Prva četvrtina 21. stoljeća je iza nas, uspjeli smo ju napokon okruniti prošlogodišnjim otvorenjem Velikog egipatskog muzeja u Gizi, dok se na početku ove godine možemo nadati nizu ambicioznih muzejskih otvaranja, nekih u posve novim namjenskim zgradama, a nekih u adaptiranim i prenamijenjenim objektima. Kakvi god da bili, svima se jako veselimo.
Muzej V&A East, London (Engleska)
Muzej Viktorije i Alberta otvorit će 18. travnja 2026. svoju produžnicu u istočnom Londonu, Muzej V&A East, koji se nalazi u Olimpijskom parku kraljice Elizabete u Stratfordu, gdje je prošle godine otvorena čuvaonica V&A East Storehouse. Muzejsku zgradu peterokatnicu dizajnirali su irski arhitekti O'Donnell + Tuomey, a u njoj će biti izloženo više od 500 predmeta iz fundusa Muzeja Viktorije i Alberta, obrađujući teme poput identiteta, reprezentacije, pravde i aktivizma za okoliš. U postavu naziva „Zašto stvaramo“ koji obuhvaća dvije galerije, a koji je nastao u suradnji s istočnolondonskim omladinskim grupama, radovi suvremenih umjetnika i dizajnera kao što su Yinka Ilora, Bisila Noha i eko-dizajneri VIN + OMI, bit će prikazani uz talijansko renesansno slikarstvo, svilenu haljinu iz 18. stoljeća iz Spitalfieldsa i koraljni nakit iz 19. stoljeća koji potječe s područja Indije i Tibeta. Muzej će se otvoriti izložbom The Music Is Black: A British Story koja će uključivati gitaru kantautorice Joan Armatrading kad je bila dijete, modnu odjeću reperice Little Simz i novopribavljene fotografije Jennie Baptiste, Andyja Beesea Beezera, Dennisa Morrisa, Eddieja Otcherea i Sama Whitea.
BRUSK, Brugge (Belgija)
U belgijskom gradu Bruggeu poznatom kao „Venecija Sjevera“ 8. svibnja 2026. otvorit će se BRUSK, umjetnička galerija i muzej, dio krovne organizacije Muzeja grada Bruggea. BRUSK su projektirali arhitekti Robbrecht i Daem, u suradnji s arhitektonskim uredom Olivier Salens. Zgrada se sastoji od dvije velike izložbene dvorane visine čak do 13,75 m, te će pored ostalog sadržavati čuvaonice zbirke slika i radova na papiru Muzeja grada Bruggea. Muzej će se otvoriti dvjema izložbama: Bigger Picture: Connected worlds of Bruges 900-1550 koja s umjetničkim djelima i predmetima iz svjetski poznatih muzeja otkriva kako je Brugge stoljećima bio povezan sa širim svijetom te izložbom Latent City tursko-američkog pionir digitalne umjetnosti Refika Anadola poznatog po velikim umjetničkim instalacijama stvorenim uz pomoć umjetne inteligencije. Za BRUSK, Anadol će napraviti potpuno novu imerzivnu instalaciju pokretanu s podacima iz samog Bruggea. Zanimljivost je da će Refik Anadol ovog proljeća u Los Angelesu otvoriti Dataland, prvi muzej na svijetu posvećen umjetnosti stvorenoj uz pomoć umjetne inteligencije.
Muzej Lah, Bled (Slovenija)
Muzej Lah, render © David Chipperfield
U susjednoj Sloveniji će se 6. lipnja otvoriti Muzej Lah, muzej suvremene umjetnosti i dom zbirke Lah smješten u novozgrađenom objektu u blizini Bledskog dvorca, kojeg je projektirala firma poznatog britanskog arhitekta Davida Chipperfielda. Muzejska zgrada površine pet tisuća četvornih metara integrirana je u nagnuti teren i krajolik kojim dominiraju Bledsko jezero i Julijske Alpe odražavajući misiju muzeja – poticanje dijaloga između tradicije i modernosti, prirode i kulture. Sama zbirka koju su prikupili Igor i Mojca Lah sadrži preko 800 djela više od 100 umjetnika iz Slovenije i cijelog svijeta uključujući djela Anselma Kiefera, Josepha Beuysa, Ilje i Emilije Kabakova, Williama Kentridgea, Zorana Mušiča i umjetničke skupine Neue Slowenische Kunst, ali i djela suvremenih umjetnica i umjetnika kao što su Anne Imhof, Theaster Gatesa i Hito Steyerl. Uz izložbene dvorane muzej će imati knjižnicu, istraživački centar, restoran i druge višenamjenske prostore.
Muzej narativne umjetnosti Lucas, Los Angeles (SAD)
Lucas Museum of Narrative Art
Obožavatelji Georgea Lucasa napokon dolaze na svoje 22. rujna ove godine za kada je najavljeno otvorenje Muzeja narativne umjetnosti Lucas u Los Angelesu iza kojeg uz poznatog redatelja Ratova zvijezda i Indiane Jonesa stoji i njegova supruga Mellody Hobson. Muzejsku zgradu koja izgledom podsjeća na svemirski brod dizajnirali su kineski arhitekt Ma Yansong, osnivač poznatog studija MAD Architects, i Mia Lehrer iz Studija-MLA. Muzej je smješten je u Exposition Parku, preko puta Sveučilišta Južne Kalifornije kojeg je Lucas pohađao. Njegova zbirka koja sačinjava muzejski fundus sadrži više od 40 tisuća predmeta među kojima su originalne ilustracije iz stripova Iron Man i Black Panther, crteži Roberta Crumba i Jacka Kirbyja, političke karikature, celovi iz crtanih filmova, filmska memorabilija vezana uz Lucasove filmove, ogromna arhiva afroameričkih filmskih materijala, ali i djela poznatih likovnih umjetnika poput Fride Kahlo, Roberta Colescotta i Normana Rockwella. Troškovi muzeja nisu potvrđeni, no procjenjuje se da konačna cifra iznosi nevjerojatnih milijardu američkih dolara.
KANAL-Centar Pompidou, Bruxelles (Belgija)
KANAL-Centar Pompidou
U Bruxellesu će se 28. studenoga 2026. otvoriti dugo očekivani KANAL-Centar Pompidou. Muzej je smješten u bivšoj Citroënovoj garaži iz 1930-ih godina čiju adaptaciju potpisuju londonski arhitektonski ured Sergison Bates, noAarchitecten iz Bruxellesa i EM2N iz Züricha, a bit će multidisciplinarni ogranak (trenutačno zatvorenog) pariškog Centra Pompidou. KANAL će pokrivati modernu i suvremenu umjetnost od početka 20. stoljeća do danas, s dodatnim naglaskom na umjetnike koji žive u glavnom gradu Belgije ili održavaju bliske veze s Bruxellesom i Belgijom. Polovica ukupne površine koja iznosi 40 tisuća četvornih metara, čineći KANAL jednim od umjetničkih najvećih muzeja u Europi, sastojat će se od javnih prostora koji će omogućiti pristup raznim izložbenim dvoranama te cijelom nizu aktivnosti i usluga što uključuje igralište, restoran i krovnu terasu s panoramskim pogledom na grad. Nažalost, na ovaj bi projekt mogao utjecati nedostatak potpuno funkcionalne vlade Briselske regije koja bi mogla jamčiti obećana operativna sredstva i financijski deficit regije. S druge strane, ravnatelj muzeja Yves Goldstein istaknuo je potrebu da u Bruxellesu postoji objekt poput ovoga koji može odigrati važnu ulogu u raznolikom i fragmentiranom društvu i ekonomski doprinijeti stvaranju novih radnih mjesta.
Muzej hip hopa, New York (SAD)
U njujorškoj četvrti Bronx trebao bi se napokon u jesen 2026. otvoriti Muzej hip hopa posvećen ne samo ovom popularnom glazbenom žanru nastalom sedamdesetih godina prošloga stoljeća u spomenutoj gradskoj četvrti News Yorka, već cijeloj jednoj kulturi koja uključuje breakdance, umjetnost grafita i modu, te njezinom utjecaju na moderni život. Kao što je navedeno na mrežnoj stranici muzeja, dužnost muzeja je biti na raskrižju između uvažavanja prošlosti hip hopa i potrebe za stalnim inovacijama i doprinosom budućnosti hip hopa. Postav bi trebao uključivati dinamičnu mješavinu tradicionalnih izložaka, uključujući rijetke artefakte i memorabilije, interaktivnih elemenata, digitalnih instalacija, imerzivnog okruženja i nastupa uživo.
Guggenheim Abu Dhabi, Abu Dhabi (UAE)
Posljednji u nizu blockbuster muzeja izgrađenih u takozvanoj kulturnoj četvrti Saadiyat, Guggenheim Abu Dhabi, trebao bi se otvoriti tijekom 2026. godine, iako sam datum još nije utvrđen. S ukupnom površinom 42 tisuće četvornih metara bit će to najveća Guggenheimova produžnica, pridružujući se Muzeju Guggenheim u Bilbau, Muzeju Solomon R. Guggenheim u New Yorku i Kolekciji Peggy Guggenheim u Veneciji. Dizajnirao ga je nedavno preminuli slavni arhitekt Frank Gehry, prema čijoj se viziji objekt sastoji od suprotstavljenih oblika među kojima dominiraju metalni stošci inspirirani arhitekturom Abu Dhabija i prilagođeni njegovoj pustinjskoj klimi. Zgrada će iznutra sadržavati galerije različitih visina i stilova, a iako će uključivati djela umjetnika poput Jacksona Pollocka, Marka Rothka, Andyja Warhola i Jean-Michela Basquiata, fokus muzeja bit će izvan zapadnog kanona, proširujući priču o suvremenoj umjetnosti kako bi uključio marginalizirane regije i pokrete.
Otvorenja muzeja i stalnih postava u Hrvatskoj
Hrvatski športski muzej, render
U samom središtu Zagrebu, u Ilici 13, svoj prvi stalni postav uskoro otvara Hrvatski športski muzej koji će posjetiteljima predstaviti našu bogatu športsku baštinu te povijest i razvoj tjelesne kulture i sporta od sredine 19. stoljeća do danas, kao i najveća postignuća hrvatskih sportaša i sportašica. Prema nekim najavama, obnova Umjetničkog paviljona u Zagrebu bi trebala biti gotova do proljeća, a na jesen bi se u njemu trebala otvoriti prva velika izložba. Svoje stalne postave do kraja 2026. godine trebali bi otvoriti Muzej Mimara i Hrvatski muzej naivne umjetnosti.
U Čakovcu je za 24. travnja zakazano otvorenje osvježenog postava Memorijalne zbirke Ladislava Kralja Međimurca, prvog školovanog međimurskog slikara i grafičara, u njegovoj posve obnovljenoj kući. Otvorenjem će se obilježiti umjetnikov rođendan, a osim stalnog postava posjetitelji će novouređenom prostoru moći prisustvovati likovnim radionicama te raznim programima i manifestacijama.
Sredinom godine trebala bi biti dovršena obnova te preuređenje perivoja dvorca Oršić u Gornjoj Stubici, doma Muzeja seljačkih buna, jedne od ustrojbenih jedinica Muzeja Hrvatskoga zagorja. Riječ je obnovi vrijednoj 8 milijuna eura kojom će barokni dvorac postati pristupačan posjetiteljima s invaliditetom. Muzej bi se nekim programima otvorio za posjetitelje ove godine, iako će se do novog stalnog postava trebati još malo strpiti.
U Sisku, Gradska galerija Striegl trebala bi u drugoj polovici 2026. za javnost otvoriti Kuću Striegl, čija bi cjelovita obnova i opremanje trebali biti završeni do 30. lipnja, s obzirom na to da je riječ o projektu financiranom iz Fonda solidarnosti. U rodnoj kući Slave Striegla osim što će biti prezentiran fundus Galerije, uključujući umjetnikovu zbirku, nalazit će se i prostori namijenjeni povremenim izložbama.
(I.M.)
Fotografirao: Renato Vukić
Tiflološki muzej – izložba o našem poznatom oftalmologu
U Tiflološkom muzeju je 11. prosinca 2025. otvorena izložba pod nazivom „Svjetiljka je tvome tijelu oko“ – dr. Zvonimir Pavišić, liječnik i humanist, posvećena profesionalnom putu našeg poznatog oftalmologa, profesora i akademika, njegovom nastavnom i znanstvenom radu, kao i medicinskim uspjesima, nagradama i priznanjima.
Akademik Zvonimir Pavišić bio je redoviti profesor Medicinskoga fakulteta i dugogodišnji predstojnik Klinike za očne bolesti u Zagrebu, vodeće zdravstvene, znanstvene i nastavne ustanove na području oftalmologije u Hrvatskoj.
Većina izložene građe dio je njegove ostavštine koja se čuva u Tiflološkom muzeju. Građa je postala dijelom fundusa muzeja zahvaljujući darovanju njegove kćeri, dr. sc. Dubravke Pavišić-Strache, sveučilišne nastavnice na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Počevši od 2012. do 2024., ona je u više navrata Tiflološkom muzeju darivala predmete iz ostavštine svoga oca, smatrajući da će na taj način najbolje sačuvati uspomenu na njega i na početke razvoja suvremene oftalmologije u Hrvatskoj. Radi se o brojnim medicinskim uređajima i kirurškim instrumentima iz Pavišićeve privatne ordinacije, raznim ispravama, fotografijama, diplomama i poveljama te medaljama i plaketama. Gospođa Pavišić-Strache Muzeju je poklonila i brojne rukopise, publicističke tekstove, separate znanstvenih radova i enciklopedijskih članaka te novinske isječke svoga oca. Zahvaljujući ovoj vrijednoj materijalnoj građi koja je izložena možemo pratiti razvoj suvremene medicinske znanosti i oftalmološke prakse u Hrvatskoj od njenih početaka koji su vezani za osnivanje Očne klinike u Zagrebu. Klinika je u to vrijeme slijedila bečku praksu, a po opremljenosti, načinu rada, vrsnim liječnicima i operacijama koje su se u njoj izvodile bila je ravna najboljim europskim ustanovama te vrste.
Fotografirao: Renato Vukić
Izložbom je predstavljen samo jedan dio muzeju darovane građe koja zorno svjedoči o profesionalnom putu prof. dr. Zvonimira Pavišića. Njome je obuhvaćen Pavišićev polustoljetni istraživački i liječnički rad posvećen zaštiti zdravlja u našoj zemlji, ali i njegov doprinos oftalmologiji kao znanstvenoj disciplini. Svi izloženi dijagnostički uređaji i medicinski instrumenti zahtijevali su restauratorske zahvate. Ministarstvo kulture i medija RH u potpunosti je financiralo višegodišnji konzervatorsko–restauratorskom projekt kojim su ovi vrijedni predmeti postali dostupni javnosti.
Uz izraze zahvalnost njegovoj kćeri Dubravki Pavišić-Strache, Tiflološki muzej ovom izložbom odaje počast plemenitom čovjeku, samozatajnom liječniku i humanistu Zvonimiru Pavišiću.
Autorice izložbe su muzejske savjetnice Tiflološkog muzeja Nevenka Ćosić i Lucija Tomašić, a izložbu se može razgledati do 16. ožujka 2026. godine.
(Nevenka Ćosić)
Haljine inspirirane stilom Marije Antoanete © Victoria and Albert Museum, London
V&A – predstavljen bezvremenski stil Marije Antoanete
U Muzeju V&A South Kensington otvorena je izložba „Marie Antoinette Style“, prva izložba o Mariji Antoaneti priređena u nekom britanskom muzeju, na kojoj je kroz 250 predmeta ispričana priča o francuskoj kraljici kao modnoj ikoni i celebrityju toga doba.
Karizmatična i modno osviještena te kasnije omražena kraljica, supruga Luja XVI., bila je stalna tema kuloarskih priča druge polovice 18. stoljeća. Utjecala je na stil odijevanja, uređenje interijera, vrtova te lijepu i primijenjenu umjetnost toga doba, a ostala je muza desetljećima i stoljećima nakon smrti, sve do današnjih dana. Nadahnula je modne dizajnere kao što su Manolo Blahnik, sponzora izložbe, te mnoge druge čije su skice i predmeti predstavljeni na ovoj izložbi.
Većina izloženih predmeta posuđena je iz različitih muzeja i zbirki, uključujući modne kuće. Iz Versaillesa, u kojem je živio kraljevski par, za izložbu je posuđeno 20-ak predmeta. Nažalost tek manji broj izloženih predmeta pripadao je kraljici, poput jedne sačuvane cipele, svilenih papuča, posuđa i komada namještaja. Međutim, niti jedna predstavljena raskošna haljina nije njezina jer su nakon prisilnog odlaska kraljevske obitelji iz Versaillesa predmeti otuđeni ili uništeni. Stoga je izložba zahtijevala puno istraživanja kako bi se pronašli predmeti koji najviše nalikuju na one koje je nosila i koristila Marija Antoaneta. U tome je pomogao kraljičin katalog odjevnih predmeta iz 1782. godine s uzorcima tkanina njezine odjeće. Na modu tog doba utjecala je i njezina modna stilistica i trgovkinja odjećom Rose Bertin te frizer Léonard Autié, koji je kraljici radio kompleksne i ekstravagantne frizure, tzv. pouf. Upravo je u doba Marije Antoanete izašao i prvi modni časopis Cabinet des Modes, tiskan od 1785. do 1793. godine. Prethodila mu je Galerie des Modes et Costumes Français, serija ilustracija aktualne francuske mode koja je izlazila od 1778. do 1787. godine.
Izložba je podijeljena na četiri dijela. Prvi dio izložbe fokusira se na njezin život od dolaska na francuski dvor do pogubljenja. Marija Antoaneta (1755. – 1793.) bila je petnaesto od ukupno šesnaestero djece (samo je desetero doživjelo odraslu dob) Marije Terezije i Franje I. Stjepana. Sa samo četrnaest godina udala se za petnaestogodišnjeg Luja XVI., budućeg francuskog kralja. Od njezinog dolaska na francuski dvor sve su oči bile uprte u nju te se odmjeravao svaki njezin potez. Javnost je zamjerala navodnu nekonzumaciju braka, koji je ipak 1778. godine urodio plodom. Njihova kćer Marija Terezija, jedino od njihove četvero djece koje je doživjelo odraslu dob, na svijet je došla u javnom porodu ispred dvjestotinjak podanika. Marija Antoaneta pridonijela je popularizaciji idealiziranog prikaza majke u javnosti i u modnim časopisima.
Posuda za ispijanje mlijeka © Grand Palais Rmn (Sèvres - Manufacture et musée nationaux) Foto: Martine Beck-Coppola
Kada je htjela pobjeći od dvorske gužve i formalnosti, odlazila je u Petit Trianon, palaču u sklopu Versailleskog kompleksa koju je koristila kao privatnu rezidenciju. U blizini je 1780-ih dala izgraditi i Hameau de la Reine, imitaciju sela. Narod je kritizirao taj potez, doživjevši ga kao frivolnu simulaciju života običnog puka. Upravo s tog imanja potječe posuda za ispijanje mlijeka za koju se govorilo da je izrađena prema dojci Marije Antoanete. Oblik posude zapravo je inspiriran mastosom, grčkom posudom za piće. Za kraljicu su ju izradili u manufakturi u Sèvresu Louis Simon Boizot i Jean-Jacques Lagrenée Mlađi oko 1787. godine.
Marija Antoaneta kao harpija koja razdire Ljudska prava i Ustav. © Paris Musées - Musée Carnavale
Visoki porezi za siromašno stanovništvo, državni dugovi te loši klimatski uvjeti koji su uzrokovali skupoću brašna, nestašicu kruha i glad, nasuprot rastrošnosti francuskog dvora te glasine o Mariji Antoaneti, uključujući popularnu i krivo atribuiranu izjavu „neka jedu kolače”, doveli su do njezine velike omraženosti među narodom, zaboravljajući njezina dobra djela. Donirala je siromašnima, pomagala bolnicama i vojnim ranjenicima, financijski brinula o siročadi te pokušala ublažiti posljedice nestašice kruha, a duh solidarnosti nastojala je prenijeti i na svoju djecu. „Madame Déficit“, kako su ju pogrdno nazivali, bila je učestali motiv satiričnih crteža, prikazujući ju uz razne nezavidne epitete i u mizoginom i pornografskom tonu. Ovdje je izložena ogrlica koja bi mogla, iako nije dokazano, sadržavati dijamante izvađene iz ogrlice povezane s aferom što je rezultirala još većom javnom osudom, iako u njoj nije sudjelovala.
Biste s mirisima © Victoria and Albert Museum, London
Jedna od zanimljivosti izložbe su biste Marije Antoanete s mirisima koji olfaktivno insceniraju različite dijelove i faze njezinog života. Prva bista mirisma uvodi na dvorski maskenbal, druga uprizoruje njezinu kozmetičku rutinu, a treća dočarava mirise vrta u Petit Trianonu. Posljednja bista s blagim mirisom borovice utopljenim u neugodnim mirisima plijesni, kanalizacije i rijeke Seine asocira na posljednje trenutke života utamničene Marije Antoanete.
Izložbeni dio s predmetima povezanim s krajem života Marije Antoanete © Victoria and Albert Museum, London
Ova posljednja francuska kraljica prije uspostave Prve Francuske Republike pogubljena je na giljotini 1793. godine, tijekom Francuske revolucije (1789. - 1799.), odnosno jakobinske diktature, kada su u manje od 11 mjeseci pogubljeni deseci tisuća ljudi, mnogi odrubljivanjem glave. I takve su strahote utjecale na modu, pa su postale popularne crvene vrpce oko vrata, podsjećajući na stradale na giljotini. U simbolično obojenoj crvenoj izložbenoj sobi nalaze se predmeti povezani s krajem života Marije Antoinete. Tu je izložen molitvenik s njezinom posljednjom napisanom porukom, medaljon s pramenom njezine kose te bijela donja haljina – odjeća iz zatvora i jedina njezina haljina sačuvana u cijelosti. Izložena je i oštrica giljotine možebitno povezana s njezinim smaknućem te fotografije voštane maske njezinog lica nakon pogubljenja, prema predaji djelo Madame Tussaud.
Skice i cipele Manola Blahnika © Victoria and Albert Museum, London
Iduće dvije sobe posvećene su utjecaju stila Marije Antoanete na 19. stoljeće i prvu polovicu 20. stoljeća. Posljednjih desetljeća 19. stoljeća francuski revival zavladao je Velikom Britanijom i SAD-om. Kolekcionari su kupovali umjetnička djela, namještaj i druge predmete iz vremena Marije Antoanete te pridonijeli tome da se takvi predmeti očuvaju. Njezin stil nadahnuo je i kasniju umjetnost i modu secesije i art decoa, a da utjecaj još traje vidljivo je u posljednjoj sobi gdje su izloženi odjevni i drugi predmeti nastali unazad nekoliko desetljeća. Predstavljene su cipele nadahnute njezinim stilom dizajnera Manola Blahnika, ali i modni predmeti drugih velikih imena kao što su Vivienne Westwood, Moschino, Dior, Channel, Valentino i Erdem. Manekenka Kate Moss se 2012. godine fotografirala za časopis Vogue u modnoj kreaciji Alexandra McQueena inspiriranoj stilom Marije Antanete. O francuskoj kraljici su rađene kazališne predstave i filmovi, kao što je film Sofije Coppole iz 2006. godine, a nadahnula je i Madonnu za glazbeni video „Vogue“ iz 1990. godine. Navedeno dokazuje da je Marija Antoaneta, iako omražena za života, i dalje omiljena nakon smrti.
Kustosica izložbe je Sarah Grant (V&A). Uz izložbu je organiziran raznolik popratni program poput predavanja i radionica, a posjetitelji izložbu mogu pogledati do 22. ožujka 2026.
(Zrinka Marković)
Fotografirala: Renata Šparada
Od margine do kanona – dizajnerica Antonija Krasnik
Umjetnice su povijesno bile višestruko isključene iz umjetničkog kanona. Ne samo da nedostaje istraživanja i vidljivosti njihovih opusa, nego je i ono što se smatra tipično ženskom sferom umjetničkog rada – kao što je oblikovanje tekstila ili slikanje u žanrovima poput mrtvih priroda s motivima folklora – posebno zanemarivano, na što se nadovezuje i negativna valorizacija primijenjene umjetnosti općenito.
Izložbom Umjetničkog paviljona u Zagrebu Antonija Krasnik, prva hrvatska dizajnerica: skica za portret, nastalom na temelju dugogodišnjeg istraživanja povjesničarke umjetnosti Jasne Galjer, nastavljaju se napori hrvatskih povjesničarki umjetnosti da predstave javnosti opuse marginaliziranih umjetnica. U kontekstu ove teme značajna je i nedavno je otvorena izložba o umjetnici Lini Crnčić-Virant, također u organizaciji (izmještenog) Umjetničkog paviljona, izložba One – umjetnice Muzeja Međimurja Čakovec o kojoj smo nedavno pisali, kao i prošlogodišnja Jedna za sve – Sve za jednu / Klub likovnih umjetnica 1927. – 1940. Muzeja za umjetnost i obrt.
Program Umjetničkog paviljona već se više godina izmješta u druge prostore pa je tako ova izložba izvedena u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Komorna i intimna atmosfera izložbe izravno upućuje na činjenicu da je Krasnik koristila prostor vlastitog atelijera kao eksponat za promoviranje svojeg sveobuhvatnog dizajna (bavila se oblikovanjem različitih uporabnih predmeta, uključujući vlastitu odjeću i modne dodatke). Istovremeni dojam privatnog i javnog prostora na izložbi postignut je kombiniranjem dizajnerskih elemenata poput tekstila i zavjesa, fotografija iz osobnog života, portreta koji su naslikali drugi umjetnici (jedan od kojih je naslikala Nasta Rojc) te fotografija njezinog fantastičnog dizajna. Dojmu doprinosi i ambijentalna rasvjeta i zvuk koji je oblikovao Andro Giunio.
Fotografirala: Renata Šparada
Središnje mjesto na izložbi zauzimaju predmeti iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt. Elegantnih formi, često sa stilskim elementima secesije – valovitim linijama i motivima flore i faune – predstavljaju vrhunac dizajnerskog oblikovanja Antonije Krasnik. Ističe se visoko stilizirana staklena vaza s prikazom sove, kao i skulpturalno oblikovana okrugla vaza s motivom majmuna. Predmeti su izrađeni od materijala poput mjedi i srebra, ali najviše ih je od obojenog stakla koje je ponegdje dekorirano srebrnim listićima i drugim metalnim dodacima.
O položaju žena u vrijeme u kojem je dizajnerica živjela puno govori podatak da je Krasnik „u dobi od petnaest godina dostigla najvišu razinu stručnog obrazovanja u Hrvatskoj“ završivši Strukovni tečaj za vezenje rubenine i umjetno vezenje u Ženskoj obrtnoj školi u Zagrebu 1889. godine. Dalje se umjetnički obrazuje u uzbudljivijem okruženju Beča i Pariza, gdje usavršava svoj dizajnerski i umjetnički izričaj. Njezina je umjetnička karijera najvećim dijelom bila međunarodna, te je sudjelovala na izložbama u St. Louisu, Londonu, Torinu, Brnu i drugdje. Sve to završava udajom 1907., nakon koje se postupno gasi njezino umjetničko djelovanje.
Izložba traje do 17. siječnja 2026.
(Renata Šparada)
Izvor: Muzej grada Kaštela
„Priča Pave Ergovca“ – približena slojevita povijest Kaštela
U Muzeju grada Kaštela nedavno je otvorena izložba „Kaštela na prijelazu stoljeća, priča Pave Ergovca“ koja kroz predmete iz Dokumentarne zbirke i privatne dokumente iz obitelji Ergovac prikazuje prilike iz političkog, gospodarskog i društvenog života Kaštela, od kraja 19. do sredine 20. stoljeća.
Izložba i prateći katalog podijeljeni su na tematske cjeline koje prate život i djelovanje Kaštelanina Pavla Ergovca koji je, iako široj javnosti nepoznat, ostavio neizbrisiv trag u Kaštelima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Njegov rad i angažman u arheologiji, politici, gospodarstvu i kulturi svjedoči o čovjeku duboko posvećenom svom kraju i njegovoj povijesti. Organizacijom ove izložbe predstavljen je njegov život i doprinos te njegovom pričom dočarana slojevita povijest Donjih Kaštela u tom razdoblju – od političkih previranja do kulturnih zbivanja i arheoloških otkrića koja su oblikovala lokalnu zajednicu.
Izložba započinje gospodarskim prilikama i predstavlja Pavu kao poljoprivrednika i veleposjednika. On je već s dvadeset godina sudjelovao na gospodarskim izložbama te je predstavio svoje proizvode na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi koja se 1891. godine održala u Zagrebu. S nje su izložene Diploma priznanica i diploma Mala kolajna te medalja za zasluge koje osvaja za svoje vino, ulje i voćarske proizvode. Sljedeći segment približava Pavin rad na arheološkim istraživanjima koje je organiziralo Društvo Bihać – hrvatsko društvo za istraživanje domaće povijesti. Pave je u ime društva vodio iskapanja na Mirima te u Bijaćima, kod crkve svete Marte. Uz dokumente kao što su Dnevnik iskapanja, izvještaji s istraživanja i dopisnice don Frane Bulića, izložene su lucerne i nakit pronađeni na lokalitetu. Restaurator Ante Jureškin je napravio odljev jednog od pronađenih nadvratnika s lokaliteta Bijaći – na kojem je ime đakona Gumpertusa.
Iza arheološke cjeline slijedi Pavin rad u školskim odborima za vrijeme gradnje nove škole u Kaštel Novom. Na početku 20. stoljeća u Donjim Kaštelima nije postojala posebno uređena zgrada škole zbog čega je Općinsko vijeće 1908. godine donijelo odluku o gradnji nove školske zgrade. Škola se nazivala „jubilarnom“ zbog velike proslave 60 godina kraljevanja cara Franje Josipa, a svečano je otvorena 1911. godine. Posjetitelji mogu vidjeti zapisnike seoskih zborova koji opisuju kako je došlo do odluke o gradnji, kao i pojedine etape izgradnje škole. Također, izloženi su predmeti iz obitelji Ergovac kao što su Pavina bilježnica računica i školske svjedodžbe. Ovaj dio izložbe naglašava njegov pedagoški i društveni angažman te stavlja u fokus važnost prosvjetnog razvoja za kaštelansku zajednicu.
Značajan dio izložbe tematizira političke okolnosti na prijelazu stoljeća te Ergovčevu uključenost u društvene pokrete toga vremena. Prikazana je njegova uloga u sokolskim društvima, koja su u tadašnjem društvu imala snažnu tjelesno-kulturnu i nacionalno-osvještavajuću funkciju, kao i rad u čitaonicama, ključnim institucijama građanskog i kulturnog života. Iz ovog dijela izdvaja se pismo iz 1895. godine koje šalje dr. Ante Trumbić, a u kojem traži od Pave da okupi pristaše Stranke prava za potrebe organizacije stranke na području Splita i Kaštela.
U završnom dijelu izložbe prezentirani su predmeti iz privatnog života kao što je tlocrt obiteljske kuće Ergovac – važan jer je ga je izradio Pave koji se, uz poljoprivredu, bavio i dizajniranjem manjih obiteljskih kuća u Kaštelima. Izložen je popis dote Pavine sestre Katice koji otkriva što je mlada žena nosila u muževu kuću te kakva su bila očekivanja od nje u obiteljskom i kućnom životu. Na popisu se nalaze komadi odjeće, posteljina, stolni i kućni tekstil te ručni radovi. Ovaj dokument daje uvid u žensku svakodnevicu, kućanske navike i vrijednosti koje su oblikovale život u tadašnjim Kaštelima.
Autorice izložbe i kataloga su Anamarija Bralić i Iva Prolić. Prateće ilustracije izradio je Dominik Žanić, a video koji prati izložbu izradio je Ivan Jurić. Izložba je otvorena do 7. veljače 2026.
(Muzej grada Kaštela)
Izvor: Galerija Antuna Augustinčića
GAA – predstavljeno stvaralaštvo mladih kipara
U Studiju Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu može se razgledati izložba „Iva JAPEC – Luka KIRIN – Kristijan POPOVIĆ“ koja javnosti predstavlja radove troje mladih autora koji kiparstvu pristupaju u skladu sa svojim vlastitim preferencijama - kroz oslonac na tradicionalnu figuraciju, novim tehnologijama koje potiču eksperimente i djelima imanentne socijalne provokacije.
Galerija Antuna Augustinčića je muzej koji se primarno fokusira na skulpturu te posjeduje dvije muzejske zbirke: Zbirku Galerije Antuna Augustinčića koja se bavi sabiranjem i prezentacijom Augustinčićeva opusa i Zbirku Salona Galerije Antuna Augustinčića koja sabire djela suvremene umjetnosti, prvenstveno skulpture. U sklopu svoje djelatnosti GAA već petnaestu godinu zaredom surađuje s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ta suradnja potvrđuje se kao plodonosna i svake godine rezultira izložbom talentiranih diplomanata kiparstva u prostoru klanječke Galerije. Ideja suradnje je pružiti podršku mladim kiparima pri ulasku na likovnu scenu te dobiti uvid u recentna likovna kretanja. Kroz povijest izložbi mladih kipara u Klanjcu, neki od tadašnjih perspektivnih diplomanata koji su izlagali, danas su profesori i docenti na likovnim akademijama u Zagrebu i Splitu (Igor Ruf, Predrag Pavić, Alem Korkut, Kažimir Hraste, Nikola Džaja, Đani Martinić, Loren Živković Kuljiš). Velik dio kipara koji su priliku za prvu samostalnu izložbu dobili u Klanjcu, uz profesore i docente, i danas se aktivno bavi kiparskim ili restauratorskim radom.
Izložba je postavljena u dvorani za povremene izložbe u zgradi Studija GAA u izložbenom prostoru koji je istovremeno opremljen umjetnom rasvjetom i rastvoren visokim prozorima sa sjeverozapadne strane, tako da skulptura ima vrlo dobre preduvjete za izlaganje. Postavom izložbe, kompozicijom skulptura i instalacija, prostor se imaginarno podijelio na tri dijela kako bi svaki umjetnički rad neometano mogao biti sagledan u vlastitom prostoru. Nasuprot svake skulpture pridružen je postament na kojem je postavljen primjerak ispisanog diplomskog rada koji pobliže objašnjava proces nastanka svakog od radova.
Skulptura „Plodovi zemlje u terakoti“ približava stvaralaštvo Ive Japec koja je diplomirala na ALU 2025. u klasi doc. art. Nikole Vrljića, a u svojem izričaju njeguje tradicionalnu figuraciju u tradicionalnim materijalima te se na kiparskoj sceni afirmira kroz zanatsku kompetenciju. Luka Kirin diplomirao je na ALU 2025. u klasi doc. art. Tanje Vujasinović, a likovnošću se bavi kroz eksperimente i objekte 3D printa. U radu „Što ti je diplomski? Umm...greška?!“ bavi se konceptom greške koja ne mora biti nužno negativna, već prilika za eksperiment, kreativni iskorak ili improvizaciju. Kristijan Popović diplomirao je na ALU 2025. u klasi doc. art. Predraga Pavića, a klanječkoj publici predstavio se diplomskim radom „Refluksus“ posvećenim socijalnoj provokaciji, u kojem propituje ideje religije, osobne i društvene moralnosti, komercijalizam i umjetnu inteligenciju. Izrađuje „ispovjedomat“, hibrid kladomata, bankomata i ispovjedaonice kojim višestruko provocira. Kroz interaktivni pristup, posjetitelji mogu „prijaviti“ svoje grijehe u nekoliko kategorija i od umjetne inteligencije dobiti ispis „pokore“.
Izložba, popraćena katalogom, ostvarena je u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu te uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Autor izložbe je Davorin Vujčić, a može se razgledati do 15. siječnja 2026.
(Luka Veić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr