klara Ćapalija, stručni suradnik na izložbi bio je ravnatelj Muzeja Domovinskog rata u Splitu i kustos Matej Gabrilo, a građu je za izlaganje pripremila restauratorica Bruna Periš.
Izložba je strukturirana u nekoliko tematskih cjelina koje prate razvoj političkih, vojnih i međunarodnih okolnosti u Hrvatskoj od početka Domovinskog rata: oružanu agresiju na Hrvatsku 1991. godine te položaj Hrvatske u međunarodnoj zajednici, pregled svih većih vojnih operacija i napadajnih bojeva koji su prethodili „Oluji“ te pripreme za samu operaciju. Središnji dio izložbe čine tijek operacije i pregled postrojbi koje su sudjelovale u njenu izvođenju, a naposljetku se govori o završetku Domovinskog rata i mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja.
VRO „Oluja“ provodila se od 4. do 8. kolovoza 1995. godine s ciljem oslobađanja preostalog okupiranog teritorija Republike Hrvatske. U samo četiri dana, hrvatske su snage HV-a i HVO-a, uz potporu Armije BiH probile obranu Srpske vojske Krajine, oslobodile Knin te do 8. kolovoza izbile na međunarodno priznate granice.
Cilj ove dvojezične izložbe (na hrvatskom i engleskom jeziku) je domaćoj i inozemnoj javnosti operaciju predstaviti kroz povijesne činjenice, ali i omogućiti interakciju sa živim svjedocima vremena – hrvatskim braniteljima. Iz tog je razloga u sklopu izložbe premijerno prikazan i kratki igrano-dokumentarni film „Zahvalni“ u produkciji Muzeja Domovinskog rata u Splitu, koji naglašava naslijeđe hrvatskih branitelja te nas poziva na odgovorno čuvanje povijesne istine.
Uključujući autentične fotografije, vojne zemljovide, muzejsku građu i sažeti narativ, izložba sadrži ukupno 18 informativnih panoa i 100 muzejskih predmeta. Većina eksponata dolazi iz muzejskog fundusa, a oko 10 % predmeta je za potrebe realizacije izložbe posuđeno od privatnih vlasnika. Potrebno je izdvojiti eksponate poput vojne odore general-bojnika Damira Krstičevića, zamjenika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u mirovini, koji je tijekom Domovinskog rata bio je zapovjednik 115. brigade HV-a i 4. gardijske brigade, zatim odoru Damira Vladušića, pripadnika 141. brigade HV-a, s vidljivim tragovima ranjavanja zadobivenim u Bosanskom Grahovu netom nakon završetka VRO Oluja te po prvi put prezentiranu odoru zapovjednika 1. bojne 6. domobranske pukovnije, Damira Gabrića.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Splita, a za javnost će ostati otvorena do 1. listopada 2025. godine.
Ovogodišnje, 65. izdanje Porečkog annala donosi izložbu Melankolija gledanja po posljednji put kustosice Leile Topić, otvorenu u Istarskoj sabornici od 10. srpnja do 15. rujna 2025. Annale, kao najdugovječnija skupna izložba suvremene umjetnosti u regiji, i ovoga puta potvrđuje svoju važnost – on je prostor dijaloga između generacija umjetnika, kustosa i publike, ali i ogledalo kulturnih i društvenih previranja našega turbulentnog vremena.
Koncept melankolije kustosica definira kao pogled usmjeren prema svijetu u kojem se stari sustav vrijednosti raspao, a novi još nije izgrađen. To nije melankolija zbog nestanka pojedinačnih stvari, već zbog prolaznosti čitavih poredaka značenja, kolektivnih mitova i načina razumijevanja svijeta. U tom smislu, izložba promatra gledanje kao čin svjedočenja i oproštaja, a ne posjedovanja: “This is the way the world ends – not with a bang but a whimper” (Ovo je način na koji svijet završava – ne praskom, nego jecajem), citira T. S. Eliota kustosica, prizivajući njegovu viziju kraja bez spektakla, ali s dubokom sviješću o dubokoj i radikalnoj promjeni epohe.
Fotografirao: Andi Bančić
Porečki annale, utemeljen 1961. godine, ima posebno mjesto u povijesti hrvatske i regionalne likovne scene. Osmišljen je kao platforma za godišnji pregled suvremenog stvaralaštva, otvoren eksperimentu, inovaciji i propitivanju umjetničkih granica. Tijekom desetljeća, Annale je ugostio najvažnije autore hrvatske i jugoslavenske umjetnosti, od afirmiranih modernista do najmlađih generacija, prateći smjene poetika i društvenih okolnosti. Istarska sabornica, smještena u srcu povijesnog Poreča, postala je kultno mjesto susreta umjetnika, kustosa i publike, a sam Annale svojevrsna “institucija izvan institucije” – vitalna točka suvremenog umjetničkog života.
Posebna vrijednost ovogodišnjeg Annala jest međuinstitucionalna suradnja zahvaljujući kojoj je moguće vidjeti remek-djela iz Zbirke fotografije Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Među njima se posebno izdvaja radovi Ulaya, Marine Abramović, Rogera Ballena ili Josipa Klarice. Tu je i prostorna instalacija Mirosława Bałke, jednog od najznačajnijih suvremenih europskih umjetnika. Njegov je rad sastavljen od 66 metalnih kanti napunjenih vodom, raspoređenih u organsku mrežu, funkcionira kao polje introspektivnog gledanja: publika u njima vidi vlastiti odraz, fragmentiran i umnožen, ali i odraze prostora i drugih promatrača. Voda, kao simbol memorije i prolaznosti, pretvara djelo u meditaciju o gledanju koje ne posjeduje, nego progovara – o ogledanju u onome što nestaje i o suočavanju sa sobom u trenutku prolaznosti. Bałkin rad, minimalističan i suzdržan, postaje snažan znak melankolije pogleda koji ne pronalazi utjehu u konačnim odgovorima, već u svjesnosti o prolaznosti.
Fotografirao: Andi Bančić
Izložba okuplja umjetnike različitih generacija i medijskih pristupa – od fotografije i slikarstva do instalacija i performansa – poput Petre Grozaj, Mare Milin, Žarka Vijatovića, Stjepana Šandrka, Natalije Borčić, Ivana Buvinića ili Svena Klobučara. Raznolikost pristupa otvara prostor za višeslojna čitanja i ističe Annale kao platformu koja već desetljećima potiče inovativne kustoske i umjetničke prakse. Na koncu, Porečki annale i ove godine pokazuje da suvremena umjetnost može biti prostor suočavanja s onim što nepovratno nestaje, ali i poticaj za razmišljanje o onome što tek treba biti stvoreno.
(MDC)
Izvor: Etnografski muzej Split
„Čatrnje i lokve“ – putovanje krškim predjelima Neretve
U Etnografskom muzeju Split otvorena je izložba Kap po kap – čatrnje i lokve – čuvarice vode u dolini Neretve, autorice muzejske savjetnice Maje Alujević, koja donosi priču o tradicijskim kamenim spremnicima za vodu koji su stoljećima omogućavali opstanak života u surovim krškim predjelima.
Otvorenjem izložbe, uz prigodni kulturni program, ujedno je obilježena 115. godišnjica osnutka Muzeja, a publiku je oduševio nastup KUD-a „Ploče“, koji je izveo bogat 40-minutni program sastavljen od poznatih tradicijskih pjesama i plesova neretvanskoga kraja. Izložba je nastala u suradnji Etnografskog muzeja Split i Markice Vuice iz Metkovića, voditelja Udruge „Baštinik“, koji već godinama predano istražuje i dokumentira te napuštene tradicijske građevine koje su oblikovale svakodnevicu ranijih generacija. Njegove fotografije i terenske bilješke čine temelj izložbe, svjedočeći ne samo o materijalnim tragovima prošlosti, nego i o ljudima čiji je život bio neraskidivo povezan s tim krajolikom.
Izvor: Etnografski muzej Split
Izložbom se nije namjeravalo samo prikazati čatrnje i lokve kao graditeljske oblike, nego kroz njih javnosti približiti ovaj posebni, jedinstven krajolik u kojem je voda oduvijek bila dragocjena, a njeno pribavljanje zahtijevalo trud i brigu zajednice. Bez zaliha kišnice, skupljene u jesen i zimu, nije bilo moguće preživjeti sušna ljeta. Tada bi žene, s posudama i vučijama na leđima, odlazile do rijeke ili udaljenih izvora po vodu za piće, kuhanje i pranje. Dolina Neretve područje je velikih kontrasta; plodne nizine okružene su kamenim goletima gdje su nastajala sela bez stalnih izvora vode. U takvim uvjetima čatrnje su stoljećima bile osnovni, a često i jedini izvor pitke vode. Donja dolina, zbog močvara, poplava i bolesti, dugo nije bila pogodna za život. Tek su melioracijski zahvati u 20. stoljeću omogućili sigurniji život i u tim dotad nepoželjnim nizinskim dijelovima doline. Stanovnici su generacijama razvijali strategije opstanka: gradili čatrnje, selili sezonski i naseljavali uzvišene terene.
Izložba je osmišljena u nekoliko tematskih cjelina, raspoređenih u četiri prostorije prizemlja Muzeja. Prva tematska cjelina posvećena je čatrnjama, a posjetitelji kroz 20 dokumentarnih i terenskih snimaka mogu otkriti njihovu raznolikost, načine gradnje i smještaj u prostoru. Druga donosi priču o lokvama i kamenicama, prirodnim i oblikovanim udubinama za skupljanje vode, ključnima za napajanje stoke, poljoprivredu i svakodnevne potrebe. Za razliku od čatrnji, koje su bile pokrivene i građene kao zatvoreni sustavi, lokve su bile otvorene i izloženije vanjskim utjecajima te upravo zbog toga lakše propadaju. Osim nekadašnje izvorne funkcije, i dalje imaju važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti: u njima obitavaju vodozemci, kukci, ptice i biljne zajednice, a služe i za napajanje divljih životinja kojima bi bez njih opstanak na ovim prostorima bio ozbiljno ugrožen. Uz njih nalazimo i kamenice, udubine isklesane od kamena ili u stijeni, iz kojih je pilo blago. One s otvorom na dnu za ispuštanje vode koristile su se i za pranje odjeće.
Izvor: Etnografski muzej Split
Treća cjelina prikazuje prizore iz života uz vodu. Na fotografijama iz fotoarhiva muzeja zabilježeni su prizori pranja rublja, nošenja vode, korištenja burila, vučija i brimenica. Te fotografije dočaravaju svakodnevicu i odnos ljudi prema vodi u vremenima prije moderne infrastrukture. Uz fotografije su izloženi i brojni predmeti povezani s prikupljanjem, nošenjem i upotrebom vode – vučije, sićevi, bukare, kepčije i slični tradicijski predmeti iz fundusa muzeja. Završni dio izložbe donosi pejzažne fotografije doline Neretve metkovskog fotografa Marina Veraje, koje pružaju uvid u prostor neretvanske doline, kao i dokumentarni film Brđani i donjani Obrada Gluščevića iz 1969. godine o iseljavanju sela Vidonje u donju dolinu u potrazi za boljim životom.
Svi koji nam se žele pridružiti na putovanju kroz dolinu Neretve i otkriti kako su čatrnje i lokve čuvale život u krškim predjelima mogu razgledati izložbu do 15. rujna 2025.
(Maja Alujević)
Izvor: Muzej grada Trogira
Muzej grada Trogira – izložba „Slava Raškaj iz privatnih zbirki“
U Muzeju grada Trogira može se pogledati izložba Slava Raškaj iz privatnih zbirki na kojoj su predstavljene slike iz privatnih zbirki, najveći dio iz zbirke obitelji Pešutić i zbirke Kalečak, te po jedna slika iz zbirke Kovačić – Mihočinec i zbirke Marija Jakšića – Popića. Tiskan je katalog izložbe kojeg je uredila Aleksandra Bilić Petričević, viša kustosica Muzeja grada Trogira, koja je i autorica likovnog postava izložbe, a autorica predgovora je dr. sc. Ivana Mance Cipek, viša znanstvena suradnica Instituta za povijest umjetnosti.
Posljednja izložba ove iznimne slikarice čija djela predstavljanju vrhunac hrvatskog akvarelnog slikarstva s kraja 19. i početka 20. stoljeća održala se u Dalmaciji davne 1962. godine, što stvara dodatnu vrijednost ove izložbe. Na izložbi su obuhvaćeni radovi iz svih stvaralačkih razdoblja te gotovo sve slikarske tematike kojima je bila posvećena. Većina djela su studije cvijeća i mrtve prirode s motivima cvijeća u vazi, a najstarije izloženo djelo Anemona (1892./1893.) s prikazom cvijeća je iz vremena provedenog u Zavodu za gluhonijeme u Beču (1885. – 1893.), gdje je Slava učila crtanje i slikanje prema promatranju, odnosno opisom precizno prikazivanje. Motivi mrtve prirode s cvijećem u vazi postaju učestaliji za vrijeme boravka Slave u Zagrebu, gdje je dvije godine pohađala tečaj umjetnog obrtnog risanja pri Kraljevskoj ženskoj stručnoj školi (1895. – 1897.), a primala je i privatnu poduku u školi Bele Čikoša Sesije. Dr. sc. Ivana Mance Cipek, posebno ističe akvarele nastale između 1896. i 1900., a najveći broj izloženih djela je iz tog perioda, na kojima se zamjećuje stilski razvoj slikarice, od izričito opisnog slikanja do slikarski slobodnog načina koji oblik sugerira spletom mrlja i poteza, a pozadinu istim pristupom rastače u neodređenu svjetlosnu stvarnost koja se prožima s motivom.
Izvor: Muzej grada Trogira
Nadalje, Mance Cipek ističe skupinu slika animalističkih motiva, posebno prikazi kokoši, koje demonstriraju njezinu virtuoznost u tehnici akvarela. Stalna tematska preokupacija u Slavinom slikarstvu su pejzaži kojih je na izložbi nekoliko, dva djela prikazuju ambijent s arhitekturom slične koncepcije, gdje građevine slika fragmentarno, kao dio veće prostorne cjeline. Kao izvanredna ostvarenja Mance Cipek je izdvojila pejzaže U šumi (1898.) u kojem Slava spaja linearnu dinamiku stabla i slikarsku prožetost cjeline i Zahuktali potok (1900.) koji nam pruža intezivan osjećaj. Posebno je zanimljiv akvarel Trogir od Čiova gledan (1900.) koji je nastao prema predlošku, slikan vrlo sumarno, gotovo impresionistički, a pokazuje nam Slavinu otvorenost za eksperiment i improvizaciju. I na kraju djelo koje jedino prikazuje ljudsku figuru, Čikoš za stolom (1897.) u tamnom interijeru, koje odudara od Slavinih rasvijetljenih prizora. U zaključku dr. sc. Ivana Mance Cipek, istaknula je da – iako se radi o nevelikom skupu djela – izložba omogućuje neposredan uvid u slikarstvo Slave Raškaj i visoku kvalitetu opusa, pružajući jasnu sliku o tematskom i stilskom rasponu te vrsnoći majstorske izvedbe.
Izložba se može razgledati do 17. kolovoza 2025. godine.
(Aleksandra Bilić Petričević)
Izvor: Muzej Slavonije
Muzej Slavonije – „Izložba o izložbi Priroda i tehnika“
U sklopu Osječkog ljeta kulture, u Muzeju Slavonije otvorena je interaktivna izložba "Izložba o izložbi Priroda i tehnika" koja sadržajno prati i nadopunjuje nagrađivanu izložbu „Priroda i tehnika“.
Autorice izložbe Sanja Vidović i Ksenija Katalinić proširile su temu i oplemenile dodatnim sadržajima povezavši prirodoslovne i tehničke zbirke s ciljem educiranja javnosti o kružnoj ekonomiji i održivom razvoju, važnom preduvjetu za uspostavu ravnoteže između okoliša, društva i ekonomije. Poseban naglasak je na biomimikriji, inovativnom pristupu tehnologiji i dizajnu koji kroz oponašanje prirodnih oblika i sustava podržava načela održivih gradova i zajednica, odgovorne potrošnje i općenito očuvanja živog svijeta na Zemlji.
Izvor: Muzej Slavonije
Kroz didaktičke elemente s mnoštvom ilustracija i fotografija veliki i mali posjetitelji mogu istraživati prirodu i otkrivati rješenja uz igru i zabavu. Na primjeru vodomara i vlaka otkrivaju prirodu kao vodiča za funkcionalna i održiva rješenja. Pregledavanjem slikovnica mogu saznati kako su nastala dva jednostavna izuma koja su i danas nezamjenjiva – mačje oči i čičak-vrpca.
Posjetitelji mogu odgonetnuti kako su znanstvenici prema načinu uboda komarca izumili bezbolnu injekciju i kako su prirodne nanotehnologije pospješile razvoj rješenja protiv krivotvorenja. Također, posjetitelji mogu naučiti kakve veze s računalom imaju miš i mrav, doznati tko spašava ptice od udara u staklene površine, a tko od udara spašava nas.
Izložbu prati višejezični interaktivni mobilni i tiskani vodič, dvije slikovnice i interaktivna tiskovina, a može se razgledati u Muzeju Slavonije do sredine listopada.
(Muzej Slavonije)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr