Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u svibnju je u svojoj publikaciji IRMO Aktualno u tekstu „Muzeji u Hrvatskoj: Dostupni, ali ne svima“ Danijele Hrman i Daniele Angeline Jelinčić objavio rezultate opsežnog anketnog istraživanja o pristupačnosti muzeja u Hrvatskoj s ciljem analize različitih aspekata pristupačnosti i inkluzivnosti muzeja te njihove povezanosti s dugoročnom održivošću.
Istraživači IRMO-a krenuli su od podataka o vrlo niskoj uključenosti osoba s invaliditetom u muzejske aktivnosti u Hrvatskoj. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2023. svega je 1,79 % tog dijela populacije posjetilo muzeje, a podatci Muzejskog dokumentacijskog centra, koji prikuplja godišnje statistike o posjećenosti muzeja u Hrvatskoj govore o tome da je u 2022. godini muzeje posjetilo ukupno 3.458.338 posjetitelja, od čega svega 7.158 osoba s invaliditetom, što čini 0,21 % ukupnih posjeta da bi iduće godine taj postotak neznatno porastao na svega 0,27 %.
Pozivu na sudjelovanje u anketnom ispitivanju odazvalo se 123 muzeja od ukupno njih 170 koliko ih je tada bilo u Upisniku javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj pri Muzejskom dokumentacijskom centru. Ispitivale su se tri tematske cjeline: planiranje posjeta muzeju; uklanjanje fizičkih prepreka te muzejsko iskustvo (organizacija izložbenog prostora, interpretacija sadržaja i komunikacija), a pitanja su bila usmjerena na osobe s različitim vrstama invaliditeta (slijepe i slabovidne osobe, gluhe osobe i osobe s oštećenjem sluha, osobe smanjene pokretljivosti te osobe s kognitivnim teškoćama kao što su poremećaji iz spektra autizma i demencija).
Rezultati istraživanja ukazuju na značajne razlike u razini pristupačnosti muzeja s obzirom na različite skupine osoba s invaliditetom. Najveća razina prilagodbe prisutna je kod osoba smanjene pokretljivosti, što „potvrđuje dominantan fokus muzeja na fizičku pristupačnost“. S druge strane, „osobe s oštećenjem vida i sluha suočavaju se sa znatno ograničenijim mogućnostima sudjelovanja. Audio vodiči dostupni su u 21,1 % muzeja, dok je Brailleovo pismo prisutno u 10,6 % slučajeva. Kada je riječ o osobama s oštećenjem sluha, usluge poput tumača znakovnog jezika dostupne su u tek 4,1 % muzeja“.
Ovi podaci, kako ističu autorice istraživanja, „ukazuju na ograničenu dostupnost osnovnih komunikacijskih alata potrebnih za ravnopravno sudjelovanje. Najniža razina prilagodbe zabilježena je kod osoba s kognitivnim teškoćama. Iako 26 % muzeja organizira radionice za ovu skupinu, samo 1,6 % muzeja osigurava uvjete za smanjenje senzornog opterećenja. Pristupačnost za ovu skupinu, dakle, još uvijek se promatra kroz povremene aktivnosti, a ne kao sastavni dio stalne muzejske ponude. Takav obrazac ukazuje na potrebu za uravnoteženijim pristupom koji uključuje različite dimenzije pristupačnosti, a ne samo fizičku“.
Cilj istraživanja, kako se navodi u tekstu Danijele Hrman i Daniele Angeline Jelinčić, bio je „pružiti uvid u trenutno stanje pristupačnosti muzeja u Hrvatskoj, identificirati ključne izazove te ponuditi temelje za unapređenje inkluzivnih praksi u kulturnom sektoru, kako u kontekstu pružanja inkluzivnog iskustva za posjetitelje s invaliditetom, tako i u smislu dugoročne održivosti“ muzeja.
Muzeji i baštinske ustanove danas imaju važnu ulogu u stvaranju prostora jednakih mogućnosti, susreta i aktivnog sudjelovanja svih članova zajednice. Polazeći od uvjerenja da kulturni sadržaji trebaju biti dostupni svakome, Dvor Trakošćan od ove je godine u dva projekta kojima sudjeluje u gradnji novih modela kulturne inkluzije.
Prvi je projekt „DIKULT – Dostupnost i inkluzija kao temelj kulturne baštine i turizma“ u sklopu Interreg programa Slovenija - Hrvatska 2021.-2027. ukupne vrijednosti od 1.617.872 €, a sufinanciranog udjela od 1.294.298 €. Na projektu sudjeluje 6 projektnih partnera – Općina Majšperk (vodeći partner), Općina Rogatec, Beletrina, Muzej krapinskih Neandertalaca, Zagorska razvojna agencija i Dvor Trakošćan, čijim je aktivnostima odobren ukupan iznos od 249.240,00 €.
Projektne aktivnosti Dvora Trakošćan u DIKULT-u zamišljene su u skladu sa suvremenim tendencijama muzejske struke koje su usmjerene na povećanje pristupačnosti, inkluzije i ravnopravnog sudjelovanja ranjivijih društvenih skupina tijekom posjeta muzejskoj instituciji.
Budući da je muzejski postav smješten u dvorcu, na prirodnoj uzvisini, prilikom provedbe prijavljenih aktivnosti vodit ćemo time da uklonimo fizičke, komunikacijske i digitalne prepreke koje objektivno postoje na kulturnom dobru. Cilj je pružanje što ravnopravnijeg iskustva svim posjetiteljima, neovisno o njihovim tjelesnim, dobnim ili društvenim predispozicijama.
Predviđeno je da u trogodišnjem razdoblju provođenja projekta (1. travnja 2026. – 30. rujna 2028.) u Trakošćanu bude provedena analiza pristupačnosti, pri čemu će i posjetitelji imati pravo glasa, a zatim će se pristupiti sanaciji već uočenih otežavajućih elemenata u dvorcu. Obnovit će se pokretni most i drvena građa, kako bi posjetitelji mogli sigurnije i stabilnije pristupiti dvorcu. Predviđena je i nabava dva električna vozila, uz pomoć kojih će biti značajno olakšano kretanje od podnožja dvorca do ulaza u muzej, a digitalna pristupačnost će se povećati softverskom prilagodbom web stranice za slijepe i slabovidne osobe.
Takav je pristup odabran jer poštuje specifičnost povijesne arhitekture i zaštićenog okoliša sukladno konzervatorskim smjernicama, dok će u isto vrijeme omogućiti veću uključenost posjetitelja. Time se ujedno promiču i vrijednosti prepoznate od najviših europskih institucija – jednakosti, socijalne i društvene osviještenosti te kohezije, naglašavajući da kulturna baština pripada svim građanima.
Drugi projekt „Otkrivanje svjetova: kultura za jednake prilike“ usmjeren na razvoj pristupačnih i uključivih kulturnih programa za osobe s invaliditetom i druge ranjive skupine. Projekt je odobren u okviru poziva Inkluzivne usluge ustanova u kulturi koji se financira kroz Europski socijalni fond plus. Ukupna vrijednost projekta iznosi 212.825,47 eura, a provedba traje od 24. ožujka 2026. do 24. ožujka 2028. godine.
Projekt okuplja partnere iz područja kulture, obrazovanja i socijalne skrbi s ciljem razvoja održivih modela kulturne inkluzije. Glavni partner je Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar Varaždin, a u provedbi sudjeluju i Osnovna škola Franje Serta Bednja, Osnovna škola Petrijanec, Osnovna škola Ante Starčevića Lepoglava, Udruge udomitelja Zipka i Nada te Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec.
Središnji dio projekta čini provedba 31 radionice iz umjetničkih i kreativnih područja. Program uključuje dramske, likovne i fotografske radionice, radionice stripa, animiranog filma i kreativnog pisanja, a dio aktivnosti odvijat će se i u prirodnom okruženju Trakošćana. Posebna vrijednost projekta leži u stvaranju uvjeta za ravnopravno sudjelovanje sve djece. Stoga su za sve uključene sudionike osigurani prijevoz, osvježenje tijekom radionica te sav potreban materijal i oprema za rad, čime se uklanjaju prepreke sudjelovanju i potiče njihova puna uključenost.
Projekt uključuje i jačanje kapaciteta djelatnika u kulturi kroz pet stručnih edukacija posvećenih razvoju kompetencija za rad s različitim ciljnim skupinama i primjeni inkluzivnih metoda u kulturnim programima. Time se osigurava dugoročna održivost projektnih rezultata i nastavak razvoja dostupnih kulturnih sadržaja.
Oba ova projekta potvrđuju kako muzeji mogu biti mjesta susreta, stvaralaštva i ravnopravnog sudjelovanja te važni pokretači društvene uključenosti i razvoja novih standarda pristupačnosti koji ubuduće mogu poslužiti kao model za druge muzejske i baštinske institucije u Hrvatskoj i široj regiji.
(Vinko Kovač i Kristina Majcen, Dvor Trakošćan)
Fotografirala: Renata Šparada
Izložba u EMZ-u – „meka diplomacija“ šezdesetih u Gani
Radom hrvatskih arhitekata na razvoju sveučilišnog kampusa Kwame Nkrumah University of Science and Technology u Kumasiju u Gani od 1961. do 1970. godine bavi se izložba “Prostori suradnje” u Etnografskom muzeju u Zagrebu koja je otvorena sredinom svibnja. Kustosica izložbe je Marija Živković.
Na panelima postavljenima u izložbenim prostorima Muzeja mogu se pogledati fotografije koje dokumentiraju izgrađenu modernističku arhitekturu različitih dijelova kampusa – studentske domove, sveučilišni stadion, te prizore studentskog života, državne posjete i svečanosti, kao i primjere tradicionalne arhitekture.
Popratni tekstovi približavaju kontekst predstavljenih cjelina u kojima saznajemo da je međunarodna suradnja nakon Drugog svjetskog rata najčešće značila tehničku pomoć koja podrazumijeva „razmjenu znanja u postupcima stručne asistencije ili kadrovskog osposobljavanja“, a koju su pokretale „međunarodne organizacije, u prvom redu Ujedinjeni narodi, vlade pojedinih država te druge, filantropski orijentirane organizacije“.
Od arhitektonskih izvedbi hrvatskih arhitekata posebno se izdvajaju studentski domovi Unity Hall arhitekta Mire Marasovića i Johna Owusu Adda i manji Africa Hall arhitekta Nikše Cike, Klub sveučilišnih nastavnika koji zajedno rade Marasović i Ciko, te Rezidencija rektora sveučilišta KNUST Berislava Kalogjere. Sve su to modernistička zdanja s obilježjima tropske arhitekture.
Fotografirala: Renata Šparada
Autorice izložbe Mojca Smode Cvitanović i Marina Smokvina ocjenjuju kako „radovi grupe hrvatskih arhitekata na KNUST-u, čiji je prikaz predviđen ovom izložbom, spadaju među najznačajnija ostvarenja u okviru bilateralne tehničke suradnje socijalističke Jugoslavije s afričkim zemljama u domeni arhitekture. Pored deskripcije i evaluacije arhitektonskih rješenja u domeni tropskoga podneblja, aktualiziraju se teme kolonijalnih i post-kolonijalnih praksi, oblici „meke diplomacije“ u kontekstu Pokreta nesvrstanih, poimanja solidarnosti sa „zemljama u razvoju“ i neo-kolonijalizma prisutnog unutar suvremene arhitektonske historiografije.“
U podnožju panela predstavljen je rad Glineni utezi iz 2026. kiparice Manuele Pauk. Umjetnica izrađuje glinene inačice prema originalnim utezima za zlato iz regije Akan, čija je proizvodnja prestala nakon što je došlo do prekida korištenja zlata kao valute. Izložba time suprotstavlja umjetničku interpretaciju objekata stvaranih do kraja 19. stoljeća i povijesnu dokumentaciju iz razdoblja šezdesetih godina 20. stoljeća, a obje bilježe tragove nekad bogate ekonomske i društvene razmjene.
Izložba se može pogledati do 23. kolovoza 2026.
(MDC)
Izvor: Muzej grada Zagreba
Muzej grada Zagreba – priče sa Zagrebačke gore
Prvim planinarima, rekreativnim i društvenima aktivnostima na Zagrebačkoj gori, planinarskim društvima, domovima, te pojedincima entuzijastima, bavi se izložba „Na Sljeme! Priče sa Zagrebačke gore“ autorice Milene Bušić, koja je nedavno otvorena u Muzeju grada Zagreba.
U Zagrebu je 1874. godine osnovano Hrvatsko planinarsko društvo, čiji su članovi upravo na najbliže im Sljeme organizirali izlete te ubrzo i izgradili prvu planinarsku infrastrukturu – drvenu pa čeličnu piramidu ili vidikovac, a od 1878. prvi planinari na Medvednici već mogu posjetiti planinarski dom – tzv. Gradsku kuću, kasnije Tomislavov dom – prvi planinarski dom u Hrvatskoj.
Izložba započinje propitivanjem načina kretanja i dolaska na Sljeme, kao i osobnog motiva za penjanjem, a nastavlja se prikazom prvih planinara i začetaka planinarske infrastrukture s kraja 19. stoljeća. Slijede teme o objektima za odmor i okrjepu te o raznolikom djelovanju planinarskih društava na Medvednici. U središnjem dijelu izložbe predstavljeni su zaslužni pojedinci i s njima povezani toponimi, zatim osobne priče i predmeti sugrađana – planinara i izletnika, te Medvednica kao inspiracija za umjetnička djela. Izložba tematizira vjerski život u planini, zimske aktivnosti te opremanje i odijevanje za odlazak na Sljeme. Na samom kraju ukratko se dotiče popularizacije sportskih i rekreativnih aktivnosti danas na Medvednici, a zaključena je temom o nesavjesnom ponašanju prema prirodi i zaštiti Medvednice.
Izvor: Muzej grada Zagreba
Uz kraj 19. stoljeća kao početak organiziranog planinarenja, naglasak je stavljen na dva razdoblja. Prvo je razdoblje između dvaju svjetskih ratova kada se intenzivno populariziraju planinarenje i skijanje. Drugo je razdoblje od 1950-ih do kraja 1970-ih, obilježeno osnivanjem velikog broja planinarskih društava u Zagrebu i izgradnjom njihovih domova na Medvednici.
U skladu s idejom trogodišnjega izložbenog projekta „Zagrebačka gora na vrhu gojzerice“, u realizaciju ove izložbe aktivno je uključena zajednica. To su planinarska društva, udruge i pojedinci povezani s rekreativnim aktivnostima na Medvednici. Rezultat toga jest velik broj suradnika i posuditelja te snažna zastupljenost osobnih priča i predmeta uz arhivsku, knjižničnu i muzejsku građu. Takav pristup važan je zbog autentičnosti prezentiranog sadržaja. Ujedno se ističu dugogodišnji rad i zasluge planinarskih društava i pojedinaca u promicanju planinarstva, osobito u izgradnji i održavanju planinarske infrastrukture na Medvednici. Kroz osobne predmete, fotografije, priče i anegdote nastoji se potaknuti identifikacija posjetitelja s temom, čime se evociraju njihova vlastita sjećanja i doživljaji Medvednice.
Uz nositelja projekta, Muzej grada Zagreba, suradničke ustanove i udruge na projektu su Hrvatski planinarski savez, Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatski športski muzej, Javna ustanova „Park prirode Medvednica“ te Planinarski savez Zagreba.
Izložba se može razgledati do 20. rujna 2026.
(Milena Bušić)
Fotografirao: Dalibor Talajić
Muzej grada Rovinja – izložba s arheoloških lokaliteta Rovinjštine
U Muzeju grada Rovinja – Rovigno može se razgledati izložba arheološke tematike naziva „Odabrani s arheoloških lokaliteta Rovinjštine“ koja pomoću odabranih predmeta iz Arheološke zbirke Muzeja, od kojih svaki govori o sebi i svojem značaju u kontekstu vremena i prostora na kojem je nastao, publici približava kulturni i povijesni razvoj šireg područja grada Rovinja.
Na izložbi je predstavljeno deset predmeta – po jedan za svaki značajniji arheološki lokalitet na Rovinjštini. Svi se oni tipološki razlikuju i pokrivaju vremenski raspon od prapovijesti do novog vijeka. Veći dio njih dospio je u Muzej kao rezultat arheoloških istraživanja, dok je jedan od njih, zbog važnosti arheološkog lokaliteta na kojem je otkriven – Monkodonja, posuđen iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. Prilikom osmišljavanja izložbe djelatnici muzeja vodili su se određenim kriterijima. Prvi je bio prezentirati predmete koji su dio muzejske zbirke, a koje se nema prilike vidjeti. Također, želja je bila da se u postav vrate i neki predmeti koji su nekad bili izloženi i koji svojim postojanjem u zbirci već duže vrijeme prate rad muzeja. Posjetitelji tako mogu vidjeti pomno "odabranu" keramičku urnu iz 7. st. pr. Krista, otkrivenu 1998. godine tijekom vršenja zaštitnog arheološkog istraživanja na Matteotijevom trgu, zatim riton iz 4. st. prije Krista koji se koristio za ispijanje vina i žrtvovanje bogovima, a koji potječe s prapovijesnog gradinskog naselja Valtida, ili antičku sidrenu prečku, najveću od triju iz Arheološke zbirke rovinjskog gradskog muzeja, koja svjedoči o intenzivno korištenom plovnom putu duž rovinjske obale u antici.
Fotografirao: Dalibor Talajić
Izloženi predmeti potvrda su raznolikosti i bogatstva arheoloških lokaliteta na Rovinjštini. Od prapovijesnih gradinskih naselja, koja su zbog preglednosti nad okolnim prostorom formirana na brojnim brežuljcima i otocima, do antičkih vila u zaštićenim uvalama i zaljevima; od srednjovjekovnih crkava, rasutih po poljima i uz putove izvan današnjeg grada, do brojnih nalaza u podmorju, s koncentracijom u uvalama i kod otoka južno i sjeverno od Rovinja. Predmeti koji su otkriveni na tim lokalitetima govore nam o životu prije nastanka grada kakvog danas poznajemo. Oni nam svojim karakteristikama i namjenom govore o ljudima koji su ih koristili, kulturnoj grupi ili narodu kojem su pripadali, njihovu ukusu, svakodnevnom životu, vjerovanjima i kontaktima koje su održavali.
Na uvodnom panou dana je karta s označenim točnim položajem nalaza svakog pojedinog predmeta, uz njihovo povezivanje u kronološki slijed, dok je uz pojedine predmete, uz tekst o njegovim karakteristikama i posebnostima, kadgod je za to zbog stanja očuvanosti predmeta bila potreba, prikazana rekonstrukcija nalaza.
Autorica i kustosica izložbe je Kristina Gergeta Sotončić, vizualni identitet potpisuje Studio Tumpić/Prenc, a izložba ostaje otvorena do 31. prosinca 2026. godine.
(Kristina Gergeta Sotončić)
Fotografirao: Miho Skvrce
Umjetnička galerija Dubrovnik – moderna umjetnost u klasičnim medijima
Krajem svibnja na prvom i trećem katu Umjetničke galerije Dubrovnik otvoren je novi postav djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik pod nazivom „Hrvatska moderna umjetnost – iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik“ koji obuhvaća klasične medije – slikarstvo i skulpturu dvadesetog stoljeća kroz ispreplitanje kronoloških, stilskih i tematskih poveznica. Kustosice izložbe su muzejske savjetnice Umjetničke galerije Dubrovnik Petra Golušić i Rozana Vojvoda.
Na prvom katu predstavljeni su veliki kipari koji su obilježili prvu polovinu dvadesetog stoljeća - Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Frano Kršinić, Ivan Lozica i niz kipara i kiparica druge polovine dvadesetog stoljeća koji su različitim stilskim izričajima doprinijeli bogatstvu i pluralizmu hrvatske moderne umjetnosti: Kosta Angeli Radovani, Vojin Bakić, Stanko Jančić, Ksenija Kantoci, Ivan Kožarić, Milena Lah, Branko Ružić, Marija Ujević Galetović i Šime Vulas. Izbor radova obuhvaća figurativne skulpture manjeg formata intimističkog i lirskog predznaka, te najrazličitija sažimanja forme, stilizacije, apstraktna uobličenja i istraživanja materijala.
Fotografirao: Miho Skvrce
Na trećem katu Umjetničke galerije Dubrovnik u kronološkom ključu prikazuje se razvoj hrvatskog modernog slikarstva s naglaskom na umjetnike s dubrovačkog područja. U zasebnim prostorijama predstavljeni su radovi utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića, te djela klasika hrvatske moderne umjetnosti poput Emanuela Vidovića, Miroslava Kraljevića, Milivoja Uzelca i drugih. Prikazani su neki od najkvalitetnijih Bukovčevih portreta iz zbirke u kojima umjetnik postiže psihološko diferenciranje emocija na licu modela te istančan osjećaj za svjetlosne efekte, teksturu i različitost prikazanih materijala, te pelješki pejzaži Mata Celestina Medovića koji obiluju jarkim južnjačkim svjetlom i intenzivnim bojama i kojima je dao najveći doprinos hrvatskom slikarstvu. U okviru predstavljanja dubrovačke likovne misli dvadesetog stoljeća nižu se djela umjetnika koji su vezani za plenerističku tradiciju poput Marka Murata, Marka Rašice, Nika Miljana, splitskog umjetnika Josipa Lalića koji je dio svog života i stvaranja vezao za Dubrovnik, te djela različitih slikara/ica druge polovine dvadesetog stoljeća djelatnih na dubrovačkom području (Branko Kovačević, Bosiljka Kovačević Mijatović…). Izložena su brojna djela dubrovačkih kolorista (Ignjat Job, Gabro Rajčević, Ivan Ettore, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Josip Trostmann…) čiji slikarski izričaj odlikuju prikloni postimpresionizmu i ekspresionizmu, jarka paleta i zavičajna motivika.
Postav skulpture na prvom katu ostaje otvoren do 10. lipnja, a postav modernog slikarstva na trećem katu Umjetničke galerije Dubrovnik može se posjetiti do 30. rujna.
(Umjetnička galerija Dubrovnik)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Ivona Marić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr