HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Muzej za umjetnost i obrt - MUO nakon potresa (lijevo) i pola godine kasnije (desno)

MDC-ovo istraživanje – zagrebački muzeji pola godine nakon potresa

Kada je krajem prošle godine Muzejski dokumentacijski centar posložio podatke o stanju zagrebačkih muzeja za potrebe sudjelovanja na konferenciji Zaštita kulturne baštine Grada Zagreba u kriznim situacijama, naslov izlaganja sam se nametnuo – (Ne)spremnost zagrebačkih muzeja na krizne situacije. Tri mjeseca poslije, 22. ožujka, potres je potvrdio koliko su naši muzeji ranjivi.

Danas, točno šest mjeseci nakon nemilog događaja, sat zaustavljen u vremenu nije se puno pomaknuo. Prema podatcima koje je MDC ovih dana prikupio upitnikom upućenim svim zagrebačkim muzejima o njihovu trenutačnom stanju, stalni postavi trećine muzeja i dalje su zatvoreni za posjetitelje, a tek svaki treći zimu će dočekati s grijanjem.

U gradu u kojemu je samo jedna muzejska zgrada namjenski sagrađena za potrebe muzeja u 21. stoljeću, samo četiri muzeja nalaze se u zgradama sagrađenim nakon potresa u Skoplju, a tek je nekoliko prošlo sustavnu obnovu u posljednjih četrdeset godina, premda se u zagrebačkim muzejima čuva više od 3,5 milijuna muzejskih predmeta, odnosno čak 57 % cjelokupne muzejske građe u Republici Hrvatskoj, dogodilo se ono o čemu se na konferenciji govorilo – najgora kategorija ishoda s potresom koji seizmolozi vode kao umjereni.

Smješteni uglavnom u gradskim četvrtima Donji i Gornji grad u kojima su zabilježena najveća oštećenja, gotovo svi zagrebački muzeji pretrpjeli su neki oblik štete od potresa i dijele sudbinu svojega grada s čak 25 tisuća oštećenih javnih i privatnih zgrada. Prema prvim procjenama statičara 33 % zagrebačkih muzeja dobilo je žute i crvene naljepnice.

Podsjetimo, od 33 zakonski osnovana i registrirana muzeja u Gradu Zagrebu dva muzeja (8 %) dobila su crvene oznake (Hrvatski povijesni muzej i Hrvatski športski muzej), devet muzeja (27 %) žute oznake (Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Hrvatski prirodoslovni muzej, HT muzej, Kabinet grafike HAZU, Moderna galerija, Muzej Mimara, Muzej za umjetnost i obrt, Umjetnički paviljon), a šesnaest muzeja (49 %) zelene oznake (Atelijer Meštrović, Galerija Klovićevi dvori, Etnografski muzej, Grafička zbirka NSK, Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Kuća Šenoa, Lovački muzej, Muzej policije, Muzej Prigorja, Muzej suvremene umjetnosti, Muzejski dokumentacijski centar, Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Tehnički muzej Nikola Tesla, Tiflološki muzej). Dva su muzeja dobila i zelenu i žutu oznaku za odvojene objekte (Muzej grada Zagreba, Gliptoteka HAZU), a Hrvatski školski muzej i žutu i crvenu oznaku zbog vanjskog dimnjaka koji se odvojio od zgrade i prijeti urušavanjem. Važno je pritom naglasiti da je većina muzeja sa zelenim oznakama također imala oštećenja koja zahtijevaju sanaciju ili obnovu.

 

Od 33 zagrebačka muzeja kojima smo uputili anketu odgovor smo dobili od njih 32, od kojih tek šest ili nije prijavilo oštećenja (Grafička zbirka NSK, Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU, Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović) ili je prijavilo neznatna oštećenja (Muzej suvremene umjetnosti, Tehnički muzej Nikola Tesla, Tiflološki muzej). Nažalost, uočavamo da se i nakon pola godine za neke muzeje još uvijek ne znaju detaljni razmjeri oštećenja. Većina muzeja uspjela je napraviti tek hitne sanacije koje su donijele privremena i djelomična rješenja.

Jedanaest muzeja odgovorilo je da na njihovim zgradama obnova još nije počela (Gliptoteka HAZU, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatski školski muzej, Hrvatski športski muzej, Hrvatski željeznički muzej, HT muzej, Lovački muzej, Muzej Mimara, Muzejsko kazališna zbirka Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta). Osam muzeja u fazi je izrade projektne dokumentacije za obnovu (Gliptoteka HAZU, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Kabinet grafike HAZU, Kuća Šenoa, Moderna galerija, Muzej Prigorja, Muzej za umjetnost i obrt, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Umjetnički paviljon u Zagrebu), koja zahtijeva i znatna financijska sredstva, dosežući i milijunske iznose. Obnovu su djelomično započela dva muzeja (Arheološki muzej u Zagrebu, Atelijer Meštrović), a štetu od potresa popravile su tek tri ustanove (Galerija Klovićevi dvori, Muzej policije, Muzejski dokumentacijski centar).

 

Kao najčešći uzrok oštećenja na zgradama gotovo polovica ispitanih muzeja navela je porušene dimnjake koji su prouzročili oštećenja krovišta, nosivih zidova, a posljedično i stavljanje izvan funkcije sustava grijanja.

Trinaest muzeja imalo je oštećenja krovišta, što je bilo nužno što prije sanirati zbog sprečavanja prodora padalina i dodatnog ugrožavanja građe. Od toga je tek nekolicina uspjela popraviti glavnu štetu na krovištima (Arheološki muzej u Zagrebu, Galerija Klovićevi dvori, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski školski muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Muzejski dokumentacijski centar), dok su ih ostali u iščekivanju cjelovite obnove, koju za sve javne ustanove nalaže novi Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, privremeno sanirali hitnim intervencijama radi zaštite od daljnje štete. Muzej za umjetnost i obrt morao je deložirati cijeli zadnji kat na kojemu su se nalazili uredi, restauratorske radionice i dio građe jer je krov porušio tavanski prostor i otvorio krater u stropu. Gliptoteka HAZU bila je prisiljena evakuirati dio muzejske građe s tavana zbog prokišnjavanja krova, a Hrvatskomu školskom muzeju kiša je prodirala u radne prostorije, zbog čega su početkom rujna krov sanirali vlastitim sredstvima. Hrvatskomu športskom muzeju i Muzeju Mimara potrebna je detaljna obnova krovišta zbog oštećenja krovnih greda i potpornja, kao i Atelijeru Meštrović. Nosivi zidovi oštećeni su kod polovice ispitanih muzeja, a detaljni razmjeri oštećenja tek će se utvrditi.

Zbog oštećenja zgrada u pet muzeja djelatnici rade djelomično ili posve s drugih lokacija ili od kuće. Ironično, oni su u „povoljnijem“ položaju od onih djelatnika devet zagrebačkih muzeja koji ove zime neće imati luksuz grijanja na radnome mjestu.

Podatci iz našeg istraživanja pokazuju da stalni postavi deset muzeja (Arheološki muzej, Gliptoteka HAZU, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatski školski muzej, Hrvatski športski muzej, Hrvatski željeznički muzej, HT muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU) nisu dostupni posjetiteljima, tri su djelomično otvorena, a osam stalnih postava posve je otvoreno za posjetitelje. Kada promotrimo stanje prostora za povremene izložbe, petnaest muzeja navodi da su im prostori za povremene izložbe otvoreni, u deset muzeja su zatvoreni, a u tri djelomično otvoreni.

S obzirom na dimenzije šteta, te uz činjenicu da pandemija nastavlja izjedati nacionalno i europsko gospodarstvo, pred zagrebačkim muzejima su godine, ako govorimo o saniranju šteta i povratku na stanje s početka 2020., ali i desetljeća opsežnih radova bude li se, u cilju da nas neki novi potres ne iznenadi, išlo na aseizmičku sanaciju barem dijela kulturnih ustanova u kojima se čuva najveći dio hrvatske nacionalne baštine. (podatke prikupile, obradile i tekst napisale: Tea Rihtar Jurić, Iva Validžija, Dunja Vranešević)

 

Foto 1 do 7: MUO neposredno nakon potresa i usporedno pola godine kasnije; foto 8 do 12: trenutačno stanje Arheološkog muzeja u Zagrebu. Fotografirao: Denis Bučar (osim foto 6, MUO)


 

Muzeji i društvena odgovornost – preispitane vrijednosti

Njemačko muzejsko društvo (Deutscher Museumsbund) i NEMO organizirali su 17. i 18. rujna online konferenciju s temom Museums and Social Responsibility – Values Revisited na kojoj su pomicane granice onoga što doživljavamo kao društvenu odgovornost muzeja jer, kako se u ova dva dana moglo čuti, muzeji trebaju promicati demokraciju, aktivno sudjelovati u osvještavanju mladih i činiti konkretne pomake, a ne se samo baviti retorikom.

Uz izlaganja i radionice, sudionicima je bilo omogućeno i da razgovaraju međusobno te s izlagačima putem chat-a ili audio- video prijenosa. Time se konferencija približila onima koje su dosad sudionike okupljale u fizičkom prostoru i na kakve smo navikli do pandemije virusa Covid-19. Registriralo se nekoliko stotina ljudi diljem Europe, ali bilo je sudionika i iz ostatka svijeta, što je jedna od prednosti ovakvih virtualnih skupova. Snimke bi uskoro trebale biti objavljene na NEMO-vom kanalu na platformi YouTube.

Konferenciju je otvorila moderatorica Catherine Hickley u Muzeju Bode u Berlinu, a uvodne govore imali su Horst Claussen, njemački povjerenik Savezne vlade za kuturu i medije, te David Vuillaume, direktor Njemačkog muzejskog društva i NEMO-a. Claussen je spomenuo kako muzeji igraju ključnu ulogu u redefiniranju nacionalnog i društvenog identiteta. Prema Vuillameu muzeji su društvena mjesta na kojima se okupljaju različiti ljudi s različitim gledištima i stavovima te je zbog toga potrebno da budu inkluzivni, otvoreni i sigurni za ljude, dostupni i otvorenog uma te uključeni i uključujući.

Nakon uvodnih govora izlaganje je održala Karen Grøn (Muzej Trapholt) koja je prezentirala društvenu ulogu muzeja na temelju projekta LIGHTHOPE koji je nastao u vrijeme kada je muzej bio zatvoren zbog pandemije. Projekt je poslužio kao dobar primjer za temu konferencije jer je u njega bila direktno uključena javnost – gotovo tisuću ljudi iz Danske izradilo je i doniralo heklane žarulje koje su postavljene u sklopu instalacije u Muzeju i na drugim lokacijama, simbolizirajući svjetlo u tim, za čovječanstvo, mračnim trenucima. 

U paralelnim terminima održala su se izlaganja  koja su se bavila edukacijom putem muzeja, a uključivala su i odgovore na pitanja sudionika. Kimmo Levä (Finsko muzejsko društvo) govorio je o tome je li zadatak muzeja da promiču demokraciju te naveo da je upravo misija promicanja demokracije ušla u novi finski muzejski zakon koji je stupio na snagu početkom ove godine. Leonard Schmieding (Državni muzeji u Berlinu) govorio je o političkom osvještavanju mladih kroz muzejske aktivnosti, a dotaknuo se i problema lažnih vijesti i teorija zavjere. Kroz izložbu Germanska plemena: arheološke perspektive pokazao je kako je jedan ornament s ukrasne kopče iz 7. stoljeća postao neonacistički simbol, tzv. crno sunce. 

 

U diskusiji koja se bavila društvenim ulaganjem sudjelovali su Steffen Bruendel (Fundacija PwC, Njemačka) i André Wilkens (Europska kulturna fundacija, Nizozemska) uz moderaciju Dominike Szope (Centar za umjetnost i medije Karlsruhe, Njemačka). Osvrnuli su se na utjecaj pandemije na muzeje koji su i prethodno imali izazove, a koji su tijekom ove situacije još više poslali naglašeni. No, također su se otvorile prilike za stvaranje digitalnog sadržaja, privlačenje novih posjetitelja, ostvarivanje suradnji, umrežavanje i financiranje putem fundacija i kompanija. Kao dobar primjer projekta koji je nastao prije pandemije, a koji je zamišljen kao suradnja kulturnih institucija i publike, naveden je smARTplaces.

Blok koji se bavio društvenim utjecajem muzeja moderirala je Margherita Sani (Institut za kulturnu baštinu regije Emilia Romagna, Italija), a sudjelovali su Matjaž Gruden (Vijeće Europe, Slovenija) i Sara Brighenti (članica NEMO-ve projektne grupe „Museums in the Future“, Portugal). Brighenti je rekla da muzeji trebaju poduzeti konkretne aktivnosti, a ne baviti se samo retorikom. Prema Grudenu muzeji imaju važnu ulogu u promociji demokracije i borbi protiv manipulacije prenošenjem znanja. Nakon toga su izlaganje uz odgovaranje na pitanja sudionika imale Julia Pagel (NEMO, Njemačka) i Sabine Verheyen (CULT, Njemačka). Prema Pagel publika odlučuje što je važno i koje su muzejske inicijative uspješne, a prema Verheyen muzeji su važni i za druge sektore, npr. turističke, jer i oni pridonose ekonomiji države.

Clara Camacho (DGPC, Portugal) i Aleksandra Berberih Slana (Slovensko muzejsko društvo) upoznali su sudionike s temama konferencija koje bi se trebale, kao nastavak ove konferencije, održati 2021. godine u Portugalu i Sloveniji. Prvi dan konferencije završio je neformalnim online druženjem s Lenom Endesfelder koja je pričala o proizvodnji, vrstama i kvaliteti vina. 

Drugi dan konferencije bio je predviđen za radionice, no prije njih predložen je posjet Expo dijelu u kojem su se mogli vidjeti posteri i videi koji promoviraju projekte i inicijative koji se bave promicanjem socijalne inkluzivnosti kroz muzeje i kulturnu baštinu. Među njima je bio plakat koji je promovirao virtualnu izložbu #YUDOM Muzeja Jugoslavije, video o radionicama o restauriranju Gaudíjeve Case Batlló u Barceloni, predstavljanje ruskog Narodnog muzeja nestalih sela i još mnogi drugi projekti.

 

Sudionici su mogli odabrati jednu od tri ponuđene radionice. Bettina Kurz (PHINEO, Njemačka) pričala je o orijentaciji utjecaja i analizi utjecaja u radu muzeja, predstavila je plan sakupljanja podataka i logički model. Fabian Schnedler iz Židovskog muzeja u Berlinu govorio je o tome na koji način društvena inkluzija može postati ključni dio rada u muzejima te to pokazao na primjeru strateškog alata koji je razvijen u njihovom muzeju.

Malgorzata Zajac (Muzej povijesti poljskih židova POLIN) imala je izlaganje o modernim tehnologijama za muzejsku publiku. Kao primjer za AR navela je prezentaciju izumrlih životinjskih vrsta u Prirodoslovnom muzeju Smithsonian. Muzej Kramer, koji postoji isključivo u virtualnom obliku, navela je kao primjer za VR. Neki muzeji omogućavaju posjetiteljima da sa sobom ponesu dio iskustva u materijalnom obliku, a primjer je inicijativa Take Me Home Muzeja lutaka i igračaka iz Arizone kojom je djeci ponuđeno da uzmu 3D replike igračaka. Umjetnički institut iz  Chicaga omogućio je prije nekoliko godina svojoj publici da uroni u umjetničko djelo – napravili su repliku Van Goghove sobe i u suradnji s platformom Airbnb dali priliku posjetiteljima da uz naknadu od 10 američkih dolara ovdje prenoće. Uz to je navela i podatke o padu broja posjetitelja zbog pandemije – Louvre gubi 80% svojih posjetitelja, Tate očekuje samo 30 % od broja koji je imao prije pandemije, Uffizi je izgubio 12 milijuna eura ove godien, a Muzej Van Gogha morao je ograničiti broj posjetitelja na 200 osoba istovremeno. Predviđa se da će se na situaciju koja je bila prije pandemije vratiti tek za tri do četiri godine. 

 

U sklopu konferencije održana je i anketa koju su sudionici mogli ispuniti odabirom jednog od ponuđenih odgovora. Pitanje je bilo što se čini kao najvažnija potreba muzejskih posjetitelja. Najviše glasova osvojio je odgovor da je najvažnije da imaju doživljaj za pamćenje. Među ponuđenim odgovorima bila je i opcija da ostanu sigurni, što je potreba koja je postala naglašena i definitivno nezanemariva u vrijeme trenutne pandemije, a koja će možda promijeniti i načine poslovanja muzeja i nakon nje. Upravo je to jedan od razloga da se preispitaju vrijednosti i odgovori na pitanja koja su dosad muzejima bila sporedna. (Zrinka Marković)


 

Posljedice pandemije – Cranach za kruh

Savez američkih muzeja (American Alliance of Museums) ljetos je objavio rezultate istraživanja na osnovu kojeg su predvidjeli da će se oko 12 tisuća američkih muzeja morati zatvoriti zbog posljedica pandemije što prema riječima autora istraživanja predstavlja „razorni udarac za zajednice, ekonomiju, obrazovni sustav i kulturnu povijest zemlje“.

Gotovo svaki tjedan neka od američkih muzejskih kuća otpušta ili na čekanje šalje stotine djelatnika. Metropolitan je ljetos otpustio više od 350 ili gotovo četvrtinu svih zaposlenih. Kako bi se zaustavio proces rastakanja američkih muzeja Andrew Mellon fondacija iz New Yorka ovih je dana objavila da će gotovo 24 milijuna dolara razdijeliti pogođenim muzejima srednje veličine i onim manjima koji su najteže pogođeni krizom. Među prvima koji će dobiti pomoć u visini do 5,5 milijuna dolara su i neke od poznatih ustanova poput Muzeja suvremene umjetnosti iz Chicaga, Muzeja azijske umjetnosti iz San Francisca ili Brooklyn muzeja iz New Yorka. No, iako je riječ o velikim sredstvima čini se da je to kap u moru.

Tako je Brooklyn muzej, iako očekuje financijsku pomoć od Mellon fondacije, upravo prvi oglasio da će preko aukcijske kuće Christie’s u listopadu dati u prodaju dvanaest djela iz svoje kolekcije kako bi, kako pišu, „namakli sredstva za brigu o zbirkama“. Ravnateljica muzeja Anne Pasternak pojasnila je da muzej namjerava osnovati fond od 40 milijuna dolara kako bi osigurali kontinuiranu brigu što zapravo znači plaće za kustose, dokumentariste, restauratore i sve ostale koji rade na očuvanju i brizi za zbirke što je „jedna od najvažnijih funkcija muzeja“.

Među djelima ponuđenim na prodaju nalaze se i neka velika imena poput Lucasa Cranacha starijeg, Corota i Courbeta, za koja muzej očekuje utržiti oko 3,5 milijuna dolara. Još početkom godine ovakav potez izazvao bi neopisivo glasnu pobunu i prateće sankcije od strane Saveza američkih muzeja koji se godinama zalagao da se otpis i prodaja djela može provoditi samo u slučaju da se tim sredstvima financiraju nove akvizicije. Pod pritiskom pandemije Savez je u travnju morao promijeniti svoja pravila kako bi pomogao muzejima koji se dave u financijskoj krizi izazvanoj virusom te je na godinu dana dozvolio i prodaju muzejske građe za potrebe „brige o zbirkama“.

I dok jedan dio struke svjestan situacije hvali razmišljanje muzeja koji misli dugoročno kako bi očuvao radna mjesta i svoje postojanje, drugi opravdavajući ovaj potez dodaju da na svako umjetničko djelo u stalnome postavu u čuvaonicama se nalazi barem pet skrivenih tako da ne vide problem da se „viškom“ popravlja financijska situacija, dok treći izražavaju sućut ne mireći se s ovom novom praksom i strahujući da će djela završiti u privatnim zbirkama daleko od javnosti.

U svakome slučaju kad muzej Cranach starijeg mora mijenjati za kruh naš svagdašnji – nije dobro. Možemo se samo nadati da Savez američkih muzeja neće biti prisiljen ovu privremenu odluku koja je na snazi do travnja 2021. još jednom produljiti. (m.k.)


 

Fotografirao: Vanja Babić. Izvor: KONTEJNER

Touch Me festival – kozmopolitske kokoši ili kako postati koza

U prostoru Hale V Tehničkog muzeja Nikola Tesla od 17. rujna do 3. listopada 2020. godine održava se šesto izdanje trijenalnog Touch Me festivala Biroa suvremene umjetničke prakse – KONTEJNER. Ove godine, pod motom Dotičemo nove budućnosti!, kroz ispreplitanja istraživanja iz područja biotehnologije i genetičkog inženjerstva i novih poimanja suživota i odnosa čovjeka i ne-ljudskih živih bića, festival donosi radove renomiranih novomedijskih umjetnika, među kojima su i dobitnici Prixa Ars Electronica: Koen Vanmechelen (2013.), Maja Smrekar (2017.) i Marco Donnarumma (posebno priznanje, 2017.).

U sklopu festivalskog programa postavljene su dvije međunarodne izložbe: središnja izložba MARRIAGE OF STATES – Diplomatski brak ili zajednica između različitih živih sustava (kustosi: Jurij Krpan, Galerija Kapelica (SLO), Klara Petrović i Luja Šimunović, KONTEJNER) te izložba radova nastalih tijekom KONTEJNER-ovog sudjelovanja u EMAP-u (European Media Art Platform) Otvoreno – živa bića i njihove opasne veze (kustosice: Olga Majcen Linn i Tereza Teklić, KONTEJNER).

Biokulturna raznolikost i hibridnost teme su kojima se bavi belgijski umjetnik Koen Vanmechelen. Njegova instalacija Kokoš planetarne zajednice uključuje kokošinjac u kojem se pare odnosno križaju komercijalno uzgojena kokoš s 25. generacijom kokoši (Mechelse Hrvatica) uzgojene u međunarodno prepoznatom Projektu kozmopolitske kokoši (Cosmopolitan Chicken Project – CCP). Osim živih, izložene su i preparirane kokoši iz prethodnih generacija CCP-a. Još jedna „zvijezda“ festivala jest i Thomas Thwaites koji je 2015. godine otišao u švicarske Alpe živjeti kao koza uz pomoć protetičke konstrukcije rezultat čega je i knjiga GoatMan, podnaslovljena Odmor od bivanja čovjekom („zar ne bi bilo lijepo naprosto pobjeći od svega i postati koza koja slobodno luta i oslobođena je brige?“).

 

Fotografirao: Vanja Babić. Izvor: KONTEJNER

Na izložbi MARRIAGE OF STATES izložene su također i AI robotičke proteze nastale u suradnji umjetnika Marca Donnarumme i Ane Rajčević u sklopu ciklusa performansa i instalacija pod zajedničkim nazivom 7 konfiguracija. Proteze imaju ugrađene biomimetičke neuronske mreže što ima omogućava interakciju s okolinom bez izvanjskog uplitanja. Preispitivanje (prekoračenje) postavljanih granica odnosa čovjeka i životinje uz pomoć biotehnoloških alata teme su koje istražuju japanska umjetnica Ai Hasegawa (Želim roditi dupina...) i Slovenka Maja Smrekar (K-9_topologija: Cynomorpha).

U sklopu ove izložbe otvorena je i pop-up trgovina modnog brenda E.A. 1/1 S. V. gdje se mogu kupiti majice i donje rublje (The Lilies Series) s vezom inspiriranim botaničkim crtežima Pierre-Josepha Redoutea s početka 19. stoljeća i silikonskim aplikacijama koje sadrže hibridizirane organsko-mineralne pigmente.

Na katu Hale V postavljena je grupna izložba sedam radova nastalih od 2018. do 2020. godine unutar EMAP-ovog rezidencijalnog umjetničkog programa. Prije zagrebačke, radovi su bili predstavljeni u Dubrovniku na izložbi Karantena postavljenoj u Art radionici Lazareti. EMAP pored KONTEJNER-a okuplja još deset europskih kulturnih institucija i organizacija, a djeluje uz financijsku podršku EU-a i programa Kreativna Europa.

Na ovoj izložbi sintagma „opasne veze“ pokriva teme kako čovjekovog negativnog utjecaja na okoliš (Kat Austen, Neznanac drveću; Robertina Šebjanič i Gjino Šutić, aqua_forensic ) tako i približavanje ljudskog i biljnog organizma kroz biohakiranje (Quimera Rosa, Trans*Plant), interspecijsku komunikaciju čovjeka i biljki (umjetnički duo uh513, Onkraj ljudske percepcije) ili čovjeka i životinja (Daniela Mitterberger i Tiziano Derme, Oko drugoga III „O cvijeću“ – međuvrsna komunikacija između čovjeka i šišmiša) i slično.

 

Fotografirao: Vanja Babić. Izvor: KONTEJNER

Dan nakon otvaranja festivala, 18. rujna održani su razgovori s umjetnicima, a ostala popratna događanja uključuju filmski program Evolucija prolazi kroz želudac (kustosica: Mirna Belina, Sonic Acts (NL)), diskurzivni program COSMOCAFE – Razvijanje transnacionalnog paviljona ljudskih prava u okviru umjetničkog bijenala u Veneciji te program zvučnih performansa Re-imagine Europe (kustosica: Davorka Begović, KONTEJNER), inače financiraong kroz program Kreativna Europa EU-a. Recimo i to da međunarodni projekt Re-imagine Europe okuplja deset europskih kulturnih institucija, među kojima je KONTEJNER, a zagrebačkoj publici, uz svjetsku premjeru performansa već spomenutog Donnarumme, donosi i hvaljenu američku skladateljicu i glazbenicu Kali Malone, elektronički duet Miodraga Gladovića i Gideona Kiersa, viončelisticu Antheu Caddy i zvučnu intervenciju Hugoa Esquince.

Još dodajmo da su u sklopu Touch Me festivala organizirane i radionice za djecu pa će tako kolegice iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Renata Brezinščak i Petra Šparica, voditi radionice na temu simbioze 19. rujna i 3. listopada.

Ulaz na sve programe je besplatan. Radno vrijeme izložbi od ponedjeljka do petka od 14 do 20 sati, a subotom i nedjeljom od 12 do 20 sati. Svaki dan u 17 sati organizirano je vodstvo kroz izložbe. Za one koji ne mogu fizički posjetiti, u utorak, 29. rujna, u sklopu online događanja Mobilnost u kulturi, uživo iz Hale V Tehničkog muzeja Nikola Tesla održat će se vodstvo kroz izložbu radova iz mreže EMAP. (Ivona Marić)


 

Izvor: Muzej Moslavine Kutina

Nova izdanja – Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju

Krajem kolovoza promovirana je knjiga Slavice Moslavac Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju koja prezentira materijalnu i duhovnu ostavštinu Moslavine i šireg zavičaja, život u obiteljskim zadrugama, obrede i običaje kroz godinu, naslijeđenu baštinu iz prošlosti, ali i trajne vrijednosti koje su se održale danas usprkos informatizaciji, modernizaciji i novim tehnologijama.

Ova sveobuhvatna monografija objedinjava 40-godišnji terenski i istraživački rad, muzejsku obradu bogate etnološke zbirke Muzeja Moslavine Kutina i folklorističku djelatnost Slavice Moslavac, etnologinje, kustosice i dugogodišnje ravnateljice Muzeja. Na 340 stranica u boji predstavljen je kulturni i regionalni identitet Moslavine, Hrvatske Posavine, Bilogore, Banovine i Poilovlja, od graditeljske baštine i narodnih nošnji, pa sve do tradicionalnih glazbenih napjeva i folklornih tradicija.

U uvodnom dijelu autorica progovara o geografskim posebnostima moslavačkog kraja, zadružnom životu u seoskim domaćinstvima, ambijentima narodnog graditeljstva, moslavačkim tradicijskim kućama i graditeljskoj baštini Kutine, Lonjskog polja i Krapja te posebnostima kuća ivanićgradskog kraja. Kao vrijedno nasljeđe izdvaja dragulje kasnobarokne sakralne arhitekture, drvene kapelice sv. Fabijana i Sebastijana u Donjoj Gračenici te kapelicu sv. Martina u Janja Lipi, izgrađene u tradicijskom duhu u 18. stoljeća.

 

Gažvana podsuknja, Kutina. Izvor: Muzej Moslavine Kutina

Detaljnim analizama obuhvaćeni su izgled narodnih nošnji, tradicijskog oglavlja i nakita, uloga boja i motiva u moslavačkoj tradicijskoj odjeći, te posebnosti vezenih ornamenata. Predstavljena je ženska nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine koja se razlikuje od one u jugozapadnom dijelu svojom bjelinom i skromnim ukrasom na tekstilu, te izvedenim bijelim nitima u tehnikama iveranja, gažvanja, dupljanja i šlinganja. Žensku nošnju jugozapadnog dijela Moslavine odlikuje bogato ukrašavanje tekstila određenim geometrijskim (izlomljene crte, križići, zvjezdice, trokuti), animalnim (ptice, leptiri, pčele, pauni) ili vegetabilnim motivima (ruža, georgina, jaglac, ljubičica, potočnica, ljiljan). Autorica se osvrće i na dva tipa narodne nošnje Banije – stanovnika hrvatske nacionalnosti koja je vrlo slična nošnji Hrvatske Posavine i jugozapadne Moslavine, te stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti čiju žensku nošnju karakteriziraju jednostavan kroj i boja, najčešće bijela i crna, te karakteristična pregača s podkitom.

Poglavlje Folklorna glazba – Kad zasvira lane moje sadrži mnoštvo notnih i tekstualnih zapisa pjesama koje prate opisi tradicijskih plesova i kola s primjerom kinetograma, odnosno plesnog crtovlja. Također, zabilježeni su tradicijski instrumenti i društveni položaj svirača u Kutini. Knjiga završava poglavljima o moslavačkim narodnim vjerovanjima, predajama i legendama, čime je na zanimljiv način zaokružena cjelina koja čitateljima predočuje posebnosti identiteta Moslavine, Posavine, Banovine i zapadne Slavonije, odnosno kako Slavica Moslavac kaže „njezinoga šireg zavičaja“. U tom smislu ovo izdanje bogato raznovrsnim sadržajima, prikazima i etnografskim zapisima prostora i vremena može poslužiti kao bitan izvor informacija i inspiracija za daljnja istraživanja znanstvenicima, baštinskim stručnjacima i studentima, te svim ostalima zainteresiranim za tradicijsku kulturu Moslavine. (Ivan Guberina)

Nakladnik: Muzej Moslavine Kutina
Autorica: Slavica Moslavac
Urednica: Slavica Moslavac
Recenzenti: dr. sc. Tvrtko Zebec, Božica Brkan, prof., Ivica Ivanković, prof., Josip Forjan, prof., Tatjana Brlek, prof.
Tisak: Narodne novine, Zagreb
Grafička priprema: Željko Stublija
Naklada: 500 komada
ISBN 978-953-355- 7135-68-3


 

Mobilnost u kulturi – otvorene prijave

Povodom obilježavanja kraja Programa Kreativna Europa (2014-2020), Desk Kreativne Europe – Kultura otvorio je prijave za online događanje Mobilnost u kulturi koje će se održati 29. rujna 2020. Cilj eventa je ukazati na važnost programa mobilnosti u umjetničkom i kulturnom sektoru na razini Europe kao ključnog segmenta za unapređivanje profesionalnih kapaciteta, otvaranje novih mogućnosti umrežavanja, razvoj novih publika, te poticanje međukulturnog dijaloga i socijalne uključenosti.

Mobilnost je proces koji ne podrazumijeva samo fizičko kretanje, nego obuhvaća širi pojam prijenosa znanja, vještina, ideja, djela, kapitala, roba i usluga. Stoga je kroz program Kreativna Europa mobilnost tretirana kao jedan od glavnih prioriteta svih poziva te je razmatrana kroz višeslojne pristupe u kontekstu jačanja kapaciteta kulturnih djelatnika za rad na međunarodnoj razini, obrazovanja i poboljšanja profesionalnih vještina, pristupa novim tržištima i dosezanja šire publike, poticanja međukulturnog i međuvjerskog dijaloga, olakšavanja integracije izbjeglica, odnosno otvaranja komunikacijskih kanala među različitim kulturama i kulturnim izričajima.

Program započinje izlaganjem Mobilnost u europskom kontekstu koje će održati Cristina Farinha, nezavisna stručnjakinja za kulturu i kreativnu ekonomiju. Sudionicima će biti predstavljeni primjeri dobre prakse i projekti koji su koristeći mobilnost kao temu, alat ili formu dobili potporu Kreativne Europe: MADE IN: Crafts and Design Narratives (Muzej za umjetnost i obrt), Moving Beyond Inclusion (Hrvatski institut za pokret i ples), te projekt Magic Carpets (Kreativna agencija Lab 852).

Program zaokružuje dinamična intervenciju s terena i iskustvo mobilnosti iz prve ruke - kustosko vodstvo kroz radove producirane u sklopu europske mreže EMAP – European Media Art Platform izložene u Tehničkom muzeja Nikola Tesla u Zagrebu u sklopu Touch Me festivala.

Sudjelovanje je na događanju je besplatno , a za prijavu je potrebno ispuniti prijavni obrazac do 25. rujna 2020. Nakon prijave sudionici će na e-mail dobiti potvrdu i upute za online sudjelovanje. (I.G.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr