U Galeriji Klovićevi dvori otvorena je izložba „Zbirka Kviz – mala riznica hrvatskog slikarstva“ koja javnosti predstavlja jednu od najvrjednijih donacija umjetničkih predmeta posljednjih desetljeća u Hrvatskoj – zbirku koja u rasponu od realizma, simbolizma i plenerizma, preko modernizma münchenske četvorke i ekspresionizma Proljetnog salona, sve do intimizma Miljenka Stančića, predstavlja zaokruženu cjelinu hrvatske moderne umjetnosti ukazujući na stilski pluralizam 20. stoljeća. Autorice i kustosice izložbe su dr. sc. Petra Vugrinec i Danijela Markotić.
Zbirka dr. Borisa i Jelve Kviz jedna je od najrespektabilnijih, a javnosti nepoznatih zbirki modernog hrvatskog slikarstva koja broji 68 djela, većinom vrhunskih ostvarenja umjetnika nastalih u vremenskom slijedu od 1883. do sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća. Raskošna i skromna u isto vrijeme, odlikuje se iznimnom kvalitetom koja se ne razmeće i ne hvasta, već krije u samozatajnoj kronologiji jednoga života koji u sebi sabire mnoge druge obzore ili svjetove sačuvane u nijemim svjedocima povijesti – slikama.
Među slikama svakako se izdvaja „Autoportret“ Josipa Račića iz 1906./7. koji je i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Prvi je to autoportret ovog slikara iznimna opusa i kratka života zbog koje je osamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnja kustosica Moderne galerije, Jelena Uskoković u Večernjem listu pokrenula inicijativu za donacije kojima bi se slika otkupila u fundus Moderne galerije. Ističe se i alegorijski prikaz Vlahe Bukovca iz 1898. godine „Pet ćutila“ također pod zaštitom Republike Hrvatske.
Zbirka sadrži i po nekoliko djela drugih autora hrvatske moderne poput Bele Csikosa Sesie, Ferde Kovačevića, Mencija Clementa Crnčića, Mate Celestina Medovića, zatim medulićevca Emanuela Vidovića, Miroslava Kraljevića i minhenske četvorice, Milivoja Uzelca i praške četvorice, pa sve do Ljube Babića, Jerolima Miše, Zlatka Šulentića, Jurja Plančića, Ignjata Joba i Miljenka Stančića. Slike predstavljaju stilski kontinuitet od realizma, simbolizma i plenerizma te postimpresionističkog divizionizma, stilskog pluralizma međuraća poput ekspresionističkih primjera Proljetnog salona i umjetnika Praške grupe, euklidovskog oblikovnog pristupa i magijskog realizma sve do specifičnog korpusa mediteranskih tema intenzivne kromatike i senzualne morfologije, remek-djela protagonista trećeg desetljeća Becića, Mišea i Uzelca, do razdoblja od kraja Drugog svjetskog rata do sedmog desetljeća u rasponu od Vidovićeva i Šulentićeva intimističkog pristupa, do fantastičnog slikarstva Miljenka Stančića.
Vlasnici zbirke, ugledni sveučilišni profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu Boris Kviz i njegova supruga Jelva slike su počeli prikupljati početkom 70-tih godina 20. stoljeća iz strasti i ljubavi prema lijepoj umjetnosti. O njihovu integritetu i pristupu govori i činjenica da nijedna slika kupljena za zbirku nikada nije prodana ni zamijenjena za neku drugu. Slike su često kupovali od samih autora ili su im tek drugi vlasnici pa nam je i provenijencija slika dobro poznata. Sva su djela uredno dokumentirana i bibliografirana.
U program Galerije Klovićevi dvori često su uvrštavane izložbe o zagrebačkim kolekcijama, a iste su izazvale izniman interes publike i medija. Propitujući kolekcionarstvo kao svojevrsni specifikum naše sredine bez pandana u regiji, ova izložba upravo naglašava tu važnu i vrijednu tradiciju. Kao institucija koja od obitelji Kviz posuđuje djela niz godina odlučili smo ovu brojkom malu, ali kvalitetom iznimnu privatnu kolekciju predstaviti javnosti, a sakupljačima smo zahvalni što su pristali na ovu suradnju koja je u konačnici rezultirala velikodušnom, nesebičnom i nesvakidašnjom gestom donacije cijele zbirke Galeriji Klovićevi dvori na čemu smo iznimno zahvalni, a vjerujemo da će predstavljati pravi dragulj za posjetitelje svih generacija.
Izložba „Zbirka Kviz – mala riznica hrvatskog slikarstva“ se može razgledati do 29. lipnja 2025.
(dr. sc. Petra Vugrinec i Danijela Markotić)
Nakon što je 2022. godine Tiflološki muzej u Zagrebu objavio prvi priručnik sa smjernicama za inkluzivnu praksu muzeja, ove je godine priredio i drugi dio priručnika – „Pristupačnost za sve 2“. Priručnici su osmišljeni kao nadopuna istoimenih edukativnih radionica koje Muzej organizira s ciljem upoznavanja djelatnika u kulturi s teorijskim, ali i praktičnim znanjima potrebnim u radu s posjetiteljima s invaliditetom.
Urednica priručnika dr. sc. Morana Vouk Nikolić, muzejska savjetnica Tiflološkog muzeja, u „Uvodnim riječima“ priručnika u čijoj su realizaciji sudjelovali stručnjaci muzeja i stručnjaci s invaliditetom, naglašava kako „ovakvim pristupom naš muzej nastavlja njegovati inkluzivnu kulturnu praksu, koja ne podrazumijeva izradu prilagodbi "za nekoga", već izradu "s onima kojima su namijenjene"“.
Priručnik donosi priloge osam autora, unutar pet tematskih cjelina. Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom autor je prve teme – „Važnost sudjelovanja osoba s invaliditetom u kulturi“ – u kojoj zaključno naglašava kako prostorna, komunikacijska i informacijska pristupačnost treba biti omogućena svima što je osnovni preduvjet za sudjelovanje osoba s invaliditetom u kulturnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
O pristupačnost i simbolizaciji muzejskih prostora kao podršci posjetiteljima u spektru autizma, govori se u poglavlju „Voliš ići u muzej?“. Autorice Eva Pavić i Kosjenka Petek, kao osobe u spektru autizma daju vrlo konkretne i jasne upute kako omogućiti posjet muzejima autističnim osobama koji vole muzeje jer tematski sadrže njihove intenzivne interese. Tako iz osobnoga iskustva autorice ukazuju na barijere, ali i na konkretne prijedloge za njihovo uklanjanje. Jedan od njih je primjena vizualnog simboliziranja cijeloga prostora muzeja piktogramima za smjer kretanja ili odmora čime se olakšava kretanje kroz prostor muzeja, ali koriste se i za izradu vodiča ili edukativne programe. Muzejska pedagoginja savjetnica i viša kustosica dr. sc. Željka Sušić predstavila je komunikacijsku ploču postavljenu u Tiflološkom muzeju kojom se omogućava lakša, ravnopravnija i osobnija komunikacija s posjetiteljima – djecom s poteškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom, starijim osobama kao i osobama s govornim i jezičnim barijerama.
Treće poglavlje posvećeno je digitalnoj pristupačnosti koja se odnosi na osiguravanje dostupnosti i upotrebljivosti digitalnih sadržaja i tehnologija svim korisnicima, uključujući i osobe s različitim vrstama invaliditeta. Marija Livajušić naglašava kako će, poštivanjem osnovnih načela digitalne pristupačnosti koje detaljno obrazlaže, tehnološke inovacije olakšati svakodnevni život i smanjiti osjećaj izolacije čineći informacije, komunikaciju i mobilnost dostupnijima. Četvrto poglavlje „Kako pružiti potporu osobi s oštećenjem sluha?“ u tekstu Ružice Kežman pruža širok okvir prostorne komunikacijske i informacijske pristupačnosti, osnove komunikacija s osobama s oštećenjem sluha te smjernice za poboljšanje njihova pristupa.
Senada Halilčević u petom je poglavlju predstavila europske standarde za izradu lako razumljivih informacija za osobe s intelektualnim poteškoćama. Detaljnije se pozabavila standardima koji se odnose na pisane informacije, a posebno je naglasila i važnost uključivanja osoba s intelektualnim poteškoćama u proces izrade informacija od samoga početka, a posebice u završnoj fazi izrade zbog povratnih informacija o razumljivosti teksta.
Osim što je priručnik izuzetno koristan svojim sadržajem – savjetima, primjerima, smjernicama, popratnom literaturom – on je i bogato ilustriran, a važniji dijelovi teksta su grafički istaknuti bojama ili veličinom fonta što pridonosi njegovoj čitljivosti i uporabljivosti u praktičnom radu.
Vjerujemo kako će i ovaj drugi dio priručnika biti uskoro dostupan, osim u tiskanom i u elektroničkom obliku kao njegov prethodnik kako bi ga mogao koristiti svaki od naših muzealaca jer, kako kaže urednica: „Budućnost muzeja ovisi o njihovoj sposobnosti da prihvate raznolikost i osiguraju prilagodbe koje omogućuju puno sudjelovanje svih posjetitelja“.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)
PRISTUPAČNOST za sve 2 : smjernice za inkluzivnu praksu / [autori tekstova Senada Halilčević ... [et
al.] ; urednica priručnika Morana Vouk Nikolić].- Zagreb : Tiflološki muzej, 2025.- 100 str. : ilustr. u
bojama ; 24 cm
Bibliografija.
ISBN 978-953-7287-58-0
Fotografirao: Marko Milovac
„Sjećanje na Kviskoteku“ – izložba o jednom od najomiljenijih televizijskih fenomena
U Galeriji Hrvatskoga školskog muzeja Školica za 5 otvorena je izložba Sjećanje na Kviskoteku autorice Kristine Gverić, posvećena televizijskom kvizu i jednom od omiljenijih kulturnih fenomena, koja posjetiteljima otkriva kako je Kviskoteka bila više od zabave. Ovaj kultni format, emitiran od 1980. do 1995., nije bio tek kviz, već kulturni događaj koji je oblikovao obrazovne navike generacija, spajajući znanje i igru na jedinstven i zabavan način. Likovni postav izložbe potpisuje Rašić+Vrabec, a prati ju katalog u kojem je tema Kviskoteke, i kviza uopće, podrobnije obrađena.
Povod izložbi Sjećanje na Kviskoteku dvije su važne obljetnice. Prošlo je trideset godina od posljednje emitirane emisije Kviskoteke, najpopularnijeg izvorno hrvatskog kviza, autora i urednika Laze Goluže i urednice Maje Jurković, a ujedno se obilježava šezdeset godina od pojave prvog televizijskog kviza Poziv na kviz na Televiziji Zagreb, 1965. godine, također autora Laze Goluže. Pored zanimljivih obljetnica, izložba je potaknuta i suradničkim projektom Muzeja i Hrvatske radiotelevizije, redakcije Kviskoteke. Riječ je o izložbama istoimenoga naziva Kviskoteka u Hrvatskom školskom muzeju održanim 1990. i 1991. godine. Tada su izloženi radovi gledatelja na temu maskote kviza, Kviska, autora Miroslava Šuteja. Dio tih radova ostao je sačuvan u fundusu Muzeja u Zbirci radova učenika i nastavnika te su po prvi put od tada ponovno predstavljeni javnosti na ovoj izložbi.
Fotografirao: Marko Milovac
Ručni radovi gledatelja Kviskoteke pristizali su iz cijele Jugoslavije, a izrađivani su različitim tehnikama i od raznovrsnih materijala. Za izradu radova korišteni su i mnogi svakodnevni uporabni predmeti, kao što su prazne plastične kutije od popularnih „Kinder jaja“, ambalaže pića „Cedevita“, kovani dinari, kamenčići, špaga, šibice, spajalice, čepovi i slično. Tematski, radovi su bili iznimno raznoliki. Među njima su se mogli pronaći Kvisko u obliku snjegovića, kuhara, mornara, klauna, novogodišnjeg Kviska, zaljubljenog Kviska, Kvisko postolara, Kvisko kao „sudija na Olimpijskim igrama u Seulu“, pa čak i „konvertibilni Markovićev“ Kvisko.
Prva cjelina izložbe, osim radova gledatelja, ekskluzivno predstavlja prvu i jedinu Kviskicu, rad autora Stanka Krnete, kao i prvu maskotu televizijskoga kviza 3-2-1, ali vrijedan iz 1972. godine – Kviska lutka autora Velimira Chytila i prepoznatljivog Šutejevog Kviska. Izloške prati Kviskotekin rječnik s opširnim podacima o tom značajnom televizijskom kvizu dok je u drugom dijelu iste cjeline predstavljena spomenuta suradnja Muzeja i Televizije.
U drugoj cjelini posjetitelja se poziva u ambijent dnevne sobe na gledanje Kviskoteke, što je još uvijek dio kulturnoga pamćenja velikoga dijela naših posjetitelja, dok je treća cjelina zamišljena kao prostor igre i učenja u kojem će se posjetitelj upoznati s najvažnijim modelima igara legendarne Kviskoteke. Školski muzej ovom izložbom otvara vrata ne samo nostalgiji, već i raspravi o znanju, medijima i kulturi danas.
Izložba Sjećanje na Kviskoteku, otvorena je u galeriji Školica za 5 u Hebrangovoj 5 u Zagrebu do 4. listopada 2025.
(I.M.)
Fotografirao: Mihael Sučić
Muzej Slavonije – izložba posvećena sibinjskim, vrbskim i ruščičkim žrtvama
Putujuća izložba „'Jablani šapću elegiju' – sibinjske, vrbske i ruščičke žrtve 1935.-2025.“ koja govori o tragičnim događajima na području Brodskog Posavlja, kada su u veljači 1935., u manje od 24 sata žandari i gradski redari ubili osam seljaka u Sibinju i šest na brodskom gradskom groblju gostuje ovih dana u Muzeju Slavonije. Izložba je nastala povodom devedesete obljetnice tog događaja kao zajednički projekt Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje i Općine Klakar.
„Ubojstva hrvatskih seljaka u Sibinju i na brodskom gradskom groblju, predstavljaju jedan od najvećih pojedinačnih činova državnog nasilja na hrvatskom prostoru u razdoblju Kraljevine Jugoslavije“ kaže autor izložbe – povjesničar dr. sc. Ivan Milec. Naime, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije državni režim često nije birao metode kojima je održavao monarhizam pa i (prikrivenu) diktaturu tijekom 1920-ih i 1930-ih godina od ubijanja ili smrti političkih protivnika u nerazjašnjivim okolnostima, preko zatvaranja pojedinaca ili skupina, do uobičajene pobjede prorežimskih stranaka na izborima. Prema autoru izložbe ključni je politički problem Kraljevine Jugoslavije bilo neriješeno hrvatsko nacionalno pitanje, na što se nadovezalo nekoliko godina ekonomske krize, a djelovanje četničkih i drugih organizacija pod zaštitom vlasti dodatno je radikaliziralo situaciju u brodskom kotaru čije je stanovništvo velikim dijelom podržavalo ideje Stjepana Radića i politiku Hrvatske seljačke stranke.
Izravni povod ubojstvima bilo je skidanje dvopismenih ploča u dijelovima brodskog kotara početkom 1935. godine pod utjecajem saznanja kako na području kod mauzoleja kralja Aleksandra nema dvopismenih ploča, što je rezultiralo nizom incidenata i okršaja između pobornika režima i pristalica HSS-a. U Sibinju se 19. veljače 1935. okupljaju seljaci i kreću prema Brodu kako bi se oslobodili uhićenici, a žandarska četa u pokušaju rastjerivanja puca i ubija osmero seljaka. Vijest o krvoproliću širi se ostalim selima, a idućeg jutra okuplja se grupa seljaka iz Gornje Vrbe i Ruščice s istom namjerom oslobođenja uhićenika, no žandari ih presreću na groblju u Brodu pri čemu je ubijeno još šestero nenaoružanih seljaka.
Izložba se sastoji od petnaest samostojećih stalaka na kojima su prikazane različite vrste povijesnih izvora. Ističu se slikovni prikazi aktera, odnosno fotografije žrtava i žandara te mjesta na kojima su se odvijali obrađivani događaji kao i brojni novinski članci, dopisi, zapisi iz školskih i župnih spomenica, zapisnici saslušanja. Izložba je podijeljena u poglavlja koja govore o Političkom kontekstu, Povodu nemirima, Uhićenjima u Oriovcu i Starom Slatiniku, Sukobu seljaka sa žandarmerijom i ubojstvima seljaka u Sibinju, Okupljanjima seljaka u Ruščici i Gornjoj Vrbi, uhićenjima, suđenjima, reakcijama na događaj kao i komemoracijama koje su održavane za vrijeme kasnijih režima.
Izložba je dostupna za javnost u Muzeju Slavonije do 29. lipnja 2025. godine.
(Mihael Sučić, Muzej Slavonije)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr