Muzejski dokumentacijski centar objavio je poziv muzejima i galerijama za sudjelovanje na 45. izložbi muzejske knjige! Izložba će se održati na Zagrebačkome velesajmu u sklopu Interlibera, od 10. do 15. studenoga 2026. godine.
Svojim sudjelovanjem muzeji će široj javnosti predstaviti što su objavili od 1. listopada 2025. do 1. listopada 2026. godine, kojim su vrstama publikacija popratili svoja izložbena događanja, rezultate istraživačkih projekata, stručnu i znanstvenu obadu muzejske građe, arheološka, etnografska, likovna, povijesna istraživanja i rad na terenu, edukacijske radionice za djecu i mlade ili osobe s invalidnošću i ostale aktivnosti na očuvanju i promociji kulturne baštine. Na izložbenim će policama sve recentne muzejske publikacije biti okupljene te tako omogućiti posjetiteljima da uz svoje interese pronađu na jednome mjestu svu novu literaturu. Muzejske publikacije jedinstvene su po više značajki, izdvajaju se svojim vizualnim izgledom, ali i sadržajem. No, najčešće su neuhvatljive – osim što su tiskane u malim nakladama, u većini slučajeva one su nedostupne van muzeja. I, zato, i zbog niza drugih razloga – sudjelovanje muzeja i galerija i ove se godine očekuje u velikom broju.
Tako je prošle je godine sudjelovalo 107 muzeja iz šezdeset gradova iz cijele Hrvatske sa svojih 561 publikacija i 290 muzejskih plakata čiji je popis objavljen u popratnom elektroničkom katalogu dostupnom na mrežnim stranicama MDC-a.
MDC muzejima nudi i mogućnost sudjelovanja u stručno-popratnom programu sajma. Prethodnih godina mogućnost promocije svojih novih knjiga iskoristili brojni muzeji te atraktivnim programom privukli veliku publiku, a na izložbenom štandu MDC-a već je uobičajeno održavanje muzejskih edukacijskih radionica u okruženju muzejske knjige.
Za pripremu sudjelovanja na ovogodišnjoj izložbi, publikacije i plakate treba dostaviti najkasnije do 1. listopada 2026. g., a sudjelovanje u stručno-popratnom programu Zagrebačkoga velesajma prijaviti do 15. kolovoza 2026. u skladu s uputama za sudionike na kraju teksta.
Vjerujemo kako će i ove godine izložbeni prostor MDC-a biti domaćin muzejske knjige iz cijele Hrvatske te mjesto susreta, druženja, učenja i razonode!
Završena je energetska obnova zgrade Galerije likovnih umjetnosti Slavka Kopača, koja djeluje u sklopu Gradskog muzeja Vinkovci, čime je grad na Bosutu dobio reprezentativan, energetski učinkovit i pristupačan galerijski prostor.
Zgrada u kojoj je danas smještena Galerija prvi se put pojavljuje na kartografskom prikazu iz 1810. godine, koja se smatra godinom njezine izgradnje. Prvi poznati vlasnik bio je trgovac Stevan Zečević. Državni šumski erar kupio je kuću 25. travnja 1825. godine te je od 16. veljače 1826. u njoj djelovala matematička škola. Nastava se održavala na katu, dok se u prizemlju nalazio stan profesora. Škola je u zgradi djelovala do 1866. godine, nakon čega je prostor preuzela šumarija. Kao vlasnik se 1950. godine navodi Šumsko gospodarsko društvo Spačva, a od 1965. godine vlasnik postaje Općina Vinkovci. Tijekom većeg dijela 20. stoljeća zgrada je služila i kao stambeni objekt, a zanimljivo je da je u njoj rođen otac dvojice projektanata koji su sudjelovali u projektiranju njezine suvremene obnove.
Gradski muzej Vinkovci, koji ove godine obilježava 80 godina djelovanja, tijekom desetljeća sustavno je prikupljao likovna djela, zbog čega je postalo jasno da zbirka zaslužuje vlastiti izložbeni prostor. Galerija likovnih umjetnosti osnovana je 1966. godine, pa svoju 60. obljetnicu dočekuje u obnovljenom prostoru. Neposredno prije useljenja Galerije zgrada je obnovljena 1965. godine, a od 17. prosinca 1974. zaštićena je kao spomenik kulture (danas Z-1173). Obnove provedene 1981. i 1984. godine značajno su izmijenile izvorne povijesne elemente građevine, dok su ratna oštećenja sanirana 1994. godine. Po opsegu zahvata, najnovija obnova predstavlja najzahtjevniju i najcjelovitiju obnovu u povijesti ove zgrade.
Fotografirao: Gordan Panić / HINA
Galerija je za posjetitelje zatvorena 2022. godine zbog ozbiljnih oštećenja krovišta. Objavom javnog poziva za energetsku obnovu javnih zgrada zaštićenih kao kulturna dobra, u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), otvorila se prilika za osiguravanje sredstava za cjelovitu obnovu. Uz potporu Grada Vinkovaca kao osnivača te razvojne agencije VIA izrađena je projektna dokumentacija, koja je u vrlo kratkom roku prijavljena na natječaj. Krajem 2023. godine projekt je odobren, ugovor s izvođačem radova potpisan je u listopadu 2024., a radovi su započeli u studenome iste godine.
Iako je projekt financiran kroz program energetske obnove, izvedeni zahvati nadilaze njezin osnovni okvir. Obnovljena je vanjska fasada, statički su ojačani nosivi stupovi na pročelju, zamijenjena je kompletna vanjska i unutarnja stolarija te je izvedeno novo, potpuno izolirano krovište. Ugrađeno je dizalo kojim je osigurana pristupačnost osobama smanjene pokretljivosti, uvedeno je podno grijanje na sve četiri etaže, novi sustav klimatizacije i rekuperacije zraka, postavljena je nova podna obloga prilagođena intenzivnom korištenju, ugrađen je učinkovitiji plinski bojler kao podrška dizalicama topline te je na katu izveden novi sanitarni čvor. Uz ove kapitalne zahvate realiziran je i niz manjih intervencija kojima je prostor u potpunosti prilagođen suvremenim muzejskim i galerijskim standardima.
Fotografirao: Gordan Panić / HINA
Početna procijenjena vrijednost projekta iznosila je 1.178.864,04 eura bez PDV-a. Nakon ugovorenih dodatnih radova vrijednost je povećana na 1.297.285,69 eura, dok je konačna realizacija projekta iznosila 1.130.130,74 eura. Od ukupne vrijednosti 52 % sredstava osigurano je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti i instrument NextGenerationEU, u okviru projekta Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, dok je preostalih 48 % financirao Grad Vinkovci.
Galerija likovnih umjetnosti Slavko Kopač danas u svom fundusu čuva gotovo 3.000 umjetnina. Posebno mjesto zauzimaju zbirke vinkovačkih umjetnika, među kojima su Slavko Kopač, Vanja Radauš i Antun Babić, ali i brojna djela suvremene hrvatske likovne scene. Obnovljeni prostor omogućiti će kvalitetnije predstavljanje vlastitoga fundusa, organizaciju gostujućih izložbi te realizaciju suvremenih umjetničkih projekata i programa koji će dodatno obogatiti kulturnu ponudu Vinkovaca i otvoriti nove mogućnosti razvoja publike.
Obnovom Galerije Vinkovci nisu dobili samo obnovljenu povijesnu zgradu, nego suvremen prostor koji će desetljećima služiti očuvanju, predstavljanju i razvoju likovne umjetnosti.
(Hrvoje Vulić)
Fotografirala: Tea Rihtar Jurić
Novo u Knjižnici MDC-a – „Najgora izložba na svijetu“
Nacistička izložba „Degenerativna umjetnost” održana 1937. godine u Münchenu trebala je pokazati sve ono što je pošlo krivo u Njemačkoj. No, ironično, bila je to jedna od prvih velikih retrospektiva moderne europske umjetnosti. Posjetilo ju je više od milijun ljudi – neki da bi se podsmjehivali ili rugali, neki da bi se divili ili odali posljednju počast djelima od kojih su mnoga uništena ili nestala tijekom užasa Drugog svjetskog rata.
„Najgore“ što je Njemačka imala za pokazati postalo je jedna od najfascinantnijih izložbi svih vremena, do danas najposjećenija prema zabilježenim brojkama. S obzirom da je izložba putovala kako bi „educirala“ njemački narod, neki izvori navode da ju je vidjelo više od dva, pa čak se spominju gotovo tri milijuna ljudi. O toj „najpoznatijoj izložbi“ u novoobjavljenoj knjizi „The Worst Exhibition in the World“ iz serije Great Events nakladnika Old Street Publishing piše pisac i povjesničar umjetosti John-Paul Stonard, uzbudljivo dočaravajući atmosferu izložbe, ne samo kako je postavljena i koja su djela izložena, već i reakcije publike, podsmjeh, udivljenje, prijezir, gužvu, miris cigareta koje su pušili njemački vojnici... U njegovim vještim, multisenzornim opisima čitatelj stječe dojam da je upravo i sam posjetio izložbu.
Djela koja su do pred koji tjedan prije otvaranja izložbe bila izložena u nekim od najprestižnijih muzeja u Njemačkoj kao najveća dostignuća moderne umjetnosti, završila su zbijena na zidovima devet galerija smještenih u arkadama minhenskog parka Hofgarten kao djela „nenormalnih“, „kriminalaca“, Židova, boljševika, ne-njemačkih „degenerika“, popraćena oznakama i natpisima koji su odražavali Hitlerov bijes prema izobličenjima moderne umjetnosti. Svrha izložbe bila je jasna. Pa opet, uspjela je pokazati raznolikost stilova i pravaca moderne umjetnosti uključujući ekspresionizam, kubizam, dadaizam, nadrealizam, Bauhaus...
Umjetnost je nadglasala propagandu i zauzela svoje mjesto u povijesti, iako je dio umjetničkih ostvarenja nepovratno izgubljen. Da ne postoji dokumentacija koja se i dalje istražuje - s obzirom da se zasniva na nacionalsocijalističkim popisima zapljena koji su dijelom nepotpuni i netočni pa se informacije provjeravaju prije objave - danas bi im gotovo svaki trag bio zagubljen, baš kako je bilo i zamišljeno. Istina je da je nakon konfiskacije više od polovice djela netragom nestalo, dobrim dijelom uz pomoć trgovaca umjetninama koji su ih prodavali za iznose u stranim valutama nakon što je 1938. donesen zakon o slobodnoj prodaji oduzetih djela na tržištu.
Oko pet tisuća radova spaljeno je 1939. u dvorištu berlinske vatrogasne postrojbe, a jedva je desetina radova izloženih u galerijama Hofgartena ponovno pronašla put do muzejskih kolekcija nakon završetka rata. Bibliografija o izložbi degenerativne umjetnosti vrlo je opsežna, a autor nam u ovom izdanju nudi vlastitu selekciju, popis preporučenih izvora iz kojih je crpio činjenice i inspiraciju za ovu knjigu. Odabir može poslužiti svim zainteresiranima u produbljivanju saznanja, a posebno su istaknuti serija knjiga, rezultat kontinuiranog istraživačkog projekta Schriften der Forschungsstelle "Entartete Kunst", koju od 2007. godine objavljuje berlinsko Slobodno sveučilište (Freie Universität Berlin), kao i rekonstrukcija izložbe napravljena 1991. godine u Los Angelesu (Degenerate art: the fate of the avant-garde in Nazi Germany).
U današnjim nadrealnim vremenima postajemo svjedoci ponavljanja povijesnih obrazaca za koje je čovječanstvo, barem u nekom trenutku povijesti nakon užasa Drugog svjetskog rata, bilo sigurno da ih neće više dopustiti da se ponove. Može li se scenarij ponoviti? Jesmo li sigurni da se lomače na kojima su gorjela nepoćudna djela umjetnosti i književnosti više neće zapaliti, da progon autora, pa čak i njihova ubojstva više nipošto neće biti ponovljena? Kombinacija umjetne inteligencije koja hiperproducira kičastu propagandu jednog od najmoćnijih ljudi svijeta koji korigira povijest u izboru i opisu predmeta izloženih u muzejima ne obećava bezbrižnost. Vjerojatno niti 1926., desetljeće prije izložbe „Degenerativna umjetnost” nitko nije niti pomišljao da bi se takvo nasilje moglo počiniti nad kulturom. Trebalo bi dokazati, čitavo stoljeće nakon, da smo humaniji i pametniji.
Knjigu „The worst exhibition in the World“ možete konzultirati u Knjižnici Muzejskoga dokumentacijskog centra.
(Tea Rihtar Jurić)
Fotografirao: Manuel Angelini / Istra 24
„Ab Antiquo“ – Jadran u povijesti europske umjetnosti i arhitekture
U Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca u Puli otvorena je izložba „AB ANTIQUO – Europska arhitektonska kultura i starine istočnog Jadrana“ koja kroz originalne crteže, grafike, rijetke knjige i arhitektonske traktate renesanse i baroka daje dublji uvid u regionalnu i europsku recepciju antičke baštine istočne obale Jadrana.
Kustosica izložbe je prof. dr. sc. Jasenka Gudelj, dobitnica prvoga hrvatskog projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC) iz humanističkih znanosti, tzv. znanstvenog Oskara, koji je potom prenesen na Sveučilište Ca' Foscari u Veneciji. Upravo su istraživanja kroz projekt AdriArchCult (GA br. 865863) u suradnji s Arheološkim muzejem Istre dovela do brojnih spoznaja koje kroz izložbu otkrivaju kako su rimski ostaci Pule, Zadra, Salone i Splita, smješteni uz trgovačke putove prema Levantu, stoljećima nadahnjivali humaniste, umjetnike i arhitekte diljem Europe.
Dok su pulski antički spomenici rano stekli međunarodnu slavu kroz arhitektonske traktate, crteže i grafike — od Italije do Velike Britanije — baština Splita i drugih dalmatinskih lokaliteta snažno je odjekivala unutar humanističkih i umjetničkih krugova, dosegnuvši široku europsku publiku osobito putem luksuznih ilustriranih knjiga 18. stoljeća. Među izloženim djelima nalaze se crteži umjetnika iz Rafaelova kruga i papinskih arhitekata obitelji da Sangallo iz Galerije Uffizi u Firenci te bečke Albertine, crteži slavnog carskog arhitekta Johanna Bernharda Fischera von Erlacha iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao i knjiga Roberta Adama iz splitskog Arheološkog muzeja, te brojne grafike Giovannija Battiste Piranesija, Juliena-Davida Le Roya te James Stuarta i Nicholasa Revetta i brojnih drugih iz istarskih muzeja.
Fotografirao: Manuel Angelini / Istra 24
Jedno od najvećih otkrića izložbe novo je istraživanje korpusa crteža Andrea Palladija u Zbirci Royal Institute of British Architects u Londonu, koje je dovelo Petra Strunju, suradnika projekta ERC AdriArchCult, do identifikacije nacrta salonitanskog amfiteatra — prvoga poznatog povijesnog prikaza toga spomenika. Posebnu pozornost privlače rijetki povijesni crteži renesansnih i baroknih arhitekata aktivnih na istočnom Jadranu, pristigli iz Muzeja hvarske baštine i Opatske zbirke u Korčuli, kao i rijetki primjerci arhitektonskih traktata s bilješkama graditelja i arhitekata iz hrvatskih knjižnica — od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Znanstvene knjižnice u Zadru i Sveučilišne knjižnice u Rijeci. Vrijedna no rijetko izlagana djela za izložbu posudili su i Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerova galerija starih majstora te Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Osobita pažnja posvećena je i baštini istarskih institucija pa su među izlošcima brojni predmeti iz Arheološkog muzeja Istre, Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Sveučilišne knjižnice u Puli, Muzeja grada Rovinja i Centro di Ricerche Storiche di Rovigno.
Svi koji se žele prošetati kroz četiri stoljeća fascinacije istočnojadranskim starinama i saznati više ulozi Jadrana u povijesti europske umjetnosti i arhitekture, mogu razgledati izložbu u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca do 13. kolovoza 2026.
(Arheološki muzej Istre)
Fotografirao: Tin Rožman
Hrvatski prirodoslovni muzej – izložba posvećena velikanu hrvatskog prirodoslovlja
U Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu nedavno je otvorena izložba „Velikani hrvatskog prirodoslovlja – Mijo Kišpatić – samozatajan vizionar“ posvećena jednom od najvažnijih hrvatskih prirodoslovaca, koja javnosti daje cjelovit uvid u njegov znanstveni rad, muzeološki doprinos i ključnu ulogu u popularizaciji prirodnih znanosti u Hrvatskoj.
Dvije se važne obljetnice navršavaju 2026. godine – 175. obljetnica rođenja i 100. obljetnica smrti Mije Kišpatića, samozatajnog čovjeka o kojem se tako malo i tako rijetko govori, a čija je svestrana djelatnost krajem 19. i početkom 20. stoljeća ostavila neizbrisiv trag u prirodoslovlju, znanosti i kulturi našega naroda. Mijo Kišpatić bio je izniman prirodoslovac, znanstvenik, muzealac, učitelj i popularizator znanosti, začetnik seizmologije i pedologije na našim prostorima.
Tijekom svog znanstvenog djelovanja Mijo Kišpatić je objavio 180 znanstvenih, stručnih i popularnih djela. Čitajući naslove njegovih djela, možemo zaključiti da se bavio raznim područjima prirodoslovlja: petrografijom, mineralogijom, geologijom, seizmologijom, paleontologijom, zoologijom, botanikom, pedologijom pa čak i humanističkim znanostima, kao što je arheologija.
Unatoč raznolikim aktivnostima i golemom doprinosu prirodoslovlju i hrvatskoj znanosti, Mijo Kišpatić bio je iznimno skroman i samozatajan čovjek. Autori izložbe su muzejski savjetnici mr. sc. Biserka Radanović-Gužvica, dr. sc. Ivan Razum i dr. sc. Iva Mihoci, a financijski su je omogućili Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Hrvatski prirodoslovni muzej.
Fotografirao: Tin Rožman
Posjetitelji izložbe imaju priliku vidjeti lijepe primjerke minerala iz najpoznatijih svjetskih nalazišta koje je Kišpatić pribavio otkupom početkom 20. stoljeća i odabrane primjerke vezuvskih lava koje je osobno prikupio. Isto tako mogu upoznati najznačajnije znanstvene spoznaje do kojih je Kišpatić došao ustrajnim i sustavnim istraživanjima i svojim genijalnim analitičkim pristupom. Riječ je o spoznajama koje su bile daleko ispred vremena u kojem je Kišpatić živio, a i danas su prihvaćene i pokazuju njegovo duboko razumijevanje prirode. Kao popularizator znanosti Kišpatić je napisao cijeli niz poučnih knjiga iz vrlo različitih područja znanosti, od geologije, mineralogije, botanike, zoologije, sve do tehničkih znanosti. U ono vrijeme te su knjige bile rado čitane u narodu, svojevrsni bestseleri onoga doba, a posjetitelji izložbe imaju jedinstvenu priliku vidjeti ih pa čak i prolistati u digitalnom obliku.
Kako ne bismo otkrili baš sve zanimljivosti o čovjeku o kojem se tako malo i tako rijetko govori, unatoč tome što je ostavio neizbrisiv trag u prirodoslovlju, znanosti i kulturi našega naroda, pozivamo sve zainteresirane građane da posjete Hrvatski prirodoslovni muzej i pogledaju izložbu. Upravo ovom izložbom i pratećom publikacijom ovoga smo velikana hrvatskog prirodoslovlja otrgnuli zaboravu i istaknuli njegovu važnost koja je dugi niz godina bila potisnuta, ponajprije njegovom samozatajnošću za života, a potom nedovoljnim isticanjem njegova ustrajnog sustavnog rada i genijalnog analitičkog pristupa, koji su rezultirali dubokim razumijevanjem prirode daleko ispred vremena u kojem je živio. Cijelom su svijetu trebala desetljeća i desetljeća da dostigne i razumije Kišpatićeve spoznaje i prihvati ih kao temelj mnogih budućih istraživanja.Izložba ostaje otvorena do 1. rujna 2026. godine u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.
(mr. sc. Biserka Radanović-Gužvica, dr. sc. Ivan Razum i dr. sc. Iva Mihoci)
Izvor: Muzej Prigorja
„Kulike je vur?“ – oživljena sesvetska povijest mjerenja vremena
U Muzej Prigorja u Sesvetama krajem svibnja otvorena je izložba „Kulike je vur? Sjećanja na Josipa Rukavinu i kako su Sesvećani mjerili vrijeme“ koja približavajući život i rad poznatog sesvetskog urara i planinara, čija je radionica gotovo četrdeset godina bila mala točka susreta, razgovora i svakodnevice, svjedoči o minulom vremenu koje je imalo drukčiji ritam, više strpljenja i dublju povezanost među ljudima.
Ono što je potaknulo stvaranje ove izložbe jest cjelokupni otkup radionice Josipa Rukavine iz 2016. godine. Otkup broji približno 300 predmeta, uključujući specifične urarske alate, satove, rezervne dijelove satova, diplome i namještaj radionice. Želja je bila iskomunicirati otkupljenu građu, ali i odati počast uraru Josipu koji nosi veliki značaj za Sesvete. Kroz prikazane predmete i rekonstrukciju njegove radionice, cilj izložbe je prikazati povijest urarskog obrta u Sesvetama kroz priču o uraru, oslanjajući se na sjećanja Sesvećana kao glavnih pripovjedača te povijesti. Za stvaranje konteksta provedeno je etnografsko istraživanje koje uključuje ukupno 10 polustrukturiranih intervjua i neformalnih razgovora sa Sesvečanima kao nositeljima sjećanja na vrijeme kada su se navijali satovi.
Prvi dio izložbe usmjeren je na Josipa (Josu) Rukavinu (1928. – 2019.), Ličanina rodom iz Konjskog Brda, koji je nakon izučavanja zanata u Križevcima u lipnju 1958. godine otvorio svoju urarsku radnju u Sesvetama. Joso nije bio samo vješt urar već i bitna figura društvenog života Sesveta. Njegova radionica živjela je kao mjesto susreta prijatelja i planinara, a kazivači ga pamte kao toplu, otvorenu i društvenu osobu uvijek spremnu pomoći. Bio je dugogodišnji predsjednik Hrvatskog planinarskog društva „Lipa" i jedan od osnivača Udruženja obrtnika Sesvete utemeljenog 1973. godine. Kao predsjednik sudjelovao je u izgradnji planinarskog doma te potaknuo izgradnju kapele Hrvatskih mučenika na Lipi.
Izvor: Muzej Prigorja
Drugi dio izložbe posvećen je živim sjećanjima mještana na satove koji su diktirali ritam njihovih domova, a posjetitelji mogu saznati tko je navijao sat, gdje se čuvao i kako se popravljao. Uz to, izložba istražuje i javno mjerenje vremena, gdje se ritam Sesveta ravnao prema crkvenim zvonima i tvorničkim sirenama koje su javljale početke i krajeve smjena.
Za sve generacije pripremljen je i interaktivni kutak u kojemu posjetitelji mogu izraditi vlastiti sat od dijelova, ukrasiti ga i ponijeti kući. Uz postav izložbe izrađena je i web aplikacija koja omogućuje dublji uvid u sadržaj zbirke. Putem nje moguće je saznati više o svakom pojedinom predmetu, ali i pročitati izdvojena kazivanja o temama koje se dotiču u izložbi.
Izložbu je osmislila i postavila Rea Drvar, pedagoški program koncipirala je i vodi Sanela Đurinec Raič, dok su dizajn postava izradile su Rea Drvar i Marija Rojko. Grafičko oblikovanje potpisuje Lana Krpina, a tehnički postav Josip Kovačević.
Izložba se može razgledati u Muzeju Prigorja do kraja kolovoza.
(Rea Drvar)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr