Pregledi muzejske godine na izmaku uobičajeno su nizanje blockbuster izložbi koje su privukle najveću pozornost kritike i najveći broj posjetitelja, no, otkako je pandemija poharala i svijet i muzeje sabiranje rezultata godine počelo je sagledavati nešto širu sliku. U 2023. muzeji su se u potpunosti otvorili, ali niti je povratak na stanje prije kovida ostvaren niti su uspjesi velikih izložbenih projekata uspjeli nadglasati izazove vremena.
Najveću pozornost privukle su velike izložbe “sigurnih” uspješnica. Vermeerova izložba u amsterdamskom Rijkmuseumu koja je na jednome mjestu predstavila 28 od 37 postojećih djela ovog umjetnika bila je najveći uspjeh ove ugledne kuće u njenoj povijesti. U 16 tjedana posjetilo ju je 650 tisuća posjetitelja iako je broj posjetitelja bio rigorozno limitiran. Među najzapaženijima ističe se i izložba Van Goghovih 50-ak posljednjih djela održana u amsterdamskom Van Goghovom muzeju u suradnji s pariškim d’Orsayjem, izložba Manet/Degas u Musee d’Orsayu, a tijekom godine održano je čak 50-ak izložbi posvećenih 50-oj obljetnici smrti Pabla Picassoa. No, ono po čemu se godina izdvaja jest sve veći broj izložbi umjetnica - Georgia O’Keeffe u MOMA-i, Magdalena Abakanowicz u Tate Modern, Nan Golding u Stedelijku, a izložba Marine Abramović u Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Londonu - ušla je u povijest kao prva samostalna izložba jedne žene u ustanovi koja postoji od 1768.
Preispitivanje pitanja rodne i etničke zastupljenosti u muzejima obilježilo je 2023. što se posebice dobro moglo vidjeti u ove godine obnovljenoj Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu koja je napokon i na fasadi slavnim muškarcima britanske povijesti dodala lica žena koja predstavljaju „svaku ženu, svako doba i svaku kulturu kroz vrijeme“. Stoga među događajima godine treba spomenuti i knjigu The Story of Art Without Men Katy Hessel iz koje smo između ostalog doznali da je Gombrichova “The Story of Art”, knjiga po kojoj su generacije povjesničara umjetnosti učile, objavljena 1950. tek u svoje šesnaesto izdanje sredinom devedesetih pripustila prvu umjetnicu.
Najveća muzejska priča 2023. zasigurno je skandal iz Britanskog muzeja iz kojeg je ugledni kustos dva desetljeća neprimijećeno krao umjetnine, uglavnom nakit iz 15-11. st. pr. Krista. Ovaj vrlo britanski skandal je pokazao da je puno toga trulo u kući koja se desetljećima patronizirajući odnosila prema svima koji su se drznuli zatražiti povrat kolonijalnog harača ističući upravo svoju izvrsnost, stručnost i argument svih argumenata da su “vaše umjetnine sigurnije kod nas”. Otkriće krađe, bahato odbijanje odgovornosti usprkos upozorenjima, te na koncu priznanje da je točan broj ukradenoga (oko 2000) zapravo nepoznat jer oko milijun muzejskih predmeta u muzeju svih muzeja nije inventariziran - ozbiljno je narušilo reputaciju kuće i potaklo lavinu poziva na povrat od onog redovnog iz Atene koja traži svoje mramorje do sve glasnijih zahtjeva koji stižu iz Afrike.
Fotografirala: Maja Kocijan / Britanski muzej
U 2023. nastavljeni su napadi aktivista na muzeje koji su kulminirali razbijanjem zaštitnog stakla na Velázquezovoj Veneri iz Nacionalne galerije u Londonu, sirotici koju su već 1914. sufražetkinje iskasapile satarom. Rat u Ukrajini i Izraelu, kao i svaki rat nastavio se odražavati ne samo na kulturnu baštinu koja se razara, nego i na svijet umjetnosti, otkazivanje izložbi, cenzuru. Teme koje su rasle, a i po svemu sudeći će se nastaviti su restitucija, kako povrat građe oduzete Židovima tijekom 2. svjetskog rata tako i one koja je zahvaljujući kolonijalnim i kriminalnim običajima punila velike muzeje zapada, financijski problemi, jer donatorima je uvijek više seksi financirati novu zgradu, spomenik sebi, nego ulagati u muzejsku djelatnost, rezovi u zaposlenima, štrajkovi poput onog djelatnika Beaubourga u Parizu koji i dalje traje u strahu od gubitka radnih mjesta zbog najavljene obnove, porast cijena muzejskih ulaznica prvo u Americi, sad već i u Njemačkoj.
U Hrvatskoj muzejska scena je i u 2023. još uvijek obilježena činjenicom da su najveći muzeji, oni nacionalni zagrebački četvrtu godinu za redom u procesu obnove, iseljeni i zatvoreni od Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskog prirodoslovnog i Hrvatskog povijesnog, Hrvatski športski i Hrvatski školski, Mimara i Strossmayerova, Nacionalni muzej moderne umjetnosti i Gliptoteka, Atelje Meštrović i Hrvatski muzej arhitekture …Od ove godine zbog obnove su zatvoreni i Muzej grada Splita, Muzeji grada Karlovca, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci zbog energetske obnove bit će zatvoren do 2026., a Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu do 2025.
Dobre vijesti koje je donijela 2023. su završetak obnove Muzeja Prigorja, završena je prva faza konstrukcijske obnove MUO-a i nove zgrade Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, dvorac Pejačević, dom Zavičajnog muzeja Našice je obnovljen, Etnografski muzej Zagreb rekonstrukcijom napuštene zgrade Zemaljske uzorite pivnice u Kačićevoj ulici dobio je čuvaonicu za smještaj muzejske građe. Nove postave otvorili su Gradski muzej Drniš i Muzejska zbirka Kastavštine, Arheološki muzej Istre završio je obnovu Malog rimskog kazališta, Hvar je u Pitvama, u obnovljenoj zgradi stare škole dobio Vinogradarski muzej, Zlarin Hrvatski centar koralja, Korčula Marko Polo centar, a Slavonija Muzej bećarca u Pleternici.
Fotografirala: Maja Kocijan / Vinogradarska zbirka Muzeja općine Jelsa, Pitve, Hvar
U posljednjim tjednima 2023. brojni su muzeji dobili željno iščekivani dar - ugovore/sredstva za nastavak cjelovite obnove nakon potresa. Za nastavak obnove Muzeja za umjetnost i obrt osigurano je gotovo 47 milijuna eura, za obnovu Gliptoteke 18 milijuna, palaču HAZU 12,6, a ugovore su potpisali i Muzeji Ivana Meštrovića, Umjetnički paviljon, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski muzej naivne umjetnosti…
Kada je riječ o izložbenoj djelatnosti zatvoreni zagrebački muzeji su se snašli ili gostujući kod kolega čiji prostori su preživjeli potres ili su iskoristili trenutak da svoju građu pokažu na istoku i jugu Hrvatske. MUO je boravio u Slavoniji, a Nacionalni muzej moderne umjetnosti se s reprezentativnom izložbom “Jedan svijet”, tematskim iščitavanjem fundusa i jednim od najboljih postava koje sam vidjela u hrvatskim muzejima privremeno, tijekom 2023. skućio u izvrsno obnovljenoj zadarskoj Providurovoj palači. Još jedna značajna izložba imala je neobičnu sudbinu kao posljedicu postpotresne tmine - “Atlas manjeg svijeta” izložba Zlatana Vehabovića nastajala je kao dijalog s Muzejom za umjetnost i obrt u kojem je trebala biti predstavljena uz 140 rođendan te kuće, no potres je MUO zatvorio, a izložba je prvo na kratko predstavljena u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti odakle je također morala iseliti zbog obnove da bi se ljetos predstavila u Galeriji umjetnina u Splitu.
Iako su se od izložaba najviše spominjane one najveće - retrospektiva Sanje Iveković u Muzeju suvremene umjetnosti i Meštrović u Klovićevim dvorima ja bih istakla nekoliko manjih koje su progovarale o temama koje zbog straha da nekoga ne naljutimo rjeđe gostuju u našim muzejima. “Lica gladi” Etnografskog muzeja Zagreb i Instituta za etnologiju otvorila je temu gladi, postavila niz teških pitanja, progovorila o poremećajima prehrane, a izložba MSU-a “Njegova podržavajuća ruka – kuriranje kustosa: Davor Matičević" ponudila je gradivo za novo čitanje opusa Davora Matičevića, kustosa koji je imao značajnu ulogu 70-ih i 80-ih godina, iako je u široj javnosti zapamćen tek kao prva žrtva AIDS-a u Hrvatskoj.
Fotografirala: Maja Kocijan / Izložba Ivana Meštrovića, Klovićevi dvori, Zagreb
Izložba „Objektiv NDH: opasni i nepoćudni po javni red i sigurnost“ Muzeja grada Zagreba predstavila je galeriju “nepoćudnih” od onih po kojima su nakon 1945. imena dobivale ulice i trgovi do „malih ljudi“ poput najmlađeg zatvorenika jasenovačkog logora - devetogodišnjeg Fedora Glezingera koji je prema policijskom kartonu bio „malog stasa i manjkavih zuba“ ili Danice Tadić za koju je redarstveno pero zapisalo da je bila „prostitutka sklona piću“.
Žene su i u Hrvatskoj u 2023. bile nešto vidljivije, da se poslužimo naslovom izložbe Muzeja suvremene umjetnosti nastale u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik, Muzejom likovnih umjetnosti Osijek, Galerijom umjetnina Split i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka kao pregled suvremenog stvaralaštva umjetnica, a s ciljem da se naglasi nužnost ravnopravnije vidljivosti i zastupljenosti autorica kako u muzejskim programima tako i u njihovim kolekcijama. Toj je temi doprinijela i izložba “Rasvijetljena soba - ženska fotografska praksa u Hrvatskoj” pregled opusa fotografkinja koje su djelovale od druge polovine 19. stoljeća sve do suvremenosti koja je zbog zatvorenosti Umjetničkog paviljona morala biti razdijeljena u dva dijela i postavljena (prekratko) u dva muzeja.
Događaj koji je za mene u našem muzejskom svijetu obilježio 2023. jest povrat slika nasljednicima obitelji Reichsmannu. Riječ je o slikama Deraina i Vlamincka kupljenim u Zagrebu 1941. nakon velike izložbe Eriha Šlomovića koje su Reichsmannovi pohranili kod prijatelja prije no što su ubijeni u Auschwitzu. Slike su nakon rata završile u Modernoj galeriji, a tri generacije dugačak proces povrata završen je ove godine čime je Hrvatska napokon prestala biti jedna od onih zemalja koje tu bolnu temu tvrdoglavo pomeću pod tepih. Štoviše, hrvatski su muzealci od ove godine nakon perioda od gotovo 80 godina omerte napokon sustavno uz veliku podršku Ministarstva kulture i medija intenzivno počeli raditi na istraživanju provenijencije, utvrđivanju vlasništva umjetnina za koje postoji osnovana sumnja da su tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća oduzete Židovima, ali i svima onima koji su se u nekoj povijesnoj mjeni našli na meti totalitarne vlasti.
(Maja Kocijan)
Izvor: Etnografski muzej Istre
Ča delamo kad „niš“ ne delamo – o slobodnom vremenu istarske svakodnevice
U Etnografskom muzeju Istre/Museo etnografico dell'Istria u Pazinu 07. prosinca 2023. godine otvorena je izložba „Ča delamo kad „niš“ ne delamo – o slobodnom vremenu istarske svakodnevice“ koja tematizira slobodno vrijeme u istarskoj svakodnevici od prve polovice 20. stoljeća do danas.
Imamo li uopće slobodnog vremena, je li ono zaista „slobodno“, koje su razlike u poimanju i provođenju slobodnog vremena u ruralnim i gradskim sredinama, kakvo je žensko i muško viđenje ove teme, kako su na njega utjecala društvena uređenja, industrijski razvoj, stvaranje potrošačkog društva te kako ga mladi danas upotpunjuju neka su od pitanja kojima se bavi ova izložba. Radeći na izložbi autorice su osvijestile širinu ove teme te izdvojile najupečatljivije aspekte koji su se istaknuli tijekom istraživanja (primjerice kino, „slobodne“ nedjelje, sport i rekreacija, ferije, hobiji…).
Izložba je koncipirana na način da kada posjetitelj dođe u izložbenu prostoriju da uđe u svojevrsnu zonu slobodnog vremena. Uvodni tekst „Slobodno vrijeme kroz vrijeme“ govori o tome na koji način su društvena uređenja, razvoj društva i stvaranje potrošačke kulture utjecali na način provođenja i korištenja slobodnog vremena s početka stoljeća do danas. Slikovit prikaz daje i bogata foto građa. Slijedi instalacija „Spod ladonje“ odnosno stilizirano drvo ladonje s klupom za odmor. Ladonja je veliko, čvrsto i dugotrajno drvo koje krasi mnoge gradove i sela u Istri. Njezina dragocjena hladovina od davnina je predstavljala mjesto susreta, druženja i provođenja slobodnog vremena, posebice tijekom ljetnih mjeseci. Često se ispod njih, na trgovima i placama, moglo naći kamene ili drvene klupe na kojima su se mještani odmarali nakon napornog rada, ćakulali ili pak donosili odluke važne za zajednicu. Nakon ladonje ulazi u svojevrsni dnevni boravak iz 70 –tih godina kroz koji su prikazane teme: kino, ispred ekrana i stripovi. Ovdje se kao činjenicu treba izdvojiti pojavu televizije u kućanstvima koja je uvelike promijenila način provođenja slobodnog vremena. Između ostalog smanjile su se primjerice nedjeljne šetnje, druženja uz društvene igre i sl.
Kao zasebna tema hobi prikazuje niz različitih aktivnosti kojima ispunjavamo dio slobodnog vremena. Hobijem se ne bavimo zbog zarade ili nagrade, već iz osobnog zadovoljstva, radi prilike za proširenjem znanja i vještina, druženja s ljudima istih interesa. Neke aktivnosti, primjerice izrada ručnih radova, koje su nekada bile obaveze, ali i dio odgoja (za djevojčice) s vremenom su postali hobi. Svojevrsna transformacija vidljiva je primjerice i kod vrtlarenja. Uzgoj povrća i voća bio je dio svakodnevice, naročito u ruralnim sredinama, ali i manjim gradovima gdje je to bilo moguće. Vrtlarenje je bila nužda kojom se nastojalo osigurati hranu. Unazad dvadesetak godina sve je veći trend urbanih vrtova te vrtlarenje postaje svojevrsni hobi, ali i terapija protiv stresa.
Izvor: Etnografski muzej Istre
Uslijed brzih promjena i sve užurbanijem načinu života mnogi se okreću boravku u prirodi, rekreaciji ili bavljenju nekim oblikom sporta. U današnje vrijeme dostupne su i mnoge organizirane aktivnosti - pilates, aerobik, joga, nogomet, šah… Upravo time se bavi tematska cjelina Sport i rekreacija u novije vrijeme gdje je su istaknute aktivnost poput planinarenja, izviđača i trčanja.
Vizualno izdvojena cjelina izložbe su Zabave, plesnjaci, čajanke. Naime, duženje uz ples i glazbu popularno je kako nekad tako i danas. Mjesta na kojima se okupljalo i plesalo, vrsta glazbe i načini izvođenja mijenjali su se kroz generacije. Jednim dijelom, okupljanja su bila uvjetovana tradicijom, odgojem, ali i društvenim uređenjima. Tako je, primjerice, početkom pa do sredine 20. stoljeća ples bio prihvatljiva zabava za mlade koji nisu bili u braku. Ovdje posjetitelji ulaze u svijet plesnjaka i zabave kroz glazbeni vremeplov od 60 tih-godina do danas. Autorice izložbe zanimalo je kako mladi danas provode slobodno vrijeme. Tim povodom provedena je anonimna anketa među učenicima (njih više od 250) viših razreda osnovne škole i srednje škole kako bi se dobila jasnija slika. Rezultati ankete prikazani kroz grafikone i citate.
U ovom tekstu navedene su neke od tematskih cjelina izložbe. Međutim ono što je uz stručnu literaturu, dokumentaciju i fotografsku građu obogatilo izložbu su kazivanja brojnih kazivača s kojima su autorice razgovarale prilikom terenskih istraživanja. Intencija izložbe bila je istražiti kako ljudi u Istri provodili slobodno vrijeme unazad stotinjak godina, što se radilo kada nije radilo. Kada su iza sebe ostavili sve svoje obaveze. Naizgled jednostavan zadatak otvorio je mnoge dileme. Terensko istraživanje otkrilo je da u istarskoj svakodnevici nije bilo slobodnog vremena u onom obliku u kojem su ga autorice zamišljale na samom početku. Kazivači na spomen slobodnog vremena nabrajaju bezbroj aktivnosti kojim ga upotpunjuju ili pamte da se nekada upotpunjavao. Pričaju da je nekada bilo nedopustivo odmarati, ljenčariti, izbjegavati obaveze - svaki se trenutak nešto moralo raditi. U neku ruku i danas zapravo tako, samo su se promijenile navike i aktivnosti kojim zatrpavamo to „slobodno“ vrijeme.
Izvor: Etnografski muzej Istre
Izložbom se željelo potaknuti i neka pitanja, primjerice možemo li slobodno vrijeme zaista poimati kao slobodno? Možemo li ne raditi ništa, ljenčariti, dokoličariti, dosađivati se, biti beskorisni? Mogu li to u istoj mjeri i žene i muškarci?
Autorice izložbe su Mirjana Margetić i Nikolina Rusac, dok oblikovanje postava potpisuje Tina Erman Popović.
Izložba se u Etnografskom muzeju Istre može razgledati do kraja listopada 2024.
(Mirjana Margaretić)
Izvor: HINA / Sara Sorić
Od virtualne stvarnosti do otvorenog depoa – cjelovita obnova Muzej Mimara
U Etnografskom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba "Muzej Mimara – obnova" koja javnost upoznaje sa djelovanjem Muzeja Mimara od njegova otvaranja 1987. godine do današnjih dana, fundusom i poviješću zgrade, konzervatorsko istražnim radovima, kao i planovima za cjelovitu obnovu koja će uslijediti nakon što je muzej pretrpio velika oštećenja u potresu od 22. ožujka 2020. te je zatvoren za javnost.
U uvodnom dijelu približen je fundus muzeja koji se sastoji se od umjetničkih djela i predmeta nastalih od drevnih civilizacija do početka XX. st., temeljen na donaciji umjetničke zbirke Wiltrud i Ante Topića Mimare, među kojima se atraktivnošću izdvaja zbirka slikarstva koja sadržava djela talijanskih, flamanskih, nizozemskih, španjolskih i francuskih majstora.
Publika može vidjeti brojne arhivske fotografije, nacrte i modifikacije nagrađenog rješenja koje približavaju povijest planiranja, gradnje i preoblikovanja Školskog foruma u Zagrebu, jednog od najvećih i najsuvremenijih kompleksa školskih zgrada na području Austro-Ugarske Monarhije izgrađenog 1895. godine prema projektu arhitektonskoga biroa Ludwig & Hülssner iz Leipziga.
Kompleks je planiran je i sagrađen u vrijeme intenzivne izgradnje Donjega grada koja je uslijedila nakon velikog potresa 9. studenoga 1880. godine. Najzaslužniji za njegovu realizaciju bio je Izidor Kršnjavi koji je u razdoblju od 1892. do 1896. godine obnašao dužnost predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade Hrvatske i Slavonije, a njegovi su su poticaji temeljeni na vlastitom doživljaju reprezentativnih prostornih cjelina podignutih u 19. stoljeću - bečkom Carskom forumu i münchenskom Kraljevskom forumu.
Arhivske fotografije dokumentiraju svečanost otvorenja kojoj je nazočio car Franjo Josip I. Školska mladež defilirala je pred carem, vijorile su se hrvatske trobojnice, dok je iza pozornice figurirala kulisa „antičkog hrama”, odnosno trijem gombaone čiji su stupovi bili spiralno omotani girlandama. Scenu je ovjekovječio i naš poznati slikar Vlaho Bukovac svojim djelom Živio kralj!, koje je ukomponirano u Zlatnu dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10.
Snimke iz Albuma Kraljevske gimnazije u Zagrebu pokazuju kako su polaznici srednjoškolskih programa imali na raspolaganju najmodernije učionice opremljene svim nastavnim sadržajima i priručnim kabinetskim zbirkama, koje su pratili visoki higijenski uvjeti jer su ugrađeni suvremeni zahodi s vodokotlićima.
Pažnju plijene i natječajni radovi renomiranih europskih arhitektonskih ureda koji su se odazvali na poziv Zemaljske vlade - Hermana Bolléa i Kune Waidmanna iz Zagreba, Josipa Vancaša iz Sarajeva, Atelijera Fellner & Helmer iz Beča i Ludwig & Hülssner iz Leipziga, koji nude različita ambiciozna rješenja za gradnju Školskog foruma i buduće planiranje gradnje izvan okvira Zelene potkove.
Završni segment izložbe bavi se predstojećom cjelovitom obnovom koja bi, pored građevinskih zahvata na konstrukciji poduzetih s namjerom jačanja mehaničke otpornosti i stabilnosti zgrade, uključivala i interpretaciju i predstavljanje fundusa uz pomoć modernih informatičkih tehnologija.
Nabavom suvremene elektroničke opreme - tableta, VR naočala i zaslona osjetljivih na dodir, muzej bi trebao omogućiti lakše kretanje i snalaženje u prostoru, te podignuti na višu razinu edukaciju posjetitelja o slojevitim umjetničkim, povijesnim i civilizacijskim vrijednostima koje se mogu dekodirati iz muzejskih predmeta. Posebno se ističe ideja otvorenog depoa koji bi se uredio u podrumu zgrade s ciljem prezentacije zanimljivih predmeta koji nisu izloženi u stalnom postavu. Takav manje formalan način izlaganja omogućio bi posjetiteljima neposredniji doživljaj umjetnina i uvid u zbirku u njezinom punom obuhvatu.
Autorice izložbe su Katarina Horvat-Levaj, Irena Kraševac, Lada Ratković Bukovčan i Ana Šverko.
(Ivan Guberina)
Nova knjiga – Religija u muzejima
Bloomsbury Academic 2017. godine objavio je knjigu Religija u muzejima (Religion in Museums : Global and Multidisciplinary Perspectives), koju su uredili Gretchen Buggeln, Crispin Paine i S. Brent Plate. Svi su urednici fakultetski profesori s dugogodišnjim iskustvom u području religijskih studija, muzeologije, arhitekture, arheologije i umjetnosti.
Knjiga je tematski podijeljena u 6 cjelina, koje sadrže 27 eseja različitih stručnjaka, u kojima se istražuje i objašnjava kako se muzeji u svojem djelovanju odnose prema religiji i religijskim predmetima. Ovaj odnos uključuje i dublja pitanja poput kulturne aproprijacije, međunarodnih pravnih problema, restitucije muzejskih predmeta, sekularizacije i ekonomske reforme.
Prvi dio knjige (Museum Buildings) istražuje kako arhitektura muzeja omogućava posjetiteljima religijsko iskustvo, a Gretchen Buggeln nudi 4 načina na koja se ovo ostvaruje. U asocijativnom načinu, arhitektura muzeja ili dizajn izložbe koji oponaša sveto mjesto upotrebom osvjetljenja, zvuka, i postavom predmeta, u posjetiteljima pobuđuje religijske osjećaje. Magistralni se način odnosi na muzejsku arhitekturu koja svojim dizajnom i estetikom zamjenjuje religijsko, a najčešći je kod muzeja umjetnosti koji se vode larpurlatističkim načelima. Sljedeći je način Buggeln označila kao terapeutski, a pod njim podrazumijeva individualno religijsko iskustvo kroz umjetnost ili prirodu, koje nije čvrsto povezano s tradicionalnim religijskim doktrinama. Iskupljujući način označava iskustvo u memorijalnim i povijesnim muzejima koji se bave teškom baštinom, a ujedno pružaju i religijski aspekt upotrebom vjerskih simbola, rituala i narativa.
Slijedi cjelina Objects, Museums, Religions posvećena muzejskim predmetima i načinima na koje predmeti religijske važnosti pronalaze značenje u muzejima i „pričaju svoju priču“. Postavlja se pitanje gube li religijski predmeti svoje značenje kada ih se izuzme iz upotrebe i pretvori u izloške. Naglašava se i kako su predmeti koje se danas smatra svjetovnim i koji su na taj način prikazani u muzejima, u prošlosti često imali religijsko značenje.
Treći se dio (Response to Objects, Museums and Religion) bavi osobnim doživljajem religije, povijestima i iskustvima s kojima posjetitelji dolaze u muzeje, i utjecajem tih čimbenika na njihovu interakciju s muzejskim predmetima. Steph Berns uvodi pojam devotional baggage kojim opisuje predmete religijskog značenja koje posjetitelji donose u muzeje, koriste se njima u prostoru muzeja (npr. molitvenik, krunica), ili svjetovne predmete koji su u interakciji s religijskim dobili novu dimenziju (npr. narukvica koju je posjetiteljica imala kada je dotaknula izložene kosti sv. Tereze).
U četvrtom dijelu (Museum Collecting and Research) ukazuje se na važnost prikupljanja podataka u muzejima, a autori iz SAD-a, Kanade, Australije, Rusije i Njemačke na primjerima tamošnjih religijskih muzeja prikazuju prakse prikupljanja podataka.
U cjelini Museum Interpretation of Religion and Religious Objects muzejski stručnjaci objašnjavaju s kakvim se izazovima i prilikama susreću pri prezentiranju religijskih predmeta i njihovoj interpretaciji. Tom Freudenheim iznosi zanimljivo opažanje iz svojeg dugogodišnjeg iskustva rada u muzejima umjetnosti – muzeji izbjegavaju prikazati religijski kontekst i sadržaj svojih predmeta jer smatraju da posjetitelji već barataju tim informacijama, što smatra pogreškom jer onemogućava posjetiteljima da u cijelosti shvate umjetničko djelo.
Završni dio knjige (Presenting Religion in a Variety of Museums) zaključuje priču o religiji i muzejima prikazom različitih religijskih muzeja čime se ilustrira raznovrsnost i bogatstvo područja.
Religion in Museums : Global and Multidisciplinary Perspectives / edited by Gretchen Buggeln, Crispin Paine, S. Brent Plate ; [autorica predgovora Sally M. Promey].- New York : Bloomsbury Academic, 2017.- XXV, 265 str. : ilustr. ; 24 cm
Sadrži radove više autora.- Bilj. iza teksta.- Bibliography.- Index
ISBN 978-1-4742-5551-6
(Andrea Saik)
Fotografirao: Daniel Sponza / HINA
Trst – otvorena izložba “Histri u Istri”
U Muzeju antikviteta “J. J. Winckelmann” u Trstu otvorena je izložba “Histri u Istri”. Na njoj se može se vidjeti oko 220 arheoloških predmeta koji prikazuju narod po kojemu je dobio ime istarski poluotok i koji je nastanjivao njegovo područje sve do pada utvrđenog središta u Nezakciju 177. g. pr. Kr.
Ovo je prvi put da se Histri predstavljaju u Italiji, i prvi put da je izložba o njima postavljena izvan granica Hrvatske. Izložba je nastala u suradnji Hrvatske zajednice u Trstu, Općine Trst i Arheološkog muzeja Istre, a dio je trilogije koja je započela krajem 2018. godine projektom „Japodi, tajanstveni gorštaci u srednjoj Europi, nastavlja se s Histrima, a potom će tršćanska javnost krajem 2024. godine imati priliku upoznati narod Liburna.
Izložba postavljena u dvoranama na drugom katu Muzeja Winckelmann oslanja se na projekt koji je izvorno osmislila prošle godine preminula kustosica i stručnjakinja za Histre Kristina Mihovilić, autorica velike izložba posvećena Histrima otvorene u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca 2013. godine.
Zanimljivo je da se predmeti koji pripadaju željeznodobnoj kulturi Histra već nalaze u stalnom postavu muzeja Winckelmann. Naime prva su se istraživanja i iskopavanja u Istri odvijala pod vodstvom kustosa i ravnatelja tršćanskih muzeja, sve od 1904. kada je Carlo Marchesetti na lokalitetu Picugi / Pizzughi istražio nekropole triju gradina smještenih nedaleko morske obale kod Poreča, a ti su predmeti trajno izloženi u jednoj od dvorana na prvom katu.
Fotografirao: Daniel Sponza / HINA
Izložba je usmjerena na povijest, običaje i nošnju Histra, naroda koji je dominirao istarskim poluotokom od 12. st. pr. Kr. sve do konačnog rimskog osvajanja 177. g. pr. Kr. Predstavljeni nalazi rezultat su dugotrajnih istraživačkih aktivnosti i detaljnih arheoloških iskopavanja bogatih nekropola i grobnica Histra: potječu iz cijele Istre, a naročito iz središta istarskog kraljevstva, Nezakcija, te iz Picuga i Limske gradine. Predmeti su to koji nam govore o običajima ovog naroda i njegovoj kulturi sahranjivanja. Središte izložbe jest grobnica istražena 1981. u temeljima rimskog hrama B u Nezakciju, bogata arheološkim materijalom. Među nalazima koji će sigurno zainteresirati posjetitelje zasigurno su situle, brončane vaze ukrašene biljnim motivima ili prikazima iz svakodnevnog života, poput lova ili pomorskih bitki, a pronađene su ne samo u Istri nego i u Sloveniji i sjevernoj Italiji, kod Veneta i alpskih naroda, te u srednjoj Europi. Izložen je i histarski šivani brod iz Zambratije iz 1200. godine p.n.e., jedan od najstarijih primjeraka plovila na Mediteranu.
Autorica izložbe je Martina Blečić Kavur sa Sveučilišta Primorske u Kopru, dok je autor vizualnog identiteta i postava Vjeran Juhas.
“Histri u Istri” ostaju otvoreni za javnost sve do 01. travnja 2024., od utorka do nedjelje, između 10.00 i 17.00 sati.
(Arheološki muzej Istre)
Izvor: Muzej grada Kaštela
Muzej grada Kaštela – pedagoška radna mapa „Kambelovska ljubavna priča - Mihovil Cambi i njegova Karmela“
Muzej grada Kaštela izdao je novo izdanje - dvojezičnu pedagošku radnu mapu koja se nadovezuje na projekt slikovnice i audio priče „Kambelovska ljubavna priča - Mihovil Cambi i njegova Karmela“ koja najmlađu publiku vodi u vrijeme izgradnje kaštela i tadašnjih burnih povijesnih događaja s ciljem približavanja bogatog kulturnog nasljeđa kaštelanskog kraja.
Nova radna mapa produbljuje teme slikovnice, a djeci od 5 do 15 godina pruža priliku da se i ona samostalno izraze i sudjeluju. Čitanjem ili slušanjem tekstova i rješavanjem ponuđenih problemskih zadataka djeca razvijaju maštu, logičko zaključivanje, pamćenje, inteligenciju, finu motoriku i likovni izraz. Uče povijest, jezik i izričaj. Na razne načine mapa potiče djecu da kroz igru uočavaju i pamte detalje na ilustracijama. Crteži i bjeline koje trebaju popuniti odgovarajućim bojama, kao i izostavljeni detalji koje trebaju otkriti, imaju svrhu da uoče određeni oblik ili namjenu nekog predmeta (oružje, odjeća, obuća...) i istaknu događaj ili ambijent (obrana, požar, selo, ribarnica, dijelovi arhitekture...).
Zamišljena je za samostalni i grupni rad. Rad s razredom ili u grupama potiče natjecateljski duh kod djece (i ne samo njih). Uz rad djeteta uvijek je poželjan međugeneracijski razgovor i dijalog s roditeljima, mentorom - učiteljem. Mapa se sastoji od crno bijelih i ilustracija u boji i tekstova koji su priređeni za obradu tema i sadržaja kao što su: - slike za pričanje priča; - pročitaj i odgovori; - oboji prema predlošku; - dovrši točnim bojama; - pronađi deset razlika; - oboji po želji; - izreži i složi svoju priču; - brojke spoji i likove oboji; - likovni rad Moji Mihovil i Karmela.
Izvor: Muzej grada Kaštela
Pedagoška radna mapa slikovnice i audio priče „Kambelovska ljubavna priča - Mihovil Cambi i njegova Karmela“ je završni dio projekta Pedagoškog odjela Muzeja grada Kaštela koji traje, kroz razne oblike, od 2018. godine do danas. Sve te faze i oblike rada biti će javno predstavljeni multimedijalnom i klasičnom izložbom u kaštelu Vitturi u prvom kvartalu 2024. godine. Ovaj cjelovito osmišljeni pedagoški projekt za djecu trebao bi se nastaviti i u budućnosti kroz raznovrsne muzejske radionice koje će biti održane u Muzeju i školi.
Izdavač svih klasičnih i digitalnih izdanja projekta je Muzej grada Kaštela. Autor projekta, tekstova i urednik izdanja je Mario Klaić dok ilustracije potpisuje ilustrator Zoran Perdić Lukačević. U ovom višegodišnjem projektu su sudjelovali mnogi suradnici: skladateljica Paola Dražić Zekić; naratori Frane Perišin i Andy Tomlinson; sviranje na mandolini Vicko Dragojević; prijevodi Lada Laura, Jadranka i Andy Tomlinson; lektura i korektura Klara Mitar, Andy Tomlinson, Apostrof d.o.o.; oblikovanje i grafička priprema Divizija j.d.o.o.; tonsko snimanje, montaža i audio mastering Žarko Dragojević i Županijski radio Soundset Ragusa.
Pedagošku radnu mapu, kao i ostala izdanja, tiskanu slikovnicu, slagalice kao i cijela digitalna audio i audiovizualna izdanja mogu se nabaviti ili naručiti u suvenirnici Muzeja grada Kaštela.
(Muzej grada Kaštela)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr