U Gradskom muzeju Sisak nedavno je otvorena izložba „Sisački mirovnjaci“ koja publici povijesni kontekst prve moderne mirovne misije Organizacije ujedinjenih naroda (UNEF 1956.-1967.), kao i životne i radne uvjete sudionika s područja Siska tijekom njihova boravka na Sinaju.
Važnost Sueskog kanala, otvorenog za promet 1869. godine, potvrđena je 1956. njegovom nacionalizacijom od strane egipatskih vlasti. Taj čin su vlade Velike Britanije i Francuske doživjele kao direktan napad na njihove strateške i ekonomske interese te su skovale tajni plan s vladom Izraela o zajedničkoj vojnoj operaciji kojim bi se vratila kontrola nad Kanalom anglofrancuskim snagama, svrgnula egipatska vlada na čelu s predsjednikom Naserom te neutralizirala sigurnosna prijetnja za Izrael iz pojasa Gaze i graničnih područja na Sinajskom poluotoku. Izraelske snage su brzim udarima neutralizirale egipatsku vojsku na Sinaju te okupirale pojas Gaze i cijeli Sinajski poluotok te došli nadomak Sueskog kanala. Time su anglofrancuske dobile opravdanje za svoju operaciju „osiguranja zone Kanala za nesmetan promet“ te su započele desante na ključne točke i zaposjele teren u širini 16 km na obje obale. Međutim, reakcije međunarodne javnosti na ovaj čin agresije su bile vrlo burne. Osude su došle od vlade SAD na čelu s predsjednikom Eisenhowerom, a Sovjetski premijer Nikita Hruščov čak je zaprijetio nuklearnim napadom na London i slanjem sovjetskih vojnika u Egipat.
1. studenog 1956. počelo je izvanredno zasjedanje Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) na kojem je rano ujutro sljedećeg dana izglasana rezoluciju 997 (ES-I) kojom se zahtijeva hitan prekid vatre između zaraćenih strana, njihovo povlačenje na početne pozicije i ponovno otvaranje Sueskog kanala za promet, kanadski državni tajnik za vanjske poslove Lester Pearson izložio je ideju o stvaranju međunarodnih mirovnih snaga koje bi se postavile između zaraćenih strana i održavale mir na granicama dok se iznalazi političko rješenje problema. Ideja je prihvaćena i odabrano je 12 država koje će poslati svoje vojnike u mirovnu misiju: Brazil, Danska, Finska, Indija, Indonezija, Kanada, Kolumbija, Norveška, Švedska i Jugoslavija. Tako su nastale prve mirovne snage UN-a (engl. peacekeeping force) koje su izašle na teren i zaposjele položaje na Sinajskom poluotoku te granici pojasa Gaze s Izraelom.
Ukupno je 14.265 pripadnika tadašnje Jugoslavenske Narodne Armije sudjelovalo u mirovnoj misiji UNEF-a kroz 22 kontingenta (smjene) u periodu od studenog 1956. do lipnja 1967. godine. Od tog broja nekoliko tisuća su bili Hrvati (prema grubim procjenama više od 4000).
Izložba „Sisački mirovnjaci“ osmišljena je kao kombinacija arhivskih fotografskih dokumenata s fotografijama i osobnim predmetima sudionika mirovne misije s područja Siska te dijelovima vojne opreme i naoružanja iz zbirke sisačkog Gradskog muzeja. Poseban dodatak čine makete vozila korištenih na Sinaju koje su izradili članovi Maketarskog kluba MAKS iz Siska.
Tijekom istraživanja i priprema za ovu izložbu jedan od primarnih ciljeva bio je pronaći sudionike mirovne misije UNEF iz Siska i okolice, obaviti razgovore s njima te tako prikupiti što je moguće više informacija „iz prve ruke“ o životnim i radnim uvjetima tijekom njihova boravka na Sinaju. U Katalogu izložbe iznesena su sjećanja i uspomene nekolicine „sisačkih mirovnjaka“ kao i poseban filatelistički osvrt na dio izloženih predmeta budući značajan dio čine prigodne omotnice, dopisnice i poštanske marke vezane uz dotičnu mirovnu misiju.
Izvori prikazanih arhivskih fotografija su fotoarhiva Organizacije Ujedinjenih Naroda, kanadski Library and Archive i izraelski Government Press Office dok je dio fotografija posuđen iz zbirki nekolicine lokalnih kolekcionara.
(mr.sc. Predrag Jelić, kustos Kulturno-povijesnog odjela Gradskog muzeja Sisak)
U izdanju Arheološkog muzeja Istre u Puli krajem prosinca 2023. godine javnosti je predstavljen e-katalog U potrazi za zaboravljenom knjigom – Izložba hrvatskih muzejskih i galerijskih knjižnica. Elektronička publikacija predstavlja sadržajno-vizualni ogled istoimenog projekta održanog u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu povodom Mjeseca hrvatske knjige 2022. i nudi prikaz profesionalnog rada i suradnje knjižničara ujedinjenih u Komisiji za muzejske i galerijske knjižnice Hrvatskoga knjižničarskog društva kojim se nastavlja dijalog o vrijednostima i mogućnostima interdisciplinarnog polja muzejskog knjižničarstva.
Sadržaj publikacije prezentira jedanaest hrvatskih muzejskih i galerijskih knjižnica koje su, unutar promocije čitanja i učenja te komunikacije pisane kulturne baštine, javnosti prikazale odabrane segmente svojih knjižničnih fondova. U katalogu se formom priče oslikava glavna tema izložbe U potrazi za zaboravljenom knjigom – potraga za objektima neprocjenjive vrijednosti pisane kulturne baštine čuvanima unutar raritetnih fondova muzejskih knjižnica, a s ciljem da služe kao podsjetnik novim generacijama o njihovoj važnosti za dokumentiranje, istraživanje i komuniciranje povijesti, kulture, znanosti i umjetnosti.
U katalogu su zastupljene muzejske i galerijske knjižnice u sastavu svojih matičnih institucija: Arheološkog muzeja Istre u Puli, Arheološkog muzeja Zadar, Gradskog muzeja Vinkovci, Gradskog muzeja Vukovar, Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, Hrvatskoga školskog muzeja u Zagrebu, Muzeja Slavonije u Osijeku, Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu i Zavičajnog muzeja Našice.
Svaka je knjižnica u katalogu predstavila svoju povijest, djelokrug rada i svoje specifičnosti te izbor građe iz čuvaonica svojega fonda. Odabrane publikacije, koje su kao muzejski artefakti bile prezentirane na izložbi, u katalogu se predstavljaju i putem priča o njihovom životnom putu kao i važnosti tematike koju predstavljaju te iz „zaborava“ vade sjećanja na prošla vremena, trajno zacrtana na listovima papira.
Iz raznovrsne sadržajne ponude kataloga izdvajamo nekoliko detalja. Pedagoška knjižnica Davorina Trstenjaka Hrvatskoga školskog muzeja predstavila je dječju publikaciju pod naslovom Janko Raščupanko izdanu 1925. u Zagrebu koja je postala dijelom prve dječje lektire u međuraću. Ovo izdanje je prvo hrvatsko izdanje poznate njemačke slikovnice Struwwelpeter kao najpopularnije njemačke slikovnice, po mnogima i prve prave slikovnice, koja je unatoč brojnim oponašanjima kasnijih autora ostala fenomen za sebe.
Knjižnica Arheološkog muzeja Istre u Puli donosi priču o knjizi autora Pietra Kandlera pod naslovom Cenni al forestiero che visita Pola izdane u Trstu 1845. godine. Osim same vrijednosti ovog izdanja kao prvoga turističkog vodiča po Puli, jedinstvenost primjerku koji posjeduje knjižnica daje i u knjizi sadržan rukopis njezinoga tadašnjeg vlasnika koji ju je koristio za unos svojih opažanja o gradu tijekom 1885. godine. Knjižnica Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu predstavila je iz svog fonda primjerak znamenite Darwinove knjige O podrijetlu vrsta. Monografija potječe iz privatne knjižnice čuvenoga hrvatskog zoologa Spiridiona Brusine koju je, nakon njegove smrti, Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada otkupila za knjižnicu Narodnoga zoološkog muzeja. Na naslovnoj stranici uočljivi su rukopisni ex libris S. Brusine te rukopisna bilješka napisana drvenom bojicom crvene boje: "Prvo orig. izdanje 24. XI. 1859.".
Zavičajni muzej Našice predstavlja najstariju sačuvanu knjigu u Knjižnici Pejačević Neues Adeliches Wappenwerk iz 1809. koja bilježi grafičke prikaze grbova europskog i hrvatskog plemstva te crkvenih dostojanstvenika. Riječ je o najstarijoj sačuvanoj knjizi u našičkom fondu i predstavlja raritetan primjerak „stare knjige“ koja je izvorno pripadala Julijanu grofu Pejačeviću (1833. – 1906.), o čemu svjedoči njegov pečat monograma na naslovnici knjige. Njezin sadržaj svjedoči o povijesti i pripadnosti određenom kulturnom krugu, što naglašava važnost očuvanja i predstavljanja knjige kao preduvjeta za njegovanje vlastitog identiteta.
E-katalog donosi i tekstove o povijesti osnivanja i rada Komisije za muzejske i galerijske knjižnice Hrvatskoga knjižničarskoga društva. Ističu se izložbeni i izdavački projekti te aktivnosti ostvarene unutar strategije razvoja specijalnih knjižnica, a u cilju javnog zagovaranja, promidžbe i afirmacije knjižnica i njihovih fondova te promoviranje vrijednosti i potencijala knjižničarske struke u javnosti.
E-katalog izložbenog projekta U potrazi za zaboravljenom knjigom zaokružio je zaseban dio programskih aktivnosti vezanih za oblikovanje proizvoda elektroničkog nakladništva putem kojega se željelo unutar digitalnog okružja nastaviti komunicirati projektni i izložbeni sadržaj.
Svi sudionici izrade ove publikacije nadaju se da će čitatelji kroz predstavljene priče o knjigama, knjižnicama i knjižničarima doživjeti živopisnu sliku muzejskoga knjižničarstva te međusobne veze koje njihov odnos čine unikatnim.
U svojoj nakani da podiže svijest o značaju i vrijednostima kulturne baštine te da odgovori na pitanje zašto je pisana kulturna baština važna, ova e-publikacija namijenjena je svima, posebice štovateljima knjige i pisane riječi te onima koji će, čitajući ovaj katalog, to tek postati.
U potrazi za zaboravljenom knjigom : izložba o pisanoj baštini iz čuvaonica
hrvatskih muzejskih i galerijskih knjižnica : Tehnički muzej Nikola Tesla u
Zagrebu, 11. studenoga – 31. prosinca 2022. povodom Mjeseca hrvatske knjige
2022. godine : [Elektronička građa] / [urednice Adriana Gri Štorga, Kristina
Kalanj, Indira Šamec Flaschar ; autorice tekstova i kataloških jedinica Lana
Bartolović… [et al.] ; fotografije Fredy Fijačko… [et al.].- Pula : Arheološki
muzej Istre, 2023.- 42 str. : ilustr.
ISBN 978-9538082-71-9
E-katalog izložbe: http://www.ami-pula.hr/uploads/media/U_potrazi_za_zaboravljenom_knjigom.pdf
(Kristina Kalanj, Indira Šamec Flaschar, Adriana Gri Štorga)
Izvor: Dvor Veliki Tabor
Izložba – „Veliki Tabor uoči i za vrijeme Drugoga svjetskog rata“
U Dvoru Veliki Tabor u prosincu je otvorena izložba „Veliki Tabor uoči i za vrijeme Drugoga svjetskog rata“ koja javnosti predstavlja povijest dvorca, njegovu namjenu i korisnike od 1938. do 1945. godine, u razdoblju kada dvorac prestaje biti privatnim vlasništvom poznatog slikara Otona Ivekovića pa sve do završetka Drugoga svjetskog rata za čijeg su ga trajanja istovremeno koristili časne sestre i partizani.
Postav izložbe posjetitelje vodi u turbulentno razdoblje Drugog svjetskog rata u kojem su Velikim Taborom upravljale časne sestre Družbe Kćeri Milosrđa Trećeg reda sv. Franje iz Blata na Korčuli, koje su se u dvorac doselile u kolovozu 1938. godine nakon što je Otonov sin Tomislav Iveković prodao Veliki Tabor Banskoj upravi Savske banovine. Nakon njihova dolaska, Veliki Tabor počinju koristiti ferijalne kolonije, a časne su sestre skrbile o djeci koja su dolazila na jednomjesečni ili dvomjesečni boravak. U vrijeme rata, u dvorcu je bio smješten državni dječji dom, a časne su se sestre brinule o ratnoj siročadi. Odlukom Ministarstva prosvjete NDH u Velikom je Taboru u kolovozu 1944. godine otvorena i osnovna škola s četiri razreda, pod upravom škole u Desiniću.
Dvorac istovremeno postaje poprištem aktivnosti boraca Narodnooslobodilačkog rata. Partizani su se kretali i djelovali u njegovoj neposrednoj blizini, a često su koristili i unutrašnjost Velikog Tabora. Ovdje je 2. studenoga 1943. osnovana Desinićka partizanska četa, a iz svjedočanstava sudionika događanja znade se da su partizani odlazili u Veliki Tabor kako bi se odmorili i oporavili od bitaka. Koliko je poznato, partizani su također koristili dvorac za tajne sastanke te čuvanje vojnih zaliha. Kada su u prvoj polovici 1944. čvrsto držali Desinić u svojim rukama, na sebe su preuzeli brigu o ratnoj siročadi i časnim sestrama.
Na izložbi se može razgledati 40 eksponata. Izložene su razglednice, fotografije, časopisi, knjige, oružje, vojna oprema, spomen-ploča kao i drugi predmeti koji svjedoče o životu u Velikom Taboru u tome razdoblju, poput kožne dječje cipelice pronađene 2007. godine na trećem katu palasa za vrijeme radova na obnovi Velikog Tabora koja je vjerojatno pripadala nekom od brojne djece koja su između 1938. i 1945. godine bila smještena u dvorcu.
Izvor: Dvor Veliki Tabor
Posjetitelji mogu vidjeti brojne kirurške instrumente (retraktor za rane, iglodržač, kiruršku hvataljku i pinceta) kao i drugu medicinsku opremu (mikroskop s kutijom te instrumente za cistoskopiju s kutijom) koje je za Zavičajni muzej u Velikom Taboru pribavio Josip Štimac. Njima je prezentirao partizansku bolnicu koja je u Desiniću djelovala u prvoj polovini 1944. godine. Među fotografijama se izdvajaju dvije snimke na kojima se vide istaknuti zagorski partizani kako stoje podno Velikog Tabora, te jedna koja prikazuje tadašnjeg upravitelja dvora, vinagorskog župnika Ivana Vukinu i časne sestre na galeriji Velikog Tabora.
Na ovoj su izložbi također prezentirani rezultati istraživanja koje je autorica izložbe provela u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Na panoima na engleskom i hrvatskom jeziku te na videoprezentaciji prikazane su reprodukcije mnogobrojnih fotografija i dokumenata poput troškovnika i opisa radova koji su u tom razdoblju vršeni prilikom obnove Velikog Tabora.
Autorica izložbe je viša kustosica i voditeljica Dvora Veliki Tabor, povjesničarka Renata Dečman.
Izložba ostaje otvorena do 10. studenoga 2024. godine.
Informatica Museologica 55/2024 – poziv za slanje priloga
Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba objavio je poziv autoricama i autorima za prijavu priloga za idući broj časopisa Informatica Museologica 55/2024 čija je tema „Donatori/donatorice, osobe bez kojih bi muzeji bili siromašniji“.
Premda muzejski predmeti stižu u muzeje na različite načine – bilo otkupom, terenskim radom i istraživanjima, darovanjem – mnogi bi muzeji danas na prvo mjesto rangirali upravo darovanja. Mogla bi se napraviti poduža lista donatora muzeja i to od pojave prvih muzeja na ovom teritoriju.
Tko su donatori, koji su njihovi motivi koji ih potiču da ponekad, svoje godinama skupljane kolekcije daruju muzejima, postavljaju li pri tome uvjete koje muzej mora osigurati te kako kasnije donator ili njegova obitelj mogu kontrolirati zbirku. Ovaj broj časopisa pokušao bi donijeti oba pogleda na tu tematiku – iz vizure samih donatora, ali i muzeja koji su te donacije željeli i na kraju i prihvatili, i uz koje uvjete.
Za većinu muzeja primanje donacija relativno je jednostavan postupak. Osoba koja daruje predmete sklapa darovni ugovor kojim se vlasništvo prenosi s donatora na Muzej. Jedno od kompliciranijih pitanje danas, je jesu li autorska prava (pravo na reprodukciju umjetničkog djela ili neke druge oblike komercijalnog korištenja) uključena u donaciju ili ne.
Javlja se još cijeli niz dodatnih pitanja. S obzirom da je muzejska zajednica tijekom protekla dva desetljeća sve više suočena s kritičkim pitanjima vezanim uz stvaranje zbirki i upravljanju na odgovoran način, prilikom prihvaćanja donacije sve se više javljuju pitanja opravdanosti prihvaćanja cjelovitih donacija, jer ponekad dolazi i do dupliranja predmeta i preuzimanja predmeta nesigurne provenijencije. Osim toga, čimbenici koji mogu dovesti u pitanje prihvaćanje predmeta su i problemi s nedostatkom prostora u muzejskim čuvaonicama, ali i pitanjem koliko su ti darovani predmeti doista potencijal za istraživačku, izložbenu i sve ostale oblike muzejske djelatnosti.
Tijekom nekoliko proteklih desetljeća u muzeološkoj literaturi objavljivani su stručni i znanstveni prilozi o odgovornom sabiranju i aktivnom stvaranju zbirki i upravljanju na odgovoran način. Pojavila su se brojna kritička pitanja, ali i zaključak da je politika sabiranja muzejske građe koristan i nezaobilazan dokument koji bi mogao pomoći upravo kod savladavanja tih problema.
S druge strane, rijetko smo ili uopće nismo upoznati s okolnostima ili problemima s kojima se susreću donatori, pa bi nam bilo važno čuti i njihovo iskustvo.
Pored teme broja u uobičajenim rubrikama Riječ je o...; Iz muzejske teorije i prakse; Iz dokumentacijskih fondova MDC-a; Pogledi, iskustva, događaji; Info; Reagiranja nastavit ćemo informirati naše čitatelje o zanimljivim i aktualnim događanjima iz svijeta hrvatskih i svjetskih muzeja.
Časopis Informatica Museologica je namijenjen stručnoj muzejskoj zajednici, postdiplomantima, studentima, učenicima, istraživačima i znanstvenicima, novinarima, kolekcionarima, ljubiteljima i proučavateljima umjetnosti, povijesti, arheologije, etnologije, tehničkih znanosti, numizmatike i drugih muzeologiji srodnih znanosti te svim drugim zainteresiranim korisnicima.
Izlazi u nakladi od 300 primjeraka, na hrvatskom jeziku, sa sažecima tekstova na engleskome. Objavljuje se i na portalu 'Hrčak' stručnih i znanstvenih priloga u Republici Hrvatskoj gdje je u posljednjih osam godina (od 2015.) zabilježeno 1.844.105 posjeta (datum: 3. siječnja 2024.)
(Lada Dražin-Trbuljak)
Broj časopisa IM 55 (2024) treba izaći u prosincu 2024. godine.
Rok za slanje priloga je 1. srpanj 2024.
E-mail adresa urednice Lade Dražin-Trbuljak: ldrazin@mdc.hr
Upute suradnicima
Više o časopisu Informatica Museologica i Arhiva starih brojeva
Čitajte Informaticu Museologicu na Hrčku! (pruzmite članke u .pdf formatu)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr