Bez obzira što je ženska ruka uvijek bila prisutna na brodogradilištima, žene su u brodogradnji uvijek imale sporednu ulogu, a njihovo se ime nije bilježilo.
Priče žena betinskih brodograditelja 20. stoljeća otkrivaju drugu stranu brodogradnje, onu koja se krije iza porinutih brodova, iskrivljenih madira i zabijenih brageta. Govori o ženama koje su cijeli svoj život posvetile mužu brodograditelju, vođenju kućanstva, brizi o djeci, starijim i nemoćnim članovima obitelji, ali i radile u polju, pomagale u radioni, organizirale kanatu, pospremale i vodile računa o svemu što se događalo u pozadini gradnje drvenog broda. Bile su supruge, majke, domaćice, poljoprivrednice, težakinje, kasnije uza sva “kućna” zaduženja i zaposlene u različitim profesijama, ali uvijek su stizale pobrinuti se za sve ono što se smatralo “ženskim poslom”.
Žene brodograditelja druge polovice 20. stoljeća odgajane su u skladu s tradicijskim vrijednostima, odrastale u polju radeći na zemlji, doživjele su transformaciju društva u kojem su postale sposobne zaraditi vlastiti novac, izreći svoje mišljenje i postati dijelom javnog života. Izložba obuhvaća geografski kontekst, odnose unutar tradicijske obitelji, muške i ženske poslove toga doba, društvene promjene koje su uslijedile promjenom državnog uređenja i dolaskom turizma te organizaciju posla na škveru i svakodnevne obaveze žena brodograditelja. Kroz maštovite instalacije u prostoru posjetitelji će steći dojam o dimenziji tradicijske drvene brodogradnje u kojoj su žene odigrale iznimno bitnu ulogu. Kroz različita tematska područja koja se izložbom obuhvatilo ispričana je njihova priča.
Izložba je otvorena do 20. rujna. 2023.
U Gradskom muzeju Nova Gradiška otvorena je izložba „LOveBEer“ koja predstavlja prvu hrvatsku pivovaru na parni pogon – Pivovaru Lobe i novogradišku obitelj Lobe, njene osnivače i vlasnike, ukazujući na bogato naslijeđe novogradiške političko-gospodarske prošlosti u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća.
Postav izložbe posjetiteljima približava obitelj Lobe koja potječe iz Češke, s posebnim naglaskom na njene najistaknutije pripadnike, Dragutina i njegova sina Miroslava. Početkom 19. stoljeća jedan od članova obitelji doselio se u Slavonsku Požegu s namjerom da proširi obiteljsku tradiciju proizvodnje piva i u ovom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Dragutin Lobe, stariji, bio je ugledan požeški gospodarstvenik i gradski zastupnik. Njegov sin Dragutin (Karlo), vođen poslovnim duhom uviđa da će glavna odrednica gospodarskog napretka biti kvalitetna prometna povezanost, prvenstveno željeznicom te s osamnaest godina, 1851. godine, seli iz Požege u Novu Gradišku i tu nastavlja obiteljski posao, proizvodnju piva. Mala pivovara uspješno posluje i već se 1873. godine modernizira u prvu hrvatsku pivovaru na parni pogon koja se dalje razvijala i širila svoju distribucijsku mrežu otvarajući vlastita skladišta.
Odlika pivovare Lobe je bila kvalitetno pivo koje se prodavalo i u Bosni, Srbiji, Austriji i Mađarskoj. Uz svoj obiteljski posao Dragutin (Karlo) aktivno se angažirao u političkom i društvenom životu grada znatno ga obogaćujući, bio je dugogodišnji općinski načelnik da bi 1866. godine bio izabran za načelnika grada. Nakon sjedinjenja Vojne krajine i civilne Hrvatske 20.4.1883. na prvim je izborima u ovom kraju Dragutin izabran za prvog narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru za kotar novogradiški. Oženio se Paolinom Blau, Osječankom iz jedne od najbogatijih gornjogradskih obitelji te je njen kapital znatno pridonio modernizaciji pivovare, kao i mnogim drugim projektima u kojima su sudjelovali supružnici Lobe. 1872. godine su, s nekolicinom uglednih Novogradiščana, utemeljili prvu bankarsku ustanovu u Novoj Gradiški-Novogradišku štedionicu. Izgradili su hotel Erzherzog Carl koji je nakon propasti Austro-Ugarske nazvan Grand hotel, naslanjao se na ulaz u pivovaru i svrha mu je prvenstveno bila promocija, popularizacija i plasman piva. U sklopu Pivovare kultivirali su park, tzv. Lobin park, koji je 50-ih godina prošlog stoljeća uništen. Podupirali su projekte asfaltiranja nogostupa i prijelaza na ulicama 1910. godine te uvođenje električne rasvjete 1913. godine, a Dragutin (Karlo) je pune 62 godine bio i sindik (ekonom) cerničkog samostana. Koliki je bio značaj njega i njegove obitelji prvenstveno za grad, a i Hrvatsku pokazuje činjenica da su dobili diplomu mađarskog plemstva s pridjevkom Novogradiški koju im je u Beču izdao car Franjo Josip I., 1913. godine.
Izvor: Gradski muzej Nova Gradiška
Dragutin i Paulina su imali jednu kćer Paulinu i tri sina, Maksa, Rikarda i Miroslava, koji je s ocem radio u Pivovari, a na kraju i preuzeo taj posao. Miroslav je ionako uspješnu proizvodnju dodatno modernizirao i unaprijedio poslovanje širenjem tržišta, tako da je Pivovara Lobe početkom prošlog stoljeća bila značajan gospodarski čimbenik ne samo u novogradiškom kotaru, nego i u Hrvatskoj. Prema količini proizvedenog piva je bila druga, iza Dioničke pivovare Zagreb (danas Zagrebačka pivovara). Najpoznatije i najprodavanije pivo Pivovare Lobe bilo je Ožujsko pivo.
Početkom 20. stoljeća obitelj Lobe ima značajne posjede, bili su suvlasnici raznih poduzeća u Hrvatskoj te nekoliko pivovara, među njima i Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada u koju su počeli ulagati 1912. godine. U jednom trenutku su, po broju udjela, bili četvrti dioničari te pivovare. Miroslav Lobe je, poput svog oca bio poznati dobročinitelj i uspješan gospodarstvenik. Na žalost, njegovom smrću nestaje obitelji Lobe iz Nove Gradiške. Imovinu Miroslava Lobe nasljeđuju kćeri njegove sestre Pauline, koja se udala u Osijek i tamo je, i dan danas, ostala zapamćena kao „Mačkamama“ zbog svog ekscentričnog načina života i ljubavi prema životinjama.
Miroslavove nećakinje Friderika udana Lojbner i Anđela Hermann, nisu imale djece, perivoj Lobe su darovale gradskoj općini 1942., a Pivovaru su prodale 1939. Zagrebačkoj dioničkoj pivovari i tvornici slada koja je održala proizvodnju do 1943. godine, a kasnije ugasila proizvodnju, s obzirom da su mogli pokriti potrebe i tog tržišta. Velika Lobina pivovara u Novoj Gradiški je rušena nakon Drugog svjetskog rata, a strojevi su prebačeni u Zagrebačku ili Karlovačku pivovaru.
Na mjestu Pivovare Lobe, Grand hotela i perivoja Lobe danas se nalazi osnovna škola Ljudevita Gaja i stadion nogometnog kluba Sloge, tako da je jedini opipljiv podsjetnik na njih obiteljska grobnica na gradskom groblju koja svojom kvalitetom izrade, materijala i ljepotom svjedoči o bogatstvu te obitelji. Djelo je poznatog akademskog kipara Ivana Rendića i zahtjeva obnovu koja bi, među ostalim, sanirala i štete nastale za Domovinskog rata.
Kako je zbog posla kojim se bavila obitelj Lobe tema izložbe usko vezana uz pivo na izložbi je ukratko predstavljena povijest piva i zanimljivosti vezane uz pivarstvo od prvih spomena do danas. Poseban naglasak je na načinu i razlozima širenja popularnosti piva u Hrvatskoj. Na žalost, od materijalnih ostataka Pivovare Lobe i obitelji Lobe sačuvalo se jako malo, ali na izložbi se ističe povelja o plemstvu obitelji Lobe, izniman dokument koji se rijetko susreće, a ističe se, osim svojim značajem i ljepotom izrade na pergamenu. Na izložbi su izložene i krigle za pivo koje datiraju od 17. do 20. stoljeća, a posudba su Muzeja Slavonije Osijek, kao i povelja. Gradski muzej iz Požege nam je posudio jedan od prvih hladnjaka za pivo, a iz privatnih zbirki su izložene dvije bačve za pivo na kojima posjetitelji mogu iz prve ruke naučiti razlike između pivskih i vinskih bačvi. Na jednoj od izloženih bačvi je jasno uočljiv natpis Lobe i serijski broj.
Zanimljivost izložbe su i dvije pivske boce, jedna Specijalnog Bock piva pivovare M. Lobe, a druga Ožujskog piva pivovare M. Lobe Nova Gradiška uz nekoliko originalnih etiketa tog piva i nešto dokumentarne građe vezane za obitelj Lobe i Pivovaru Lobe.
(Ana Pavleković Žeruk)

Izvor: Pulski filmski festival
Pula – monografija posvećena našoj najznačajnijoj filmskoj manifestaciji
Povodom 70. obljetnice Pulskog filmskog festivala u Puli je predstavljena monografija "70 godina filma pod zvijezdama u Puli" autorica Lane Skuljan Bilić iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre i Sanele Pliško iz ustanove Pula Film Festival, slikovno-dokumentarni vodič kroz povijest naše najznačajnije filmske manifestacije popraćen bogatim izborom rijetko viđenih fotografija i dokumentarne građe.
Ova opsežna publikacija dolazi punih 45 godina nakon prve i dosad jedine festivalske monografije "207 festivalskih dana u Puli" filmskog kritičara i teoretičara filma Ranka Munitića, objavljene 1978. povodom tada jubilarnog 25. festivalskog izdanja. U potrazi za novim materijalima, odnosno fotografskom, dokumentarnom i periodičnom građom iz toga vremena, autorice su provele dvije godine istražujući brojne funduse arhiva, kinoteka, muzeja, filmskih centara, knjižnica i drugih institucija Hrvatske i susjednih zemalja. Proučavane su i posebno vrijedne privatne zbirke i arhivi, s namjerom da se stvori sveobuhvatna platforma koja će otvoriti vrata bogate festivalske povijesti drugim istraživačkim granama.
Monografija je strukturirana u pet tematskih cjelina. U najvećem dijelu knjige nazvanom "Biografija Pulskog filmskog festivala 1954. - 2023." autorice su po jedno poglavlje posvetile svakom od dosadašnjih izdanja te izdvojile ključne elemente, poput toga koji su filmovi bili u glavnom programu, tko su bili pobjednici koje godine, ali i što je bilo u popratnom programu te na kojim sve lokacijama. Čitatelji kroz poglavlja dobivaju pregled vizualnih rješenja i plakata, kao i popis i prikaz svih publiciranih kataloga i biltena. Festival u širim okvirima kontekstualiziraju Darko Dukovski koji piše o društveno-povijesnom backgroundu Pule u drugoj polovici 20. stoljeća, odnosno Zvonko Maković koji govori o evoluciji vizualnog identiteta Festivala od 1954. do 2023.
Izvor: Pulski filmski festival
Posebno poglavlje "Pula - grad sedme umjetnosti" posvećeno festivalskim lokacijama pokazuje kako je manifestacija kroz godine utjecala na cjelokupni razvoj grada – od nicanja mnogobrojnih ugostiteljskih objekata pa sve do otvaranja hotela i turističkih naselja poput Zlatnih stijena i Punta Verudele, dajući čitatelju uvid u način kako je grad živio festival i kako je živio s festivalom.
Zahvaljujući temeljito provedenom istraživanju svi ljubitelji sedme umjetnosti dobili su neizostavno djelo koje na jednom mjestu nudi putovanje kroz cjelokupnu povijest razvoja Pulskog filmskog festivala, propitujući njegov utjecaj na društvo i zajednicu u lokalnom i nacionalnom kontekstu, služeći budućim istraživačima kao referenca za daljnja proučavanja.
(I.G.)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr