Nakon jednogodišnje pauze, Izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija vraća se na Interliber na kojemu se i održavala u protekla četiri desetljeća. Prošlogodišnji, omiljeni sajam svih knjigoljubaca, otkazan je zbog pogoršane epidemiološke situacije bolesti COVID-19 što je onemogućilo i fizički dodir i susret s muzejskom knjigom.
Ovogodišnja, obljetnička 40. izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija održat će se na Interliberu – 43. međunarodnom sajmu knjige Zagrebačkoga velesajma u razdoblju od 9. do 14. studenoga 2021., u paviljonu broj 6, na izložbenome prostoru (štandu) 9a, naravno, uz pridržavanja nužnih sigurnosnih, higijenskih i zdravstvenih mjera u prostoru sajma.
U produženom radnom vremenu sajma, posjetitelji s EU digitalnom COVID potvrdom ili s važećim negativnim testom, na izložbenom će prostoru MDC-a moći pogledati sadržaj prošlogodišnje 39. Izložbe koja je održana samo u virtualnom obliku, ali i najnovije muzejske publikacije objavljene u prvoj polovini 2021. godine.
Najnoviji izdavački korpus obuhvaća 418 novih naslova tiskanih (372) i mrežnih (46) publikacija te 123 muzejska plakata, objavljenih od 1. listopada 2020. do 1. srpnja 2021. godine. Broj je nešto manji jer smo zbog prvotno najavljenoga datuma održavanja Interlibera u rujnu muzeje pozvali da nam za izložbu pošalju tiskovine objavljene u prvoj polovici godine. To se odrazilo i na smanjen broj muzeja – 93 muzeja i galerija iz 52 mjesta – na što su bitno utjecali i zagrebački i petrinjski potresi koji su snažno uzdrmali ne samo izdavačku djelatnost nego i cjelokupno poslovanje ranjenih muzeja.
Kao i na svakoj prethodnoj jedinstvenoj izložbi muzejske knjige, i ove će godine posjetitelji moći pronaći zanimljivo štivo. Jer, muzeji su svojim izložbama i popratnim publikacijama obradili šarenu lepezu tema. Obilježili su početak Domovinskog rata kao i osamdesetu obljetnicu od početka Drugoga svjetskog rata, bavili se djecom, djetinjstvom, igrama i igračkama, ali i društveno-političkim okolnostima u kojima nije bilo dječjega smijeha i bezbrižnoga odrastanja; prisjetili se tvornica koje su nekada hranile i gradile gradove, a sada su dio industrijske baštine; istraživali i otkrivali nove znanstvene spoznaje u arheološkim predmetima; podsjećali na zaboravljene običaje, napjeve, uporabne predmete; objavljivali kataloge muzejskih zbirki i otkrivali predmete koji nisu u stalnim postavima; pružali užitak i zadovoljstvo u susretima s likovnim djelima kako doajena tako i novih imena na likovnoj sceni…
Središnji popratni program ovogodišnje 40. Izložbe je radionica Kako postati vidljiv(ij)i – promidžba i marketing muzejskih publikacija na kojoj će desetak renomiranih stručnjaka podijeliti svoja znanja i iskustva, savjete i preporuke – kako muzejske publikacije približiti njihovim korisnicima. Radionica će se održati uoči održavanja 40. izložbe – 5. studenoga, od 10 do 14 sati, preko zoom platforme na poveznici: https://us06web.zoom.us/j/89358251423?pwd=M2RUVzNuZG9LN1JQeDlSUnhjWWNvUT09.
Za posjetitelje koji neće moći posjetiti ovogodišnji izložbeni štand MDC-a priredili smo tzv. hibridne promocije tri nova kataloga stalnog postava: Karlovac 1991. – 1995.: katalog izložbe stalnog postava: Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj Ružice Stjepanović, Muzej grada Rijeke: Palača šećera, Rijeka 1719. – 2020. Ervina Dubrovića i Drveno doba: katalog predmeta novog stalnog postava koji je uredila Mihaela Kulej. S našim ćemo promotorima razgovarati s MDC-ova štanda korištenjem zoom platforme 11. studenoga u 12 sati.
Isti dan, u 11 sati, na glavnoj će pozornici biti promovirana i likovna monografija Viktor Šipek 1896 – 1969. u suizdanju Muzeja seljačkih buna i Općine Stubičke Toplice.
Pozivamo sve posjetitelje da nam se pridruže i u Godini čitanja otkriju: „Koji su to svjetovi, koja su to znanja i iskustva koja možemo steći čitanjem knjiga koje priređuju muzejski stručnjaci i njihovi suradnici – Muzejski dokumentacijski centar (MDC) eto već 40. godinu zaredom nastoji predočiti široj publici svojim izložbama.“
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
Hrvatsku su prošle godine pogodila dva razorna potresa i prouzročila ogromnu materijalnu štetu. Stradale su povijesne građevine u kojima su smješteni muzeji, oštećeno je na stotine muzejskih predmeta. Oštećeni su i brojni sakralni objekti i njihovi inventari. Stradale su i privatne zbirke.
Diljem svijeta potresi uzrokuju velike gubitke, no velik dio tih šteta može se izbjeći preventivnim mjerama koje uglavnom ne zahtijevaju velik trošak i nisu složene.
Ublažavanje šteta od potresa u zbirkama tema je trodnevne mrežne radionice koju organiziraju Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu i Muzejski dokumentacijski centar, a koja će se, pod vodstvom američkih stručnjaka Muzeja J. Paul Getty Jerryja Podanyja i McKenzieja Lowryja, održati od 29. studenoga do 1. prosinca 2021. godine na platformi Zoom. Radni jezik radionice bit će engleski. Kotizacija se ne plaća, a prijave su otvorene do 21. studenoga 2021. (e-obrazac za prijavu).
Radionica Earthquake Damage Mitigation for Collections namijenjena je hrvatskim muzejskim i baštinskim stručnjacima, skrbnicima sakralnih zbirki te akademskoj zajednici – svima onima koji su pretrpjeli štete od potresa, ali i onima koji se nalaze na područjima na kojima rizik od te katastrofe postoji. Teme koje će se u okviru radionice obraditi osobito su važne za muzejske djelatnike, od ravnatelja muzeja i kustosa do konzervatora-restauratora i muzejskih tehničara. Vrijedi podsjetiti da je u ovom trenutku više od trećine zagrebačkih muzeja, u kojima se čuva 3,5 milijuna, odnosno gotovo 60 % svih muzejskih predmeta Republike Hrvatske, zatvoreno u iščekivanju dugotrajne obnove, a njihovim djelatnicima nakon selidbe građe predstoji planiranje novih postava i čuvaonica. Uvođenje protupotresnih mjera u stalne postave i prostore za pohranu zbirki neizmjerno je važno, a upravo je rad na novim postavima i prilagodbama postojećih dobar trenutak za njihovo planiranje.
Radionica će započeti razmatranjem prirode potresa. Nakon toga govorit će se o procesu određivanja ranjivosti zbirke s obzirom na potres, metodologiji kojom se procjenjuje kako bi predmet mogao reagirati na podrhtavanje tla izazvano potresom i smjernicama za utvrđivanje željene razine upravljanja rizikom. Radionica će obuhvatiti i prikaz praktičnih rješenja za protupotresnu zaštitu, od jednostavnih i niskobudžetnih do tehnološki naprednih sustava.
Predavači imaju višedesetljetno iskustvo s protupotresnom zaštitom zbirki s obzirom na to da je Muzej J. Paul Getty u Los Angelesu, u kojemu su proveli cijeli radni vijek, i sam smješten na izrazito trusnom području te se više od trideset godina bavi istraživanjem i pripremom za slučaj potresa, postavši svjetskim autoritetom kada je riječ o području protupotresne zaštite muzejskih zbirki.
Jerry Podany i McKenzie Lowry
Jerry Podany u Odjelu za konzervaciju-restauraciju antičke umjetnosti Muzeja Getty počeo je raditi 1978. godine, a od 1984. godine do umirovljenja 2016. obnašao je dužnost voditelja Odjela u zvanju konzervatora-restauratora savjetnika. U dva je mandata, od 2006. do 2012. godine, predsjedavao Međunarodnim institutom za konzerviranje-restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (engl. International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works, IIC), a prije toga bio je i predsjednik Američkog instituta za konzervaciju-restauraciju (engl. American Institute for Conservation, AIC). Nakon umirovljenja nastavio se baviti savjetničkim i predavačkim radom te objavljivanjem radova na temu ublažavanja šteta od potresa. Pokrenuo je niz konferencija u Turskoj, Grčkoj, Japanu, Italiji i Kini posvećenih temi zaštite zbirki od potresa na teritoriju tih zemalja. Autor je knjige When Galleries Shake: Earthquake Damage Mitigation for Museum Collections iz 2017. godine te urednik zbornika Advances in the Protection of Museum Collections from Earthquake Damage. Nakon potresa u Zagrebu i na Banovini Podany je hrvatskim baštinskim stručnjacima i službi zaštite kulturne baštine besplatno pružio savjetodavnu pomoć. Njegovo otvoreno pismo konzervatorima-restauratorima u Hrvatskoj iz travnja 2020. godine možete pročitati ovdje.
McKenzie Lowry stručnjak je za izradu protupotresnih nosača za muzejske predmete. Završio je preddiplomski studij iz područja umjetnosti na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu (1985.) i diplomski studij slikarstva i crtanja na Državnom sveučilištu u Washingtonu (1987.). Godine 1997. priključio se konzervatorsko-restauratorskom timu zaduženom za zbirku antičke umjetnosti u Muzeju Getty. Ove je godine (2021.) otišao u mirovinu. Jedan je od pokretača stručnog skupa Mountmakers Forum. Prvi je skup održan 2007. godine, a prošle je godine doživio sedmo izdanje. Lowry je rezultate svojeg rada predstavljao u brojnim izlaganjima u svojoj zemlji i inozemstvu.
Sva pitanja možete uputiti organizatorima mrežne radionice Earthquake Damage Mitigation for Collections dr. sc. Sagiti Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu) i Dunji Vranešević (Muzejski dokumentacijski centar) na e-adrese sagita.sunara@umas.hr i dvranesevic@mdc.hr.
(Sagita Mirjam Sunara i Dunja Vranešević)
Program radionice u PDF-u
E-obrazac za prijavu
Izvor: Arheološki muzej u Splitu
Arheološki muzej u Splitu – izložba o arheološkoj baštini Visa
Povodom obilježavanja 200. obljetnice osnutka Arheološkog muzeja u Splitu, početkom listopada u Muzeju je otvorena izložba „Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa“. Ova obljetnička izložba prezentira preko 750 odabranih, najreprezentativnijih spomenika Arheološkog muzeja u Splitu, pronađenih na području otoka / grada Visa (antička Issa), jednog od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj.
Raznorodni arheološki predmeti (natpisi, skulpture, vaze i druge keramičke posude, terakote, nakit, oružje, oruđe, novac) svjedoče o najranijim tragovima života na otoku, od razdoblja pretpovijesti sve do ranog srednjeg vijeka. S naglaskom na grčki grad Isu i njen dinamični razvoj tijekom razdoblja helenizma, kroz višestruke cjeline, izložba tematski razrađuje pretpovijesno razdoblje i prve kontakte s Grcima, isejsko gospodarstvo, svakodnevicu, novac, pogrebne običaje, rimske (carske) skulpture te razdoblje kasne antike i srednjeg vijeka na otoku.
Prva cjelina obrađuje pretpovijest otoka Visa s izlošcima od starijeg neolitika do željeznodobnog materijala. Prikazan je zemljovid otoka Visa s označenim svim lokalitetima, kao i zemljovid s označenim pretpovijesnim lokalitetima. Slijedi dio o grčkoj kolonizaciji Jadrana i izloženim grčkim predmetima koji prethode osnutku grada Ise. Naredna cjelina posvećena je isejskom gospodarstvu, gdje je posebno istaknuto ribarstvo, lončarstvo, poljoprivreda, te specifični isejski kasnohelenistički piti (pithos), kao i ulomci koji svjedoče o proizvodnji velikih dolija (dolium). Ribarstvo je prikazano kroz brojne udice, igle za krpanje/pletenje ribarskih mreža i utege za ribarske mreže izrađene od kamena, keramike i olova. Lončarstvo pak kroz različite kalupe za izradu kasnohelenističkih lucerni i za izradu tzv. firma lampi. Također sinterirani keramički ulomci potvrđuju proizvodnju terakota, različitih vrčića s jednom ručkom i amfora. Sljedeći dio izložbenog postava prezentira metalne, jantarne, staklene i koštane artefakte koji su se, iako pronađeni u isejskim grobovima kao dijelovi pokojnikove nošnje i grobni prilozi, također koristili u svakodnevnom životu. To su pojasne kopče, fibule, igla, narukvice, naušnice, prstenja, jantarne i staklene perle, potom osobni predmeti vezani uz higijenu i toaletu (pincete, ogledala, strigili te njihove alke za pričvršćivanje). Istaknuti su i rijetki nalazi primjeraka oružja: željezna sulica (rani pilum), brončana trobridna strelica, te nekoliko primjeraka željeznih noževa.
Najzastupljeniji eksponati na izložbi su cjelovito sačuvane oslikane vaze, različitih stilova i produkcijskih središta, većinom pronađeni u grobovima, a koje daju uvid u morfološku i funkcionalnu raznolikost isejskih posuda. Predstavljene su posude crvenofiguralnog i crnopremazanog stila, ponajviše iz južnoitalskih radionica. Poseban naglasak je na keramici Gnathia tipa, također iz južnoitalskih radionica, te na brojnim posudama lokalne isejske produkcije Gnathia keramike. Isa se ubraja među grčke gradove koji su pokrenuli vlastitu proizvodnju ovog keramičkog stila, koji se naslanja u uzorima na kanošku proizvodnju 3. st. pr. Kr., a s vremenom u potpunosti razvija svoj stilski izričaj u kojem koristi West slope ukras (ukras zapadnog obronka). Slijede vitrine s posudama izrađenim od sive keramike sa sivim ili crvenim premazom, te siva reljefno ukrašena keramika s kalupima u kojima se izrađivala.
Središnji dio postava prezentira tri mramorne rimske carske skulpture, za koje se pretpostavlja da su ukrašavale neki javni prostor u antičkoj Isi (možda hram). Uz portret cara Trajana koji se inače čuva u muzejskom lapidariju, za dva izložena kipa atribucija je znatno kompleksnija, jer je riječ o statuama bez sačuvane glave. Ipak, prema stilsko-tehnološkim značajkama izrade vezujemo ih uz vladare julijevsko-klaudijevske i flavijevske dinastije. Navedene skulpture su izložene i prezentirane za javnost po prvi puta od njihovog pronalaska, a prethodila im je višegodišnja restauratorsko-konzervatorska obrada i rekonstrukcija. Među najznačajnijim eksponatima je brončana glava božice Artemide, najznačajniji isejski brončani spomenik izrađen krajem 4. ili početkom 3. st. pr. Kr. Ovom važnom spomeniku posvećena je cijela jedna soba gdje je postavljena na drvenom postolju na kojem je grafički rekonstruirano njeno tijelo.
Svi odabrani eksponati iz fundusa Arheološkog muzeja u Splitu, pronađeni su mahom u zaštitnim ili sustavnim arheološkim istraživanjima, te rekognosciranjima otoka / grada Visa. Neki izlošci su nabavljeni donacijama ili otkupima iz privatnih zbirki građana gotovo od samih početaka muzejskog djelovanja. Predstavljajući posjetiteljima najreprezentativnije isejske spomenike, ovom obljetničkom izložbom ističemo dva stoljeća dugu praksu i tradiciju Arheološkog muzeja u Splitu koji kontinuirano skrbi te nastavlja brinuti o zaštiti bogate viške arheološke baštine. Izložba je ujedno i hommage generacijama muzejskih stručnjaka koji su predano i neumorno usmjerili svoj rad i znanstveni interes na otok / grad Vis, nastavljajući ga i dalje u sustavnim arheološkim istraživanjima, te izložbenoj i izdavačkoj djelatnosti Arheološkog muzeja u Splitu.
Autori izložbe su Jelena Jovanović (viša kustosica Grčko-helenističke zbirke), mr.sc. Boris Čargo (muzejski savjetnik Priručne zbirke Issa) i Maja Bonačić Mandinić (muzejska savjetnica Numizmatičke zbirke).
(Jelena Jovanović, Boris Čargo)
Izvor: Arheološki muzej u Splitu
Gužva (2019.) i Klupica 2 (2021.), snimio Goran Vranić
Zoltan Novak – „Srce tame“ u Karlovcu
U Galeriji „Vjekoslav Karas” u Karlovcu 13. listopada otvorila se izložba „Srce tame” Zoltana Novaka. Ime izložbe i istoimena slika nadahnute su novelom Josepha Conrada, koja je inspirirala i redatelja Francisa Forda Coppolu za film „Apokalipsa danas”. Postav izložbe osmislili su umjetnik i kustosica Antonija Škrtić, a predstavljeno je dvanaest djela, akrila na platnu, nastalih posljednjih nekoliko godina.
Izložene slike vizualne su priče društvene i intimne tematike. Novak je i na ovim djelima ostao vjeran velikom formatu, korištenju šablona i ljudskoj figuri kao glavnom motivu, ponekad izvedenom kao piktogram (lajtmotivu najpoznatijem iz njegovog ciklusa „Šetač”), a ponekad detaljnijih i realističnijih obrisa. Neke figure su naglašenog dinamizma i grupirane kao klupka tijela u pokretu kao što je slučaj na slikama „Party” i „Klinci” koja je predočila nasilje među djecom, a ponekad kao statični centar kompozicije što je vidljivo na „Zagrijavanju” i naslovnom djelu izložbe. U gornjem desnom dijelu „Srca tame” nalazi se ženski lik s povezom preko očiju i bakljom u ruci. Lik je smješten u pravokutni okvir kao da se radi o slici. Taj element prikazuje djelo koje je naslikao Kurtz, lik iz književnog djela koje je Novaka nadahnulo.
Tri slike s aktualne izložbe bile su izložene i na Novakovoj izložbi „Svijet bez mjere” 2019. godine u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu – „Nepomirljivi”, „Oni dolaze” i „Gužva”. Njegov „šetač” može se pronaći na sve tri slike, ali je najupečatljiviji na prvoj navedenoj, koja, prema kustosici izložbe Antoniji Škrtić, „evocira antivestern Clinta Eastwooda iz 1992. godine kojim je prikazana neumoljivost nasilja koje samo sebe hrani i preuzima sudbine i živote prema principu domino efekta usprkos namjerama iskupljenja, oprosta i milosrđa”.
Na slici „Blijedi prijatelji” vizualni akcent stavljen je na statičnu grupu figura centralnom pozicijom na platnu, bojom i veličinom likova, ali čini se kao da se prava priča, odnosno pregršt priča, događa upravo u pozadini koja je ispunjena manjim likovima u različitim radnjama. Slika „Trg 2” također je potpuno ispunjena ljudskim figurama te je koloristički najbogatija od svih izloženih djela.
„Svemirska obitelj” u svom fokusu ima središnju grupaciju koja predstavlja idiličnu obiteljsku scenu, u kojoj su likovi međusobno posvećeni jedni drugima baš kao da su „centar svemira”. Intimni trenutak u kojem su ljudi jedni drugima centar iznjedrila je i slika „Zagrljaj”. Na njoj se nalaze dvije stojeće zagrljene ljudske figure čija se naga blijeda tijela ističu na većim dijelom tamnoj pozadini koja nalikuje na noćno nebo. Slika „Klupica 2” također prikazuje motiv zagrljaja, ali istovremeno u pomalo sjetnom i sentimentalno-romantičnom tonu. Ispred crne pozadine nalaze se dvije zagrljene figure na bijeloj klupici. Kolorizam je, za pretpostaviti, simboličan jer je veći dio tijela likova plavo-zelene nijanse, ali zagrljaj, odnosno mjesto gdje im se dotiču ruke, ramena i glave, toplo je obojen, odnosno narančast.
Zoltan Novak diplomirao je slikarstvo 1989. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je od 2004. godine počeo raditi kao profesor slikarstva. Još od vremena studiranja pa do današnjih dana izlagao je na tridesetak samostalnih i više od sto skupnih izložaba diljem Hrvatske i svijeta. U tom periodu osvojio je i nekoliko nagrada za svoje likovno stvaralaštvo, a posljednja od njih je HPB Grand Prix nagrada na 5. bijenalu slikarstva u HDLU 2019. godine, čemu je doprinijela njegova izložba „Svijet bez mjere” u MSU.
Više o izložbi „Srce tame” i umjetniku može se pročitati u katalogu izložbe nastalog u uredništvu kustosice Antonije Škrtić i nakladi Gradskog muzeja Karlovac. Izložba će biti otvorena do 5. prosinca.
(Zrinka Marković)
Snimio: Goran Vranić
Izvor: Samoborski muzej
Samoborski muzej – izložba „Sakralne teme iz fundusa Samoborskog muzeja“
U Samoborskom muzeju, 15. listopada 2021. godine, otvorena je izložba pod nazivom „Sakralne teme iz fundusa Samoborskog muzeja“. Predmetima Umjetničke, Kulturno-povijesne i Etnografske zbirke te knjižnim izdanjima, arhivskom građom i fotografijama predstavljena je povijest samoborske župe, crkvi i kapela, povijest franjevačke crkve i samostana, crtice o samoborskim župnicima i svećenicima te zanimljiva priča o odnosu Samoboraca prema zvonima njihove župne crkve.
Iz Umjetničke zbirke istaknute su vrlo vrijedne oltarne slike koje su krasile oltare Župne crkve svete Anastazije, a koje su skinute prilikom izrade novih oltara u vrijeme župnika Franje Forka, zatim zanimljiva serija grafika s prikazom sedam svetih sakramenata koje su, prema izvorima, nekada krasile zidove kapelice svete Ane u Starom gradu, grafike religijske tematike njemačkih bakrorezaca te drvene barokne skulpture nastale u drvodjelskim radionicama u sklopu franjevačkog samostana.
Nepoznat autor, Sveti Ivan Nepomuk, drvo, boja, 18. st., inv.br. 661. Izvor: Samoborski muzej
Od predmeta sakralne tematike iz Kulturno-povijesne zbirke posebno su zanimljivi fragmenti zvona koja su u vrijeme Prvog svjetskog rata bila skinuta s gotovo svih zvonika samoborskih crkvi i kapela te rastopljena u ratne svrhe, dok su predmeti Etnografske zbirke predstavljeni rekonstrukcijom tzv. svetog kuta, kuta u središnjoj prostoriji seoske hiže unutar koje se odvijao cjelokupan društveni život obitelji. Riječ je o predmetima pučke pobožnosti – svetim slikama, skulpturama svetaca, raspelima itd. koji su činili dio inventara seoske kuće te služili ukućanima za svakodnevnu molitvu poput svojevrsnog kućnog oltara.
Značajan dio izložbe posvećen je arhivskoj građi budući da je upravo ta vrsta građe jedan od najvažnijih izvora za proučavanje povijesti samoborske župe i grada Samobora. Predstavljeni su rukopisi i književna građa iz ostavštine Vjekoslava Noršića te arhivska građa, fotografije, nekoliko osobnih predmeta i publikacija iz ostavštine kanonika Antuna Stareca.
Zapisnik parnice koja je okončana 1650. godine u Požunu, arhiv Samoborskog muzeja.
Jedan segment izložbe odnosi se na problematiku konzervatorsko-restauratorskih radova na obostrano oslikanoj cehovskoj zastavi iz fundusa Samoborskog muzeja, s prikazom Majke Božje na jednoj, i Posljednje večere na drugoj strani.
Izložba „Sakralne teme iz fundusa Samoborskog muzeja“ popraćena je istoimenim katalogom, a posjetitelji će je moći pogledati do kraja prosinca 2021. godine, u prostoru Samoborskog muzeja.
(Nikolina Vuković)
Snimila: dr. sc. Jacqueline Balen
Zemaljski muzej BiH – nakon 20 godina otvoren postav arheološkog odjela
Nakon gotovo dvadeset godina, u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu otvoren je stalni postav “Bosna i Hercegovina u prethistorijsko doba” koja kroz izbor najreprezentativnijih arheoloških predmeta oslikava razvoj materijalne i duhovne kulture stanovnika današnjeg prostora Bosne i Hercegovine tijekom pretpovijesnog razdoblja, najstarijeg i najduljeg razdoblja u razvoju čovjeka koje se odnosi se na povijest čovječanstva do pojave pisma.
Iz jedne od najvećih i najstarijih pretpovijesnih zbirki u ovom dijelu Europe, koja broji više od 100.000 predmeta, izdvojeno je oko 3000 predmeta koji kroz posebno naglašene tematske cjeline pružaju kronološki uvid u razvoj i slijed kultura pretpovijesnih razdoblja. Kako pojašnjava jedna od suradnica na projektu, dr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, novim postavom i suvremenim muzeološkim pristupom željeli su ilustrirati svakodnevni život pretpovijesnih zajednica – od kulture stanovanja, privrednih aktivnosti do vjerovanja i umjetnosti, prikazujući odnose unutar njih samih kao i veze s drugim zajednicama. Publici su približena opća kulturna dostignuća, razvoj trgovine i tehnologije, socijalni kontakti, razmjena iskustava, znanja i ideja, cijela dinamika života prostora koji je kroz dugo razdoblje pretpovijesti oblikovao društvene i kulturne tokove ondašnjeg poznatog svijeta.
Izloženu građu prate tekstovi, crteži i fotografije, kao i rekonstrukcije pretpovijesnih kuća, keramičkih i metalurških radionica i procesa, izrađene prema autentičnim arheološkim podacima, koje za cilj imaju posjetiteljima olakšati razumijevanje značenja i namjene pojedinih predmeta u kontekstu svakodnevnog života u različitim pretpovijesnim razdobljima. Primjerice, posjetitelji mogu vidjeti unutrašnjost jednostavne nastambe pretpovijesnog čovjeka koja se nalazila na zemljanom podu, u kojoj je centralno mjesto zauzimalo je ognjište ili kalotna peć oko koje se odvijala svakodnevna kućna djelatnost. Jedan od najatraktivnijih izložaka svakako je drveni čamac pronađen kod Bosanske Gradiške 1904. godine ispod kuće sojeničkog naselja, čije su iskopavanje i transport do Sarajeva predstavljali izniman pothvat za ondašnje vrijeme. Čamac potječe iz 6. tis. p.n.e., a korišten je kao plovilo, odnosno kao sredstvo komunikacije, transporta i trgovine.
U postavu je izložena rekonstrukcija vertikalnog tkalačkog stana s utezima od gline koji pripada butmirskoj kulturi iz prve polovine 5. tis. p.n.e., zatim rekonstrukcija željeznodobne kuće iz Poda pored Bugojna koja datira u 6. st. p.n.e., kao i brojni nakit koji je pretpovijesni čovjek izrađivao od različitih materijala kroz različite periode. Tu su zdjele, tanjuri i posude na zvonolikim nogama koje pripadaju prvoj autohtonoj kulturnoj pojavi tijekom srednjeg neolitika – kakanjskoj kulturi, rasprostranjenoj uz sliv rijeke Bosne, dok se ljepotom izrade izdvaja kopija brončanih kolica iz perioda starijeg željeznog doba s predstavama ptica vodarica, pronađenih 1880. godine u tumulu na Glasinačkom polju prilikom izgradnje puta Sarajevo - Rogatica – Višegrad.
Osvjetljavajući pitanja geneze i razvoja socijalnih, umjetničkih i društvenih odnosa u pretpovijesno doba, ova izložba, zajedno s izložbama „Bosna i Hercegovina u antičko doba“ i „Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku“ čini najvažniju i na znanstvenim temeljima zaokruženu cjelinu koja pojašnjava oblikovanje kulturnog identiteta ljudi s prostora današnje Bosne i Hercegovine.
Autorice postava su dr. sc. Andrijana Pravidur i dr. sc. Ana Marić, arheologinje Zemaljskog muzeja BiH. Stručni suradnici na postavu su dr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, dr. sc. Hrvoje Potrebica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dr. sc. Dušan Borić sa Sveučilišta Columbia u New Yorku.
(I.G.)
Isprika
U prošlom izdanju Newslettera „Vijesti iz svijeta muzeja“ (broj 152, 19. 10. 2021.) privučeni zanimljivom temom umjetnika iz Baranje školovanih na Bauhausu – Otti Berger i Andoru Weinigeru objavili smo tekst o knjizi „Dizajneri sa Zlatnog brda – od Mons Aureusa do Bauhausa“ promoviranoj početkom listopada na osiječkom Građevinskom i arhitektonskom fakultetu.
Prema impresumu knjige jedan od nakladnika izdanja je Muzej suvremene umjetnosti iz Zagreba, za nakladnika se navodi ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, kao izvršna urednica kustosica MSU-a Vesna Meštrić, naveden je i niz uglednih stručnjaka koji su sudjelovali u projektu, a uz simbol autorskih prava stoji i ime zagrebačkog MSU-a.
No, čim je tekst objavljen kolege iz Muzeja suvremene umjetnosti su nam javile da oni nisu nakladnik ove knjige, da njihova kustosica nije bila izvršna urednica, a spomenuti autori su počeli javljati da nisu znali ni da je knjiga tiskana. Iz pojašnjenja koje nam je poslala Tünde Šipoš Živić, jedna od autorica i urednica knjige, kustosica Etnografskog odjela Muzeja Slavonije koja je promovirala knjigu riječ je o sagi dugoj zamalo deset godina, o projektu koji je imao silnih problema, kojeg je započela jedna, a zavrsila druga ekipa.
Na zamolbu da nam se pojasni kako je moguće u impresumu knjige objaviti ime nakladnika i urednika koji to nije, s kojim je „kontakt izgubljen“, kolegica Šipoš Živić nam je poslala materijal koji nadilazi dužinu objava u našem Newsletteru – kronologiju nastanka knjige, press najavu i tekst svoga govora s predstavljanja u kojem je „pokušala razjasniti kako je (knjiga) nastajala“. Kako je nama kao izdavačima Newslettera koji prenosi provjerene vijesti iz svijeta muzeja, a u kojem smo vjerujući impresumu obmanuli čitatelje, za ispravak bilo važno saznati jesu li se omaškom među nakladnicima i urednicima našli oni koji to nisu iz obrazloženja iznesenog u govoru na predstavljanju prenosimo pojašnjenje:
„U impresumu su kao sunakladnici navedeni Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Savez mađarskih udruga u Belom Manastiru. Njihova je uloga i zasluga, zapravo, relikt formalnosti i dug vremenu nastanka knjige. Projekt su isprva 2013. godine formalizirali MSU i SMU. Na njemu se intenzivno radilo 2013. i 2014. godine, da bi početkom 2015. godine knjiga bila spremna za tisak. Od tada MSU više nije imao nikakav ozbiljan kontakt s autorskom ekipom, a SMU je, kao drugi nakladnik knjige, u međuvremenu ugašen“. Spominjanje Vesne Meštrić kao izvršne urednice izdanja „treba shvatiti kao iskaz nekadašnjeg njenog statusa s početaka projekta“, pojasnila je u svojem izlaganju na promociji Tünde Šipoš Živić.
Uz ispriku nakladnicima, suradnicima i urednicima koji to nisu bili možemo tek primijetiti da je tumačenje autorskih prava u nas, uz svo priznavanje njihove kompleksnosti, napora i vremena koje njihovo rješavanje iziskuje, nerijetko s onu stranu boljih, da ne kažemo zakonima propisanih običaja. (Uredništvo Newslettera MDC-a)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr