Statistički pregled podataka o hrvatskim muzejima Muzejski dokumentacijski centar na godišnjoj razini priprema na temelju podataka iz višekorisničke mrežne baze Registra muzeja, galerija i zbirki u RH (OREG). Posljednji podaci dostavljeni za OREG za 2022. godinu pristigli su 29. ožujka 2023., a podaci se odnose na muzeje upisane u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj u koji su se tijekom protekle godine upisale još četiri muzejske ustanove.
Pozivu za ažuriranje podataka za 2022. godinu odazvalo se 72 % hrvatskih muzeja uvrštenih u Upisnik, što je za 16 % manje nego za 2021. godinu.
U prikazu donosimo pregled muzeja prema osnivaču, djelokrugu, tipu i vrsti, strukturi stručnih muzejskih djelatnika, broju i vrsti zbirki te broju prijavljenih muzejskih predmeta.
Muzeji prema osnivaču
Osnivači muzeja u Hrvatskoj su gradovi (59 %), država (16 %), županija (8 %), općina (6 %), ostali osnivači (9 %), više osnivača (2 %) među kojima su i muzeji koje su zajednički osnovali država i grad (3) te županija i grad (1).
Djelokrug
Prema djelokrugu, 51 % muzeja djeluje lokalno, 28 % ih ima doseg na razini države, 20 % djeluje regionalno a 0,5 % međunarodno.
Muzeji prema tipu i vrsti
Prema tipu, hrvatski muzeji podijeljeni su na opće (41,5 %), specijalizirane muzeje (47 %) te muzejske zbirke (11 %) i stalnu muzejsku izložbu (tek jednu od muzeja iz Upisnika, što čini 0,5 %).
Muzeji prema tipu i vrsti dijele se na opće muzeje (84 ili 41,5 % ukupnog broja službenih muzeja i zbirki u RH), zatim specijalizirane (ukupno njih 96 ili 47 %) koji se pak dijele na arheološke (6 %), etnografske (4 %), povijesne (5,5 %), prirodoslovne (2,5 %), tehničke (1 %), umjetničke (16 %) i ostale (11,5 %), a potom i na muzejske zbirke (22 ili 11 %) te jednu stalnu muzejsku izložbu (0,5 %).
Među općim muzejima, zavičajnih je 45 (što čini 54 % općih muzeja), gradskih 32 (38 % općih muzeja), nacionalnih 4 (5 % općih muzeja), dok 2 % nisu određena podvrstom općeg muzeja (2 opća muzeja).
Među specijaliziranim muzejima (95) po tipu, najviše je umjetničkih (32 ili 34 %), zatim arheoloških (njih 12 ili 13 %), povijesnih (11 odnosno 12 %), etnografskih 8 (8 %), prirodoslovnih 5 (5 %), tehničkih 2 muzeja (2 % specijaliziranih muzeja) te ostalih specijaliziranih muzeja 25 (26 % svih specijaliziranih) među kojima se nalaze biografski, memorijalni, lovački, policijski, sportski, školski, poštanski, sakralni, tiflološki itd.
Među 22 muzejske zbirke nalaze se 6 umjetničkih (27 %), 3 povijesne (14 %), 2 etnografske (9 %), 1 arheološka (5 %) i 10 ostalih (45 %).
Struktura stručnih muzejskih djelatnika
Prema podacima iz OREG-a, ukupan broj zaposlenih u muzejima u 2022. godini je 1820, od čega je 1122 stručnih i pomoćnih stručnih muzejskih djelatnika i ostalih stručnih djelatnika (ne uključujući pripravnike). Prosječna dob stručnih muzejskih djelatnika je 47 godina, a omjer prema spolu većim dijelom ide u korist ženskih kolegica kojih je 64 % nasuprot muškim kolegama koji čine 36 % muzejskog kadra.
Najveći broj stručnih muzejskih zvanja čine kustosi i pripadajuća viša zvanja kojih je u 2022. godini u hrvatskim muzejima zabilježeno ukupno 671, od čega je 299 onih u osnovnom zvanju kustosa, 224 je viših kustosa i 148 muzejskih savjetnika. Muzejskih pedagoga ima 72, dokumentarista 64, djelatnika restauratorske i konzervatorske struke 82, preparatora 40, djelatnika knjižničarske struke 37, muzejskih tehničara 110, informatičara 15, fotografa 14, stručnjaka za PR i/ili marketing 42, dok je ostalih zvanja 48 a raspoloživi podatak nedostaje za njih 36. U navedene brojke uključena su viša zvanja pojedine struke.
Dio navedenih zvanja u tablici se preklapa, s obzirom da dio djelatnika u muzejima ima dvojna zvanja - bilo da obavljaju oba posla ili su za oba zvanja polagali stručni ispit.
Muzejske zbirke i predmeti
U 2022. godini zabilježen broj muzejskih zbirki u hrvatskim muzejima je 2887, što je za 13 zbirki više no u 2021. godini kad ih je prijavljeno 2874. Neke zbirke su nastale preustrojem postojećih, no tijekom prošle godine ustanovljene su i neke nove. Ukupan broj predmeta u muzejskim zbirkama u 2022. iznosi 6.731.803, a prema podacima iz OREG-a od toga je inventirano 4.778.659 što čini 71 % ukupnog broja, dok ih je u računalne baze uneseno 4.010.550 odnosno gotovo 60 posto (59,5 %). Prošlogodišnji podaci slični su onima u 2021. godini u kojoj bilježimo 6.691.973 prijavljenih predmeta od kojih je inventirano 4.632.155 (69,2 %), odnosno računalno inventirano 3.837.471 (57,3 %), ali ipak je vidljiv rast i ukupnog broja predmeta i njihove inventarizacije.
(Tea Rihtar Jurić)
(prikupljanje i obrada statističkih podataka, izrada grafikona, tekst)
Statistički pregled za 2022. možete pogledati na mrežnim stranicama MDC-a.
Izvor: Galerija Meštrović
"Umjetnička vizija na papiru" – izložba povodom 140. obljetnice rođenja Ivana Meštrovića
U Galeriji Meštrović u Splitu otvorena je izložba "Umjetnička vizija na papiru: crteži Ivana Meštrovića" koja predstavlja širok raspon umjetnikovih crtačkih ostvarenja, omogućavajući publici cjelovitije sagledavanje Meštrovićeva crtačkog opusa u kontekstu njegove sveukupne umjetničke djelatnosti.
Crtež kao likovni medij nosi određenu auru neposrednosti, gotovo fizičkog kontakta s rukom, gestom i trenutnim osjećajem umjetnika u onom presudnom trenutku kada umjetnička vizija zadobiva svoj prvi, vidljivi oblik. U slučaju Ivana Meštrovića, umjetnika bezgranične kreativnosti i autora koji se iskazao na mnogim poljima umjetničkog djelovanja, pregledom njegove crtačke djelatnosti možemo zaviriti u same začetke njegova kreativnog genija, bez obzira na konačan medij u kojem će se ta vizija ostvariti. I premda je Meštrović s nehinjenom skromnošću znao istaknuti kako crtanje nije njegov posao, golem opus od tisuću i pol dosad popisanih crteža, od čega se u Galeriji Meštrović čuva gotovo 600 crtačkih djela, daje potpuno drukčiji dojam. Bilo da se radi o žustrim skicama, spretnim krokijima, brojnim studijama ili elaboriranim crtačkim ostvarenjima koja postaju autonomna umjetnička djela za sebe, Meštrović je i u ovom mediju pokazao sigurnost ruke, osjećaj za prostor, afinitet prema naraciji, kao i njemu svojstvenu sklonost ka monumentalnom.
Izvor: Galerija Meštrović
Meštrovićev crtački opus posljednji je put bio predstavljen u većem obimu pred dva desetljeća, dok su pojedini crteži prikazivani periodično kroz zasebne studijske izložbe. Ovoga puta, izložbom Umjetnička vizija na papiru: crteži Ivana Meštrovića predstavljen je veliki broj crteža: 82 u izložbenom postavu Galerije Meštrović, a sveukupno 140 crteža u online izdanju. Izložba je koncipirana kroz nekoliko većih tematskih cjelina (Dječački crteži, Simbolizam, Akt, Vjera i religija, Njujorški crteži, Javni spomenici, Skice i studije, Arhitektura) te predstavlja širok raspon Meštrovićevih crtačkih ostvarenja; od dječačkih radova iz 1900. godine do radova nastalih u zreloj dobi i tijekom Drugog svjetskog rata, kada zauvijek napušta domovinu.
Kraljević Marko na gozbi, Galerija Meštrović
Publici su tako prvi put prikazani najraniji sačuvani crteži Ivana Meštrovića koje je načinio sa svojih 16 godina tijekom naukovanja u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu. Iako su rađeni prema predlošcima, otkrivaju samouvjerenost i sigurnost ruke budućeg umjetnika. Posebice su zanimljivi i ikonografski intrigantni Meštrovićevi simbolistički crteži nastali tijekom njegova školovanja u Beču (1901 – 1906.). Izrazita narativnost „bečkih crteža“, prepunih likova koji ispunjaju atmosferičan prostor, otkrivaju Meštrovićevo napajanje literarnim izvorima: Danteovom Božanstvenom komedijom, ali i staroslavenskim narodnim legendama. Mnogi će crteži posjetitelje asocirati na Meštrovićeva antologijska ostvarenja u skulpturi – kroz različite tematske okosnice (akt, religija, spomenici), ali će isto tako otkriti i njegova nikad dovršena djela i projekte koji su ostali zapisani samo u crtežu: projekt oslikavanja kupole obiteljske grobnice u Otavicama, nadgrobni spomenik pjesniku Kranjčeviću, kiparsko ukrašavanje Zemunskog mosta, vizije nikad ostvarenih arhitektonskih projekata (Vidovdanski hram, crkva Krista Kralja na Trnju u Zagrebu, crkva sv. Ćirila i Metoda na Sušaku u Rijeci). Svakako, kroz pregled Meštrovićevih crteža dan je na uvid pregled velikog dijela njegova stvaralaštva, u čijem je začetku oduvijek bio crtež.
Skica za Zdenac života, Galerija Meštrović
Velika novina izložbe, a ujedno i iskorak u dostupnosti muzejskog sadržaja, jest njena virtualna inačica. Online izložbi može se pristupiti putem QR kodova dostupnih u izložbenom postavu, ili putem poveznice https://virtualne-izlozbe.mestrovic.hr/crtezi/. Digitalna platforma nudi dodatan sadržaj, kao što su kataloška obrada i interpretacija svakog pojedinog izloška, ali isto tako, daje pregled referentne građe usko povezane s pojedinim crtežom, kao što su skulpture, arhitektonska ostvarenja te Meštrovićevi javni spomenici. Na taj način, posjetiteljima je omogućeno cjelovitije sagledavanje Meštrovićeva crtačkog opusa u kontekstu njegove sveukupne umjetničke djelatnosti. Osim toga, ova bogata baza podataka ostat će trajno dostupna zainteresiranim pojedincima i istraživačima i nakon što izložba završi, i to u svom dvojezičnom izdanju. Komplementaran dio izložbe je i video animacija, koja na dinamičan i vizualno dopadljiv način rekreira odabrane Meštrovićeve crtačke izvedbe. Tako se Meštrovićevi crteži nanovo „stvaraju“, izmjenjujući se u hipnotičkom ritmu, uz zvuk olovke na papiru.
Autorica izložbe je viša kustosica Galerije Meštrović Zorana Jurić Šabić, koja je zajedno s Viktorom Popovićem koautorica likovnog postava. Popović ujedno potpisuje grafičko oblikovanje izložbenog postava i kataloga, autor video animacije je Dragan Đokić, a dizajn online izložbe načinio je Josip Rajević.
Izložba je priređena povodom 140. obljetnice rođenja Ivana Meštrovića, koju će Muzeji Ivana Meštrovića obilježiti tijekom 2023. godine s nekoliko projekata i izložbi u Splitu, Zagrebu i Otavicama, a taj niz simbolično je započeo – sa 140 crteža.
(Zorana Jurić Šabić)
Sport u muzeju – nova monografija o sportu u Istri
Da sportovi poput boksa ili koturaljkanja nisu samo teme pojedinih tematskih izložaba Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre u Puli, već su i tema opsežnoga nakladničkog projekta, svjedoči i nedavno promovirana opsežna monografija „Sport u Istri – prvih 150 godina“.
Autor knjige je Dario Koraca koji svoje radove iz povijesti sporta objavljuje u sportskom godišnjaku Saveza sportova Istarske županije, a surađivao je i u izdavanja „Istarske enciklopedije“ te na „Istarskom sportskom biografskom leksikonu“ koji je objavljen 2016. godine. U najnovijoj knjizi autor je obuhvatio razvoj istarskog sporta u proteklih 150 godina, zaključno s 2019. godinom te je ona tako i svojevrsni nastavak spomenutog Leksikona.
Sadržaj knjige, koja „otkriva i javnosti dokumentirano pruža uvid u brojne sportske priče koje su se događale na području Istre“, podijeljen je u šest poglavlja. Prvo poglavlje „Sport i društveno politički odnosi” razmatra utjecaje raznih društvenih uređenja i politike, od prve polovine 19. stoljeća do suvremenih dana, na razvoj pojedinog, ali i cjelokupnog sporta u Istri. Tako je u vrijeme Austro-ugarske sport bio na razini pučkih svečanosti; fašistička vlada odvaja tjelesni odgoj od obrazovnog sustava i dosljedno ustraje na razvoju sporta i sportskih aktivnosti mladih; nakon Drugog svjetskog rata snažno se razvijaju velike manifestacije poput sletova i sportskih smotri, a osnutkom najmasovnije sportske organizacije u SFRJ i Društva za tjelesni odgoj „Partizan“ nagli razvoj doživljavaju košarka, rukomet, odbojka i stolni tenis, koji će kasnije značajno obilježiti istarski sport.
Drugo poglavlje pod nazivom „Sportska infrastruktura“ prikazuje izgradnju i razvoj sportske infrastrukture. Između ostaloga saznajemo kako su prvi namjenski građeni sportski objekti bili javna plivališta, a da je krajem 19. st. država ulagala samo u objekte za potrebe obuke vojnika, a gradske vlasti i poduzetnici u gradnju sportskih objekata za potrebe visokog društvenog i vojnog staleža (poput velodroma za biciklističke utrke i utrke konjskih zaprega u Puli, 1899.g.).
Treće poglavlje „Sportovi“ donosi prikaz razvoja svih sportova koji su u Istri postojali, ali i onih koji postoje i danas, od najstarijih poput tjelovježbe, veslanja, jedrenja i planinarstva do suvremenih - badmintona i body buildinga. Ukupno je predstavljeno 43 sporta s posebnim naglaskom na sedam sportova kojima se bave osobe s invaliditetom kao i sport gluhih i nagluhih osoba.
Četvrto poglavlje donosi sažeti prikaz svih najznačajnijih sportskih manifestacija održanih u proteklom vremenu u Istri, koja je zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima i vrlo dobroj sportskoj infrastrukturi bila pogodna za održavanje velikih sportskih manifestacija poput „Istarske regate u jedrenju“ (od 1949.) ili biciklističke utrke „Kroz Istru“ (od 1949.).
Popis svih istarskih sportaša koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama, Olimpijskim igrama mladih, Paraolimpijskim igrama i Olimpijskim igrama gluhih, uz navođenje mjesta i godine njihovih nastupa i ostvarenih rezultata, sadržan je petom poglavlju „Istarski olimpijci“. Zanimljiv je i podatak kako su istarski sportaši na Olimpijskim igrama osvojili ukupno 10 medalja, paraolimpijci tri i gluhonijemi sportaši također tri zlatne medalje.
Šesto poglavlje „Istarski osvajači odličja“ sadrži popis svih istarskih sportaša koji su osvajali medalje na najvećim službenim natjecanjima, među kojima su najuspješniji bili boćar Valter Ivančić s osvojenih 19 odličja i Giovanni Cernogoraz s 18 odličja.
Ovaj enciklopedijski prikaz svih sportova Istrijana ilustriran je sa 650 dokumentarnih fotografija i potkrijepljen je literaturom. Osim što će biti iznimno zanimljivo štivo za sve Istrijane i ljubitelje sporta, knjiga će zasigurno biti i vrijedno vrelo podataka za muzejska istraživanja kao i rad na vrlo popularnim izložbama s tematikom sporta.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
KORACA, Dario
Sport u Istri : prvih 150 godina / Dario Koraca.- Pula : Povijesni i pomorski muzej
Istre - Museo storico e navale dell' Istria, 2022.- 443 str. : ilustr. djelomično u
bojama ; 29 cm
Bibliografija
ISBN 978-953-7695-17-0
Izvor: Gradski muzej Varaždin
Sisak – putovanje u svijet posljednjih divovskih životinja
U Gradskom muzeju Sisak u suradnji s Gradskim muzejom Varaždin otvorena je izložba „Megafauna“ koja posjetiteljima približava Pleistocen, geološku epohu koja obuhvaća razdoblje posljednjega ledenog doba kao i kasnoga kamenog doba, vrijeme posljednjih divovskih životinja u kojemu se čovjek još uvijek borio za puko preživljavanje.
Posjetitelji se mogu upoznati s građom iz paleontoloških zbirki Gradskih muzeja iz Siska i Varaždina. Prapovijesna zbirka Gradskog muzeja Sisak, iako mala kapacitetom, može se pohvaliti sa 17 fosilnih primjeraka jedinki vunastog mamuta različitih životnih dobi, jedne od najznačajnijih životinjskih vrsta pleistocenskog razdoblja koja je nerijetko korištena i kao simbol ledenog doba. Zbirka paleontološke građe Gradskog muzeja Varaždin sadrži raznolike fosilne ostatke prikupljene na lokalitetima Varaždinske županije, a među mnoštvu građe ističe se primjerak vunastog nosoroga pronađen krajem 1982. godine na lokalitetu Mali Segečak kod Ludbrega. Vunasti nosorog je nazvan prema gospođi Eriki Ivančić, koja je Muzej upozorila na kosti vidljive u profilu zemljanog puta. Riječ je o jedinstvenom paleontološkom nalazu impozantne životinje koja je sa svojom velikom i upečatljivom glavom, dugom i oštrom dlakom te kutnjacima s visokom krunom, bila vrlo dobro prilagođena tvrdoj travnatoj hrani pleistocenskih tundri i stepa.
Izvor: Gradski muzej Varaždin
Pored dva središnja eksponata izložbe - vunastog nosoroga Erike i njenog sisačkog suvremenika vunastog mamuta, publika može vidjeti video animaciju koja uz pomoć suvremene tehnologije rekonstruira biljni i životinjski svijet kasnog pleistocena, prikazujući kako je izgledao svijet posljednjih divovskih životinja – megafaune, koji je nekad zaista obitavao na području današnje kontinentalne hrvatske.
Kustos izložbe je dr. sc. Mario Carić s Instituta za antropologiju, a suradnica Lovorka Štimac-Dedić, viša kustosica u Gradskom muzeju Varaždin.
Izložba se može razgledati u Gradskom muzeju Sisak do 22. svibnja 2023. godine.
(Ivan Guberina)
Izvor: Samoborski muzej
Samoborski muzej – novi audio vodič kroz postav
Samoborski muzej predstavio je nedavno novi audio-vizualni vodič kroz postav Muzeja. Riječ je o mobilnoj aplikaciji Naratour koju posjetitelji mogu preuzeti besplatno putem QR koda u suvenirnici Muzeja. Radi se o aplikaciji koja se bazira na klasičnim audio turama kao i interaktivnim sadržajima kao što su potraga za blagom, rješavanje zagonetki i „escape room“ koncepti. Sama platforma vrlo je jednostavna i intuitivna, zamišljena kao „user friendly“ te se njome može upravljati bez asistencije informatičara ili prethodnog znanja korištenja CMS sustava. Pritom valja napomenuti da je to ujedno i prednost ove aplikacije – mogućnost naknadne izmjene, nadopune ili nadogradnje, njezina brzina te upravljanje putem internetskog preglednika (Microsoft Edge, Google Chrome, Safari,...).
U ovom trenutku aplikacija nudi mogućnost vođenih/interaktivnih tura kroz stalni postav Muzeja te korisnicima pruža uvid u bogatu prošlost Samobora. Na samom početku ture predstavljena je priča o osnutku Samoborskog muzeja 1949. godine, koji je utemeljen zahvaljujući Ivici Sudniku, uraru, planinaru, fotografu, ljubitelju povijesti i neumornom sakupljaču starina. Potom slijedi priča o smještaju Muzeja unutar Livadićeva dvorca, omiljenog mjesta okupljanja Iliraca, u kojem je po prvi puta zapjevana budnica “Još Hrvatska nij’ propala”. Nastavak ture kronološki prati slijed povijesnih zbivanja na području grada i okolice na temelju istaknutih predmeta iz pojedinih zbirki. Tako saznanja o najranijoj prošlosti posjetitelju pružaju biljni i životinjski fosili Panonskoga mora, kameno musterijensko strugalo, arheološki nalazi s Budinjaka, primjerci keltskog novca „Samoborca“ te svakodnevni predmeti starih Rimljana. Nadalje, korisnici imaju priliku saznati zašto se povelja Bele IV iz 1242. godine smatra najznačajnijim dokumentom u povijesti Samobora, upoznati lica istaknutih Samoboraca na portretima 19. stoljeća, doznati zanimljivosti iz života Ferde Livadića, otkriti značenje pojedinih staklenih predmeta iz poznatih tvornica Osredek i Kristal te upoznati život sela do sredine 20. stoljeća.
Samoborski muzej predstavlja turu kroz svoj postav na hrvatskom i engleskom jeziku. Uskoro će aplikacija pokrivati i mogućnosti prezentacije pojedinih predmeta iz fundusa kao i najave događanja. Vodstvo kroz postav vizualno je predočeno tlocrtom Muzeja koji je obilježen s 22 postaje, uz audio player kao i čitav tekst.
Cilj uvođenja ove aplikacije u poslovanje ustanove očituje se kroz potrebu da se posjetiteljima, što je bolje moguće, prezentira priča koja leži iza eksponata s obzirom da se u praksi pokazalo da pojedinačni posjetitelji vrlo rijetko plaćaju uslugu vodstva kustosa. Također, Samoborski muzej do sada nije imao osmišljeni pristup slabovidnim i slijepim te osobama oštećenog sluha.
Malim koracima, uz male troškove i dodatan angažman kolega, svakim danom muzej pronalazi prihvatljive i dostupne kanale za komunikaciju s posjetiteljima u ovim izazovnim vremenima.
(Samoborski muzej)
Preuzeto s Facebook stranice Muzeja Guggenheim Bilbao
Guggenheim Bilbao – izložba o bečkom buntovniku i „slikaru duše“
U Muzeju Guggenheim Bilbao nedavno je otvorena retrospektiva Oskar Kokoschka – Buntovnik iz Beča posvećena austrijskom slikaru, grafičaru i piscu koji se smatra jednim od očeva bečke moderne. Izložba podijeljena u šest dionica daje pregled karijere i života jednog od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća, od njegovih početaka kao enfant terrible bečke umjetničke scene do zrelih godina u kojima kao pobornik figurativne umjetnosti postaje uzorom mlađim generacijama. Autori izložbe su Dieter Buchhart i Anna Karina Hofbauer u suradnji s Fabriceom Hergottom i Fanny Schulmann iz Muzeja moderne umjetnosti grada Pariza, ujedino i suorganizatora ove izložbe.
Oskar Kokoschka (1886. – 1980.) učenik je bečke Škole za primijenjenu umjetnost, u to doba progresivne institucije čiji su profesori dolazili iz redova bečke secesije. Njegovi prvi radovi, radikalni u pogledu motiva, linije i eksperimenata s bojom, šokirali su javnost i kritičare zbog čega je dobio nadimak Oberwildling, najveći među divljacima. Kokoschka napušta dekorativni stil bečkog Art Nouveaua u korist ekspresivnih, oštrih i uglatih linija u prikazu ljudskog tijela, što će imati utjecaj na mlađe kolege poput Egona Schielea. Iz bečkog razdoblja na izložbi je prikazana serija portreta ličnosti iz bečkih umjetničkih krugova nastalih pod pokroviteljstvom Adolfa Loosa (Auguste Forel, 1910.; Herwarth Walden, 1910.), koji demonstriraju Kokoschkino umijeće u prikazivanju unutarnjeg psihološkog života portretiranih modela.
Oko 1912. upoznaje Almu Mahler koja postaje njegova muza i opsesija, čemu svjedoče njeni brojni portreti. Njihova strastvena i turbulentna veza završava s početkom Prvog svjetskog rata u kojem je Kokoschka sudjelovao na strani austrijske vojske i čak dvaput bio ranjen. Prolazeći kroz period teške depresije na oporavak odlazi u Dresden što je u fokusu drugog dijela izložbe. Ubrzo počinje predavati na dresdenskoj Umjetničkoj akademiji, ali i posjećivati gradske muzeje. Tražio je nove oblike slikovnog izražavanja nastojeći „čistim bojama riješiti probleme prostora i slikovne dubine“. Djela nastala u ovom periodu odlikuju se blistavim i intenzivnim koloritom (Snaga glazbe, 1918.; Dresden, Neustadt V, 1921.; Slikar II (Slikar i model II), 1923.).
Dresden, Neustadt V (1921.). Izraelski muzej, Jeruzalem
U trećem dijelu posjetitelji mogu nešto više saznati o raznim putovanjima po Europi, sjevernoj Africi i Bliskom istoku na kojima je Kokoschka bio 1920-ih i ranih 30-ih, a koja je financirao njegov galerist iz Berlina, Paul Cassirer (suprug Tille Durieux). Pejzaži, urbane scene te portreti ljudi i životinja koje je napravio tijekom svojih putovanja stilski su drukčiji od njegovih eksperimentiranja u Dresdenu zahvaljujući novim odnosima boja i laganim dodirima (Tigrolav [Tigerlöwe], 1926.; Marabut od Temacina (Sidi Ahmet Ben Tidjani), 1928.).
Tigerlöwe (1926.). Belvedere, Beč
Početkom 1930-ih Kokoschka se vraća u Beč, međutim s uspostavom nacizma njegova kao i umjetnost mnogih drugih biva proglašena izopačenom, što „ovjekovječuje“ na autoportretu iz 1937. (Autoportret izopačenog umjetnika). Iz Beča bježi u Prag, grad svog oca, u kojem počinje stvarati djela političkog sadržaja koristeći umjetnost kako bi pobudio svijest i osudio uspon fašizma u Europi. Uz Picassa, bio je najpoznatiji od modernih umjetnika koji su se usprotivili njemačkom bombardiranju baskijskog grada Guernice (Pomozite baskijskoj djeci!, 1937.).
Kokoschka napušta Prag 1938. i odlazi u egzil u Englesku u kojoj radi alegorije političkog sadržaja komentirajući situaciju u Europi (Rak, 1939.–40.; Anschluss – Alisa u zemlji čudesa, 1942.). Od 1953. živi naizmjence u Švicarskoj i Salzburgu gdje vodi slikarsku školu. Djela izložena u posljednjem dijelu postava (Time, Gentlemen Please, 1971.–72.) otkrivaju umjetnika koji je, čak i u poznim godinama, bio sposoban promijeniti svoj stil te postati uzorom novim generacijama slikara poput neoekspresionista u Austriji i Njemačkoj koji su 1970-ih i 1980-ih željeli ponovno uvesti figurativnu umjetnost.
Time, Gentlemen Please (1971.–72.). Tate, London
Izložba Oskar Kokoschka – Buntovnik iz Beča može se pogledati u Muzeju Guggenheim Bilbao do 3. rujna 2023.
(Ivona Marić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr