Skidanjem maski s lica otkrili su se i osmjesi zadovoljstva na licima posjetitelja brojnih kulturnih događanja na kojima se ponovno, nakon dvogodišnjega osamljeničkog „zoomiranja“ ili „live“strimanja na zaslonima računala, tableta ili mobitela – može konačno i fizički prisustvovati. Nakon izolacije izazvane pandemijom COVID-19, posjetitelji se vraćaju u muzeje, posjećuju izložbe, čuje se dječji smijeh i žamor na radionicama, kazališne dvorane su pune, knjige se drže u rukama i prstima se listaju njihove stranice od papira, glazba ponovo pokreće ljudske pokrete u ples na koncertima…
U ovom entuzijastičkom poletu i povratku „normalnome“ životu, najavljujemo i 41. izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija – najdugovječniji projekt Muzejskoga dokumentacijskog centra, koji na jednome izložbenom prostoru okuplja sve hrvatske muzeje i galerije posredstvom njihovih recentnih knjiga.
Vjerujemo kako će se Izložba muzejskoga, recentnoga izdavaštva, usprkos pandemiji COVID-19 koja je ipak još uvijek među nama, održati na 44. izdanju sajma Interliber Zagrebačkoga velesajma, u najavljenome terminu od 8. do 13. studenoga 2022. godine.
Nakon jednogodišnjega izbivanja iskorakom u virtualni prostor 2020. godine, na Interliber smo se vratili, poštujući stroge epidemiološke mjere, prošle 2021. godine s jubilarnom 40. izložbom. Koroni usprkos jer nam je to bilo važno! Izložbeni štand MDC-a naime još uvijek je, već više od 4 desetljeća – jedino mjesto na kojemu šira publika može vidjeti muzejsko blago i njihove stručne, znanstvene, edukativne, promotivne i druge suvremene muzeološke aktivnosti ukoričene u knjige koje, na žalost ne mogu vidjeti bilo gdje drugdje. Da, čak niti na Internetu jer je tek manji dio muzejskih publikacija objavljen u elektroničkom obliku.
I stoga smo jubilarnu izložbu popratili virtualnim radionicom Kako (p)ostati vidljivi(ji) koja je brojem izlagača i njihovim iznimno dragocjenim izlaganjima – spontano prerasla u simpozij, prvi u hrvatskoj muzejskoj zajednici posvećen temi promidžbe i marketinga muzejske knjige. U godini izolacije i gotovo isključivo virtualnoga komuniciranja – razgovaralo se o vidljivosti! I ne bez razloga, jer, ako nas je barem nešto naučila pandemija – to je važnost spoznaje da je netko i nešto oko nas, uz nas, da se vidimo, osjetimo i znamo da postojimo. Jer ako za nešto ne znamo – bez obzira koliko to veliko ili važno bilo – ono za nas ne postoji. Razgovarali smo o vidljivosti muzejskih publikacija i načinima kako to hrvatski muzeji ostvaruju ili bi željeli da tako bude. (snimka je dostupna na YouTube kanalu MDC-a)
Iako je broj muzeja-nakladnika kao i ukupan broj muzejskih publikacija bio u padu prošle godine zbog otežanog i ograničenog rada u pandemiji ili selidbe i sanacije potresima oštećenih muzejskih zgrada, nakladnička djelatnost je živa i svojom jedinstvenošću sadržaja, tema ili pak vizualnoga oblikovanja, zaslužuje ne samo izlaz na širu čitalačku pozornicu, već i njihovu stalnu prisutnost i dostupnost.
Stoga, kako bi hrvatski muzeji i njihove publikacije – katalozi povremenih i stalnih izložaba, vodiči kroz izložbe i stalne postave, stručne i znanstvene monografije, časopisi i zbornici, slikovnice i edukativne publikacije za djecu i mlade, publikacije za osobe s invaliditetom, plakati, razglednice, suvenirska izdanja – i ove godine bili na uvid publici objedinjeni na jednome mjestu, pozivamo hrvatske muzeje da kao i prethodna četiri desetljeća sudjeluju na izložbi i dostave svoja recentna izdanja objavljena od 1. srpnja 2021. do 1. listopada 2022.
Sva će izdanja biti popisana u popratnome katalogu izložbe, koji ćemo i ove godine objaviti u elektroničkome obliku (prethodna izdanja dostupna su na mrežnim stranicama MDC-a).
Uz izložbu ćemo kao i uvijek organizirati i popratna događanja – promocije novih izdanja, razgovore s autorima ili nakladnicima na glavnoj pozornici Interlibera ili pak virtualnim javljanjem s izložbenoga štanda MDC-a kao prošle godine kada su autori predstavili kataloge novih stalnih postava Muzeja grada Rijeke, Gradskoga muzeja Virovitica i Muzeja Domovinskog rata Karlovac – Turanj.
U nadi kako ćemo i 41. izložbu održati u fizičkome obliku, pozivamo vas da pratite naše objave na mrežnim stranicama i društvenim mrežama MDC-a ili Newsletteru – Vijesti iz svijeta muzeja, a svojim se pitanjima, prijedlozima ili najavama obratite na e-mail sradov@mdc.hr.
Vidimo se! (Snježana Radovanlija Mileusnić)
U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre-Museo storico e navale dell'Istria prošli tjedan otvorena je izložba "Valvasor u Istri - 333 godina od tiskanja knjige Slava vojvodine Kranjske" autorica Katarine Marić i Sunčice Mustač, koja posjetiteljima približava monumentalno djelo Johanna Weicharda Valvasora iz 1689. godine važno za povijest, geografiju, etnologiju i svekoliki identitet Istre.
Autor knjige je polihistor, vojnik, putnik, istraživač, zaljubljenik u umjetnost i znanost – Johann Weichard Valvasor, kojemu to nije jedino djelo, ali je svakako kapitalno. Taj znatiželjni kranjski plemić i pustolov isusovačkog obrazovanja nakon gimnazije u Ljubljani ne upisuje studij, već prema vlastitom svjedočanstvu odlučuje školovanje nastaviti prvo u vojnoj službi, potom putujući i, naposljetku, kupujući sve knjige do kojih je mogao doći. Kako je tijekom putovanja provodio i mnoga istraživanja, ali i upoznao širok krug istomišljenika, primijetio je da se o njegovoj domovini Kranjskoj, koja je obuhvaćala gotovo polovicu Istre, malo toga zna izvan njezinih granica. U želji da takvu situaciju poboljša, na krilima je novog prosvjetiteljstva odlučio sastaviti monografiju u kojoj će napokon sistematizirati sve što je desetljećima istraživao o zemljopisu, arhitekturi, povijesti, običajima, poljoprivredi, praznovjerjima i vjeri ljudi iz Žminja, Pazina, Tinjana, Kringe, Gračišća, Lindara, Pićna, Mošćenica, Kastva i još mnogih drugih istarskih mjesta.
Zajedno sa svojim prijateljima bakrorescima, književnicima i savjetnicima piše enciklopedijski konstruiranu knjigu u 3 sveska (u nekim izdanjima i 4) na 3532 stranice, opremivši je s 528 bakroreza i 24 priloga. Od te su knjige najpoznatije grafike istarskih mjesta, kaštela i utvrđenih gradova, često samostalno reproduciranih, koje nam i danas najbolje služe za rekonstrukciju nekadašnjeg izgleda povijesnih jezgri. Važno je naglasiti da je tijekom svojih istraživanja Valvasor upoznao mnoge tada poznate književnike i znanstvenike, poput književnika Pavla Rittera Vitezovića, ali i astronoma Edmonda Halleyja, a imenovan je čak i članom Royal Society of London for Improving Natural Knowledge, svojevrsne britanske kraljevske akademije, te je općenito u europskom kontekstu bio istaknuta osoba.
Prikaz naselja Lindar
Za nas su, uz bakroreze gradova u Pazinskoj knežiji i Kastavskom kapetanatu, bitni i zapisi koje Valvasor donosi, a koji uključuju opise crkava, svjetovnih građevina, načina života ljudi, njihovo praznovjerje, njihovu prehranu, čime se bave i što uzgajaju. Osim običaja te svakodnevnog života Valvasor opisuje i prirodne raznolikosti, zemljopisne detalje i razne povijesne okolnosti bitne za razvoj svakog mjesta, ali i pokrajine općenito.
Za potrebe izložbe autorice su dodatno transkribirale dijelove knjige s gotice te prevele s mittelhochdeutscha na standardni njemački i potom na hrvatski jezik, što će biti korisno budućim istraživačima i svima ljubiteljima pisane riječi, a ta će knjiga biti predstavljena u idućem događanju u ovom serijalu. Tekstovi su prevedeni i na engleski i talijanski jezik zahvaljujući prevoditeljima Viti Pauletiću i Andrewu Hodgesu. Opremu za izložbu radio je obrt Orih iz Katuna Trviškog, a postav izložbe potpisuje dizajner Mauricio Ferlin. Posjetitelji mogu na izložbi vidjti i nagrađivani animirani film o Juri Grandu redatelja Martina Babića.
(mr. sc. Sunčica Mustač, Povijesni i pomorski muzej Istre)
Nacionalni muzej u Oslu. Fotografija: Iwan Baan
Oslo – posjetitelji pohrlili u novi Nacionalni muzej
Oslo je od prošlog mjeseca bogatiji za još jedan novi muzej. Nakon otvorenja Muzeja MUNCH krajem 2021. godine svoja vrata napokon je otvorio Nacionalni muzej, smješten uz samu luku pored Nobelovog centra za mir gdje je do 1989. bio jedan od glavnih gradskih željezničkih kolodvora. Novootvoreni muzej u Oslu najveći je nordijski muzej te je s ukupnom površinom većom od 54 tisuća četvornih metara jedan je od najvećih umjetničkih muzeja u Europi, veći od Rijksmuseuma u Amsterdamu ili Guggenheima u Bilbau.
Službeno nazvan Nacionalni muzej umjetnosti, arhitekture i dizajna (Nasjonalmuseet for Kunst, Arkitektur og Design), muzej je nastao 2003. godine spajanjem Nacionalne galerije, Muzeja dekorativne umjetnosti i dizajna, Muzeja suvremene umjetnosti i Nacionalnog muzeja arhitekture što je rezultiralo fundusom većim od 400 tisuća predmeta. Prema riječima ravnateljice muzeja Karin Hindsbo, „norveški političari odlučili su spojiti ove četiri zbirke u jednu kako bi imali instituciju koja bi mogla ispričati cijelu priču o vizualnoj umjetnosti i kulturi od antike do danas“. Novi muzej kojeg su projektirali arhitekti Kleihues + Schuwerk ima dvostruko više izložbenog prostora nego stare muzejske zgrade zajedno. Osim toga, u njemu su smješteni i muzejska čuvaonica, knjižnica, konzervatorske radionice, fotografski studio i uredske prostorije.
Izložbena dvorana posvećena Edvardu Munchu. Fotografija: Iwan Baan
U stalnom postavu koji je podijeljen u gotovo 90 izložbenih dvorana i zauzima površinu veličine 13 tisuća četvornih metara izloženo je 6500 predmeta. Radi se o kronološkom postavu koji pokriva razdoblje od tri tisuće godina i predstavlja djela norveške i svjetske umjetnosti. Prvi kat posvećen je dizajnu i predmetima umjetničkog obrta, a izlošci sežu od rimskih carskih bista do gotovo tisuću godina stare tapiserije Baldishol koja je dobila ime prema crkvi u kojoj je pronađena te se smatra jednim od najvrjednijih predmeta u muzejskom fundusu. Izloženi su i brojni predmeti iz zbirke kraljevskih kostima kraljice Maud i kraljice Sonje, kao i modni komadi koje su dizajnirali suvremeni norveški dizajneri poput Pera Spooka ili Petera Dundasa čije su haljine nosile poznate holivudske glumice i starlete poput Kim Kardashian.
Rad „Pile o'Sápmi Supreme“ (2017.) umjetnice Máret Ánne Sara. Fotografija: Iwan Baan
Na drugom katu postavljena su neka od najboljih djela norveške i međunarodne umjetnosti iz fundusa muzeja. Izložene su mrtve prirode iz 17. stoljeća i prikazi norveškog krajolika poput „Zimske noći u planini“ Haralda Sohlberga (1914.), proglašene najpopularnijom slikom u Norveškoj. Mogu se vidjeti i djela istaknutih stranih umjetnika koji su imali poseban utjecaj na norvešku umjetnost poput Cézannea, Picassa i Van Gogha. Posebna dvorana posvećena je Edvardu Munchu i sadrži najpoznatiju verziju „Krika“ iz 1893. godine kao i druga njegova poznata djela poput „Poljupca“ (1892.), „Madonne“ (1894.) i „Puberteta“ (1894.). Osim Muncha tu su i ostale monografske galerije posvećene velikim norveškim umjetnicima iz raznih razdoblja, kao što su pejzažist Johan Christian Dahl, slikarica Harriet Backer i arhitekt Sverre Fehn čiji je paviljon za Venecijanski bijenale 1963. djelomično rekreiran.
Povremena izložba „I Call It Art“. Fotografija: Iwan Baan
Na krovu je smješten atraktivan prostor za privremene izložbe, takozvana „svjetlosna dvorana“, koja je obložena pločama od prozirnog mramora i stakla te je noću osvijetljena poput svjetionika. Površine 2400 četvornih metara i sa stropovima visine sedam metara ovaj je prostor dizajniran za izlaganje velikih skulptura ili instalacija. Trenutno je u njemu postavljena izložba suvremene norveške umjetnosti „I Call It Art“ koja uključuje radove gotovo 150 umjetnika. Upečatljiv rad domaće suvremene umjetnosti nalazi se u samom predvorju muzeja. „Pile o'Sápmi Supreme“ iz 2017. godine kojeg čini četiri stotine lubanja sobova, rad umjetnice Máret Ánne Sara koja potječe iz nomadskog naroda Sami, kritizira prisilni godišnji odstrel sobova u Norveškoj.
Projekt izgradnje Nacionalnog muzeja, kao i onog Munchovog, nije prošao bez rasprava i kontroverzi. Iako je u izgradnju utrošeno basnoslovnih 600 milijuna eura, samo arhitektonsko rješenje kritizirano je zbog svoje zatvorene forme i nedostatka prozora zbog koje su ga neki čak prozvali „Pentagonom za umjetnost“. Usprkos tome, Nacionalni muzej u Oslu uspio je u nešto manje od mjesec dana od otvorenja privući više od sto tisuća posjetitelja, a očekuje se da će tijekom prve godine ta brojka doseći milijun posjetitelja. Oslo je otvaranjem ovog muzeja, kao i ranije onog Munchovog, potvrdio svoj status umjetničkog centra.
(Ivona Marić)
Nacionalni muzej u Oslu. Fotografije: Iwan Baan
The Best in Heritage 2022 – počelo 21. izdanje u online formatu
Jedna od najdugovječnijih i najopsežnijih konferencija s područja institucija javnog pamćenja – The Best in Heritage, pokrenula je ove godine svoje 21. izdanje, koje se održava online od kraja svibnja do početka listopada. U video-intervjuima s predstavnicima 42 muzejska, baštinska i konzervatorska projekta koji su nagrađeni u protekloj godini, ovo virtualno izdanje isporučit će iscrpan pregled najbolje prakse iz cijelog svijeta, s fokusom na kriterije profesionalne izvrsnosti, javne vrijednosti i inovativnosti.
U video-intervjuima baštinski stručnjaci daju uvid u svoja postignuća, pružaju pogled iza kulisa svog rada, raspravljaju o važnim stručnim temama i nude vrijedne specijalističke savjete. Raznoliki niz predstavljenih projekata proteže se od impresivnih AR, VR i XR iskustava i obilazaka, preko projekata digitalnog pripovijedanja, online obrazovnih resursa i dokumentarnih filmova, pa sve do projekata-odgovora na Covid-19 krizu. Publika će imati prilike vidjeti prvi muzej na svijetu koji se aktivira glasom, brojne arheološke, restauratorske i konzervatorske projekte, uratke koji tematiziraju ulogu kustosa i povjesničara u oblikovanju načina na koji percipiramo mnoštvo istina i perspektiva mogućih budućnosti, kao i postignuća koja se bave teškim temama kolonijalizma, imigracija i povijesti masovne represije.
Konferencija je podijeljena na Imagines program na kojem će se predstaviti laureati usredotočeni na upotrebu novih tehnologija i multimedije (mobilne aplikacije, web-stranice i animacije), te Core program fokusiran na veće i kompleksnije institucionalne projekte sa svih područja javne memorije. Publici dostupna i dva keynote predavanja koja su održali prošlogodišnji dobitnici Project of Influence nagrada - Loredana Amenta (UnmuteArt project) te Lynette Crocker i Julia Garnaut (Truth-Telling Together project).
Organizatori pozivaju sve zainteresirane da kroz sljedeća tri mjeseca prate službeni YouTube kanal, kao i objave na Twitter i Facebook profilima manifestacije. Svi koji žele saznati više informacija ovogodišnjim sudionicima ili pogledati mnogobrojne sadržaje iz prijašnjih izdanja konferencije mogu se pretplatiti na Newsletter na službenoj web-stranici.
Konferencija je organizirana u partnerstvu s Europom Nostrom i Međunarodnim vijećem za muzeje (ICOM), a podržana je od Ministarstva kulture RH, grada Dubrovnika, Dubrovačkih muzeja i Muzeja i galerija Konavala.
(The Best in Heritage)
Obitelj Francesca Bacicha; Pićan, kraj 1950-ih. Vlasnica fotografije: Manuela Bačić
CENKI – izložba „Vidi, Grod! Obiteljska fotografija stanovnika Pićna“
Izložba „Vidi, Grod! Obiteljska fotografija stanovnika Pićna“ Centra za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja Istre (CENKI) otvorena je u središnjici centra, u Pićnu, 3. lipnja ove godine, a rezultat je terenskog istraživanja s ciljem mapiranja sjećanja kroz medij obiteljske fotografije stanovnika užeg centra grada (ili groda, kako to mjesto u Središnjoj Istri nazivaju govornici hrvatskog govornog područja koji ga nastanjuju). Izuzev stvaranja nove audiovizualne dokumentacije, a time i razvijanja muzejskih fondova, njome se postigla nova komunikacija s lokalnom zajednicom, pa i participativan moment u stvaranju sadržaja kojim pripovijedaju sebe i svoj život. To je ujedno uobičajen način djelovanja Centra jer kroz svoje produkcije nastoji otvarati nove teme i muzeološki ih oblikovati u suradnji s onima čiju se kulturu promatra i bilježi. Isto tako njima omogućuje razvoj svih svojih resora, uz spomenuti arhivsko-dokumentacijski, savjetodavno-edukativni i znanstveno-istraživački.
Svaku od fotografija selektirala su kućanstva koja su se odazvala pozivu, a sveukupno ih je četrnaest i čine glavninu stanovnika stare jezgre (izuzetak su tek tri kućanstva). Riječ je o sljedećim stanovnicima: Nela i Darko Aničić; Manuela Bačić; Romana Kancijanić; Juna Kiković; Nadija i Branko Kolić; Željko Krulić; Nevenka Pantina; Ljuban Radić; Andrej Rugovac; Emilija Šestan; Anton Širol; Ana-Lea Težak; Dražana Težak i Danijela Draguzet. Podatci o fotografijama pruženi su prilikom terenskog rada i doslovno preneseni u legendama. Vrijeme nastanka, lokacija pa i sam predmet snimanja na fotografiji biran je proizvoljno jer je težište bilo na osjećaju posebne vrijednosti za vlasnika/cu i/ili obitelj. Na taj se način postiglo i jasnije sagledavanje i razumijevanje individualnih (o)sjećanja i onih zajednice. Nadalje, time se doprinijelo višeslojnom promatranju promjena u kulturi življenja, fotografiji i fotografiranju.
Fotografija iz 1929. godine. Na njoj su Pepo (Ciapuxei) Lukež, lovac ptica i sakreštan. Uz njega su ministranti i zbor pićonske župe. Gore u sredini je voditelj zbora Giovanin Runko. Vlasnica fotografije: Juna Kiković
Najstarije fotografije sežu u dvadesete godine prošlog stoljeća, dok su one novijeg datuma stare tek 15-ak godina. Veliki dio izložaka datira u godine Drugog Svjetskog rata, kao i u rano poslijeraće, kad je Pićan doživio velike demografske promjene odlaskom, tada većinskog talijanskog stanovništva. Opustošeni Pićan i danas svjedoči tom vremenu, za njega velikih migracija, pa je posebno kuriozno kroz fotografije iščitati život tih ključnih prekretnica u povijesti kraja. Sveukupno je izloženo 86 fotografija.
Izložba ostaje na zidovima CENKI-ja do konca rujna, a pri njenom zatvaranju planira se predstavljanje publikacije u kojoj će biti objavljene sve izložene fotografije, kao i sadržajnije informacije i svjedočanstva o njima, obiteljima koje su ih ustupile, pa i o samom terenskom radu. Autorica izložbe je Nuša Hauser, viša kustosica dokumentaristica zadužena za djelatnosti CENKI-ja pri Etnografskom muzeju Istre. Suradnik na oblikovanju postava je Mario Buletić, viši kustos Etnografskog muzeja Istre, dok je tehnički izložbu postavio muzejski preparator Dragan Dimovski. Izložbu su pomogli Općina Pićan i Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije.
(Nuša Hauser, Etnografski muzej Istre)
Vizual izložbe, autor: Sven Sorić
Holandska kuća u Sisku – izložba „Priče o fotoaparatima“
Izložba „Priče o fotoaparatima“ otvorena 9. lipnja 2022. godine u Info centru industrijske baštine Holandska kuća u Sisku publici približava povijest i razvoj fotografske kamere, kao i različitih fotografskih metoda i postupaka, od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Ova izložba nastala kao zajednička ideja dr. sc. Vlatka Čakširana, muzejskog savjetnika iz Gradskog muzeja Sisak i Miroslava Arbutine – Arbe, voditelja Foto galerije Siscia Obscura iz Siska, spaja fotoaparate i fotografsku opremu iz Tehničke zbirke Gradskog muzeja Siska, donacije fotoaparata Miroslava Arbutine – Arbea i donacije jednog fotoaparata s kraja 19. stoljeća Kirile Radovanović, čime je dobiven jedan respektabilan pregled posjedovanja fotoaparata u sisačkoj sredini koji su prošli put od statusnih simbola i privilegije pojedinaca do uređaja za šire mase.
Na popisu predmeta nalazi se 69 fotoaparata raznih proizvođača iz Europe, Azije i Amerike čime se zaokružuje prikaz razvoja tih uređaja u svijetu. Najzastupljeniji su oni iz nekadašnje Istočne Europe odnosno Istočne Njemačke i SSSR-a, država kojih više nema, ali i oni iz Japana, prostora s najjačim proizvođačima takvih uređaja. Preko razvoja fotoaparata posjetitelji mogu promatrati i razvoj industrijskog društva kroz razne vizualne materijale stvorene pomoću tih uređaja, ali i kroz njihovu masovnu proizvodnju koja je afirmirala vodeće tvornice od kojih neke funkcioniraju i danas. Pojavom digitalnih sustava za pohranu slike gotovo je uništena analogna fotografska tehnika koja je donedavno predstavljala osnovni način bilježenja raznih događanja. I digitalni fotoaparati vrlo brzo zapadaju u krizu pojavom mobitela sa sve kvalitetnijim kamerama. Mjesta objave više nisu obiteljski albumi već društveni mediji, a razvijanje fotografije više nije bitno što dovodi do propadanja velikog broja fotografija snimljenih takvim uređajima. Medij fotografije postao je virtualan i, kao takav, kratka trajanja.
Yashica-635, Japan, 1958., Gradski muzej Sisak. Fotografija: Blaženka Suntešić
U uvodnom dijelu približena su brojna otkrića na polju razvoja fotografije i fotografske tehnike koja su tijekom 19. i početkom 20. stoljeća nastajala na području Europe, označivši taj kontinent prvim prostorom na kojem je došlo do masovne proizvodnje takve tehnike. U prvim desetljećima 20. stoljeća razvijaju se poznate i manje poznate kompanije - Agfa, Balda-Werk, Carl Zeiss, Hugo Stöckig & Co, Wilhelm Kenngott. Tada se formira i najveći koncern za proizvodnju fotografske opreme u Njemačkoj pod imenom Zeiss koji je objedinio niz kompanija na razini Njemačke. Središnji prostor u kojem je došlo do razvoja takvog tipa industrije bio je grad Dresden u kojem se proizvodilo još u 19. stoljeću. U tom gradu razvio se nakon Drugog svjetskog rata Zeiss, ali i kombinat Pentacon. Iz Njemačke je i kompanija Leitz iz Wetzlara koja je razvila ikonički fotoaparat Leica od 35 mm, kopiran od brojnih proizvođača u europskim državama i Japanu nakon Drugog svjetskog rata. Sovjeti su nakon rata razmontirali dijelove tih tvornica i odvezli ih u svoju zemlju da bi nakon toga razvili vlastitu proizvodnju u firmama kao što su KMZ, Zavod Arsenal i Lomo. S druge strane, Istočna Njemačka je svoju proizvodnju razvijala na iskustvu iz prijeratnog razdoblja. Iz Istočne Njemačke se na izložbi nalaze fotoaparati firme Carl Zeiss, Pentacon, Kamera – Fabrik Woldemar Beier, Ihagee Kamerawerk Steenbergen, Certo Camerawerk i Altisa. Nakon pada Berlinskog zida, napredak tehnologije i dominacija japanskih uređaja ostavili su Europu po strani u kontekstu razvoja njezine proizvodnje, a razvoj je bio segmentaran kroz proizvodnju pojedinih komponenti za fotoaparate.
Iako se početak japanske proizvodnje fotoaparata veže se uz razdoblje nakon Prvog svjetskog rata, do njegovog strelovitog uspona na svjetskoj razini dolazi nakon Korejskog rata u kojem su strani reporteri upoznali japansku tehniku te su je reklamirali diljem svijeta. Prvi japanski SLR 35-milimetarski fotoaparat proizvela je Asahi Optical Company 1952. godine. Kasnije će japanski fotoaparati preuzeti primat u proizvodnji, pogotovo u razvoju digitalnih fotoaparata. Na izložbi je prezentirano nekoliko kompanija od kojih su neke iznimno poznate poput Canona, Olympusa, Nikona, Yashice, Mamyje, dok su neke manje poznate poput Kowe, Tougoda i Asahi Opticalsa. Fotoaparati japanskih kompanija na izložbi daju pregled razvoja proizvodnje tih uređaja od 1960-ih godina 20. stoljeća do početka 21. stoljeća.
Polarodi Supercolor 635 CL, 1986.-1990., Gradski muzej Sisak. Fotografija: Blaženka Suntešić
Završni segment izložbe približava prostor Sjedinjenih Američkih Država koji je bio zahvaćen razvojem fotografije i fotografske opreme još od samih početaka njezina razvoja u Europi u 19. stoljeću. Poslovne veze između Europe i Amerike bile su intenzivne zahvaljujući industrijalizaciji i razmjeni dobara, stoga se informacija o proizvodnji prvih fotoaparata vrlo brzo proširila i na taj dio svijeta te je tamo vrlo brzo poprimila oblik masovne proizvodnje. Za to je svakako zaslužna kompanija Eastman – Kodak koja je bila pionir u reklamiranju i masovnoj proizvodnji fotoaparata i fotografske opreme, pogotovo filmova. Ona je prva počela proizvoditi fotoaparate s filmom na razvijanje te omogućila da fotografska oprema bude dostupna velikom broju ljudi. Isto tako je ta kompanija bila pionir masovne reklame vezane uz fotoaparate koja je bila usmjerena na sve segmente društva. Kompanija Polaroid bila je poznata po proizvodnji instant-fotoaparata koji su svoju najveću popularnost imali tijekom 1970-ih i 1980-ih godina odgovarajući na potrebu sve bržeg života američkog društva. Tijekom 1960-ih godina na američko tržište sve više prodiru fotoaparati japanskih proizvođača koji su u potpunosti preuzeli primat u prodaji takvih uređaja u Sjedinjenim Američkim Državama. Na izložbi su prezentirani fotoaparati samo dvaju proizvođača koji daju tek djelomičnu sliku njihove proizvodnje u Americi.
Izložba se može razgledati u Holandskoj kući do 1. rujna 2022.
(dr. sc. Vlatko Čakširan, muzejski savjetnik)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr