Nakon višegodišnje konstrukcijske, cjelovite i energetske obnove vrijedne više od 69 milijuna eura, jedan od najljepših zagrebačkih muzeja – Muzej Mimara – otvorio je prošlu subotu ponovno svoja vrata posjetiteljima u obnovljenoj povijesnoj zgradi koja nudi suvremene uvjete za čuvanje, istraživanje i predstavljanje svjetske umjetničke baštine.
Riječ je o jednom od najzahtjevnijih i najsloženijih projekata postpotresne obnove u Hrvatskoj kojim je poboljšana mehanička stabilnost zgrade, provedeni su energetska obnova i osiguranje pristupačnosti, s posebnim naglaskom na restauratorsko-konzervatorske radove i rekonstrukciju vrijednih historicističkih elemenata uređenja interijera, te obnovu pročelja prema rezultatima konzervatorskih i restauratorskih istraživanja. Tako su na pročelje i u reprezentativne prostore muzeja - vestibul, stubišta, atrij i svečanu dvoranu, vraćeni izvorna zlatno-žuta obojenost i dekoracije koja je ova neorenesansna palača, projekt njemačkih arhitekata Alfreda Ludwiga i Ljudevita Teodora Hülssnera iz Leipziga, imala prilikom otvorenja 1895. godine u povodu dolaska kralja i cara Franje Josipa I. u Zagreb.
Obnova je otvorila mogućnost da se nakon gotovo četiri desetljeća promijeni stalni postav, oblikovan 1987. godine kada je muzej otvoren u zgradi nekadašnje gimnazije na Rooseveltovu trgu kao središnji događaj Univerzijade. Koncepciju su zajednički osmislili ravnateljica Muzeja dr. sc. Tajana Pleše i kustosi Krešimir Juraga, Andrea Birač i Marina Perković. Novi stalni postav napušta strogi kronološki i geografski raspored, povezujući eksponate prema motivima koji su potaknuli njihovo nastajanje, a za izlaganje je odabrano više od 1200 umjetnina iz fundusa od oko 3800 predmeta. Postav je osmišljen oko triju tematskih cjelina – Prirode, Društva i Vjere – koje se granaju u 27 manjih podtema, od krajolika, flore i faune do ljubavi, smrti i svakodnevnoga života, a donose dinamičan dijalog u kojem se umjetnička djela Istoka i Zapada uspoređuju kroz zajedničke motive, pozivajući posjetitelje da u njima prepoznaju teme koje su im bliske, otkriju neočekivane poveznice i pronađu vlastiti put kroz zbirku.
Za oblikovanje novog stalnog postava su zaslužni Damir Gamulin, Antun Sevšek, Noel Bucul i Jasmin Ćemanović iz tvrtke Organizirano oblikovanje koji su pokušali tonski odrediti izložbene dvorane, kako su naglasili, "u smislu stvaranja prostora mira, koncentracije i ugode".
Novi postav danas se nalazi na prvome i drugome katu dok su dvorane u prizemlju postale velik galerijski prostor za povremene izložbe koji je u prijašnjoj dispoziciji prostora Muzeju Mimari nedostajao. Posjetitelji uz novi postav mogu obići i dvije izdvojene cjeline. Prva je posvećenu povijesti zgrade - od njezina podizanja u sklopu Školskog foruma izgrađenog na poticaj Izidora Kršnjavog 1895. preko otvaranja muzeja 1987. u glavnom krilu nekadašnje realke, kasnije I i IV gimnazije, sve do ponovnog otvaranja nakon obnove 2026. godine, a druga je donatorska soba, svojevrsna vremenska kapsula koja u velikoj mjeri čuva izgled prostora iz vremena otvaranja muzeja, uključujući stare vitrine i predmete povezane s Antom Topićem Mimarom.
Kako je na otvorenju pojasnila ravnateljica Muzeja dr. sc. Tajana Pleše, nova muzeološka koncepcija uz drukčiji način izlaganja zbirke predviđa i nastavak istraživanja provenijencije, atribucije i datiranja umjetnina te mogućnost budućih prilagodbi postava, otvarajući ga prema novim saznanjima i interpretacijama vrijedne zbirke umjetnina koju je hrvatskom narodu darovao Ante Topić Mimara tijekom 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća.
U samoborskoj Galeriji Prica nedavno je otvorena izložba Od bika Herkula do koze Nensi koja putem slika, skulptura, instalacija i umjetničkih objekata umjetnika raznih škola donosi širi pregled motiva rogatih životinja u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, od 19. stoljeća do danas.
Na prethodnim izložbama iz serije animalističkih motiva, koje Galerija Prica kontinuirano organizira od 2013. godine do sada su bili zastupljeni psi, mačke i ptice, a sada su na red došle rogate životinje. Izložba se temelji se na bogatim fundusima građe prikupljene iz muzejsko galerijskih institucija diljem Hrvatske (samo iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti je oko 30 posto eksponata), kao i na radovima od pozvanih umjetnika te privatnih kolekcionara. Predstavljen je generacijski susret starih i mladih umjetnika kroz razdoblje od 150 godina, umjetnika raznih škola i različitih startnih pozicija.
Izložba je podijeljena u dvije osnovne cjeline koje obuhvaćaju prikaze rogatih životinja iz stvarnosti i onih iz mašte. Unutar svake od njih nekoliko je manjih segmenata koji su međusobno povezani na razne načine. U cjelini Iz stvarnosti izdvojene su teme Tijela, pokreti i scene (sa širim stilsko oblikovnim spektrom, od akademskoga realizma do postmodernih pristupa). U tom je dijelu i neizbježna tema Do not cut me off, naslovljena prema radu Denisa Kraškovića, a odnosi se na smrt i ugroženost životinja, ali i na pokušaje njihove zaštite. Drugi segment izložbe Iz mašte obuhvaća radove u kojima su rogate životinje prikazane preko poznatih mitskih priča, primjerice Otmica Europe, ili mitskih likova poput Minotaura, Pana i jednoroga. Tu su također slike duboko ukorijenjenih arhetipskih, ritualnih i magijskih aspekata, kao iz nekoga Pradoba, kako jedan od naših prvih nadrealista Željko Hegedušić naslovljava svoja djela. U segmentu izmaštanoga dijela također su prikazi raznih hibridnih forma u slikama, skulpturama i objektima, konstruirani na razne načine od brojnih fantastičnih i nadrealnih. Uz izložbu je objavljen opširniji katalog.
Izvor: Galerija Prica
Među autorima su antologijska imena hrvatske umjetnosti, od slikara i skulptora starijih generacija (Nikola Mašić, Slava Raškaj, Robert Frangeš Mihanović, Miroslav Kraljević, Josip Račić, Vladimir Becić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić, Nasta Rojc), pripadnika međuratne grupe “Zemlja” (Marijan Detoni, Đuro Tiljak, Krsto Hegedušić, Kamilo Tompa), nekoliko naivnih slikara (Ivan Generalić, Matija Skurjeni, Petar Smajić, Ivan Večenaj), te brojnih nesputanih istraživača svih modernističkih “izama“ (Antun Motika, Ivo Šebalj, Slavko Kopač, Branko Ružić, Ferdinand Kulmer, Lujo Bezeredi, Vojin Bakić, Josip Diminić, Dušan Džamonja, Ksenija Kantoci, Borka Avramova, Marija Ujević Galetović, Milena, Lah, Nives Kavurić Kurtović, Boris Bućan). Osim spomenutih kanonskih umjetnika na izložbi su zastupljeni i mnogi drugi istaknuti autori raznih stilova i poetika od sredine 20.st. do danas poput Mladena Stilinovića, Zlatana Vrkljana, Melite Kraus, Tomislava Buntaka i Margarete Vidmar.
Na izložbu u Galeriji Prica tematski se nadovezuje i dječja izložba Razigrane životinjske krune – od stvarnih do čarobnih, predstavljena u Centru za mlade Bunker. Nastala je na temelju likovnog natječaja koji organizira Galerija Prica, POU Samobor i potiče najmlađe na kreativno istraživanje i likovno izražavanje. Ove su godine iz cijele Hrvatske pristigle 53 prijave dječjih vrtića i osnovnih škola, a za izložbu je odabrano 345 radova. Raznolikost dječjeg stvaralaštva dolazi do izražaja u različitim tehnikama i materijalima, od crteža i slika do digitalnih radova i trodimenzionalnih skulptura. Pred posjetiteljima se tako otvara čaroban svijet u kojem životinjski rogovi postaju krune, a dječja mašta ne poznaje granice.
Autorica izložbe i kataloga je Snježana Pavičić, a izložba u Galeriji Prica ostaje otvorena do 31. prosinca 2026.
(Snježana Pavičić)
Fotografirao: Vladimir Červenka, 1992.
Gradski muzej Vukovar – približena najteža razdoblja muzeja
Povodom Dana europske baštine, u Gradskom muzeju Vukovar 28. rujna 2026. godine otvorena je izložba Vukovarska baština koju smo sačuvali. Radi se o izložbi fotografija dvorca Eltz napravljenih prvenstveno tijekom okupacije Vukovara 1992. i 1993. godine, uz koje su izložene i fotografije dvorca prije i poslije razaranja. Time je pokazano kako je dvorac Eltz izgledao nakon bombardiranja tijekom jeseni 1991. i kako je izgledao nakon obnove 20 godina kasnije, budući da su se ovogodišnji Dani europske baštine fokusirali na uništenje kulturne baštine u ratu i prirodnim katastrofama, kao i na njezinu obnovu nakon ponovne uspostave normalnog života. Izložba će biti uključena u program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.
Na otvorenju izložbe sudjelovala je bivša ravnateljica Muzeja Ruža Marić s pregledom događaja od uništenja dvorca 1991. do otvorenja novog stalnog postava 2013. godine, kao svjedok svih izazova kroz koje je Gradski muzej Vukovar u tom vremenu prošao.
Izložbom i prezentacijom podsjetili smo se trnovitog puta koji je Gradski muzej Vukovar prošao u 20 godina od uništenja do obnove, počevši od bombardiranja Muzeja od kolovoza do studenog 1991. godine. Dvorac Eltz je u bitci za Vukovar pretrpio oštećenja od projektila raznih kalibara kao i sve druge zgrade u gradu, ali najveća šteta je počinjena u rujnu 1991. godine kada je na dvorac pao projektil iz zrakoplova koji je prvo oštetio dvorac eksplozijom, a nakon toga i požarom koji je gorio dva dana. S obzirom na to da je od kolovoza 1991. bilo neizmjerno teško izaći iz grada jer je već tada grad bio okružen sa svih strana, muzejski predmeti nisu bili evakuirani na sigurno. Brojni su predmeti uništeni tijekom bitke za Vukovar, a neki se i dan danas vode kao nestali na Interpolovim popisima ukradenih umjetnina i artefakata. Godine 2001. dio predmeta je vraćen.
Fotografirao: Vladimir Červenka, 1992.
Nakon pada grada, muzejski djelatnici odlaze u progonstvo te od 1992. organiziraju rad Gradskog muzeja Vukovar u progonstvu u Muzeju Mimara u Zagrebu. Važna je to stavka u povijesti Gradskog muzeja Vukovar jer pokazuje koliko su Vukovarci bili sigurni da je povratak bio samo pitanje vremena te da moraju biti spremni čim se uvjeti za povratak ostvare. U tom periodu djelovanja iz progonstva, kada Gradsku muzej Vukovar postoji samo kao institucija, bez svog matičnog prostora i bez svojih muzejskih predmeta, prikupljeni su novi muzejski predmeti – razni umjetnici iz Hrvatske i svijeta donirali su GMV-u umjetnine koje su kasnije organizirane u zbirku Muzej Vukovara u progonstvu.
Završetkom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, GMV se vraća u Vukovar i odmah počinje djelovati iz dvorca Eltz – najprije je prostor prilagođen za rad, jer kako je dvorac djelomično uništen 1991. godine, velik dio prostora ostao je bez krova, s brojnim uništenim prozorima i otvorenim zidovima. Rad u takvim uvjetima nastavio se do 2009. kada počinje obnova dvorca, a Muzej u tom vremenu organizira razne aktivnosti koje su postavile temelje za kasnije djelovanje. U tom vremenu djelovanja iz ruševnog dvorca organizirana je manifestacija Nebo nad Vukovarom koja je godinama podsjećala na razmjere uništenja i razaranja, ali isto tako i na prijeku potrebu obnove ne samo zgrada nego i međuljudskih odnosa. U ovom periodu je osnovana i manifestacija Vukovarske adventske svečanosti kada se pale adventske svijeće uz popratni kulturni program, a koja se i danas organizira svake godine.
Fotografirao: Vladimir Červenka, 1992.
Obnova počinje 2009. godine, a Muzej se privremeno premješta u Ružičkinu kuću te nastavlja djelovati po treći puta iz improviziranog smještaja, ali i dalje s upornošću i odlučnošću prema povratku u normalu. Obnova objekta traje do 2011. godine. Godine 2013. se otvara prva faza stalnog postava. Od 2014. godine za posjetitelje se otvara druga faza kojom se prezentira cjelokupni stalni postav u Velikom dvoru, zatim se 2017. godine otvara Zbirka Bauer u zasebnom objektu u kompleksu dvorca, a 2018. za javnost se postavlja i otvara stalna izložba zbirke Muzej Vukovara u progonstvu. Obnova je trajala prilično dugo jer je bila kompleksna – ne samo što je kompleks dvorca sadržavao sedam zasebnih zgrada koje je trebalo obnoviti, nego je obnova trebala biti u skladu s konzervatorskim uvjetima jer je dvorac Eltz zaštićeno kulturno dobro. Financiranje je osigurano kroz projekt Vukovar-Vučedol-Ilok sredstvima Europske unije i Vlade Republike Hrvatske.
Autorice izložbe su Ivana Nadovski i Mateja Lovrić. Izložba će ostati otvorena do kraja obilježavanja ovogodišnjih dana sjećanja te će biti proširena plakatima koji su najavljivali dosadašnje kolone sjećanja. Izložbu se može pogledati u galeriji Oranžerija u Gradskom muzeju Vukovar do 22. studenog 2026.
(Mateja Lovrić)
Izvor: Muzej betinske drvene brodogradnje
U linijama broda – izložba o važnom betinskom brodograditelju
U Muzeju betinske drvene brodogradnje može se razgledati izložba U linijama broda: Šime Šandrić i betinska drvena brodogradnja posvećena jednom od najznačajnijih betinskih brodograditelja 20. stoljeća, majstoru koji je svojim radom povezao tradicijsko brodograditeljsko znanje s tehničkim projektiranjem i suvremenim razvojem drvene brodogradnje.
Šime Šandrić (1922. – 2014.) brodograditeljski je zanat učio u obiteljskom škveru djeda Benjamina i ujaka Ljube Urode, a njegov profesionalni put vodio ga je od gradnje tradicijskih drvenih brodova karakterističnih za jadranske otoke i priobalje do projektiranja ribarskih brodova, jedrilica, turističkih brodova i velikih drvenih jedrenjaka. Tijekom desetljeća rada u Brodogradilištu Betina, a potom i kao samostalni projektant, sudjelovao je u realizaciji brojnih projekata za domaće i inozemne naručitelje.
Izvor: Muzej betinske drvene brodogradnje
Izložba poseban naglasak stavlja na Šandrićev projektantski rad. Sačuvani nacrti, tehnička dokumentacija, ugovori, rukopisne bilješke, fotografije i druga arhivska građa otkrivaju iznimnu preciznost njegova rada, a osobito živo prezentiraju način na koji se tradicijska brodogradnja druge polovice 20. stoljeća prilagođavala novim tehnologijama, propisima i potrebama naručitelja.
Od ribarskih brodova i sportskih jedrilica do projekata koji su betinsku brodogradnju povezivali sa SAD-om, zemljama sjeverne Afrike i europskim tržištem, brodograditeljski i projektantski opus Šime Šandrića svjedoči o razdoblju snažnog razvoja i modernizacije betinske brodogradnje. Posebno mjesto u njegovu radu pripada jedrilicama Viking i Valkerye, višestruko predstavljane na međunarodnim nautičkim sajmovima, kao i veliki drveni brodovi nastali u kasnijem razdoblju njegova projektantskog rada.
Izložba se temelji na opsežnoj dokumentarnoj građi, zabilježenim kazivanjima Šime Šandrića, razgovorima s članovima njegove obitelji i suradnicima te vrijednoj zbirci nacrta i tehničke dokumentacije koju je za potrebe istraživanja i izložbe ustupio njegov sin Vili Šandrić. Kroz priču o životu i radu Šime Šandrića izložba istodobno govori i o mnogo široj dimenziji – razvoju betinske drvene brodogradnje, prijenosu znanja među generacijama te sposobnosti tradicijskog zanata da se mijenja, prilagođava i opstaje usprkos različitim izazovima.
Izvor: Muzej betinske drvene brodogradnje
Šandrićev životni vijek gotovo simbolično obuhvaća jedno veliko razdoblje promjene. Počeo je u obiteljskom škveru u kojem se znanje prenosilo neposredno, s majstora na učenika, a profesionalno sazrijevalo u vremenu u kojem gradnja broda sve više zahtijeva tehničku dokumentaciju, projektantsku preciznost, nove materijale, motorizaciju i usklađivanje sa suvremenim propisima. Moglo bi se i reći da upravo zato priča o Šimi Šandriću nije samo biografija jednoga brodograditelja jer se kroz njegov rad može pratiti evoluciju same betinske brodogradnje – od obiteljski orijentirane djelatnosti do organiziranog brodogradilišta i zahtjevnih projekata za domaće i međunarodno tržište. Može se vidjeti i ono što se pritom nije promijenilo – temeljno poznavanje broda i materijala. U nacrtima koji čine temelj ove izložbe sačuvan je način razmišljanja brodograditelja, ostao je zapisan proces kojim se ideja pretvarala u brod. Šime Šandrić iza sebe je ostavio brodove koji još plove, nacrte prema kojima su nastajali i znanje koje je dijelio s generacijama brodograditelja.
Izložbom Šime Šandrić – u linijama broda nastojali smo dio tog velikog opusa prikupiti na jednom mjestu i ispričati priču o čovjeku čiji se profesionalni put može čitati kroz povijest betinske brodogradnje 20. stoljeća.
(Muzej betinske drvene brodogradnje)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr