Nakon višemjesečne pauze muzeji diljem svijeta počinju polako otvarati svoja vrata posjetiteljima uz pridržavanje strogih epidemioloških mjera s ciljem održavanja fizičke distance i smanjivanja rizika prijenosa koronavirusa. Stručnjaci upozoravaju da je dugotrajno zatvaranje ostavilo trajne posljedice na baštinski sektor koji ubrzano klizi prema tržištu i profitu, te da samo otvaranje muzeja u okolnostima duboke globalne recesije neće previše značiti ako ga snažnim financijskim mjerama, kakve nisu viđene od Drugog svjetskog rata, ne podupru nacionalne vlade.
U prilog takvom scenariju idu dvije nedavne studije ICOM-a i UNESCO-a koje su pokazale da je 90% muzeja diljem svijeta bilo prisiljeno zatvoriti svoja vrata zbog izbijanja pandemije. Od 95 000 muzeja 13 % je zbog velikih financijskih gubitaka u visokom riziku od trajnog zatvaranja. Među ostalim, u studiji je navedeno da je samo 5% afričkih muzeja za vrijeme karantene uspjelo ponuditi korisnicima virtualne sadržaje, te da muzeje koji nemaju jaku online prisutnost u narednom periodu očekuju značajni problemi s angažiranjem nove publike, provedbom muzejsko-galerijskih programa i ispunjavanjem financijskih obveza prema zaposlenicima i vanjskim suradnicima. Predsjednica ICOM-a Suay Aksoy izjavila je kako je uvjerena u sposobnost muzejskih profesionalaca da se uspješno nose s izazovima koje je pred njih postavila pandemija koronavirusa, upozorivši da muzejski sektor neće moći opstati bez pomoći javnog i privatnog sektora i uspostavljanja fondova za krizne situacije kojima bi se osigurala zaštita radničkih prava i stvorili uvjeti za daljnju digitalizaciju muzejske građe.
Predsjednik Njemačke muzejske asocijacije Eckart Köhne izjavio je za Deutsche Welle kako su od Savezne vlade zatražili dodatna sredstva za muzeje jer prilagodba muzejskih prostora novim higijenskim propisima i mjerama socijalnog distanciranja u prijevodu znači manje posjetitelja, pad profita i zapošljavanje dodatnog osoblja. Primjerice, Muzej Barberini u Potsdamu pokrenuo je kružna vodstva kako bi onemogućio gomilanje posjetitelja u izložbenom prostoru, uredski prostori i info pultovi dobili su zaštitne pregrade od pleksiglasa, a audio vodiče planiraju zamijeniti novim aplikacijama koje će posjetitelji skidati na svoje pametne telefone.
Zabrinjavajuće vijesti dolaze i s druge strane Atlantika. Predsjednica Američke alijanse muzeja Laura Loft iznijela je procjenu kako američki muzeji gube dnevno 33 milijuna dolara, upozorivši da trećina muzeja i baštinskih lokaliteta, smještenih pretežito u manjim ruralnim sredinama, neće preživjeti težak period nakon pandemije bez pomoći američke središnje vlade. Kako navodi Loft, sposobnost muzeja da podmiruju dospjele novčane obveze dodatno je otežana novim epidemiološkim mjerama koje predviđaju zapošljavanje dodatnog osoblja koje će posjetiteljima mjeriti temperaturu, troškovima dezinfekcije muzejskih, galerijskim i ostalih izložbenih prostora, smanjenim prihodima od ulaznica, muzejskih kafića i suvenirnica, te otkazivanjem fundraising evanata koji se u Sjedinjenim Državama obično održavaju u proljeće.
U Velikoj Britaniji zajednički su nastupili Museums Association, National Museum Directors’ Council, Association of Independent Museums, English Civic Museums Network, Art Fund, National Trust i Heritage Alliance, zatraživši od Ministarstvo kulture, medija i sporta osnivanje Recovery and Resilience Funda, stabilizacijskog fonda koji bi trebao osigurati dugotrajnu financijsku pomoć teško pogođenom baštinskom sektoru. U zajedničkoj izjavi ukazali su na činjenicu da mnogi muzeji u strahu od nelikvidnosti odustaju od realizacije ugovorenih programa i sezonskog zapošljavanja, smanjuju plaće ili najavljuju otpuštanje osoblja. To se posebno odnosi na privatne muzeje koji se financiraju isključivao od prodaje ulaznica i suvenira, organizacije evenata i najma prostora, te korporativnim i osobnim donacijama. Također, upozoravaju da su snažno pogođeni i javni muzeji ovisni o sredstvima iz državnog proračuna, koji su i prije lockdowna osjećali posljedice radikalnog smanjivanja proračunskih sredstava i premještanja težišta na efikasnost u upravljanju. Tu je i problem međunarodnog turističkog prometa koji se prema predviđanjima neće vratiti nekoliko godina na razine prije krize, a koji je u pojedinim muzejima zaslužan za gotovo polovicu posjetitelja.
Bez obzira radilo se o javnim ili privatnim muzejima, europski i američki stručnjaci slažu se da će muzeji uslijed krize morati prilagoditi svoje sadržaje novim zaštitnim mjerama, unaprijediti postojeće strategije financiranja i kreirati nove održive gospodarske modele, te vlastite upravljačke koncepte i programe približiti suvremenim kulturnim praksama koje naglasak stavljaju na razvoj publike.
Diskretne promotivne aktivnosti i pristup „imamo jedinstven proizvod i publici ne treba mnogo poticanja da bi nas posjetili i uživali“ zamijenit će suvremene marketinške strategije usmjerene identificiranju stalnih i potencijalnih korisnika, njihovih želja i potreba. Razvoj publike za sobom povlači zadovoljavanje potreba pluralističkog društva i pomak paradigme od reaktivnosti u pristupu aktualnim društvenim problemima prema proaktivnosti i aktualnom sudjelovanju u njihovu rješavanju. Manji budžeti i kraći rokovi dovest će do povećanja efikasnosti i odgovornosti za korištenje sredstava iz državnog proračuna, a sve veći fokus u radu muzejskih institucija bit će na upravljanju ljudskim resursima i postizanju ravnoteže između kreativne anarhije i stvaranja uspješnog radnog okruženja.
Smanjen priljev turista dovest će do okretanja lokalnoj zajednici, uvažavanja potreba i iskustava različitih društvenih skupina, osmišljavanja filantropskih aktivnosti i pomaganja ranjivim društvenim skupinama da lakše prebrode krizu, pri čemu će se sve više pažnje posvećivati motiviranju građana na volontiranje. S problemima će se suočiti i mnogi muzeji koji su besplatni i inkluzivni jer će radi poštivanja epidemioloških mjera morati smanjiti broj posjetitelja koji mogu istovremeno boraviti u istom prostoru, uvesti vremenske ograničene ulaznice i osigurati posebno vrijeme za posjete naročito ranjivih skupina kao što su osobe treće životne dobi.
Jedno je sigurno - ulazimo u duboku recesiju i svijet će izgledati bitno drugačije kad kriza prođe, a ako ne počnemo razmišljati drukčije o tome zašto postojimo i koja je naša uloga u društvu te kako najefikasnije ostvariti ciljeve, čeka nas neizvjesna budućnost.
ICOM-ov Međunarodni odbor za upravljanje muzejima (INTERCOM) i udruženje za jugoistočnu Europu (ICOM SEE) u suradnji s nacionalnim odborima organizirali su 20. svibnja 2020. mrežni seminar za ravnatelje muzeja i voditelje odjela kako bi podijelili iskustva i izazove s kojima se susreću u upravljanju muzejima u ovoj regiji te neke od smjernica za daljnji rad tijekom kriznog razdoblja.
Mrežni seminar pod nazivom Museum blisters or how to prevent wasting of resources in difficult times! održan je u okviru obilježavanja Međunarodnog dana muzeja, a slušalo ga je pedesetak sudionika iz regije. Budući da ne postoji dio djelovanja muzeja koji nije povezan s upravljanjem, cilj je seminara bio upozoriti na višestruke izazove ili „žuljeve“ s kojima se ravnatelji muzeja suočavaju u obavljanju svakodnevnih dužnosti za vrijeme trajanja pandemije koronavirusa te istaknuti potrebu stalnog učenja o vodstvu, stvaranja veće solidarnosti i promišljenog korištenja sredstvima da bi se ispunila društvena uloga muzeja.
Istraživanje o upravljanju muzejima
U prvom dijelu seminara INTERCOM je predstavio ovogodišnji istraživački projekt kojim želi dobiti sveobuhvatan uvid u upravljanje muzejima diljem svijeta te postići bolje razumijevanje iskustva u normalnim, ali i u izvanrednim okolnostima, kako bi znao pružiti najbolju podršku u budućnosti. Naglasak istraživanja stavljen je na vještine potrebne za uspješnog vođu, izobrazbu, izazove i vodstvo u kriznim vremenima. Projekt se odvija u dvije faze koje obuhvaćaju kvalitativne intervjue i anketu za ravnatelje muzeja u svijetu. INTERCOM je u veljači na sudjelovanje pozvao svojih 620 članova, a intervjui su dijelom održani prije izbijanja krize, a dijelom poslije. Kasniji intervjui uključili su pitanja o nošenju s krizom i spremnosti na reagiranje, a te će se teme dodatno naglasiti i u anketi koja će uskoro biti poslana. Sve informacije o sudjelovanju u projektu podijelit će se na INTERCOM-ovoj stranici, a članovi istraživačkog tima pozvali su sve na ispunjavanje ankete kako bi se dobilo što više odgovora i stekla šira slika o raznolikosti problema u različitim državama i regijama. Konačno izvješće istraživanja sa smjernicama bit će predstavljeno na ICOM-ovoj 26. glavnoj konferenciji u Pragu 2022. godine.
Rezultati intervjua predstavljeni na seminaru pokazali su da su u profesionalnom razvoju ravnateljima i voditeljima najviše pomogle akademske kvalifikacije i specijalizacija, nešto manje članstvo u profesionalnim udruženjima i tečajevi o muzejskom upravljanju te najmanje kontakti s muzejima u inozemstvu. Od najvažnijih vještina koje ravnatelji muzeja trebaju imati naglasile su se otvorenost promjeni, sposobnost upravljanja unutrašnjim i vanjskim dionicima te uključivanje drugih u postizanje misije i vizije muzeja, a od ostalih vještina navodile su se i fleksibilnost i poduzetnost, iskustvo u muzejskoj djelatnosti, strateško planiranje za promjenu, odvažnost, empatija, samosvijest, iskrenost i razumijevanje konteksta u kojemu se ustanova nalazi. Kao najvažniji problemi s kojima se danas suočavaju spomenuti su financiranje, nedostatak suradnje, nespremnost na promjene, društvena relevantnost, politička situacija, nedostatak izobrazbe, nedostatak sigurnosti i stabilnosti, nedovoljno razumijevanje muzejskog posla, (ne)sposobnost da se bude konkurentan, tehnologija, upravljanje rizicima i promjenom te shvaćanje onoga što vodstvo zapravo znači. U jugoistočnoj Europi ispitanici su kao problem najviše isticali da je teško pokrenuti zaposlenike i pokazati im da je promjena potrebna.
Iskustva iz jugoistočne Europe
Glavna tema seminara bila je kriza prouzročena pandemijom koronavirusa koja je utjecala na muzeje i cijeli kulturni sektor. Pojedinačna izvješća o posljedicama pandemije za muzeje nedavno su objavili NEMO, ICOM i UNESCO. U jugoistočnoj regiji većini muzeja glavni izvor financiranja još uvijek dolazi iz javnog sektora i uglavnom su sigurniji od muzeja sa zapada koji znatan dio sredstava dobivaju prihodima od naplate ulaznica, od reklama, suvenirnica, najma prostora, zaklada, sponzora i donatora. Ipak, iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine na Međunarodni dan muzeja saznali su da ova najstarija muzejska ustanova u BiH, kao ni ostali državni muzeji, neće dobiti sredstva za plaće, dok su gradski i županijski muzeji zasad sigurni. Najvažniji muzej BiH tako se ponovno bori s nedovoljnim sredstvima.
Drugi dio seminara bio je posvećen upravo iskustvima ravnatelja muzeja iz jugoistočne Europe, izazovima s kojima su se susreli tijekom rada u karanteni i planiranim koracima za još veće izazove koji su pred njima nakon ponovnog otvaranja. Predstavljena su iskustva iz Slovenije (Muzej suvremene povijesti Slovenije), Rumunjske (Nacionalni muzej rumunjskog seljaka) i Hrvatske (Etnografski muzej).
Svim muzejima u regiji prvi tjedan od zatvaranja, što je uglavnom bilo sredinom ožujka, najvažniji je zadatak bila prilagodba rada. Većina djelatnika radila je od kuće, a oni koji to nisu mogli koristili su godišnje odmore. Zatvaranjem vrata otvorili su (virtualne) prozore i sve svoje aktivnosti preselili na internet. Iako nije bilo smjernica ni studija o tome kako se prilagoditi novonastaloj situaciji, svi su počeli razvijati sadržaje u virtualnom okružju. Povezivanjem sa školama te postavljanjem materijala na svoje stranice slovenski muzeji pomogli su u održavanju nastave na daljinu. Muzej suvremene povijesti Slovenije započeo je i projekt skupljanja svjedočanstava i predmeta kojima će ovjekovječiti ovo razdoblje u povijesti (o čemu smo već pisali), a osmislio je i nagradni stripovski natječaj za djecu te skupio tristotinjak dječjih stripova i postera na kojima je prikazano kako su se osjećali i živjeli u izolaciji.
Izvor: Muzej suvremene povijesti Slovenije
Nakon ponovnog otvaranja muzeji se sada suočavaju s dva glavna izazova. Prvi je izazov kako privući posjetitelje u muzej u kojemu su se prije osjećali sigurnima, pružajući im pritom istu slobodu koju su prije imali, ali uz provođenje nužnih mjera opreza, koje ovisno o državi uključuju pridržavanje udaljenosti, dezinficiranje, obvezno nošenje maski, mjerenje temperature svim djelatnicima i posjetiteljima, zabranu audiovodiča i organiziranja vodstva za skupine s više od tri posjetitelja i dr.
Drugi izazov odnosi se na to kako istodobno ostati prisutan i relevantan na internetu. U razdoblju zatvorenih vrata muzeji su imali priliku spoznati tko su im pravi korisnici, što planiraju iskoristiti u osmišljavanju budućih sadržaja i razvijanju održivih mrežnih platformi. Želeći nastaviti s radom što je moguće normalnije i fleksibilnije, Muzej suvremene povijesti Slovenije otvorio je dvije nove izložbe koje su im bile u programu, no mrežnu su stranicu posve prilagodili te će materijali za škole ostati i za planove ujesen. U Rumunjskoj su za javnost trenutačno otvoreni samo stalni postavi, dok povremene izložbe planiraju pokrenuti u lipnju. Jedan od problema s kojima su se muzeji u regiji susreli odnosio se i na nemogućnost vraćanja umjetnina koje su bile na posudbi iz muzeja u drugim državama, kao i prijevoza umjetnina za planirane nove izložbe dok su granice zatvorene.
Aktualna kriza još je više upozorila na potrebu aktivne i inovativne prisutnosti muzeja na internetu. Paradoks je u tome da kultura nikada nije bila više dostupna nego u ovom razdoblju, s puno sadržaja i to besplatnog, no bez stvarnih prihoda. U Rumunjskoj se suočavaju s velikim financijskim problemima za koje zasad nemaju rješenja: prihodi su u zadnja dva mjeseca nestali i nitko od vlasti nije pokušao nadoknaditi gubitak, zbog čega će u drugom dijelu godine vjerojatno moći samo plaće isplatiti.
U Hrvatskoj je zbog dvostruke krize (pandemija i potres) situacija još izazovnija. Za snalaženje u novoj situaciji važno je jasno vodstvo i pravodobno dobivanje informacija od vanjskih tijela, što nije uvijek lako. Ravnatelji su bili primorani uvoditi nove procedure i pravila. Jedan od problema na koje se upozorilo jest stalno traženje osnivača i vlasti za administrativnim izvješćivanjem (o šteti, radu djelatnika, projektima i aktivnostima, potrebama muzeja), što oduzima puno vremena i ostavlja manje prostora za kreativan rad, a pritom se ne dobivaju povratne informacije. Višestruki izazovi odnosili su se na prilagodbu aktivnosti i programa novim okolnostima nakon što su prethodni programski i financijski planovi stavljeni izvan upotrebe, na pronalaženje vanjskih stručnjaka za procjenu stanja zgrada i odvoz građevinskog otpada, na organizaciju svakodnevnog rada djelatnika s brigom o njihovoj sigurnosti i zdravlju te na čekanje odluka od nadležnih i donošenja novog zakona.
Putokaz za dalje
Neupitno je da će za novo normalno trebati vremena. Kina je bila prva koja je početkom svibnja otvorila muzeje, no posjetitelja je bilo manje od očekivanoga iako su se pobrinuli za njihovu sigurnost. Ljudi se ipak i dalje osjećaju sigurnije vani nego unutra sa strancima. S obzirom na to da se ne može računati na jednak odaziv stranih turista, s jedne je strane više nego ikada nužno usmjeriti se na lokalne posjetitelje i bolje se povezati sa svojom regijom, a s druge strane iskoristiti sve mogućnosti virtualnog okružja da se uključi i zadrži publiku, što će biti i važnije ako dođe do drugog vala širenja virusa. Da bi muzeji uspješno odgovorili na neviđene izazove koji su pred njima, kao najvažnije smjernice za ravnatelje izdvojeni su: prilagodba na promjene, postavljanje prioriteta, upotreba digitalnih alata u radu s djelatnicima kao i u komunikaciji s javnošću, uspostava održivosti u novim okolnostima, podizanje svijesti ključnih dionika o izazovima s kojima se muzeji nose te transparentnost u radu.
U svim krizama ključ je dobrog upravljanja razmišljati i djelovati izvan okvira. Muzeji su brzom prilagodbom pokazali da mogu biti relevantniji i kreativniji, ostavši i sa zatvorenim vratima u službi javnosti. Žele li prebroditi ovo neizvjesno doba, pred ravnateljima je velik zadatak da na tome nastave ustrajati, održavajući ravnotežu na akrobatskom užetu između zahtjeva osnivača, interesa svojih djelatnika i onoga što publika smatra važnim, po mogućnosti sa što manje žuljeva. (Dunja Vranešević)
Sveti Ivan Zelina – potres zatvorio i muzej i Zelingrad
Dimenzije šteta na građi i zgradama zagrebačkih muzeja polako se iscrtavaju no zagledani u pukotine oko nas promaklo nam je da je i u našem zagrebačkom susjedstvu jedan mali, ali agilan muzej teško stradao. Razorni potres koji se dogodio 22. ožujka ove godine teško je oštetio i zgradu Muzeja Sveti Ivan Zelina.
Oštećenja su posebice velika u podrumskom dijelu zgrade. Došlo je do pucanja dijela zidova, te nosivih stupova svodova, nekoliko bolti nosive konstrukcije zgrade je puknulo, stepenice su se izmakle. Puknutih zidova ima i u izložbenom prostoru Muzeja na prvome katu, a manja oštećenja su vidljiva na svim etažama zgrade.
“Pregledom zgrade od strane djelatnika Konzervatorskog odjela i arhitekata statičara utvrđeno je da su izložbeni prostori sigurni za korištenje dok su u podrumskim prostorijama postavljeni potpornji te se do sanacije statike podruma neće moći koristiti”, javlja nam Romana Mačković, kustosica Muzeja. “Izložbeni prostori će ići u sanaciju čim grad Sveti Ivan Zelina osigura sredstva, za što se nadamo da će biti što prije, a na stepenicama će se također morati postaviti željezne traverze kao privremena sanacija. Sreća u cijeloj situaciji je da na muzejskoj građi nije bilo oštećenja”.
Zgrada Muzeja Sveti. Ivan Zelina, djelo poznatog arhitekta Stjepana Planića sagrađena je 1951. godine na temeljima stare kotarske zgrade iz 19. st. U svojoj povijesti mijenjala je namjene. Bila je zadružni dom, zatim škola, pa tvornica konfekcije „Zelinka” da bi se od samog osnivanja 1989. u zgradi smjestio gradski Muzej.
U potresu je stradao i srednjovjekovni Zelingrad o kojem brine ovaj Muzej. Na zidovima su se pojavile pukotine, dijelovi ziđa koji nisu konzervirani su rastrešeni i s njih pada kamenje pa je svaki ulazak u grad ili približavanje zidovima postalo opasno po život zbog čega je Muzej Sveti Ivan Zelina donio odluku o zatvaranju Zelingrada i zabrani prilaska k njemu. Ova zabrana će trajati sve dok se ne otkloni opasnost od urušavanja.
Ovo nije prvi put da je Zelina strada u potresu. I onaj veliki iz 1880. koji je razorio Zagreb zapamćen je u Zelini o čemu najbolje svjedoči zapis iz „Obzora” koji kao da je prepisan iz današnjih novina pa čak i u dijelu koji govori o jakoj podzemnoj tutnjavi koja se čula u vrijeme trešnje: „Što je god boljih zidanih kuća u Svetom Ivanu, sve su znatno oštećene, osobito one na kat zidane. Tako su n.p. sudnica i obćinska kuća na toliko razklimane, da niesu više za uredovanje. Nadbiskupska, crkvena, Horvatićeva, Bocakova i druge kuće izgubiše dimnjake, koji su popadali, te im na krovovih i podovih znatne štete počinili. Na njekojih kuća porušiše se zabati; ljekara je silno popucala, te je nutria sve porazbacano. I tako nema kuće, koja nebi bud s vana, bud s nutra bila više ili manje oštećena”.
Podrumske prostorije Muzeja Sveti Ivan Zelina te prostorija Turističke zajednice Grada Sveti Ivan Zelina privremeno su osigurane i stabilizirane, no tek ih očekuje rekonstrukcija i temeljita sanacija. U čekanju toga vremena Muzej Sveti Ivan Zelina pokrenuo je novi projekt virtualnih izložbi koje će predstavljati izložbe i projekte Muzeja s obiljem tekstova i fotografija te zanimljivostima o radu u Muzeju. Kako Muzej do daljnjeg nije u mogućnosti organizirati izložbe u svojem prostoru projektom ''Muzej kod vas doma'' će mjesečno donositi po jednu zanimljivu izložbu koja će se moći pogledati na stranici muzeja u rubrici “virtualna izložba”, kao i na Facebook stranici Muzeja. (Maja Kocijan)
Gradski muzej Bjelovar – računalno oživljen Barun Trenk
Krajem prošlog mjeseca u Gradskom muzej Bjelovar otvorena je izložba „Barun Trenk – novo lice legende“ koja uz pomoć povjesničara, računalnih stručnjaka, radiologa i forenzičnih antropologa predstavlja u potpuno novom svijetlu jednu od naših najzanimljivijih povijesnih ličnosti.
Prema riječima kustosice izložbe Silvije Sitte iz Gradskog muzeja Bjelovar izložba je jedinstvena jer je po prvi put napravljen detaljan prikaz jedne povijesne osobe, koji pored Trenkova životopisa, položaja i značaja kao vojskovođe, rekonstruira njegov izgled i odjeću, te uz pomoć antropološke analize otkriva od kakvih je bolesti barun bolovao, je li pušio, zašto je šepao i koje je ozljede zadobio u bitkama. Tim stručnjaka iz nekoliko čeških institucija - Muzeja grada Brna, Kapucinske grobnice i Laboratorija za forenzičku antropologiju Masarykovog sveučilišta uz pomoć CT snimaka cijelog tijela, suvremene računalne tehnologije za izradu 3D grafike i programa za izradu virtualnih tkanina Marvelous rekonstruirao je kompletan barunov fizički izgled i povijesnu odjeću iz 17. stoljeća u vrijeme njegovog dolaska u zatvor u Brnu, dakle nakon završetka njegove vojne karijere. Jedini sličan primjer rasvjetljavanja šireg arheološko-kulturnog konteksta na temelju znanstvenih istraživanja provedenih na mumificiranim ostacima mogli smo vidjeti u ovom dijelu Europe u Južnotirolskom arheološkom muzeju u Bolzanu, gdje su stručnjaci rekonstruirali izgled i život Ötziju, popularnoj zaleđenoj mumiji pronađenoj u talijanskim Alpama 1991. godine koja je gotovo 5300 godina ležala pod zemljom.
Uz pomoć animacijskog programa Autodesk MotionBuilder, korištenog pri produkciji filma Avatar, kreiran je video o barunovom boravku u utvrdi Špilberk koji zapovjednika pandurskih dragovoljaca, slavljenog u Austrijskom nasljednom ratu zahvaljujući uspješnim vojnim pohodima u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj, prikazuje kao izrazito obrazovanog čovjeka koji je držao do časti, govorio sedam jezika, volio je englesku književnost i svirao violinu. Time publika dobiva uvid u nikad iznesene činjenice o Slavoncu pruskog porijekla, dosad prikazivanom kao iznimno konfliktna osoba i kockar koji je zahvaljujući okrutnom postupanju s vojnicima i časnicima život skončao lišen slobode u moravskoj tamnici.
Animacije i 3D printeve nadopunjuju brojni predmeti iz Zbirke oružja Gradskog muzeja Bjelovar koji datiraju u 18. stoljeće, poput jatagana bjelosapca, dugačkog noža zakrivljene oštrice koji su na Balkan donijeli turski janjičari ili sablje karabele oblikovane po uzoru na turske sablje iz 16. stoljeća, prepoznatljive po dršci u obliku glave ptice. Izložena je vojnička puška šišana koja se koristila kao „precizno oružje velikog dometa“, često upotrebljavana u krajevima pod osmanskim utjecajem, te puška tančica, poseban oblik puške kremenjače pogodne za gerilski način ratovanja na šumskom i brdovitom terenu. Zanimljivi su i Trenkov portret iz Muzeja Slavonije koji je 1897. godine izradio Adam Pirgo te pismo iz 1748. godine koje se danas čuva u Gradskom muzeju Požega, u kojem „Franjo suvladar Marije Terezije traži izvještaj o istrazi u stvari krađe pokretnosti baruna Trenka“.
Izložba se može razgledati u Gradskom muzeju Bjelovar do 16. lipnja 2020. godine. (Ivan Guberina)
Zavičajni muzej u Županji – Interaktivna izložba „Zaljubi se u Muzej!“
Zavičajni muzej Stjepana Grubera u Županji otvorio je uoči Međunarodnog dana muzeja interaktivnu izložbu "Zaljubi se u Muzej!" autorice Marte Huber, na kojoj su izložene fotografije s vjenčanja mladenaca koji su, kao kulisu fotografiranja za uspomenu na svoj važan dan u životu, odabrali upravo županjski Muzej i obližnju staru kuću Nemec.
Riječ je o fotografskoj izložbi realiziranoj suradnji s lokalnim stanovništvom. Javnim pozivom građani su muzeju slali vlastite fotografije s vjenčanja – pod uvjetom da su fotografirani ispred županjskog muzeja i stare kuće Nemec. Izložba se prvotno trebala održati unutar prostorija muzeja. Nakon što je koronavirus stopirao cijeli svijet, pa i muzejski, ovakav tip izložbe više nije bio moguć te se izložbu odlučilo postaviti online. Tako je nastala interaktivna virtualna izložba čiji je sadržaj zaključan, a njemu mogu pristupiti oni koji se odluče malo više potruditi oko baštine. Naime, izložba je zamišljena u obliku kviza, a samo oni koji uspiju točno odgovoriti na postavljena pitanja i napreduju u svom statusu ljubitelja kulture i muzeja mogu otključati sve dijelove izložbe. Sva pitanja vezana su uz svadbene običaje županjskog kraja, odnosno uz temu ljubavi, braka i partnerstva. Budući da izložba nosi naziv „Zaljubi se u Muzej!“, želja je bila da se svaki posjetitelj izložbe kroz igru i sam zaljubi u muzej.
Muzej u Županji je za realizaciju svoje ideje o virtualnoj fotografskoj izložbi mladenaca angažirao tvrtku Bracha – kulturne i kreativne industrije iz Osijeka čiji su djelatnici osmislili i izradili ovaj neuobičajen, ali zanimljiv i očigledno uspješan izložbeni koncept. Naime, izložba je u prva dvadeset i četiri sata imala preko tisuću pregleda, točnije 1124. S obzirom na broj ljudi koji se inače mogu vidjeti na otvorenjima muzejskih izložbi u Hrvatskoj, radi se o impresivnoj brojci. Kroz deset dana, koliko je za sada izložba otvorena, statistika je i dalje impozantna. Tako ova kviz-izložba ima sveukupno 1805 pregleda, 106 dijeljenja na Facebooku, jedno dijeljenje na Pinterestu te 619 reakcija na društvenim mrežama. Izložba se očekivano najviše pregledavala preko mobilnih uređaja – čak 73,9%, dok je 25% posjetitelja koristilo računalo, a samo 1,1% tablet.
Uvođenjem suvremenih tehnologija i izradom virtualne izložbe, Zavičajni muzej Stjepan Gruber značajno je proširio svoj doseg i napravio značajne napore na angažiranju nove publike. Reakcije korisnika su odlične, sudeći po njima jasno je kako su ljudi željni muzejskih sadržaja, ali je potrebno prilagođavanje izazovima novog doba koji zahtijevaju nove načine komuniciranja baštine. (Marta Huber)
Izvor: Victoria and Albert Museum
Kimono – od Kyota do Zvjezdanih ratova
Krajem veljače u Viktorijinom i Albertovom muzeju (V&A) otvorila se izložba „Kimono: od Kyota do modne piste“. Izložba je trebala ostati otvorena do 21. lipnja 2020., no kako je Velika Britanija ušla u karantenu, V&A se zatvorio u ožujku kao i ostali muzeji i galerije. Otvoriti bi se mogao početkom srpnja, a dotad ga posjetitelji mogu virtualno posjećivati.
Izložba prati povijest kimona od 17. stoljeća do današnjih dana te funkciju kimona od tradicionalnog odjevnog predmeta do onoga koji je ušao u visoku i uličnu modu. Uz kimone i varijacije na taj japanski odjevni predmet, izloženi su i modni dodaci, slike, drvotisci i slični predmeti koji upotpunjuju izložbeni prostor inspiriran Japanom. Dio predmeta je iz zbirki V&A, a dio je posuđen iz drugih muzeja i privatnih zbirki. Kustosica izložbe Anna Jackson posjetitelje vodi i na virtualno vodstvo po izložbi putem pet videa u trajanju od nekoliko minuta koje je V&A nedavno objavio, a iz kojih se može saznati povijesni i kulturni kontekst kimona te brojne druge zanimljivosti.
Kimono je naziv dobio u 19. stoljeću, a u prijevodu znači „stvar za obući“. Iako njegova povijest seže dublje u prošlost Japana, u razdoblju Tokugawa ili Edo (1603.-1867.), otkad potječu i najstariji primjerci na ovoj izložbi, kimono se nosio neovisno o spolu ili društvenom staležu. U to je vrijeme nastao i kabuki – japanska kazališna drama koja se nalazi na popisu UNESCO-ve nematerijalne baštine, a u kojoj su glumci nosili ovaj odjevni predmet.
Trgovačke veze između Japana i Nizozemske, uspostavljene početkom 17. stoljeću posredstvom Nizozemske istočnoindijske kompanije, pogodovale su širenju utjecaja kimona na europsko tlo. Jedan od dokaza je i izložena slika nizozemskog slikara Gerarda Hoeta iz 1678. godine o kojoj se može čuti na početku trećeg dijela virtualne ture. Na slici je prikazana plemkinja Anna Elizabeth van Reede odjevena u ogrtač nalik kimonu. Utjecaj nije bio jednostran, pa su se u Japanu počeli izrađivati i kimoni od materijala uvezenih iz europskih zemalja.
Na izložbi su izloženi i japanski drvotisci, predstavljeni u drugom dijelu virtualne ture. Među njima su i radovi Utagawe Kunisade, jednog od umjetnika 19. st. čija se brojna djela nalaze u posjedu V&A. Ovakvi drvotisci, na kojima su česti likovi odjeveni u kimono, poslužili su kao inspiracija europskim umjetnicima, posebno impresionistima, i utrli put „japanizmu“ – utjecaju japanske umjetnosti na zapadnjačku umjetnost i dizajn.
Odjeci tog utjecaja bili su prisutni i u modi, u kojoj se ovaj japanski tradicionalni odjevni predmet ponekad miješao s aktualnim zapadnjačkim stilovima. To je vidljivo na ogrtaču koji je kreirao francuski dizajner Paul Poiret 1913. godine. Izložba stoga prikazuje i evoluciju kimona od tradicionalnog kroja iz Japana do kasnijih varijacija i interpretacija iz drugih dijelova svijeta. Njegov značaj se ogleda i u suvremenim kreacijama modnih dizajnera i dizajnerica kao što su John Galliano, Yves Saint Laurent, Thom Browne, Yohji Yamamoto, Rei Kawakubo, Jotaro Saito, Duro Olowu i Miligan Beaumont. Više o utjecaju kimona na svjetsku modu nekad i danas može se vidjeti u četvrtom i petom dijelu virtualne ture.
Uz kimone koji dočaravaju povijesni i modni značaj ovog odjevnog predmeta i prate ga od Japana do drugih država, od svakodnevne do visoke mode, predstavljeni su i kimoni koji su svoje mjesto zauzeli u glazbi i filmu, odnosno pop kulturi. Neki su izloženi, a neki su prikazani i na filmu, kao što je slučaj s isječkom filma „Shichinin no samurai“ („Sedam samuraja“) iz 1954. godine Akire Kurosawe. Izložen je kimono iz Kurosawinog filma „Sanjuro“, a uz njega kostim koji je nosio Alec Guinness 1977. godine u filmu „Star Wars: Episode IV – A New Hope“ kao Obi-Wan kenobi. Također su izloženi primjerci iz filma „Memoirs of a Geisha“ (2005.) koji je osvojio brojne nagrade, ukljućujući i Oscara za najbolji dizajn kostima.
Od kimona koji su obilježili glazbu, izložen je onaj koji je nosio Freddie Mercury, pjevač grupe Queen. David Bowie zabilježen je u odjevnom predmetu nalik kimonu na snimci nastupa iz 1970-ih. Na izložbi se može vidjeti i kimono koji je dizajnirao Alexander McQueen za pjevačicu Björk koja ga je nosila na omotu albuma „Homogenic“ iz 1997. godine te kimono koji je nosila Madonna u video spotu iz 1999. godine za pjesmu „Nothing Really Matters“, a koji je dizajnirao Jean-Paul Gaultier.
V&A je i ovaj put potvrdio da je ono što bi se nekad možda moglo svrstati pod sekundarne stavke izložbe (ako su muzejski eksponati primarne) bitan dio izložbene cjeline jer o njima često i ovisi kakav će dojam ostaviti na posjetitelje. Mnoge izložbe u V&A mogle bi biti ogledni primjerak vizualne konstrukcije i poboljšanja doživljaja izložbe, a jedna od njih je i aktualna izložba. Za njezin je dizajn zaslužan studio Roberta Storeya, kojem je ovo prvi put da radi na muzejskoj izložbi. Uz izložene primjerke kimona i njihovo promišljeno pozicioniranje, oblici, boje i smještaj dekorativnih elemenata te popratni zvukovi dopunjuju izložbu stvarajući skladan i upečatljiv ambijent. Oni koji izložbu nisu stigli pogledati prije zatvaranja, moći će se u to uvjeriti nakon ponovnog otvaranja ili već sada tijekom virtualne šetnje izložbom.
(Zrinka Marković)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr