Sutra se u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu otvara retrospektivna izložba Putnik koja prati pedesetogodišnju karijeru irsko-američkog slikara Seana Scullyja, jednog od najvećih i najuspješnijih apstraktnih umjetnika našeg vremena. Autor izložbe je Dávid Fehér, kustos Muzeja likovnih umjetnosti Mađarske nacionalne galerije u Budimpešti gdje je retrospektiva prvo postavljena, dok su kustosice zagrebačke izložbe – koja je s 64 antologijskih djela nešto manja opsegom – Jasna Jakšić, Ivana Kancir i Ana Škegro. Uz otvorenje izložbe u dvorani Gorgona MSU-a bit će priređeno predavanje samog umjetnika koji će govoriti o svom stvaralaštvu i putovanjima koja su ga inspirirala u radu, među kojima su Dubrovnik i Jugoslavija.
Sean Scully, za kojeg je Arthur Danto rekao da je „umjetnik čije ime pripada najužem popisu velikih slikara našeg vremena“, rođen je u Dublinu 1945., a odrastao je u Londonu kamo se obitelj preselila 1949. godine. Slikarstvom se počeo baviti krajem 60-ih godina prošlog stoljeća te 1975. odlazi živjeti u New York gdje radi velika apstraktna geometrijska platna pod utjecajem tada dominantnog minimalizma. Početkom 1980-ih napušta čistu apstrakciju, a putovanja u Maroko i Meksiko utječu na povratak boje u njegovo slikarstvo. Njegova nova geometrijska djela postaju iznenađujuće ekspresivna, neurednih linija, s naglašeno gestualnim potezima kistom i bojama koje se preklapaju. Prijelomnu točku kako za umjetnika, tako i za sam slikarski medij označilo je djelo Backs and Fronts (Stražnji i prednji) iz 1981. koje je „probilo zaglavljenost američkog minimalističkog slikarstva“, kako je izjavila britanska konceptualna umjetnica Gillian Wearing.
Sean Scully, Backcloth (Kulisa), 1970.
Godinu dana nakon izlaganja na izložbi Kritičke perspektive u njujorškom umjetničkom centru PS1 Muzeja moderne umjetnosti, njegov sin Paul iznenada pogiba 1983. u automobilskoj nesreći. Kao posljedica traumatičnog događaja boja nestaje sa Scullyjevih slika, djela postaju tamnija često i „bezbojna“, prožeta egzistencijalnom tjeskobom, poput slike Empty Heart (Prazno srce). Nick Orchard, voditelj moderne britanske umjetnosti u aukcijskoj kući Christie's, izjavljuje da „on stvara raspoloženje na način na koji to nije učinio nijedan drugi slikar nakon Rothka“. Rođenje njegovog drugog sina Oisina 2009. godine i iskustvo očinstva utjecalo je na umjetnikov povratak figuraciji, što se vidi u nizu radova koje je nazvao Eleuthera. Te slike prikazuju Oisina kako se igra i gradi dvorce u pijesku. Iz umjetnikove biografije možemo istaknuti još i to da je svojoj karijeri Scully osvojio i brojne nagrade, počevši od Nagrade za slikarstvo John Moores 1972. i 1974. Također je dvaput bio nominiran za Turner Prize, 1989. i 1993., ali je nikad nije osvojio. Osim slikarstva okušao se u mediju grafike, fotografije i skulpture, a objavio je i nekoliko knjiga o umjetnosti.
Naziv retrospektivne izložbe referira se na Scullyjeve slike Putnik, skupinu radova koje u sebi imaju još jednu sliku, „umetak“, koji je pomaknut od vertikalne osi simetrije kompozicije. Umetci se mogu protumačiti kao figure u pokretu, usamljeni ljudi koji prolaze preko horizonta. Prema umjetnikovim vlastitim riječima, „umetak, ili unutrašnjost, je 'Putnik' unutar veće strukture koja evocira neku vrstu asocijacije majka-dijete, nešto što je zaštićeno ili držano nečim većim“. Ova asocijacija pretvara odnos između pozadine i umetka u metaforu života.
Među radovima na izložbi zastupljena je i grupa slika inspirirana prirodnim i arhitektonskim krajolikom Walls of Light (Zidovi svjetla) i Landlines (Zemljolinije), dvije najznačajnije serije Scullyjevog stvaralaštva u protekla dva desetljeća, kao i monumentalni triptih Uninsideout (Nenaopako) koji se odnosi na isprepletenost unutarnjeg i vanjskog, ali i složene odnose koje je moguće interpretirati kao apstraktni prikaz ljudskih odnosa. U zagrebačkom MSU-u će također biti izložena jedna od monumentalnih skulptura kakve izrađuje posljednjih godina i koje označavaju novi smjer u Scullyjevoj karijeri, poput Opulent Ascension (Raskošno Uzašašće) izložene u bazilici San Giorgio Maggiore u Veneciji 2019. godine.
Sean Scully, Passenger Light Light (Putnik svjetlo svjetlo), 1998, Sammlung Klein Eberdingen – Nussdorf, Njemačka
Izložba Sean Scully: Putnik bit će otvorena do 12. ožujka 2023. godine. Popratni programi uključit će različita tematski orijentirana vodstva i raznolike edukativne sadržaje namijenjene svim uzrastima uz prilagodbe za posjetitelje s oštećenjima vida i sluha. Izložbu prati opsežna monografija, prilagođena hrvatska verzija rasprodanog mađarskog izdanja. (I.M.)
Izložba "Zauvijek Mr. Morgen" – Ivo Robić ponovno u Opatiji
U Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji u suradnji s Muzejem grada Zagreba otvorena je izložba „Zauvijek Mr. Morgen – Ivo Robić“, posvećena doajenu naše zabavne glazbe koji je 50 godina suvereno vladao domaćom glazbenom scenom, postavši uzorom mnogim mladim glazbenicima koji i danas snimaju ili izvode kompozicije koje je Robić interpretirao ili skladao.
Izložbom u Opatiji započinje obilježavanje 100. godišnjice rođenja legendarnog pjevača, rođenog 28. siječnja 1923. godine u Garešnici, čije nezaboravne evergreene pamte, ne samo ljubitelji dobre glazbe, već i svi oni koji su uz njegove pjesme plesali na terasi nekih od jadranskih hotela ili na gradskim plesnjacima. Autorica izložbe Vesna Leiner nizom originalnih notnih zapisa, plakata, vinilnih i šelak ploča, novinskih članaka, nagrada i fotografija, posjetiteljima približava glazbenikove životne uspjehe od najranije mladosti pa do zadnje prijave autorskom pjesmom na Krapinski festival 1999. godine, na kojem nažalost nije nastupio uslijed bolesti. Izložba je podijeljena na sedam tema nazvanih po njegovim glazbenim uspješnicama koje prate sve periode njegova života.
Robić je počeo pjevati u vrijeme 2.svjetskog rata na Radio Zagrebu, a potom po barovima i plesnjacima u prvim poratnim godinama. Svoju prvu ploču za Jugoton Ti ni ne slutiš snimio je 1949. godine. Ljetni nastupi na terasi hotela Kvarner u Opatiji 50-ih godina bili su mu svojevrsna „odskočna daska“ u svijet međunarodne estrade. Naime, tih godina Opatiju sve više posjećuju strani turisti, ponajviše Nijemci, a jedan od njih bio je vlasnik noćnog kluba iz Bavarske koji ga 1955. godine poziva da u njemu nastupa. Nakon prvih nastupa u Njemačkoj terasa hotela Kvarner postala je premala za sve koji su ga željeli slušati. Već 1956. godine diskografska kuća Supraphon iz Čehoslovačke angažira Robića da snima za njih, a nakon toga niz godina snima za njemački Polydor. Snimao je i u SAD-u, Kanadi, Australiji, Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Danskoj i drugdje.
Pjesmu Morgen snimio je za Polydor 1959. godine, a ploča je ubrzo prodana u milijun primjeraka, te je za taj veliki uspjeh 1960. godine primio nagradu „Zlatna ploča“ Polydora. Jedini je pjevač koji je pjesmu Morgen 60-ih godina snimio na njemačkom jeziku u SAD-u. Na Billboardovoj ljestvici 40 najpopularnijih hitova dospio je na visoko 13 mjesto, a nastupio je i u najpopularnijem TV Perry Como Showu. Od ostalih važnih nagrada koje je Robić primio, valja spomenuti brončanog lava radio Luxembourga za Morgen 1960. i srebrnog lava 1961. godine za pjesmu Život počinje sa sedamnaest, publici poznatoj i pod nazivom Sedamnaest ti je godina tek.
Postav izložbe prati i Robićeve uspjehe na domaćoj glazbenoj sceni. U gotovo 50 godina nastupio je na 88 festivalskih priredbi, s oko 150 festivalskih izvedbi. Nikada nije odbijao poziv na festival, a sam je autor glazbe za 48 festivalskih skladbi. Kao skladatelj, najpoznatiji je po skladbama pisanima za Krapinski festival. Pjesme koje je izvodio dobile su četrdesetak festivalskih nagrada, počevši od one prve za Ta tvoja ruka mala s nastupa na našem prvom festivalu zabavne muzike Zagreb 1953. godine. Mnogi se još sjećaju i s radošću slušaju pjesme poput Srce laku noć, Jabuke i trešnje, Za tobom čeznem, Sedamnaest ti je godina tek, Moja mala djevojčica, Golubovi, Zbog čega te volim, Vužgi, Mužikaši i brojne druge.
Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja od kojih se fotografije samo nekolicine mogu vidjeti i na izložbi: od spomenutih brončanog i srebrnog lava radio Luxembourga i Zlatne ploče Polydora, preko Plakete Saveza radnika estradne umjetnosti Jugoslavije 1977. godine, Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića 1995. godine, nagrade za životno djelo Porin 1997. godine i nagrade Krapinskog festivala, pa sve do brojnih Jugotonovih nagrada. Posthumno je nagrađen 2002. godine Poveljom Grada Opatije za životno djelo za područje kulture, a 2006. godine Grad Opatija odužio se hrvatskom velikanu zabavne glazbe postavljanjem njegove biste na terasi Hotela Kvarner te 'zvijezde' u Hrvatskoj ulici slavnih u Opatiji.
Ova izložba „vraća vrijeme unazad“, u dane mladosti posebice naših starijih posjetitelja, dok mlađim generacijama otkriva vrijeme u kojem su odrastali i živjeli njihovi roditelji, bake i djedovi, slušajući i plešući uz glazbu Ive Robića.
(Vesna Leiner)
Nova izdanja – Gravirana keramika iz fundusa Arheološkog muzeja u Dubrovniku
U izdanju Dubrovačkih muzeja objavljena je nova publikacija “Gravirana keramika iz fundusa Arheološkog muzeja u Dubrovniku“ autorice Liljane Kovačić, koja stručnom obradom predmeta iz Zbirke kasnosrednjovjekovnoga i novovjekovnoga keramičkog i staklenog materijala upotpunjuje sliku svakodnevnog života, kulture stola i gospodarstva Dubrovačke Republike.
Riječ je o bogato ilustriranom monografskom hrvatsko – engleskom izdanju kojim se, na 233 stranice i s oko 240 fotografija, javnosti prezentira stolna keramika ukrašena graviranjem, koja se počela skupljati arheološkim istraživanjima u povijesnoj jezgri Dubrovnika u sklopu njegove obnove nakon potresa 1979. godine. U uvodnom poglavlju čitatelja se upoznaje se lokalitetima, zatim se iznose kriteriji odabira predmeta za inventarizaciju, govori se o vrstama stolnog posuđa te radioničkim centrima iz kojih su se uvozili. Slijedi općeniti tekst o graviranoj keramici te opsežan pregled nalaza koji je prema oblicima i tipovima dekoracije podijeljen u sedam tematskih poglavlja. Pregled teče kronološkim slijedom, od najstarijih srednjovjekovnih primjeraka iz oko sredine 13. pa do početka 14. stoljeća koji su rijetki na nalazištima. Slijedi rana produkcija padske arhajske gravirane keramike iz kraja 14. i prve polovice 15. stoljeća, te one kasne iz druge polovice 15. stoljeća. Krajem spomenutog i početkom narednoga stoljeća počinje uspon renesansne gravirane keramike pogotovo one s ljubavnim temama poput „ljepotica“ (bella dona) u raskošnoj odjeći s frizurama skupljenim mrežicom ili vrpcama u kosi. Njima se pridružuju i mladići odjeveni također po onodobnoj modi koja upućuje na njihov visoki društveni položaj. Simboličnog značenja su životinje, najčešće zec (kunić), konj i pas koji simboliziraju bračne vrline, ali i oni koji aludiraju na ljubav poput plamtećeg ili ranjenog srca. Prate ih najčešće olistala stabla kao simboli života i ruže za sreću. Boje su uobičajene bakreno zelena, željezno žuta i mangansko smeđa koju početkom 16. stoljeća zamjenjuje kobaltno plava.
Zamjetan dio posuđa iz oko sredine i tijekom druge polovice 16. stoljeća ima složenu geometrijsko–biljnu dekoraciju izvedenu uklanjanjem dijela keramičkog tijela i premaza ili engobe (a stecca), ili pak uklanjanjem veće površine čime se postizao plitak reljef (a fondo abassato ili a fondo ribassato). Uzori za ove dekorativne motive bili su orijentalni radovi u metalu. Takve posude su bezbojno, jednobojno ili višebojno glazirane. Tzv. postrenesansna gravirana keramika iz kasnog 16. i 17. stoljeća brojna je skupina s dekoracija brze izvedbe, ali ljupkih motiva poput anđela, grbova i cvijeća, kako bi konkurirala skupljoj majolici.
U Katalogu predmeta obrađuje se njih 219. Njihov odabir omogućuje uvid u tipologiju i umjetničko–dekorativni izraz vremena u kojem su nastali. Uz osnovne informacije kao što su dimenzije, inventarni broj i datacija, navode se, odnosno predlažu radionice. Opis predmeta obuhvaća oblik, premaze, dekorativne motive i na kraju se donose analogni ili slični predmeti iz Italije odakle materijal i potječe, te oni objavljeni s hrvatskih nalazišta i rjeđe s nalazišta priobalnih gradova susjednih država. Oblici posuda su ilustrirani presjecima, koje slijede table s grafičkim prikazima motiva, gore spomenute, specifične dekoracije a punta e a stecca. Posljednje poglavlje donosi popis literature i izvora koji se uglavnom odnose na brojne publikacije i radove talijanskih istraživača.
Iako je riječ o obrtničkim predmetima, uz njihovu pomoć iščitavamo jedan segment gradskog života prvenstveno kulturu stola Dubrovnika u razdoblju njegove političke, gospodarske i kulturne emancipacije.
(Liljana Kovačić)
Nakladnik: Dubrovački muzeji
Za nakladnika: Ivona Michl
Recenzentice: dr. sc. Tatjana Bradara, prof. dr. sc. Karla Gusar
Lektura i korektura: Karmela i Zvonimir Prosoli
Prijevod: Graham McMaster
Fotografi: Božo Gjukić, Ivo Marlais
Crteži: Marta Perkić
Restauracija i konzervacija: Dalibor Martinović, Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku
Oblikovanje kataloga: Studio m&m
ISBN 978-953-8311-03-1
Radionica MUSEAR hackaton – kako olakšati stvaranje digitalnih narativa u kulturi
Novena d.o.o. u sklopu MUSE.ar projekta organizira radionicu izrade digitalnih narativa u kulturi pod nazivom MUSEAR hackathon koja će se održati 12. i 13. prosinca 2022. g u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu.
Cilj radionice je promocija MUSEAR platforme kao korisnog alata koji će omogućiti subjektima u području kulture ekonomično i proaktivno stvaranje digitalnih narativa koji svojom fleksibilnošću i jednostavnošću izrade mogu biti sjajna tehnološka potpora stalnim postavima, privremenim izložbama i organiziranim vodstvima kroz muzeje. Za stvaranje digitalnih narativa u MUSEAR platformi nije potrebna instalacija softvera već se uređivanje i objavljivanje prezentacija čini korištenjem web aplikacije unutar browsera (zero install).
Tijekom dva dana hackatona sudionici će u suradnji s mentorima proći razvoj scenarija, snimanje i pripremu digitalnih materijala (slika, teksta, zvuka, video zapisa, 3D modela i animacija, 360 slika i 360 videa), nakon čega će grupe sudionika osmišljavati i stvarati svoje digitalne narative temeljem izložaka u samom prostoru muzeja. Nakon izrade narativa grupno će se demonstrirati prezentacije i evaluirati po više kriterija, te se će se proglasiti pobjednički tim koji će ujedno i dobiti potporu za finalizaciju izrađene digitalne prezentacije za Tehnički muzej Nikola Tesla.
Radionica je namijenjena kustosima, muzejskim djelatnicima, edukatorima, stvarateljima u području kulture i umjetnosti, te IT stručnjacima. Prijave su pojedinačne ili grupne (do 3 sudionika), a sudionici (pojedinci i grupe) trebaju donijeti barem jedno prijenosno računalo (a poželjno je i da svi članovi jedne grupe imaju svoja računala).
Sudjelovanje na hackatonu je besplatno, a više informacija o prijavi i sudjelovanju pogledajte ovdje.
Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda – predstavljen interaktivni vodič za slabovidne osobe
Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda predstavila je nedavno javnosti Muzejski interaktivni vodič za slabovidne osobe koji kombinirajući vizualno uvećane ikone, QR kodove i audio zapise olakšava slijepim i slabovidnim osobama samostalno kretanje kroz Galeriju i upoznavanje s izloženim djelima.
Aplikacija je razvijena u sklopu projekta „Vidim, čujem, osjećam umjetnost – programi socijalnog uključivanja u Slavonskom Brodu za osobe s invaliditetom kroz prilagođene kulturne sadržaje“ čija je svrha povećati socijalnu uključenost za slijepe, slabovidne, gluhe i nagluhe osobe s urbanog područja Slavonskog Broda kroz razvoj mreže programa izvaninstitucionalnih usluga. Nositelj projekta je Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, a projektni su partneri Grad Slavonski Brod, Dječje kazalište "Ivana Brlić Mažuranić", Udruga gluhih i nagluhih Brodsko- posavske županije i Udruga slijepih Brodsko- posavske županije. Zajedničkim aktivnostima svih partnera na projektu želi se postići poštivanje ljudskih prava, poštivanje tolerancije i uvažavanje različitosti, suradnja i odgovornost svih (su)dionika u razvoju društva, pravo na umjetničku kreaciju, te jednakost unatoč invaliditetu. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.481.148,00 kuna, a projekt je u potpunosti sufinanciran od strane Europske unije iz Europskog socijalnog fonda i Republike Hrvatske. Razdoblje provedbe projekta je od 15. veljače 2021. do 15. veljače 2023.
Muzejski interaktivni vodič za slabovidne osobe omogućio je informiranje slabovidnih osoba o eksponatima Galerije te pospješio aktivno uključivanje osoba s invaliditetom u kulturni i društveni život urbanog područja. Dvojezični vodič korisnicima nudi audio sadržaje te vizualno uvećane ikone i tekstove, s naglaskom na razumljivost i jednostavnost kretanja i interakciju sa sadržajem. Osigurana su dva načina pokretanja sadržaja u aplikaciji (QR kodovi i buttoni), a korisnici mogu koristiti funkciju povećala. Prilagodbe slabovidnim osobama uključuju i visoki kontrast, te funkciju prilagodbe veličine fonta.
Aplikacija omogućuje korisniku da koristeći QR kod postavljen pored izložbenih predmeta pokrene audio-vizualni zapis na tabletu s interpretacijom sadržaja pojedine dvorane postava na hrvatskom i engleskom jeziku, kako bi se zvukom slijepim i slabovidnim osobama moglo djelomično dočarati izloženi sadržaj i temu postava, a WiFi određuje lokaciju korisnika te aktivira audio navođenje slabovidne osobe kroz prostor. Aplikaciju je moguće preuzeti na Google Playu te su tako informacije o eksponatima i umjetnicima dostupne korisnicima za pregledavanje i bez fizičkog dolaska u samu Galeriju.
U prostor stalnog postava postavljeni su i orijentacijski plan na Brailleovom pismu, tiskani su vodiči kroz stalni postav na Brailleovom pismu za slijepe, te s uvećanim crnim tiskom za slabovidne posjetitelje. Tijekom provedbe projekta Galerija organizira i stručna vodstva po stalnom postavu s prevoditeljem na znakovnom jeziku za zainteresirane posjetitelje.
Dužnost je muzejske ustanove koja promišlja kako aktivno uključiti sve skupine svojih korisnika u svoje aktivnosti, stvoriti uvjete za ravnopravno sudjelovanje osoba s oštećenjem vida i sluha u njima, poštivajući pritom dostojanstvo i interese osobe. Nadamo se da smo našim projektom „Vidim, čujem, osjećam umjetnost” stvorili trajne vrijednosti za osobe s invaliditetom u našem gradu.
(Romana Tekić, ravnateljica Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda)
Rijeka – "Boćanje i boćarsko prigovaranje" u Pomorskom i povijesnom muzeju
U perivoju Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka ove jeseni otvorena je izložba „Boćanje i boćarsko prigovaranje” autorice Ivane Šarić Žic koja publici približava tradicionalnu igru bacanja boće kao važan element baštine našega kraja koji odražava specifičan „mediteranski“ način života ovih prostora.
Izložba je ciljano realizirana u muzejskom eksterijeru, obzirom da je boćanje aktivnost koja se prvenstveno odvija na otvorenom te se ovakvom scenografijom željelo naglasiti upravo taj aspekt boćanja. Premda je planirano da izložba bude otvorena do 31. listopada, njezino je trajanje produljeno do 30. studenoga. Uz muzejski postav, čije vizualno oblikovanje potpisuje Ivona Miloš, izložbu prati katalog, deplijan te dvojezična online inačica, na hrvatskom i engleskom jeziku, dostupna na linku http://bocanje.ppmhp.hr/.
Život uz more, na otvorenome, uz opušteno druženje, ocrtava romantičnu sliku Mediterana, odakle boćanje i vuče podrijetlo. Ta tradicionalna igra, kojoj je osnovni cilj kotrljanjem ili bacanjem boće približiti se glavnoj kugli, tzv. bulinu, odražava specifičan način života ovih prostora. To je nematerijalna baština koju odlikuje malo artefakata, ali koja nosi izniman identitetski pečat. Boćanje se, kao i svi elementi kulturne baštine, mijenja. Premda već desetljećima i sportska disciplina, u kojoj Hrvatska postiže iznimne rezultate, u fokusu je ove izložbe ono „tradicionalno“, „starinsko“ boćanje. Dva vida jedne aktivnosti, unatoč brojnim razlikama, povezuje fenomen fizičke aktivnosti i ponajprije druženje.
Boćalište, lokalno najčešće nazivano jog, čest je i neizostavan lokus mnogih mjesta, pa i većih urbanih sredina. „Jog je zadnja oaza starog načina života“, tvrde pojedini sugovornici. Kao, naoko, spontana zabava koju se prakticiralo uglavnom nedjeljom i blagdanom, boćanje predstavlja sukus uravnoteženog načina života, opreku teškome fizičkom radu koji je odlikovao živote naših predaka. Boćališta su bila mjesta na kojima je uvijek bio netko nama drag, spreman za igru. Ono je i danas jedno od takvih mjesta. Jer… „boće nisu teške, može ih stvarno igrati svatko i čuda su zabavne.“
Zbog navedene dislociranosti izložbe izvan muzejske palače, u ulaznom je predvorju postavljena svojevrsna info točka kojom se posjetiteljima željelo dodatno ukazati na izložbu u perivoju. Iz fundusa su izložene drvene boće, jedan od rijetkih muzejskih eksponata na ovu temu. Sadržajno je izložba podijeljena u pet osnovnih tema koje predstavljaju aspekte koji čine neizostavni okvir boćanja – informacije o podrijetlu i pravilima, o boći, o jogu, o oštariji kao neizostavnom „dekoru“ boćališta i zaključno o budućnosti boćanja. Izložba je realizirana zahvaljujući suradnji s brojnim pojedincima i institucijama, uz čiju je pomoć prikupljen veći broj fotografija koje zorno oslikavaju tradiciju boćanja na ovim prostorima. Imajući u vidu specifičnost teme i njezin izuzetno važan nematerijalni aspekt te činjenicu da izložbu grade priče a ne predmeti, provedeno je terensko istraživanje koje je za cilj imalo prikupiti kazivanja o motivaciji sugovornika za bavljenje boćanjem. Zapise o boćanju uglavnom nalazimo u monografskim publikacijama pojedinih mjesta u kojima se bilježi prisutnost i značaj boćanja pa je upravo i namjera ovog izložbenog projekta bila pozabaviti se boćanjem prvenstveno kao antropološkom temom, modusom interakcije između različitih društvenih skupina koja se odvija prilikom aktivnosti na otvorenom.
Kako bi se zadržala participativnost muzeja te naglasila društvena aktualnost teme, tijekom trajanja održavaju se popratni programi – edukativne radionice za različite uzraste.
Zato, svakako i vi svratite na neko obližnje boćalište… Uživajte u prizoru, dozvolite da vas ponese pulsirajuća energija. I zaigrajte i vi, zašto ne! (Ivana Šarić Žic)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr