Newsletter, broj 160., 8. 2. 2022.

Foto: Maja Kocijan

Posjećenost hrvatskih muzeja – kako posjetiteljima vratiti muzeje

Hrvatski muzeji u drugoj su pandemijskoj 2021. godini zabilježili 2 549 841 posjetitelja što je porast od 74 % u odnosu na 2020., no još uvijek tek 48 % od pretpandemijskih 5,2 milijuna. U anketi koju je Muzejski dokumentacijski centar proveo tijekom siječnja, od 164 muzeja upisana u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH dobiveni su podaci od 141 muzeja, što predstavlja odaziv od 86 %.

Hrvatski muzeji, za razliku od velikog dijela europskih, nisu prošle godine epidemiološkim mjerama bili zatvarani, turizam se u ljetnim mjesecima probudio (prema podacima iz sustava eVisitor u 2021. godini 77 % više dolazaka nego u 2020.) pa su se ti pomaci odrazili i na broj posjetitelja muzeja. Od ukupno 2,5 milijuna posjetitelja gotovo četvrtinu su privukla samo tri uobičajeno najposjećenija muzeja. Arheološki muzej Istre pod kojim su i izdvojene zbirke u pulskoj Areni imao je prošle godine 313 180 posjetitelja, što je porast od 91 % u odnosu na 2020. godinu, ali još uvijek 54 % od pretpandemijskih 574 294. Muzej grada Splita s Dioklecijanovim podrumima privukao je 135 891 posjetitelja, što je porast od 228 % u odnosu na 2020. godinu, ali 34 % od pretpandemijskih 389 814. Slično su prošli i Dubrovački muzeji koji su sa 111 411 posjetitelja i porastom od 166 % u odnosu na 2020. dosegli 37 % posjećenosti iz 2019. Iako neki muzeji i dalje ne bilježe broj stranih turista (Dubrovački muzeji, Hrvatski muzej turizma), oni u 2021. godini kao i u 2019. čine gotovo četvrtinu svih posjetitelja, no u brojkama još uvijek tek 42 % pretpandemijskih.

Najveći pad posjetitelja bilježe zagrebački muzeji koji su zbog potresa morali zatvoriti svoje kuće, a pandemija im je otela i one posjetitelje koje su sabirali kroz brojne manifestacije. Muzej Mimara, Hrvatski prirodoslovni muzej, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU i Hrvatski školski muzej potpuno zatvoreni nisu imali posjetitelja dok su Hrvatski povijesni muzej i Arheološki muzej u Zagrebu, također zatvoreni zbog posljedica potresa, izvan matičnih kuća sabrali tisuću do tisuću i pol posjetitelja. Muzej za umjetnost i obrt još se tijekom 2021. mogao koristiti dijelom izložbenih prostora u prizemlju i svojim otvorenim dvorištima pa je ostvario 15 182 posjetitelja ili 19 % pretpandemijske posjećenosti, a tradicionalno najposjećenija Galerija Klovićevi dvori ostvarila je tek 16 % broja posjetitelja koje je imala 2019., pavši s 353 262 na 58 056 usprkos velikom broju izložbi koje su otvarali.

Iako se u ukupnom rezultatu broj posjetitelja digao na 48 % iz 2019., kada je riječ o posjetu učenika u 2021. godini muzeje je posjetilo 115 347 osnovnoškolaca što čini tek 21 % od pretpandemijskih 540 973. Ilustrativan je primjer učenicima atraktivan i agilan Muzej vučedolske kulture koji je prošle godine u kategoriji učenika osnovnih i srednjih škola zabilježio 8081 posjetitelja, a u godinama prije pandemije znalo ga je posjetiti i do 90 tisuća učenika.

Jedina kategorija u kojoj je zabilježen rast u 2021. godini u odnosu na pretpandemijsko vrijeme je broj posjetitelja koji su u muzeje ušli na obiteljsku ulaznicu. U 2021. bilo ih je 136 212, u 2020. godini 57 749, a u staronormalnoj 2019. godini 120 726.

Premda se statistike za 2021. tek završavaju, prvi pokazatelji na osnovu podataka koje su objavili neki od najvećih muzeja svijeta govore da su, kada je riječ o prijavljenom broju posjetitelja, hrvatski muzeji još i dobro prošli. Pariški Louvre, najposjećeniji muzej svijeta koji je pred početak pandemije lomio sve rekorde posjećenosti, 2021. godinu je završio na razini na kojoj je bio daleke 1986., pao je na 2,8 milijuna posjetitelja ili manje od 30 % posjećenosti iz pretpandemijskog doba kada je došao do 10 mlijuna posjetitelja.

Ni drugi francuski muzeji nisu prošli bolje – pad se kreće od 60 do 70 %. Centar Pompidou je s 3,5 milijuna u 2018. prošle godine pao na 1,5 milijuna, Muzej Orsay se digao za 30 % u odnosu na 2020., ali i to je bilo samo milijun posjeta u odnosu na pretpandemijskih 3,6 milijuna. Amsterdamski Rijksmuseum spustio se s 2,7 milijuna u 2019. godini na 675 tisuća u 2020. da bi prošle godine ostvario 625 tisuća posjetitelja. U državama u kojima su muzeji zbog epidemioloških mjera bili duže zatvarani rezultati su još porazniji tako da u Londonu muzeji poput Tate Modern, Victoria & Albert ili Nacionalne galerije imaju tek 3 do 7 % pretpandemijskih posjetitelja.

Na početku treće pandemijske godine jedino što je sigurno jest da ništa nije sigurno. Usprkos ograničenjima svih vrsta, u slučaju američkih ili britanskih muzeja i velikom gubitku radnih mjesta, svjetski muzeji na početku 2022. uz smišljanje novih online sadržaja i načina da opstanu u zajednici ne odustaju ni od planiranja blockbuster izložbi, tražeći nove i atraktivne teme kako bi posjetitelje vratili u muzeje. U Hrvatskoj u kojoj se više od pola muzejske građe čuva u zagrebačkim muzejima prioritet ove, a i godina koje slijede, bit će kako posjetiteljima vratiti muzeje.

(Maja Kocijan)

Zbirnu tablicu posjeta hrvatskim muzejima u 2021. možete pogledati na mrežnim stranicama MDC-a.

►vrh

Novi broj časopisa Informatica Museologica 52 – „Muzeji u doba korone“

Iz tiska je izašao novi broj časopisa Informatica Museologica 52 (2021.) koji u uredničkoj koncepciji Lade Dražin-Trbuljak donosi priloge 65 autora koji analiziraju probleme s kojima su se muzeji suočavali u doba pandemije, otkrivaju načine na koje su se baštinske institucije prilagodile novonastaloj situaciji selidbom u online okruženje, odnosno približavaju čitateljima nove muzeje i postave realizirane u ovim izazovnim vremenima.

Potkraj 2019. vjerojatno nismo mogli ni slutiti da će nam razdoblje koje slijedi donijeti neočekivano veliku količinu problema, neizvjesnosti, prizivanja 'starog normalnog'.
U nadolazećim godinama 2020. i 2021. koje će u kolektivnoj memoriji ostati obilježene kao teške godine, muzeji su bili prisiljeni ubrzano pronalaziti načine kako da postanu održivije ustanove, iskoriste znanje muzejskih profesionalaca, obavljaju temeljne funkcije i zadrže interes virtualnih posjetitelja, potiču 'novo normalno', pozitivne promjene, razmišljanja i aktivnosti. Od muzeja se više nije očekivalo da budu samo inspirativni već se od tog trenutka sve više očekuje da u ovom vremenu društvenih, kulturnih i tehnoloških promjena (u potresnoj, kovid i postkovid situaciji) u kojem se društvo i u Hrvatskoj i u svijetu sve češće suočava sa siromaštvom, nejednakosti pa i netolerancijom, pokažu svoju moć, u osvještavanju, razumijevanju pa čak i osporavanju problema.

Nastojali smo u temi broja naslovljenoj Muzeji u doba korone pozvati muzealce da zabilježe svoja iskustva, da ostave pisane tragove o katastrofalnoj i do sada za njih nepoznatoj situaciji u kojoj su se zatekli sasvim nespremni, ali su ipak uspjeli pokazati nevjerojatnu prilagodljivost i kreativnost da se s tim problemima nose i pronalaze brojne nove načine funkcioniranja.
Zatvorena vrata muzeja, otvorila su lavinu digitalnih inicijativa kao odgovor na pandemijske posljedice i krizu, ali nisu zaustavili ni stručni rad koji se mogao djelomično obavljati, premda u novim okolnostima.

U uvodnom tekstu Muzeji u pandemiji autorica Tea Rihtar Jurić je objedinila sva, ne samo istraživanja Muzejskog dokumentacijskog centra o utjecaju pandemije na stanje u hrvatskim muzejima, već i međunarodna istraživanja i izvještaje Europske mreže muzejskih organizacija (NEMO), Međunarodnog savjeta za muzeja (ICOM) i organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) s osvrtom na niz preporuka o postupanju u kriznim situacijama, da bi na kraju zaključila kako muzeji ne mogu ostati neutralni u velikim globalnim promjenama, a svojim potencijalima trebaju (nastaviti) biti generatori pozitivnih promjena u društvu.

Dubrovnik je bio prvi grad u svijetu koji je 1377. uveo karantenu, a Etnografski muzej Dubrovačkog muzeja je u ožujku 2020. pokrenuo projekt Karantena Dubrovnik 2020.
U prilogu Dubrovački muzeji i Karantena Dubrovnik 2020 autor Ivica Kipre nam prenosi kako je projekti tim iz dnevnih soba svojih domova, osmislio i vodio projekt ne samo prikupljanja građe koja će biti sistematizirana u muzejsku zbirku dokumentarne građe o životu u pandemijskim uvjetima (koja je isto tako poslužila za kreiranje virtualne multimedijske izložbe) već je potaknuo i bilježenje tema kao što su: socijalna i fizička distanca, osobna svjedočanstva, izolacija, kreativno i umjetničko izražavanje, odnos prema tijelu, prehrani i predmetima vezanim uz pandemijsku svakodnevicu.

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka digitalizirao je i objavio fundus putem interneta, neki su muzeji prezentirali svoje digitalizirane zbirke ili sadržaje putem društvenih mreža, podcasta, blogova, YouTube video zapisa, predstavili izložbeno-perfomativne aktivnosti u postpotresno i kovid nevrijeme, virtualne izložbe umjetničke fotografije, mrežni projekt nastao u suradnji sa suvremenim umjetnicima te Festival znanosti u pandemijskom uvjetima.

Definitivno možemo zaključiti da nije bilo nimalo jednostavno, a pokazalo se na sreću, da ipak nije bilo i nemoguće u razdoblju pandemijske krize dovršiti neke dugogodišnje, ranije pokrenute projekte novih muzeja i stalnih postava. Nakon četiri godine je 2021. završena i otvorena Riznica Međimurja – novi muzej nematerijalne baštine u Čakovcu, novi muzej u Rijeci – JGL Muzej farmacije, dok su Dubrovnik, Sinj i Labin dobili nove stalne postave: Umjetnička galerija Dubrovnik, Muzej Cetinske krajine – Sinj i projekt Inspiracija u Narodnom muzeju Labin.

U tematskim blokovima naslovljenom Iz muzejske teorije i prakse i Pogledi, događanja, iskustva donosimo dvadeset priloga vezanih uz funkcioniranje redovne djelatnosti poput skupljanja muzejske građe, izložbene djelatnosti, obrade sekundarnih dokumentacijskih fondova, analize posjetitelja te iskazanoj potrebi za stjecanjem novih znanja i vještina, to jest novih stručnih osposobljavanja.

Autor naslovnice je Igor Kuduz, lektorica Zlata Babić, a urednica Lada Dražin-Trbuljak.

Impresum i sadržaj publikacije pogledajte ovdje.

Ako želite naručiti Informaticu Museologicu 52 po promotivnoj cijeni od 80 kn, molimo da nam faksom ili e-mailom na mtiric@mdc.hr dostavite ispunjenu narudžbenicu.

Nadamo se da ćete nas i dalje s interesom pratiti na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (Hrčak), o čemu nam govori i broj od 1.091.844 posjeta koji iz godine u godinu sve više raste

U najavi je i novi broj časopisa Informatica Museologica 53/2022, objavljen je poziv za slanje priloga, a više informacije možete pronaći u Vijestima iz svijeta muzeja 159.

(Lada Dražin-Trbuljak)

►vrh

Horizon Europe – mogućnosti financiranja u 2022. godini

Mogućnosti financiranja istraživanja i projektata usmjerenih na kulturnu baštinu, umjetnost i kreativnu industriju u sklopu programa Horizon Europe predstavljene su 3. veljače na mrežnom seminaru u organizaciji UK Research and Innovation (UKRI) i Department for Digital Culture Media and Sport (DCMS). Sudionici su mogli vidjeti primjere dobre prakse te izazove s kojima se korisnici mogu susresti.

Budžet cjelokupnog programa u trajanju od 2021. do 2027. godine iznosi 95.5 milijardi eura, a uz prethodno spomenuta područja, financirat će i istraživanja i projekte koji se bave ekologijom, zdravstvom, civilnom sigurnosti, digitalizacijom i drugim područjima. Prijaviti se mogu sve članice Europske unije, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo. Projekti bi trebali biti koncipirani kao suradnja nekoliko entiteta iz različitih država, a sudjelovati mogu i samostalni istraživači (freelancers).

Anni Laihanen (UKRI) i Jamie Davies (UKRI: Arts and Humanities Research Council) objasnili su proces prijave za financiranje unutar programa Horizon Europe, uvjete koje je potrebno zadovoljiti te visinu budžeta za pojedine projekte. Nakon uvoda je prezentirano nekoliko uspješnih projekata financiranih iz programa Horizon 2020, provedenog u razdoblju od 2014. do 2020. godine.

Jamie Davies – natječaji

Jedan od osnivača umjetničke grupe Blast theory Nick Tandavanitj upoznao je sudionike s projektom Gift (Poklon), ostvarenim u suradnji s nekoliko europskih sveučilišta, muzeja, organizacija i agencija. Poklon je zamišljen kao jedan ili više muzejskih predmeta koje korisnici u virtualnom obliku, uz prigodnu poruku, mogu nekome poslati. Katalin György-Dóczy iz tvrtke ArtFilms Ltd govorila je o projektu V4Design, čiji su rezultat tisuće 3D modela objekata i okoliša stvorenim korištenjem već postojećih tekstova, fotografija i videa, što posebno može poslužiti arhitektima, dizajnerima i onima koji se bave VR tehnologijom.

Bronwyn Ormsby i Pip Laurenson iz Galerija Tate izložile su rezultate i izazove s kojima su se susrele tijekom rada na projektu NanoRestart. Tijekom 42 mjeseca 27 partnera zajedničkim znanjem i vještinama proučili su i razvili nove nanotehnologije za čišćenje, jačanje površine i zaštitu umjetničkih djela. Idući izlagač bio je Graham Bell, direktor organizacije Cultura Trust i član odbora Europe Nostre. Uz projekte financirane iz programa Horizon 2020, poput PRO-Heritage, IMPACTOUR i HERILAND, u prezentaciji je naveo i projekte realizirane novčanim sredstvima ostalih europskih programa. Među njima su MODI-FY i VI-TRAIN, provedeni u sklopu programa Erasmus+, ADAPT, financiran iz programa Interreg te projekti INCREAS i VIGIE.

Pip Laurenson – NanoRestart

U posljednjem bloku izlaganja bilo je riječi o istraživačkim infrastrukturama. May Cassar iz European Research Infrastructure for Heritage Science (E-RIHS) govorila je o aktivnostima kojima podržavaju istraživanja i diseminaciju informacija. Između ostalog to čine i pomoću svojih platformi ARCHLAB, DIGILAB, FIXLAB i MOLAB. Pomoću njih je korisnicima omogućen pristup brojnim korisnim podatcima, savjetima, alatima i suvremenim tehnologijama. Martin Wynne sa Sveučilišta u Oxfordu održao je izlaganje o istraživačkoj infrastrukturi CLARIN (Common Language Resources and Technology Infrastructure), koja ima i hrvatski konzorcij. Svojim jezičnim resursima, digitaliziranim sadržajem i alatima olakšava istraživački rad ponajviše onima koji se bave društvenim i humanističkim znanostima. Njima podršku mogu pružiti i istraživačka infrastruktura OPERAS (Open Scholarly Communication in the European Research Area for Social Sciences and Humanities) i EOSC (European Open Science Cloud), a predstavio ih je Frank Manista.

Mnogi trenutno aktivni natječaji za financiranje projekata u sklopu programa Horizon Europe fokusirani su na zaštitu okoliša, a jedan od njih preispituje utjecaj klimatskih promjena na kulturnu baštinu. Nije izostavljena ni tema ilegalne trgovine kulturnim dobrima. Prijave na oba natječaja otvorena su do 20. travnja 2022. godine, kao i na natječaj kojim će se financirati projekti koji se bave promocijom vrijednosti europske kulturne baštine i umjetnosti. Sve trenutno aktivne i nadolazeće natječaje možete pronaći na mrežnim stranicama Europske komisije.

(Zrinka Marković)

►vrh

Anka Krizmanić, Radničko predgrađe (Nova Ves), 1912. Nacionalni muzej moderne umjetnosti.

NMMU – otvorena izložba „Stroj u vrtu“

U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (NMMU) u Zagrebu nedavno je otvorena izložba „Stroj u vrtu“ koja tematizira sraz umjetnosti i novih oblika proizvodnje, otkrivajući veze između društvenih zbivanja, društveno-ekonomskog stanja i dominantnih umjetničkih i vizualnih praksi.

Prema koncepciji kustosa izložbe Klaudija Štefančića izložena su 54 djela hrvatskih umjetnika koja reflektiraju promjene koje je u društvo i umjetnički izričaj unijela moderna tehnologija početkom 20. stoljeća, većinom iz Zbirke akvarela, crteža i grafike Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Naša društvena zbilja u tom periodu nije pružala motive dramatičnih klasnih sukoba, gradova u ekspanziji ili najnovije tehnologije, a razlozi za to su više nego dobro poznati – Hrvatska i Slavonija u okviru Austro-Ugarske Monarhije s industrijskom modernizacijom počinju tek polovicom 19. stoljeća i to znatno sporijim tempom od onoga koji je postojao u ostalim zemljama Monarhije, pa i umjetnost ostaje po strani i ne reagira na promjene društva oko sebe. Kako pojašnjava Štefančić, slikarstvo je bila dominantna umjetnička grana s jasnom pozicijom unutar društva, sa svojim mecenama, potrošačima i proizvođačima koji su zajedno sa građanskom i stručnom kritikom i recepcijom činile sistem koji je favorizirao neke žanrove motive i prizore, ne smatrajući fenomene iz suvremenog svijeta primjerenim objektima slikarskog prikazivanja.

Foto: Goran Vranić

Postav izložbe otvaraju hrabri i znatiželjni umjetnici koji odlučili istražiti i prikazati te fenomene poput Jelke Struppi Wolkensperg koja slikom „Na palubi”, nastalom 1912. godine kada slikarica neposredno nakon udaje putuje u Italiju, približava novo društveno iskustvo moderniteta. Radi se o specifičnom radu koji prikazuje umjetnika koji stoji na objektu koji se kreće, dijelu jedne poetike koju je polovicom 19. st. jasno formulirao Charles Baudelaire rekavši kako „moderni umjetnik hvata nepostojano, fluidno i tekuće lice modernog doba“. Posjetitelji mogu vidjeti Uzelčeve „Platane“ (1933.), ikoničko djelo naše moderne povijesti umjetnosti, koja nije samo primjer koji u ikonografiju vedute uvodi novi motiv automobila, nego i sasvim originalan pokušaj prikazivanja jednog specifičnog velegradskog iskustva vožnje automobilom. Jedan od najranijih prikaza strojne tehnologije u hrvatskoj umjetnosti svako je akvarel „Gliboder” (1922.) Mihovila Krušlina koji u žanr tradicionalnog pejzaža uklapa jaružalo, poseban stroj namijenjen održavanju plovnih puteva, impresionistički prizor koji je kroz pokušaj uljepšavanja jednog gotovo prijetećeg objekta prigušio sve inovativne mogućnosti koje ovaj motiv nudi. Izloženi su i radovi Vladimira Varlaja „Klek“ (1926.) i „Klek (Krajolik s vlakom) (1929.)“, jednog od umjetnika koji su pokušali spojit nespojivo – nove fenomene modernizacije sa tradicionalnim pejzažima, krajolicima i vedutama.

Središnji dio prati razdoblje od pojave prve prave industrijalizacije u Hrvatskoj do kraja Drugog svjetskog rata, period u kojem smo se riješili Budimpešte i Beča, u kojem na područje nekadašnje konzervativne i zakržljale Monarhije počinje ulaziti značajan kapital s različitih strana svijeta. Dramatične promijene u društvu dovest će do osjećaja straha i dezorijentiranosti, a u hrvatskoj umjetnosti javljaju se novi prizori i ikonični znaci poput motiva željeznice, parobroda, tvornica i strojeva, kako u slikarstvu, tako i na području grafičkog dizajna koji upravo u to vrijeme prolazi kroz proces svog umjetničkog formiranja i društvenog osamostaljivanja. Izdvaja se rad „Radničko predgrađe ” (1912.) Anke Krizmanić, koji ne samo da među prvima prikazuje industrijalizaciju grada, nego predstavlja i određenu prekretnicu u hrvatskoj umjetnosti jer svojom podvojenom atmosferom, koja proizlazi iz kontrasta između tamnih krovova kuća i crnog vrha dimnjaka u prvom planu i puno svjetlijeg drugog plana koji prikazuje brijeg i livade, odbacuje tradiciju uljepšavanja industrijskih motiva. Da pogled na industrijalizaciju u to vrijeme nije bio nimalo optimističan vidimo u Mijićevoj zimskoj veduti predgrađa „Zagreb zimi (pogled na tvornicu)” (1944.) u kojoj autor tehnikom ugljena na papiru dodatno naglašava sivilo koje tvornica širi oko sebe, jer se tragovi ugljena na papiru mogu čitati i kao ostaci čađe, odnosno blata na snijegu, kao i u Šimunovićevom radu „Na kanalu“ (1944.), prikazu predgrađa s tvorničkim dimnjakom koji odiše dojmom samoće, odnosno izoliranosti slikarskog subjekta od grada i ljudi.

Foto: Goran Vranić

Završni segment izložbe odnosi se na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada se u okviru socijalističke Jugoslavije pokreće druga industrijalizacija - odjednom sve postaje narodno vlasništvo, država preuzima isključivu investicijsku ulogu, a poslijeratna obnova odvija su u planovima. O svemu na neki način odlučuju radni ljudi i građani što dovodi do vjere u sustav i osjećaja kontrole novonastalim ekonomskim i političkim promjenama. U okviru nove stvarnosti i umjetnici sagledavaju svoj svijet drugačije, više ne prikazuju tehnologiju ili promjenu društvene zbilje nego sami svojim radom i umjetničkim djelima participiraju u modernizaciji društva. U tom kontekstu izdvajaju se univerzalni radovi Ivana Picelja „Površina I“ (1966.-68.) i „Naru 2“ (1969.), odnosno „Spatial Structure II“ (1972.) Vjenceslava Richtera, umjetnika koji su iz umjetničkog djela izvukli slučajni aspekt ljudskog djelovanja, kao i duh romantičarskog usmjerenja, približivši ih strukturi stroja koji upravo zato što je tako egzaktno koncipiran ima pravo ući u društvo i mijenjati ga, kao što je to društvo i na neki način promijenilo njih.

Izložba „Stroj u vrtu“ može se razgledati u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti do 24. travnja 2022., a prati ju dvojezičan katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s predgovorom Klaudija Štefančića.

(Ivan Guberina)

►vrh

Foto: HINA / Miljenko Klepac

PPMHP – predstavljene nove akvizicije Civilne muzejske zbirke

U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka krajem prošlog mjeseca otvorena je izložba Nove akvizicije Civilne muzejske zbirke koja publici predstavlja materijalne i nematerijalne svjedoke vremena koji će budućim generacijama pomoći u interpretaciji i kontekstualizaciji burne stvarnosti koju danas živimo.

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka prvi je muzej u Hrvatskoj koji je u svoj rad implementirao sudioničko upravljanje. Učinio je to dosljedno, kroz sve razine muzejske djelatnosti, kroz kuriranje programa, kuriranje zbirke (Civilne muzejske zbirke) te kroz procese donošenja odluka (Građansko muzejsko vijeće). Građansko muzejsko vijeće osnovano je prvi put 2019. godine kao savjetodavno i sudioničko tijelo Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, a kojeg čine partnerske organizacije civilnog društva kao i predstavnici djelatnika Muzeja. Vijeće je 2019. godine započelo i s projektom prikupljanja muzejskih predmeta iz svakodnevice – iz našeg neposrednog okruženja u sadašnjem trenutku. Kao sudioničko tijelo Muzeja sastavljeno od organizacija civilnog društva, Vijeće odabire teme te sastavlja godišnje pozive. No, predlaganje i odabir predmeta u potpunosti prepušta građanima. Trenutne članice Građanskog muzejskog vijeća u ovom sazivu su: Udruga u kulturi Stol Kraljevica, Udruga za pomoć ovisnicima Vida Rijeka, Udruga gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije, Kreativni kolektiv Kombinat i Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata Ajkula.

U drugom po redu javnom pozivu objavljenom 2021. godine pod nazivom Kako želimo da nas pamte? Vijeće je pozvalo građane da nam pomognu odabrati predmete koje ćemo pohraniti u muzejski fundus kao materijalne i nematerijalne svjedoke vremena koji će budućim generacijama pomoći u interpretaciji i kontekstualizaciji vremena u kojem živimo danas. Za taj poziv Vijeće je zaključilo da prikupljanje predmeta, iskustava i doživljaja iz svakodnevice dolazi u pravom trenutku s obzirom na to da živimo u vrijeme pandemije bolesti COVID-19 koja je značajno utjecala na naše živote, izgubili smo velik broj naših sugrađana, u naše živote zavukla se trajna zabrinutost za vlastito zdravlje te zdravlje bližnjih. Promijenio se način na koji radimo, družimo se i odmaramo. Promijenila se naša pojavnost i način ophođenja. Sve su to za nas bila posve nova iskustva pa je Vijeće zaključilo da ih je korisno podijeliti, zabilježiti i sačuvati za buduće naraštaje.

Kao rezultat tog procesa postavljena je izložba pod nazivom Nove akvizicije Civilne muzejske zbirke. Riječ o drugoj izložbi kojom muzej predstavlja rezultate zajedničkog rada s Građanskim muzejskim vijećem i našim građanima dijeljenjem odgovornosti odabira baštine vrijedne čuvanja za budućnost. Od ukupno sedam pristiglih prijedloga za zbirku su odabrani nagrada volonterima projekta Europske prijestolnice kulture 2020, reportaža Kanala Ri o herojima pandemije, značka i fotografija Hitne medicinske pomoći 1950-ih, online program Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku te prazne bočice cjepiva protiv bolesti COVID-19 KBC-a Rijeka.

Foto: HINA / Miljenko Klepac

Volonteri Europske prijestolnice kulture pokazali su veliku hrabrost i plemenitost uključujući se u krizno volontiranje i provedbu 130 kulturnih programa. Svojim idejama, zajedništvom i usmjerenošću prema budućnosti predstavljali su građanski duh Rijeke i energiju koja ju čini aktivnim gradom, a pozitivnu sliku o našem gradu poslali su u Hrvatsku i u svijet. Medijski tim Kanala RI-a, novinarka Sandi Bujan Cvečić i snimateljica Roberta Dešković hrabro su se odazvale pozivu zdravstvenih radnika KBC Rijeka i snimile ekskluzivnu reportažu u kojoj su prikazale ozbiljnost bolesti COVID.19 i herojsku borbu medicinskih djelatnika u vrijeme samog početka pandemije. Ovim prilogom kao novim predmetom Civilne muzejske zbirke predlagači ističu želju da za buduće naraštaje dokumentiraju i svjedoče ljubav, ponos i trud zdravstvenih djelatnika prema svojoj profesiji.

Značka i fotografija Hitne medicinske pomoći 1950-ih bolničara Klementa Rovisa govore o tome kako su se s protokom vremena mijenjala tehnologija i vozila hitne službe, ali medicinarski poziv u suštini je ostajao isti – vođen empatijom i željom da se drugome pomogne u bolesti. Značka i fotografija hitne pomoći iz 1950-ih godina prošlog stoljeća poslužili su nam kao povod za upoznavanje s osamdeset godina dugom povijesti obitelji Rovis-Sanković te s tri generacije njenih pripadnika posvećenih zdravstvenoj brizi za bližnje.

Pojavom pandemije i naglim otkazivanjem programa na proljeće 2020. godine, Hrvatski kulturni dom na Sušaku koji je do tada svoja događanja bazirao isključivo u svom prostoru, našao se pred odlukom – čekati bolje dane za nastavak programa ili uskočiti u online svijet. Online program s kojim su se predstavili pozivu Građanskog muzejskog vijeća i s kojim su postali dio Civilne muzejske zbirke je: Spring Forward Festival – The Show Must Go Online (festival suvremenog plesa), Porto Etno video kuharica (festival etno glazbe i gastronomije), Virtualna vodstva izložbama u Galeriji Kortil, VR Predstave (snimljene u tehnologiji virtualne stvarnosti odnosno virtual reality) i Projekt Kortil uživo – Kako čitati kvart (QR kodovi na klupicama u blizini HKD-a). Svojim prijedlogom šalju nam poruku da u današnjoj stvarnosti, bila ona virtualna ili ne, najvažnija osobina jest prilagoditi se novim izazovima i situacijama.

Foto: HINA / Miljenko Klepac

Donacijom KBC Rijeka prazne bočice cjepiva protiv bolesti COVID-19 postaju trajni muzejski eksponat koji će budućim generacijama svjedočiti o napretku znanosti i medicine, ali i neuništivosti ljudskog duha. Bočice cjepiva postale su simbol jednog vremena i svjedočanstvo naših nastojanja da i u najtežim okolnostima živimo što normalnije.

Nastavkom realizacije programa u sklopu Građanskog muzejskog vijeća Muzej intenzivno radi na povezivanju sa zajednicom pridonoseći njegovoj relevantnosti i odgovornosti u životu pojedinca i društva danas.

Izložba se može razgledati u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja do 20. veljače 2022.

(Nikolina Radić Štivić)

►vrh

Izvor: Hrvatski povijesni muzej

Hrvatski povijesni muzej – otvorena izložba „sedamdesetprva“

Hrvatski povijesni muzej nedavno je otvorio povijesnu izložbu sedamdesetprva kojom sudjeluje u programu obilježavanja 50. obljetnice Hrvatskoga proljeća 2021./22. pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH. Riječ je o muzejskoj prezentaciji jedne od ključnih godina hrvatske suvremene povijesti u kojoj je hrvatski reformni pokret kao težnja hrvatskog naroda za slobodnim izražavanjem nacionalnog identiteta doživio svoj vrhunac i slom. Izložba tematizira razdoblje 1960-ih i početak 1970-ih kada se u Hrvatskoj otvorenije, slobodnije i masovnije izražavalo nezadovoljstvo hrvatskih građana položajem Hrvatske u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji te tražila veća samostalnost, nacionalna ravnopravnost u jeziku, gospodarstvu i kulturi.

U šest kronološki raspoređenih izložbenih cjelina tematski je prezentirano oko osamsto izložaka (plakata, tiskovina, dokumenata, knjiga, fotografija, skulptura i slika, trodimenzionalnih svakodnevnih predmeta) u originalu i presnimkama te više sati audiovizualnog sadržaja posuđenih iz četrdeset i devet hrvatskih arhivskih, kulturnih i znanstvenih ustanova te od četrdeset privatnih posuditelja.

Rezultat je to opsežnog istraživačkog rada četiriju autora: Ane Filep, Petre Braun, Mislava Barića i Andreje Smetko, koji su nastojali okupiti i javnosti predstaviti relevantnu, dostupnu i sačuvanu građu koja svjedoči o Hrvatskom proljeću i 1971. godini.

U uvodnom dijelu upućuje se na politički i društveni kontekst promjena državnog sustava pokrenutih nakon donošenja Ustava SFRJ iz 1963., a koje su utjecale na razvoj događaja 1971. Zatim se u četiri glavne izložbene cjeline, nazvane po godišnjim dobima, donosi kronološki slijed zbivanja tijekom 1971. i to kroz djelovanje triju skupina oko kojih se pokret stvarao i razvijao – reformne struje Saveza komunista Hrvatske, Matice hrvatske i studentskog pokreta. Uz glavne nositelje pokreta u prezentaciji su obuhvaćene i one pojavnosti u društvu, poput umjetnosti, sporta ili svakodnevice, kojima je pokret bio politički i društveni okvir. Posljednja cjelina pod nazivom Čuvanje nade upućuje na posljedice sloma pokreta kroz represiju komunističkog režima nad neistomišljenicima. Na izložbi se mogu poslušati sjećanja trideset osam svjedoka vremena i njihovih obitelji na sedamdesetprvu i to pedeset godina poslije. Time se nastoji ukazati na aspekt usmene povijesti i kulture sjećanja u muzealizaciji suvremenih tema iz hrvatske povijesti.

Na kraju valja naglasiti da je izložba realizirana u izvanrednim okolnostima za Hrvatski povijesni muzej koji je zbog posljedica potresa od 22. ožujka 2020. po prvi put u svojoj povijesti prisilno zatvoren za javnost te se izložba može razgledati u Galeriji Klovićevi dvori do 13. ožujka, svakim danom, osim ponedjeljkom, od 11 do 19 sati.

(Andreja Smetko)