U Hrvatskom športskom muzeju otvorena je prva povremena izložba od otvorenja stalnog postava krajem siječnja. U povodu Svjetskog prvenstva u nogometu u SAD-u, Meksiku i Kanadi, do 30. lipnja traje izložba „Od prvenstva do prvenstva: albumi sličica i hrvatski nogometni velikani (1974.–2022.)“, koja predstavlja albume samoljepivih sličica sa svjetskih nogometnih prvenstava.
Suorganizator izložbe je Udruga sakupljača sličica Hrvatske - Imam-Imam-Nemam, čiji članovi su izložili albume iz svojih privatnih kolekcija. Riječ je o izdanjima koja obuhvaćaju razdoblje od 1974. do 1990. kad su hrvatski nogometaši na SP-ima bili članovi reprezentacije Jugoslavije, te od 1998. otkad Hrvatska samostalno nastupa na SP-ima, sve do posljednjeg Mundiala 2022. godine. Kao nacionalna muzejska ustanova zadužena za očuvanje i predstavljanje najvrjednije hrvatske sportske baštine, Muzej izložbom albuma sličica podsjeća na najveće uspjehe hrvatskoga sporta, u koje ulaze i rezultati hrvatske nogometne reprezentacije na, po mišljenju mnogih, najvećeg globalnog događaja koji nadilazi sportske okvire.
Izloženi albumi i sličice svjedoče o povijesti nogometa, razvoju sportskih natjecanja i kolektivnoj memoriji generacija navijača i kolekcionara. Izdanja su to koja i vizualnim prikazom i dizajnom odražavaju i mijene u percepciji nogometa kao najmasovnijeg timskog sporta, te njegove uloge najvažnije sporedne, a u vrijeme Mundiala i jedine važne stvari na svijetu.
Hobi skupljanja sličica nogometaša postoji otkad je svjetskih prvenstava, bilo ih je i na prvima još 30-ih godina 20. stoljeća. No, veće razmjere i popularnost stekao je od 1960. kad su braća Benito i Giuseppe Panini u Modeni u Italiji osnovali tvrtku Panini, nakon što su uspješno prodali milijune sličica preostale od jedne milanske tvrtke. Panini je uveo i inovaciju - umjesto nanošenja ljepila na papir i lijepljenja u album, sličicama su već u proizvodnji nanijeli ljepljiv sloj koji se jednostavno skinuo s podloge i sličica (tal. figurina) se lako zalijepila u album. Braća su ubrzo izdala i prvi autorski album Calciatori (Nogometaši) s talijanskim igračima i "stickermanija" je krenula, da bi postala i do sad ostala planetarni fenomen.
Pravi globalni uzlet uslijedio je 1970. kad je Panini, u suradnji sa Svjetskom nogometnom federacijom FIFA izdao prvi službeni album za Svjetsko prvenstvo u Meksiku. Na prostoru Hrvatske i tadašnje Jugoslavije Paninijevi albumi pojavljuju se tijekom 1970-ih i 1980-ih godina i kad se čini da sličice skupljaju "svi". Aktivnost se širi i na razmjene sličica u školama, na igralištima i drugim javnim mjestima. Kolekcionari, sakupljači, hobisti osobito se intenziviraju svake četiri godine uoči SP-a, svaki put okupljajući i nove pripadnike.
Važno je istaknuti da nije riječ (samo) o zabavi za djecu, naprotiv, u skupljanje su najviše uključene mlađe i srednje generacije, zaposleni pojedinci, i muškarci i žene. Razvojem interneta i društvenih mreža sakupljaštvo je steklo i nova tržišta i otkrilo nove alate za razmjenu. Tijekom pandemije COVID-19 skupljanje je doživjelo novi zamah jer su se mnogi vratili "zaboravljenom" hobiju iz djetinjstva, pa je i broj kolekcionara u svijetu porastao, a s njim i potražnja za rijetkim sličicama, kojima je cijena "skočila" do vrlo visokih iznosa. Danas pojedine sličice i kartice na aukcijama postižu iznimne cijene, pa je tako jedna rijetka kartica Lionela Messija prodana za čak 1,5 milijuna američkih dolara.
Sličice igrača u albumima u muzejskom okruženju nisu samo predmet razmjene među kolekcionarima niti isključivo dobro čija vrijednost raste zbog potražnje, već dio kulturne baštine. U muzeju one dobivaju dodatnu dokumentarnu i kulturnu vrijednost, postaju slika vremena koja potiče emotivna sjećanja na pojedina prvenstva. Malene dimenzijama, ali velike po uspomenama koje čuvaju, sličice igrača i desetljećima nakon što su 'objesili kopačke o klin', dio su osobnog i kolektivnog sjećanja. Poput fotografija u obiteljskim albumima, prizori i lica na stranicama nogometnih albuma bude sentimente i često govore više od riječi.
Izložba je otvorena do utorka 30. lipnja.
Mreža europskih muzejskih organizacija (NEMO) nedavno je organizirala mrežni seminar o kibernetičkoj sigurnosti u kulturnim ustanovama, koja u vremenu brzih promjena u digitalnom svijetu i golemog širenja umjetne inteligencije (UI-ja) postaje sve veći problem s kojim se muzeji trebaju što prije naučiti nositi.
Predavačice Natalie Fransen i Pascale Stomp, savjetnice iz nizozemskog Instituta za kulturu i digitalnu preobrazbu (DEN), na početku seminara postavile su sudionicima dva pitanja o kibernetičkoj sigurnosti u njihovim ustanovama. Iz odgovora se vidi da su se u protekloj godini kulturne ustanove najviše susretale s internetskom krađom podataka (phishingom) (21 %) i zlonamjernim softverom (malwareom) ili virusima (16 %) te da su im najveći izazovi svijest i znanje zaposlenika (41 %), financijski proračun (28 %) te tehnička sigurnost (27 %).
Ustanove u kulturnom sektoru postale su laka meta napada, stoga kibernetička sigurnost treba biti njihov strateški prioritet, a ne samo nešto čime se bave stručnjaci za informacijske tehnologije. U nedavnim napadima poput pljačke dragulja u Louvreu ili kibernetičkog napada na Galerije Uffizi, koji je zbog provale u sigurnosne sustave izgledao kao priprema za fizičku provalu, pokazalo se da su muzeji opremljeni zastarjelom računalnom podrškom, imaju rupe u računalnoj sigurnosti i nesigurne lozinke, pa osim što su ranjivi u fizičkom svijetu, ranjivi su i u digitalnome, a oba su međusobno povezana. Ni manji muzeji nisu napadačima ništa manje privlačni. Primjerice, nizozemski Veenkoloniaal Museum doživio je početkom 2026. godine napad ucjenjivačkim softverom (ransomwareom), kojim su hakeri tražili isplatu za ukradene administrativne dokumente i osobne podatke, no muzej je odbio pregovarati jer je, nasreću, imao papirnate sigurnosne kopije dokumenata, zbog čega je izgubio samo tjedan dana odrađenog posla.
Razvoj umjetne inteligencije dosegnuo je neslućene razmjere bez naznake usporavanja, što znači da su i dosadašnja sigurnosna rješenja postala u najmanju ruku upitna. Sve što se razvije radi sigurnosti, UI zapravo može razbiti, čak do te mjere da je tvrtka Anthropic obustavila objavu svojeg UI modela Claude Mythos iz travnja ove godine jer je procijenjeno da bi taj čin predstavljao preveliku prijetnju, s obzirom na to da Mythos može samostalno pronaći skrivene sigurnosne slabosti u gotovo svim velikim operativnim sustavima i preglednicima. Umjesto toga pokrenut je projekt Glasswing koji združuje dvanaest tehnoloških tvrtki radi popravljanja ranjivosti kritične programske infrastrukture prije no što ih napadači pronađu. Među uključenim tvrtkama su Google, Microsoft i CrowdStrike, a Anthropic je uložio 100 milijuna dolara isključivo u obranu, našavši dosad, s pomoću Mythos Previewa, već tisuće primjera ranjivosti visokog stupnja ozbiljnosti.
Umjetna inteligencija postojeće je kibernetičke napade ubrzala i učinila opasnijima, omogućujući stvaranje lažnih identiteta i digitalno krivotvorenog sadržaja (deepfake), automatsko prevođenje lažnih e-poruka na bilo koji jezik, curenje podataka i dr., s mogućim golemim gubitcima podataka i novčanim štetama. Tijekom 2025. godine porast UI napada uvećan je za 89 %, dok se za tekuću godinu očekuje još veći porast. Zbog toga, naglašavaju predavačice, važno je da se zaposlenici ne koriste mrežnim UI alatima poput ChatGPT-a bez znanja informacijskih stručnjaka zaduženih za kibernetičku sigurnost u ustanovi i bez jasne politike upotrebe UI-ja koje se svi zaposlenici trebaju pridržavati, dajući pritom savjete kako napisati takav dokument. Upozorile su da se i bez znanja može prekršiti europska Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) ako se u UI alatu upotrijebe dokumenti s osjetljivim osobnim podatcima. Nužno je stoga jasno utvrditi koji su UI alati dopušteni u ustanovi, za koju namjenu i s primjenom kojih podataka, te da svatko u ustanovi zna što učiniti ako nešto pođe po zlu.
Da bi se kulturne ustanove mogle nositi s kibernetičkim prijetnjama novog doba, iz DEN-a preporučuju četiri koraka za otpornost i prilagodbu. Muzeji tako prvo moraju odrediti svoje „dragulje“ – sustave, procese i/ili informacije koje su im najvažnije, tj. bez kojih ustanova ne može funkcionirati (npr. sustavi za prodaju ulaznica, kontrolu mikroklime, mrežne stranice itd.). Nakon određivanja prioriteta potrebno je provesti analizu rizika i utjecaja. Kibernetički rizici uključuju internetsku krađu podataka ili phishing, lažne e-poruke i stranice za prijavu/pristup, ransomware, krađu lozinki, prijevare koje izgledaju kao nalozi ravnatelja, zloupotrebu računa dobavljača i dr. Osim vrste prijetnji treba odrediti izglednost napada (slabo ili vrlo izgledan) te koliki će on imati utjecaj (slab ili velik), pa prema tomu odlučiti o hitnom djelovanju ili nadziranju. Treći su korak sigurnosne kontrole koje obuhvaćaju upravljanje, politike, IT sigurnost i obuku, a dobri su primjeri mjera višestruka provjera autentičnosti, izrada i provjera sigurnosnih kopija, provedba ažuriranja, ograničavanje prava pristupa, obuka o phishingu te izrada procedure u slučaju incidenta. U posljednjem, četvrtom koraku potrebno je nastaviti s praćenjem i poboljšanjima jer je kibernetička sigurnost trajni proces – potrebno je shvatiti važnost i redovito prakticirati kulturu izvještavanja o slučajevima koji su se dogodili (umjesto prikrivanja), provesti realnu procjenu učinjenoga i na temelju toga provesti poboljšanja.
Predavačice su istaknule da ustanove već sutra mogu započeti na polju sigurnosti uvođenjem višestruke provjere autentičnosti za sustave koji su im kritično važni, zakazivanjem testiranja sigurnosnog kopiranja (da bi se provjerilo funkcionira li ono zaista), pregledom svih sustava i dobavljača, određivanjem i popisivanjem kontakata u slučaju incidenta (po mogućnosti čuvati taj popis u papirnatom obliku jer tijekom napada najvjerojatnije neće biti dostupan ako se nalazi na pogođenom računalu) te dijeljenjem konkretnih savjeta u slučaju prijetnje od internetske krađe podataka ili sumnjivih e-poruka kako bi se podignula svijest o mogućim prijetnjama među svim zaposlenicima.
I na kraju, umjetna inteligencija ne mora biti samo prijetnja, već može biti i saveznik, s obzirom na to da UI alati za otkrivanje mogu upozoriti na neobične aktivnosti prije nego što se stvarni napad dogodi. UI također filtrira 99,9 % neželjene pošte, phishinga i zlonamjernog softvera, a višestruka provjera autentičnosti sprečava više od 99 % napada na račune. Snažni UI alati za sigurnost već su ugrađeni u Microsoft 365 i Google Workspace, a jasne smjernice za zaposlenike važne su jednako kao i tehnologija kojom se koriste. Važno je da djelatnici znaju koji su alati odobreni za upotrebu, kako prijaviti sumnjive aktivnosti i komu se obratiti ako se incident dogodi.
Kibernetička sigurnost neizostavan je dio svakodnevice računalnih korisnika, pa je krajnji trenutak da primijenimo savjete prije nego što se „upecamo“ na nešto s negativnim posljedicama.
(Tea Rihtar Jurić i Dunja Vranešević)
Izvor: Gradski muzej Vinkovci
Gradski muzej Vinkovci – prapovijest skrivena ispod suvremenog grada
Izložba Slojevi zaboravljenog vremena. Vučedolsko naselje na telu Tržnica u Vinkovcima otvorena je 14. svibnja 2026. u Gradskom muzeju Vinkovci povodom Međunarodnog dana muzeja i obilježavanja 80. obljetnice Gradskog muzeja Vinkovci. Izložba otvara pogled u duboku prapovijest Vinkovaca – naselja koje se razvijalo na iznimno povoljnom geografskom položaju uz rijeku Bosut. Upravo su ti uvjeti omogućili nastanak i dugotrajan kontinuitet naseljavanja, čiji se tragovi danas prepoznaju u slojevima skrivenima ispod suvremenoga grada – „grad ispod grada“.
U središtu izložbe nalazi se vučedolsko naselje na telu Tržnica. Unatoč njegovoj važnosti i opsežnim istraživanjima provedenima tijekom druge polovice 20. stoljeća, velik dio građe s ključnih istraživanja, osobito onih na položaju Hotela Slavonija, nikada nije u potpunosti objavljen ni sustavno interpretiran.
Upravo ta činjenica bila je jedan od glavnih poticaja za nastanak ove izložbe. Njezinu okosnicu čini iznimno vrijedna crtačka dokumentacija arheološkog materijala, pokojnog kolege Krešimira Rončevića, nastala tijekom istraživanja Hotela Slavonija – niz preciznih tabli koje omogućuju detaljan uvid u keramičku proizvodnju i svakodnevni život vučedolskih zajednica. Ti crteži, od kojih se neki ovdje po prvi put predstavljaju javnosti, ne služe samo kao dokumentacija, nego i kao temelj za nova čitanja i interpretacije.
Arheološka istraživanja na području današnjega grada otkrila su složenu strukturu naselja. Na položajima poput Hotela Slavonija, Jugobanke, Zvijezde i Na-me dokumentirani su ostaci kuća, ognjišta, jama i brojnih predmeta svakodnevnoga života. Naselje se prostiralo na više položaja – na telu Tržnica i na Ervenici – koji su činili povezanu, ali unutarnje raščlanjenu cjelinu. Takva organizacija prostora upućuje na složene društvene odnose, specijalizirane aktivnosti i jasno definiranu strukturu zajednice.
Izvor: Gradski muzej Vinkovci
Izložba smješta Vinkovce i u širi krajolik vučedolske kulture, u kojemu su naselja bila povezana u mrežu komunikacije, razmjene i zajedničkih kulturnih obrazaca. Materijalna kultura, osobito keramički predmeti i nalazi povezani s metalurgijom, svjedoči o naprednom tehnološkom znanju, ali i o kolektivnom identitetu i simboličkim praksama tih zajednica.
Kao vrijedan pokazatelj bogatstva i raznolikosti materijalne kulture vučedolskih zajednica s položaja tel Tržnica i Ervenica, na izložbi je predstavljena 41 posuda različite funkcionalne namjene. Izložbu dodatno upotpunjuju ulomci posuda ukrašeni raznolikim dekorativnim motivima, koji odražavaju razvijeno lončarsko umijeće i visoku razinu tehnološkog znanja, kao i žrtvenici i idoli, koji pružaju uvid u svakodnevni život te složen simbolički svijet vučedolskih zajednica.
Među najzanimljivijim predmetima ističu se kalupi za lijevanje bakrenih sjekira i sopalji, koji upućuju na razvijenu metaluršku djelatnost, dok utezi za tkalačke stanove i pršljenci za vretena ukazuju na važnost tekstilne proizvodnje u gospodarskom i društvenom životu zajednice.
Kroz spoj arheoloških nalaza, crteža i suvremenih interpretacija, izložba poziva posjetitelje da zavire „između slojeva“ – ondje gdje se isprepliću prostor, društvo i značenje. Istodobno podsjeća da je razumijevanje prošlosti uvijek otvoren proces, u kojem i stara, neobjavljena građa može dobiti novo značenje i postati ključ za njezino tumačenje.
Izložba reflektira i vlastitu muzejsku povijest: podsjeća na ranije izložbe i kataloške projekte koji su Vinkovce uveli u „svijet arheologije“, od 1970-ih do danas, i pokazuje kako se slika o istom naselju nadograđuje novim istraživanjima i interpretacijama. Stoga izložba „Slojevi zaboravljenog vremena“ nije samo priča o jednom vučedolskom naselju, nego i o tome kako arheologija, muzeji i publika zajedno obnavljaju vezu s najstarijim slojevima grada.
Autorice izložbe i dvojezične publikacije su Maja Krznarić Škrivanko iz Gradskog muzeja Vinkovci, Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu i Ina Miloglav s Odsjeka za arheologiju, Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Organizator izložbe je Gradski muzej Vinkovci, a suorganizatori su Arheološki muzej u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Izložbu i publikaciju prate izvrsne ilustracije Martine Rončević, crteži Vesne Režić te karte Jelene Boras.
Izložba i publikacija financirane su sredstvima Grada Vinkovaca, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Gradskog muzeja Vinkovci, Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Izložba Slojevi zaboravljenog vremena. Vučedolsko naselje na telu Tržnica u Vinkovcima ostaje otvorena do 21. rujna 2026.
(M. Krznarić Škrivanko, J. Balen, I. Miloglav)
Izvor: Muzej „Staro selo“ Kumrovec
Fotomonografija – Križevi krajputaši i kapelice poklonci
Početkom 2026. godine u izložbeno-galerijskom prostoru Muzeja „Staro selo“ Kumrovec promovirana je fotomonografija Križevi krajputaši i kapelice poklonci područja župa Tuhelj, Zagorska Sela i Poljana Sutlanska (2025.) muzejske savjetnice Tatjane Brlek.
Radi se o drugom dopunjenom i izmijenjenom izdanju kataloga istoimene izložbe Križevi krajputaši i kapelice poklonci Kumrovca i okolice (2023.) u kojemu su prvotno objavljeni rezultati njezina višegodišnjeg terenskog istraživanja i dokumentiranja pučke sakralne umjetnosti na otvorenom. Fotomonografija je nadopunjena novim podacima i bogatom fotodokumentarnom građom s područja župa Tuhelj, Zagorska Sela i Poljana Sutlanska te obuhvaća 38 sela u kojima je evidentirano 59 raspela i 20 kapelica.
Osim što je svojim istraživanjem nastojala prikupiti građu koja svjedoči o mjestima i vizualnom identitetu pučke sakralne arhitekture, popisati njihove naručitelje, identificirati koji su ih (većinom samouki) majstori – zidari, limari, drvorezbari, stolari – gradili, a tko ih je obnavljao, Brlek u Predgovoru navodi i kako joj je cilj bio i „zapisati usmenu predaju koja se do današnjih dana, kao kolektivna memorija, sačuvala uz razloge postavljanja raspela i kapelica.“
Kataloškom dijelu fotomonografije prethodi nekoliko uvodnih poglavlja. U njima je dan opis područja istraživanja – Sutlanske doline – u čijoj se jedinstvenoj ljepoti smjestila i galerija spomenika sakralne arhitekture „koja se sljubila s pejzažom i tijekom vjekova tkala ljudske živote“. Dane su osnovne značajke kapelica i poklonica u kojima su postavljeni križ ili kipovi svetaca „kao zahvala za prošlost, zagovor za budućnost ili kao izraz vlastite pobožnosti“. Posebnim je poglavljima autorica opisala tradiciju postavljanja križeva krajputaša koji su se podizali uz puteve, najčešće na raskrižjima ili na mjestima kojim se kretao veći broj ljudi ili pak na manjim uzvisinama kako bi bili što vidljiviji. Izrađivani su od drvene građe, natkriveni limenim krovićem u obliku trolista, ukrašeni su drvenim štukaturama, a oko križa postavljale su se drvene ogradice unutar kojih bi se sadilo različito cvijeće. Podizali bi ih pojedinci na vlastitom zemljištu ili grupe mještana. Najstarija do danas sačuvana raspela datiraju s kraja 19. stoljeća i to zahvaljujući njihovim kasnijim obnovama. I raspela i kapelice još uvijek su prema istraživanjima autorice, duboko ukorijenjen izraz pobožnosti mještana, oni su mjesta okupljanja žitelja na vjerske praznike, ali i mjesta fotografiranja povodom vjenčanja ili krštenja čemu svjedoče i dokumentarne fotografije koje upotpunjuju tekst monografije.
Izvor: Muzej „Staro selo“ Kumrovec
Kataloški dio donosi popis i opis križeva i kapelice grupiranih prema tri župe – Tuhelj, Zagorska Sela i Poljana Sutlanska. Navedeni su prema abecednom slijedu mjesta u kojima su smješteni s osnovnim podacima o: lokaciji, opisom, natpisom te podatkom o snimatelju i vremenu snimanja. Najzanimljiviji su opisi koji se razlikuju količinom istraženih informacija. Neki uz opise materija, oblika i ukrasa donose i podatke o naručiteljima i razlozima njihovih postavljanja. Tako je raspelo u Glogovcu Zagorskom podigao 1927. godine Pavlek Mlinarić kao zahvalu za ozdravljenje nakon ranjavanja u Prvom svjetskom ratu, a poklonac kipu Majke Božje u Plavićkoj šumi, prema kazivanjima mještana, podigla je gospođa Jager koja je na tome mjestu rodila, i gdje ju je zatekao lovac koji joj je pružio pomoć te tako spasio i nju i dijete. Uz kraće natpise, autorica je zabilježila i one duže poput teksta graditelja kapelice u Pušći u kojemu navodi i vrijeme i imena i okolnosti njezina podizanja 1919. godine – „(...) Rat je najveće zlo koje može zadesiti ljude na zemlji. Vratiti se iz rata živ i zdrav, to je pravo čudo. Josip Gorup zavjetovao se dragom Bogu, Majci Božjoj i sv. Josipu, ako se živ vrati iz rata da će sagraditi zavjetnu kapelicu...“.
Svaki je objekt popraćen ilustracijama u boji – fotografijama Davorina Vujčića, Magdalene Kralj, Josipa Škvorca i drugih.
Ova jedinstvena fotomonografija vrijedan je doprinos topografiji sakralnih objekata in situ, dokumentaciji njihova stanja i izgleda, vrijedno štivo za daljnja istraživanja pučke sakralne umjetnosti, ali i pučke pobožnosti i običaja. Dodatnu vrijednost joj daju zapisi kazivača – mještana kao i fotografije iz njihovih osobnih arhiva. Kako je naglašeno i na promociji fotomonografije – ona je važan doprinos očuvanju lokalne kulturne i sakralne baštine.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
BRLEK, Tatjana
Križevi krajputaši i kapelice poklonci: područja župa Tuhelj, Zagorska Sela i Poljana Sutlanska /
Tatjana Brlek.- 2. dopunjeno i izmijenjeno izd.- Kumrovec: Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej Staro
selo, 2025.- 115 str.: ilustr. u bojama; 31 cm
Bibliografija: str. [115].- Bibliograf. bilj. uz tekst.
ISBN 978-953-265-286-4
Izvor: Muzej Turopolja
Muzej Turopolja – izložba najstarijeg vatrogasnog društva u Turopolju
U Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici sredinom svibnja otvorena je izložba „150 godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva Velika Gorica“, koja kroz dokumente, fotografije i odabrane predmete donosi pregled bogate i kontinuirane povijesti jednog od najvažnijih i najstarijih društava na području Turopolja.
Izložba predstavlja svojevrsni hommage generacijama vatrogasaca koji su tijekom stoljeća i pol svojim radom, humanošću i predanošću sudjelovali u zaštiti života i imovine građana Velike Gorice i okolice.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Velika Gorica osnovano je 1876. godine te od tada neprekidno djeluje, što ga svrstava među najstarija aktivna društva u ovom dijelu Hrvatske. Sve do osnutka Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica društvo je bilo glavni nositelj obrane od požara, ali i važan čimbenik društvenog života grada. Osim vatrogasne djelatnosti, članovi društva sudjelovali su u brojnim humanitarnim, kulturnim i društvenim aktivnostima, pridonoseći razvoju zajednice i osjećaju zajedništva među građanima.
Posebno mjesto u povijesti društva zauzima njegova limena glazba „fanfara“, koja djeluje gotovo stotinu godina te je sa svojim nastupima postala nezaobilazan dio brojnih gradskih i vatrogasnih manifestacija. Društvo je tijekom desetljeća ostvarilo i niz uspjeha na vatrogasnim natjecanjima, potvrđujući visoku razinu organiziranosti, stručnosti i predanosti svojih članova.
Izložba je realizirana u suradnji Muzeja Turopolja i DVD-a Velika Gorica. Muzej Turopolja u svojim zbirkama čuva značajnu dokumentaciju vezanu uz povijest društva, dok je dodatni dio fotografija i arhivskog gradiva pribavio sam DVD Velika Gorica. Važno je istaknuti kako suradnja muzeja i društva traje već desetljećima. Još 1976. godine, povodom obilježavanja stote obljetnice društva, Muzej Turopolja organizirao je izložbu tijekom koje je prikupljena vrijedna povijesna građa koja danas predstavlja važan izvor za proučavanje lokalnog vatrogastva.
Izvor: Muzej Turopolja
Nova suradnja dodatno je učvršćena povodom izdavanja monografije o Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Velika Gorica, koja je objavljena uz ovu veliku obljetnicu. U sklopu izložbenog programa održana je i promocija monografije, čime je javnosti pružen još cjelovitiji uvid u povijest i značaj društva.
Autor izložbe, Josip Popovčić, viši kustos povijesne zbirke Muzeja Turopolja, ovom se tematikom bavi dugi niz godina. Njegov istraživački rad započeo je još 2008. godine izložbom „Vatru gasi – brata spasi“, kojoj je prethodilo opsežno terensko istraživanje svih dobrovoljnih vatrogasnih društava na području Turopolja. Nastavak istraživanja rezultirao je i izložbom priređenom 2016. godine povodom 140. obljetnice DVD-a Velika Gorica. Aktualna izložba predstavlja logičan nastavak višegodišnjeg rada na dokumentiranju i očuvanju vatrogasne baštine Turopolja.
Za razliku od prethodnih izložbi iste tematike, koje su bile postavljene u galerijskom prostoru Muzeja Turopolja i sadržavale velik broj povijesnih vatrogasnih predmeta, ova je izložba prvenstveno dokumentarnog karaktera. Razlog tomu je obnova zgrade Muzeja Turopolja i nemogućnost korištenja muzejskog galerijskog prostora. Izložba je stoga postavljena u konferencijskoj dvorani Interpretacijskog centra Muzeja Turopolja, na adresi Šetalište Franje Lučića 15 u Velikoj Gorici, gdje je prezentirana putem pokretnih panoa. Na panoima se kronološki, kroz lentu vremena, prikazuje razvoj i djelovanje društva od osnutka do današnjih dana, uz bogat izbor fotografija, zapisnika, diploma, novinskih članaka i druge arhivske građe.
Uz dokumentarni dio postava, posjetitelji mogu razgledati i nekoliko reprezentativnih predmeta iz fundusa i zbirke DVD-a Velika Gorica. Među izloženim predmetima posebno se ističu kip svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, vatrogasna pumpa, vatrogasni mač, kaciga te medalja iz ranijeg razdoblja djelovanja društva. Ti predmeti dodatno dočaravaju tradiciju i identitet vatrogastva kao važnog segmenta lokalne povijesti i kulturne baštine.
Povodom izložbe tiskan je i prigodni deplijan te plakat, čime je dodatno dokumentirana ova značajna obljetnica i muzejski projekt. Izložba ostaje otvorena za javnost do 1. rujna 2026. godine te predstavlja priliku da se građani Velike Gorice i posjetitelji upoznaju s bogatom poviješću društva koje već 150 godina nesebično služi svojoj zajednici.
(Josip Popovčić)
Izvor: Dvor Trakošćan
Dvor Trakošćan – „Čudesno putovanje na Istok“
Izložba „Čudesno putovanje na Istok“ otvorena u prizemnoj galeriji Dvora Trakošćan donosi priču o susretu Istoka i Zapada kroz povijest, kulturu i umjetnost, inspiriranu životom Marka Pola.
Izložba organizirana u suradnji s Regionalnim muzejom iz Yangzhoua i Konfucijevim institutom Sveučilišta u Zagrebu posjetitelje upoznaje sa svijetom srednjovjekovnih putovanja, razmjene znanja i robe te trajnim nasljeđem tih kontakata. Kroz tri tematske cjeline otkriva se kako su izgledala srednjovjekovna putovanja, što je sve fasciniralo europske putnike na Istoku te kako su se znanja, robe i običaji širili duž Puta svile. Posjetitelji će upoznati i Yangzhou – grad u kojem je Marko Polo boravio te svijet inovacija koje su nekad djelovale poput čuda: papirnati novac, uporaba ugljena ili raskošni tekstilni uzorci.
Poseban doživljaj donosi priča o svili, materijalu koji je stoljećima simbolizirao moć, luksuz i prestiž, a putem trgovačkih mreža stigao i do europskog plemstva, uključujući i vlasnike Trakošćana. Uz atraktivne ilustracije, replike i interaktivne sadržaje, izložba poziva posjetitelje da ne budu samo promatrači, već i sudionici jednog davnog putovanja koje i danas povezuje svijet.
Izvor: Dvor Trakošćan
A upravo tema uzoraka sa svile i kako su oni putovali tisućama kilometara i ostavili svoje tragove na odjeći i na grbovima europskog plemstva pa tako i onoga koje je živjelo u našem Trakošćanu bit će tema predavanja dr. sc. Feng Zhaoa, počasnog ravnatelja Nacionalnog muzeja svile u Hangzhouu (Kina) i jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za povijesni tekstil i kulturne veze nastale duž legendarnog Puta svile koje će se održati u subotu 27. lipnja u 16 sati u Prizemnoj galeriji Dvora Trakošćan, na engleskom jeziku.
Zhao Feng je profesor na Sveučilištu Zhejiang, ravnatelj Istraživačkog centra za umjetnost svile i Put svile, viši znanstveni suradnik u hongkonškom Muzeju palače, potpredsjednik Udruge kineskih muzeja, član izvršnog odbora ICOM-a, predsjednik Međunarodnog udruženja za proučavanje tekstila Puta svile, bivši ravnatelj Kineskog nacionalnog muzeja svile… Njegova višegodišnja istraživanja usmjerena su na arheologiju tekstila i konzervaciju kineskog tekstila, muzeologiju i povijest umjetnosti Puta svile te je kao vrhunski stručnjak gostovao i surađivao u zajedničkim projektima s institucijama poput Metropolitan muzeja u New Yorku, Kraljevskog muzeja Ontarija u Torontu i Britanskog muzeja u Londonu.
Za sve zainteresirane organiziran je i besplatan prijevoz iz Zagreba, a prijaviti se možete na poveznici.
(dr. sc. Goranka Horjan, Dvor Trakošćan)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Ivona Marić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr