U Muzeju grada Pazina nedavno je održano predstavljanje kataloga izložbe „Frmalo se je sve: u ratu i u sjeni – Pazinština u Drugom svjetskom ratu“, otvorene u prosincu 2025. godine.
Na predstavljanju su sudjelovali autori izložbe i tekstova kataloga Ivan Smoljan i Maja Zidarić Pilat, kustos-pripravnik Nikola Ardalić te povjesničar dr. sc. Milan Radošević, dok je program moderirala Martina Pereša.
Katalog prati istoimenu izložbu koja tematizira Drugi svjetski rat na Pazinštini, s naglaskom na svakodnevni život ljudi u sjeni ratnih događanja. Paralelno s ratnom linijom, koja posjetitelja i čitatelja vodi od šireg svjetskog, europskog i hrvatskog konteksta do mikro-povijesti Pazinštine, izložba i katalog razvijaju i poseban naglasak stavljaju na životnu liniju posvećenu svakodnevici: obrazovanju, gospodarstvu, urbanizmu, religiji, prehrani, odijevanju, igri i drugim aspektima života koji su se nastavili odvijati unatoč ratnim okolnostima.
Autori Ivan Smoljan i Maja Zidarić Pilat tijekom predstavljanja osvrnuli su se na koncept paralelnih ratne i životne linije, naglasivši kako je cilj bio odmak od klasične političko-vojne interpretacije i usmjeravanje na mikro-povijest te osobna iskustva ljudi na Pazinštini. Poseban naglasak stavljen je na intervjue i osobna svjedočanstva, koji su bili jedno od ključnih polazišta u istraživanju i oblikovanju izložbe i kataloga, naročito životne linije istih. Kroz mikro-povijest i iskustva malog čovjeka nastojalo se prikazati svakodnevni život u sjeni rata – uključujući strah, neizvjesnost, prilagodbu i pokušaje očuvanja normalnog u ludilu rata. Istaknuto je kako su intervjuirani sudionici kroz razgovore htjeli prenijeti podatke i sjećanja, ali i emociju vremena, s jasnom namjerom da njihova iskustva ostanu sačuvana za buduće generacije.
Kustos-pripravnik Nikola Ardalić osvrnuo se na dokumentacijsku i istraživačku pozadinu projekta, istaknuvši rad s arhivskim izvorima, muzejskom građom i intervjuima, koji su omogućili rekonstrukciju pojedinih životnih priča i svakodnevnih iskustava.
Povjesničar dr. sc. Milan Radošević pohvalio je koncept izložbe i kataloga, naglasivši važnost pristupa koji u prvi plan stavlja mikro-povijest, osobna iskustva i svakodnevni život ljudi, ali i važnost same teme. Osvrnuo se i na uvodnik kataloga u kojem autori ističu kako je povijest 20. stoljeća u hrvatskim muzejima još uvijek razmjerno rijetko zastupljena ili se obrađuje u manjoj mjeri. Upravo zato, istaknuo je, ovakvi projekti imaju dodatnu vrijednost jer otvaraju prostor za razumijevanje novije povijesti kroz iskustva lokalne zajednice i svakodnevni život ljudi koji su te procese živjeli.
Na kraju predstavljanja istaknuta je važnost muzeja kao prostora zajednice i za zajednicu. Intervjui, terenski rad te građa iz privatnih zbirki pokazali su koliko je važno uključivanje lokalnog stanovništva u muzejske projekte i stvaranje osjećaja zajedničkog sudjelovanja u očuvanju baštine. Ravnateljica Muzeja grada Pazina naglasila je kako Muzej već godinama nastoji kotrljati kotačić vraćanja javnosti onoga što je upravo javnost muzeju povjerila – kroz predmete, priče, sjećanja i teme koje postaju dijelom muzejske djelatnosti. Istaknula je kako je uključivanje zajednice ključno za stvaranje živog i trajnog odnosa između muzeja i njegovih korisnika.
Takav pristup potvrđuje opredijeljenost i usmjerenost Muzeja grada Pazina prema uključivom i participativnom muzeološkom djelovanju, u kojem lokalna zajednica nije samo korisnik muzejskih sadržaja, već i njihov aktivni stvaratelj. Kroz prikupljanje osobnih priča, predmeta i sjećanja, mikro-povijest postaje vrijedan alat za razumijevanje prošlosti i jačanje osjećaja pripadnosti zajedničkoj baštini.
U Muzeju Munch u Oslu krajem travnja otvorena je izložba „Paula Rego: Ples među trnjem“ na kojoj je izloženo je više od 140 umjetničkih djela ove vizualne pripovjedačice, s opusom koji reinterpretira mnogobrojne likovne, literarne i folklorne izvore, političku i društvenu situaciju te osobna iskustva. Njezina je namjera bila ilustrirati, ali i promijeniti neravnopravni položaj žena i teške okolnosti u kojima se nalaze. Često ih je prikazivala u intimnim i usamljenim trenutcima te emotivno sirovim scenama, bez uljepšavanja. Paralelno je izloženo i nekoliko radova Edvarda Muncha s kojim Rego dijeli slične motive, stilski izričaj, atmosferu i konotaciju.
Fotografirala: Zrinka Marković
Paula Rego (1935. – 2022.) rođena je u Portugalu u vrijeme represivne i autoritarne politike premijera Antónia de Oliveire Salazara u čije je vrijeme uspostavljen režim Estado Novo (Nova država), obilježen, između ostalog, nacionalizmom, katoličkim konzervatizmom u kojem su žene potčinjene muškarcima, cenzurom medija i umjetnosti te tajnom policijom. No, srećom, odgajana je u antifašističkom obiteljskom okruženju, u kojem je razvila feministički senzibilitet. Među njezinim najstarijim izloženim radovima slika je „Obrok“, koju je naslikala sa samo šesnaest godina. Na njoj je prikazana žena intenzivno uperenog pogleda i razgolićenih prsa koja doji dijete, dok krupni muškarac jede i pije, a kćer je glavom okrenuta od roditelja. Tu se istovremeno vidi potlačen položaj žena i kritika takve situacije.
Paula Rego je 1952. godine upisala Slade School of Fine Art u Londonu. Ovo je razdoblje obilježilo njezino stvaralaštvo iz više razloga. Upoznala je Victora Willinga, starijeg oženjenog kolegu i kasnijeg supruga. S njim je započela aferu koja je dovela do niza trudnoća i ilegalnih abortusa s obzirom na to da je Willing to uvjetovao, što je nadahnulo njezina kasnija djela. Godine 1998. referendum za legalizaciju abortusa u Portugalu nije prošao zbog male izlaznosti glasača. Ogorčena Rego naslikala je seriju s tematikom žena različitih dobnih skupina tijekom ilegalnih abortusa. Te slike su naposlijetku utjecale i na osvješćivanje javnosti o ovome problemu, što je u konačnici dovelo do legalizacije abortusa 2007. godine.
Fotografirala: Zrinka Marković
Paula Rego i Victor Willing prvo su dijete dobili 1956. godine, a kasnije još dvoje djece. S njim je ostala do njegove smrti uslijed komplikacija uzrokovanih multiplom sklerozom 1988. godine. Njihov odnos bio je buran te je na svojim slikama prikazivala i njegove ljubavnice. Njezina serija slika „Djevojka i pas“ simbolično prikazuje brigu o Willingu pred kraj njegova života. Lila Nunes, Willingova njegovateljica i obiteljska prijateljica, pozirala je za mnoge izložene slike. Jedan od primjera je serija „Opsjednutost“ iz 2004. godine, nastala po uzoru na fotografije „histeričnih“ žena francuskog neurologa Jeana-Martina Charcota s kraja 19. st.
Rego je 1951. godine posjetila u Galeriji Tate u Londonu izložbu umjetničkih djela Edvarda Muncha, koji je bio jedan od brojnih umjetnika koji su utjecali na njezino stvaralaštvo. Primjer je Munchov „Ples života“ i naslovna slika izložbe „Ples“ koju je Rego naslikala 1988. godine, a prikazuje ples osoba od dječjeg uzrasta do starije životne dobi. Izložen Munchov crtež „Nasljeđe“ na kojem žena u crnini u krilu drži golo dojenče nastao je prije istoimenog ulja na platnu koje prikazuje majku oboljelu od sifilisa s dojenčem s urođenom istom bolešću. U blizini njega nalazi se „Suša“ Paule Rego na kojoj je prikazala majku koja gleda u sunce, a u rukama drži pothranjeno dojenče. Uz zajednički motiv iznemoglog djeteta, boje i potezi kista podsjećaju i na Munchov „Krik“.
Fotografirala: Zrinka Marković
Stilski se u njezinim radovima vidi i utjecaj nadrealizma te je prakticirala čak i automatsko slikanje koje su predstavnici ovog smjera primjenjivali, a neka ranija djela su i na granici apstrakcije te art bruta. Primjer je slika „Salazar povraća domovinu“ iz 1960. godine. Svojevrsna kritika portugalske politike vidi se i na izloženoj monumentalnoj tapiseriji iz 1966. godine, koja nalikuje na kolaž. Prikazuje crticu iz portugalske povijesti kada je 1578. godine vojsku portugalskog kralja Sebastijana I. pobijedila vojska marokanskog sultana u Ksar el-Kebiru. Time je skrenula pozornost na ratove za neovisnost koji su se vodili u Angoli, Gvineji-Bisau i Mozambiku, portugalskim kolonijama u Africi. Revolucija karanfila 1974. godine okončala je desetljeća autoritarnog režima u Portugalu i srušila desničarsku diktaturu, što je dovelo i do dekolonizacije i neovisnosti portugalskih kolonija, uključujući i Zelenortske Otoke te Svetog Tomu i Principa.
Baka Paule Rego, s kojom je živjela dio djetinjstva, pobudila je u njoj interes za narodne priče, što će se odraziti i na njezinu umjetnost. Na mnogim izloženim djelima vidimo likove iz bajki i fantastičnih priča, dječjih pjesmica i Disneyevih animiranih filmova, ali i kroz njih često ilustrira potčinjenosti žena i ženski bunt. Bajku „Kralj svinja“, u kojoj glavni lik ubija dvije nevjeste koje su ga odbile, a treća koja ispunjava njegove zahtjeve preživi, predočila je antropomorfnom svinjom izrađenom od kaširanog papira i tkanine te litografijama i crtežima u tehnici pastela. Izloženi su i njezini radovi inspirirani portugalskim bajkama „Vranina nevjesta“ i „Brancaflor“ te fantastičnim romanom „U carstvu nestvarnog“ Henryja Dargera. Tu su i radovi koji prikazuju radnju iz „Pinokija“, uključujući i skulpturu Pinokija koju je izradio australski kipar Ron Mueck, zet Paule Rego, koji je bio model za Gepetta u ovoj seriji radova.
Fotografirala: Zrinka Marković
Groteskni likovi podsjećaju na radove predstavnika Nove stvarnosti, a motivi se mogu usporediti i s prizorima starijih majstora. U skulpturalnoj kompoziciji „Proždrljivost“ iz 2019., Rego je jedan od katoličkih sedam smrtnih grijeha jezivo uprizorila lutkom koja predstavlja pretilu ženu koja trga i jede svoju djecu. Time asocira na Goyinog Saturna koji proždire svog sina. Kompozicija sa slikama i lutkama „Oratorio“ iz 2009. godine svojim rasporedom podsjeća na oltare u katoličkim crkvama, ali i motivima žrtava i zločina, s fokusom na neželjenu i napuštenu djecu.
Središnji motiv stvaralaštva Paule Rego, koji se provlači kroz različite medije, tehnike, pojedinačna djela i serije, jest žena. Fokus nije na ženinim vrlinama ili grijesima, ona nije mitsko biće, ne idealizira se i ne demonizira se, čak i kad je počinitelj zastrašujućih djela. Isto tako se njezina muka ne glorificira ili romantizira kada je žrtva trulog sustava koji ne mari za njezinu dobrobit. Paula Rego ženu prikazuje onakvom kakva jest – prirodnu, istovremeno ranjivu i jaku, što se manifestira i naglašenim, čak i grubim crtama lica. To je žena koja može plesati među trnjem, sve do zvijezda, baš kakva je i Paula Rego bila.
Kustosica izložbe je Kari J. Brandtzæg. Izložba je otvorena do 2. kolovoza 2026.
(Zrinka Marković)
Izvor: Muzej antičkog stakla u Zadru
MAS u Zadru – izložba rimskog mozaičnog stakla
Povodom 17. obljetnice Muzeja antičkog stakla u Zadru 8. svibnja 2026. godine otvorena je izložba „Millefiori – antičko mozaično staklo s prostora Hrvatske“, autora dr. sc. Berislava Štefanca, muzejskog savjetnika i jednog od vodećih hrvatskih stručnjaka za antičko staklarstvo.
Izložba donosi reprezentativan pregled luksuznog rimskog mozaičnog stakla pronađenog na brojnim arheološkim lokalitetima diljem Hrvatske, s posebnim naglaskom na ranocarsko razdoblje. Naziv Millefiori, odnosno tisuću cvjetova, simbolično upućuje na bogatstvo boja, uzoraka i tehnika karakterističnih za ovu iznimno zahtjevnu i dekorativnu vrstu antičkog staklarstva. Kroz pažljivo odabrane eksponate iz fundusa hrvatskih arheoloških i zavičajnih muzeja posjetitelji imaju priliku upoznati raskošne staklene predmete koji svjedoče o estetskim idealima, svakodnevnim navikama i trgovačkim vezama rimskog svijeta na istočnoj obali Jadrana.
Postav prati bogat ilustrativni sadržaj koji na vizualno atraktivan način prikazuje antičke tehnike izrade mozaičnog stakla. Poseban segment čini veliki kartografski prikaz s označenim arheološkim lokalitetima na području Hrvatske na kojima su pronađeni primjerci mozaičnog stakla, čime se dodatno naglašava rasprostranjenost i važnost ove luksuzne antičke produkcije. Izložba uključuje i dječji edukativni kutak s didaktičkim igrama i slagalicama inspiriranima mozaičnom tehnikom, osmišljenima kako bi se najmlađim posjetiteljima na pristupačan i interaktivan način približila složenost antičkog obrta.
Izvor: Muzej antičkog stakla u Zadru
Posebnu vrijednost izložbe predstavlja kvalitetan popratni katalog u formi stručno-znanstvene monografije, koji donosi pregled dosadašnjih istraživanja mozaičnog stakla na prostoru Hrvatske te obrađuje građu iz niza muzejskih institucija. I katalog i izložbeni postav realizirani su dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku, kako bi sadržaj bio pristupačan i međunarodnoj publici te brojnim inozemnim posjetiteljima.
Tijekom trajanja izložbe održavat će se stručna vodstva, autorska predavanja, edukativni programi te kreativne i eksperimentalne radionice posvećene rimskom staklarstvu, osmišljene kako bi posjetiteljima približile složenost i ljepotu antičkih staklarskih tehnika. Projekt, realiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, rezultat je višegodišnjeg stručnog i znanstvenog istraživanja, a njegov je temeljni cilj približiti široj publici vrijednost antičke staklene baštine te istaknuti važnost njezina očuvanja kao trajnog svjedočanstva kulturne i povijesne baštine hrvatskog prostora.
Izložba je postavljena u velikoj dvorani Muzeja antičkog stakla u Zadru, a posjetitelji je mogu razgledati do 1. listopada 2026. godine.
(Muzej antičkog stakla u Zadru)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr