Newsletter, broj 127., 3. 11. 2020.

Približava se 10. studenoga i otvorenje 39. Izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija na 43. Međunarodnom sajmu knjiga INTERLIBER-u Zagrebačkoga velesajma koji bi trajao do 15. studenoga na veliko zadovoljstvo poklonika pisane riječi. Završili smo predgovor, obavili zadnju korekturu popratnoga kataloga, skenirali korice izabranih publikacija, u zadnji čas ipak unijeli i one posljednje naslove publikacija koje su nam pristigle sa zakašnjenjem, poslali materijale u tiskaru, zapakirali građu za izložbu i ... dogodilo se ono što se, vjerujemo, dogodilo većini naših kolegica i kolega muzealaca koji su u svojoj strasti uspijevali zaboraviti na okolnosti u kojima živimo ovu 2020. godinu obilježenu pandemijom COVID-a 19 – primili smo vijest kojom se tradicionalna izložba muzejskih knjiga mora odgoditi.

Naime, 2. studenoga, oko 17,30 Zagrebački velesajam objavio je na svojim mrežnim stranicama kratku vijest kako se ovogodišnji 43. INTERLIBER – zbog epidemiološke situacije, a slijedom preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite i Stožera civilne zaštite Grada Zagreba nažalost odgađa.

Iako smo slutili takav ishod svakodnevno prateći broj oboljelih i zaraženih virusom SARS-CoV-2, kao i otkazivanja ili prolongiranja velikih knjižnih sajmova te pomalo strepili kako ćemo ispoštovati Preporuke za sprečavanje infekcije u muzejskim, galerijskim i ostalim izložbenim prostorima na izložbenom štandu MDC-a koji je koncipiran kao otvoren prostor za posjetitelje na kojemu omogućavamo i potičemo pristup izloženim knjigama, njihovo razgledavanje, prelistavanje, druženje s kolegama, studentima i drugim nakladnicima, nadali smo se pozitivnom ishodu vjerujući riječima izraelskoga književnika David Grossman koji je govoreći o nadi kazao: To je imenica, ali sadrži glagol koji vas lansira u budućnost.

Jer, našem se pozivu za sudjelovanje na ovogodišnjoj izložbi muzejskoga izdavaštva odazvalo 113 muzeja i galerija iz 67 mjesta. Iako su i na muzejske izdavačke projekte bitno utjecali proljetni lockdown kao i potres u Zagrebu 22. ožujka, zaprimili smo 521 novi naslov različitih publikacija i 210 muzejskih plakata, evidentirali smo i 52 elektroničke publikacije, od čega je čak 50 objavljeno u online okruženju. Bio je to snažan motiv da ne odustanemo od organizacije 39. izložbe jer su to hrvatski muzeji i galerije zaslužili potvrđujući svoju svakodnevnu prisutnost u kulturnom životu.

Na žalost, pišemo ovu najavu za naše elektroničko glasilo s informacijom o odgodi s nadom kako će se novi termin odrediti u skoroj budućnosti što će ujedno značiti kako se konačno smirila i epidemiološka situacija. Do tada, budimo strpljivi. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

Nakon što je drugi val epidemije korona virusa zaprijetio blokadom zdravstvenog sustava, zemlje diljem Europe uvode strože mjere socijalnog distanciranja zatvarajući muzeje i srodne baštinske institucije, baš kao i u vrijeme prvog vala epidemije. Nakon Irske, Češke, Francuske, Slovenije, Belgije i Austrije, novi lockdown proglasile su Njemačka i Velika Britanija.

U Njemačkoj su jučer na snagu stupile nove mjere kojima se značajno ograničavaju socijalni kontakti, uvodi se zabrana okupljanja više od deset osoba iz najviše dva kućanstava, škole i vrtići ostaju otvoreni uz posebne epidemiološke mjere, kao i restorani i ugostiteljski objekti koji smiju prodavati hranu i piće samo za konzumaciju izvan objekta, dok se muzejima, kinima, kazalištima, knjižnicama i opernim kućama zabranjuje rad do 2. prosinca. Nakon što je njemačka kancelarka Angela Merkel predstavila odluku o lockdownu parlamentarnim skupinama u Bundestagu više od četrdeset ravnatelja njemačkih muzeja uputilo je otvoreno pismo vladama saveznih pokrajina u kojem se oštro protive novom zatvaranju muzeja jer se „muzeji nakon implementiranja novih sigurnosnih standarda nalaze među najsigurnijim javnim prostorima“, upozorivši kako će novo zatvaranje muzeja u kontekstu borbe protiv korona virusa „biti samo simbolična gesta s dalekosežnim posljedicama na baštinski sektor koji je već teško pogođen značajnim padom posjetitelja i prihoda.“ Reagirala je i Europska mreža muzejskih organizacija (NEMO) sa središtem u Berlinu koja u svojoj izjavi poziva donositelje odluka da se suzdrže od drastičnog zatvaranja muzeja u vremenu kada su potrebni više nego ikad, ustvrdivši kako do sada ni jedan muzej nije bio identificiran kao žarište širenja virusa.

Jednako dramatično je i u Velikoj Britaniji. Nakon što je u toj zemlji potvrđeno više od milijun zaraženih korona virusom, premijer Boris Johnson izašao je ovaj vikend pred novinare okupljene pred Downing Streetom i najavio ponovno uvođenje lockdowna u Engleskoj koji bi trebao stupiti na snagu u četvrtak i trajati do 2. prosinca, rekavši kako je znanstvena skupina koja savjetuje vladu „otkrila kako se korona virus širi puno brže nego je predviđeno u slučaju najgoreg scenarija“. Mjerama se strogo ograničavaju izlazak iz kuće i putovanja, zatvaraju se pubovi i restorani, sve trgovine koje ne prodaju nužne potrepštine, kao i muzeji, galerije, kazališta i druge kulturne institucije. Za razliku od proljetnog zatvaranja, ovog puta škole, fakulteti i sveučilišta ostaju otvoreni.

Teško pogođeni javni muzeji ovisni o sredstvima iz državnog proračuna, koji su i prije lockdowna osjećali posljedice radikalnog smanjivanja proračunskih sredstava, sa zabrinutošću su dočekali vijest o nacionalnoj karanteni. Jedan od rukovodećih zaposlenika britanskih nacionalnih muzeja, koji je želio ostati anoniman, izjavio je za Artnewspaper kako vlada u ovom teškom trenutku može spasiti baštinski sektor od otpuštanja zaposlenika jedino subvencioniranjem plaća, odnosno omogućavanjem pristupa tzv. Job Retention Scheme sustavu kojim bi djelatnici muzeja, koji su primorani ostati doma usred lockdowna, primali od Poreznog i carinskog ureda Njezina veličanstva naknadu u iznosu od 80% plaće. (I.G.)

Četiri promotivna filma koje je Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba izradio u sklopu EU projekta In Cultura Veritas našla su se u užem izboru za prestižnu baštinsku nagradu Heritage in Motion koju zajednički dodjeljuju Europska muzejska akademija i Europa Nostra.

Deset projekata iz jedanaest europskih zemalja ušlo je u uži izbor za nagradu koja se od 2014. godine dodjeljuje najboljim digitalnim i multimedijskim ostvarenjima koja na kreativne i inovativne načine usmjeravaju pozornost javnosti na vrijednosti europske kulturne i prirodne baštine. Promotivne filmove za projekt In Cultura Veritas, koji promovira bogatu kulturnu i enološku ponudu prekograničnog područja Zagrebačke županije i slovenskih subregija Obsotelje i Kozjansko, snimila je produkcijska kuća Eclectica u suradnji s filmskom redateljicom Juditom Gamulin i ilustratorom Mislavom Lešićem. Kombinirajući suvremene animatorske i ilustratorske videoefekte s digitaliziranom baštinom koju čuvaju četiri muzeja – Samoborski muzej, Muzej Sveti Ivan Zelina, Gradski muzej Jastrebarsko i Muzej baroka u Šmarju pri Jelšah, publici su na atraktivan i jednostavan način približene povijesne ličnosti, događaji, priče i legende, lokalni obrti te povijest gradova i njihove stoljetne vinogradarske tradicije.

Filmovima se kroz niz atraktivnih kadrova željelo „provesti gledatelja“ kroz bogatu materijalnu i nematerijalnu baštinu i specifičnosti lokalnih vinogradarskih tradicija Zagrebačke županije i subregija Obsotelje i Kozjansko, od grofice Erdödy koja je slala vino iz Zeline svom prijatelju Ludwigu van Beethovenu u Beč, preko vile Horvat na Plešivici koju su posjetile poznate osobe poput Charlieja Chaplina i Isadore Duncan, pa sve do župnika Mateja Vrečera koji je u Šmarju pri Jelšah uslijed suše sagradio Kalvariju koristeći žbuku pomiješanu s vinom. Snimanju je prethodilo održavanje muzejskih radionica u kojima su u suradnji s kustosima odabrani predmeti za digitalizaciju po kriterijima atraktivnosti, estetske kvalitete i povijesne vrijednosti. Digitalizirani predmeti činili su podlogu za storytelling, odnosno pripovijedanje priča s autentičnim pozadinama koje reflektiraju kulturno nasljeđe i vrijednosti spomenutog područja.

Izvor: Eclectica

Animirani segmenti rađeni su s animiranim fotografijama i ilustracijama. Animacije su dobivene vožnjom kamere kroz fotografiju kojom se motiv fotografije oživljava stvarajući dojam autentične živopisne situacije. Ilustracije su inspirirane starim grafikama i crtežima s početka 20. stoljeća, a zamišljene su kao svojevrsna vinjeta, kratka i zabavna animirana razglednica, koja gledatelju na duhovit način oslikava konkretnu scenu, događaj ili situaciju. Scene su rađene od par dijelova - pozadine koju čini statičan crtež i likova rađenih poput marionete s dijelovima rasklopivim u zglobovima radi lakše animacije.

Razvijajući ovaj projekt, prije svega smo se i sami zaljubili u ovu regiju i njeno ogromno kulturno bogatstvo kojeg nismo bili u potpunosti svjesni. Uživajući u tom novom starom svijetu, odmah smo prirodno osjetili veliku želju da učinimo sve kako bismo oživjeli ove povijesne priče i približili atmosferu obrtništva i starina koja se na tom području osjeti i dan danas. Kako bismo to postigli, bilo je presudno zadržati topao i human jezik - zato smo se udružili s ilustratorom Mislavom Lesićem koji je napravio grafike inspirirane autentičnim crtežima s početka 20. stoljeća i animatorom Manuelom Šumbercom koji ih je oživio i od njih napravio duhovite razglednice u pokretu, rekla je redateljica filmova Judita Gamulin.

Projekt In Cultura Veritas realiziran je u sklopu Programa suradnje Interreg V-A Slovenija-Hrvatska. Nositelj projekta je Zagrebačka županija, a u njegovoj provedbi sudjeluje još pet projektnih partnera – Muzejski dokumentacijski centar, Udruga hrvatskih putničkih agencija, Razvojna agencija Sotla, Občina Šmarje pri Jelšah i Kmetijsko gozdarski zavod Maribor.

Zbog pandemije korona virusa ovogodišnja ceremonija dodjele Heritage in Motion nagrada održat će se online krajem studenog. (I.G.)

Digitalizacija fonotečnih zapisa – rezervoar pamćenja Požeškog kraja

Gradski muzej Požega je učinio veliki korak u približavanju zavičajne baštine svojim korisnicima. Zahvaljujući Ministarstvu kulture i medija RH i Gradu Požegi, osigurana su sredstva u iznosu od 24.750 kuna za digitalizaciju posljednja 52,5 sata nedigitalizirane fonotečne građe Požeškog kraja koja se čuva u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Riječ je o snimkama pjesama, običaja, narodnih pripovijetki kazivača iz druge polovine 20. stoljeća snimljenih tijekom niza istraživanja tada vodećih hrvatskih etnologa, etnomuzikologa i istraživača poput Jerka Bezića, Maja Bošković Stulli, Divne Zečević, Dunje Rihtman Auguštin i drugih.

Projektom digitalizacije fonotečnih zapisa Požeškog kraja u Etnološkom odjelu muzeja, uspostavljenom suradnjom s Institutom, uz fonotečnu, brojnim korisnicima i poštovateljima baštine bit će dostupna i sva druga do sada digitalizirana građa Požeštine čiji se originali čuvaju u Zagrebu. Dokumentacija koju Institut posjeduje sastoji se od fonda rukopisnih zbirki (tekstovi, notni zapisi, kinetogrami, crteži), fonoteke, fototeke, filmoteke, videoteke i zbirke razglednica, a kao cjelina je, zajedno s knjižnom građom, zaštićena kao kulturno dobro i upisana u Registar pokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Unikatni zapisi, koje su tijekom svoga znanstveno-istraživačkog rada prikupili i obradili djelatnici Instituta i vanjski suradnici, danas su dragocjen izvor o bogatoj kulturnoj tradiciji i svojevrsni rezervoar pamćenja u koji posežu ne samo znanstvenici već i kulturni djelatnici i brojni drugi pojedinci u potrazi za zaboravljenim vrijednostima i znanjima.

Institut za etnologiju i folkloristiku je s digitalizacijom svojih fondova počeo još 1997. godine s prvenstvenom namjerom restauracije, odnosno zaštite izvornika od daljnjeg propadanja, no ubrzo se pokazalo da ulaganje u digitalizaciju donosi mnogo više od toga. Zahvaljujući digitalizaciji građe i mogućnosti njezine objave putem digitalnih platformi, danas smo omogućili široj javnosti pristup kulturnom nasljeđu koje je desetljećima bilo pohranjeno u fondovima Instituta i poznato tek užem krugu ljudi. Od 2002. godine Institut za etnologiju i folkloristiku omogućio je online pretraživanje baza podataka, a od 2015. godine nastoji osmišljenom stručnom pripremom i razvojem digitalnog repozitorija, zahvaljujući metapodacima, što više građe učiniti pretraživom i javno dostupnom. Bez obzira na opsežnost građe i poslova pripreme, ograničene financijske i ljudske resurse, digitalizacijski projekti provode se kontinuirano, pomoću raznih modela financiranja, poput ove uspješne suradnje s Etnološkim odjelom Gradskog muzeja Požega.

Prezentacija ovog projekta održana je 22. listopada uz Međunarodni dan nematerijalne kulturne baštine, uživo na društvenim mrežama Gradskog muzeja Požega kao primjer dobre prakse u kojoj svi dobivaju, a najviše spašena lokalna baština i brojni korisnici. O projektu su govorili dr. sc. Koraljka Kuzman Šlogar, voditeljica Dokumentacijskog odjela Instituta za etnologiju i folkloristiku, etnologinja Maja Žebčević Matić, viša kustosica Gradskog muzeja Požega i inicijatorica projekta, majstor tona i sound designer Zoran Knežević kao realizator digitalizacije, te zamjenica ravnateljice Gradskog muzeja Požega Ivana Domanović. (Maja Žebčević Matić)

►vrh

---

 

Installation view of Artemisia (3 October 2020 – 24 January 2021) at the National Gallery. © The National Gallery, London.

Artemisia Gentileschi – Judita s kistom

U Nacionalnoj galeriji u Londonu 3. listopada otvorila se velika izložba talijanske barokne umjetnice Artemisije Gentileschi. Tridesetak izloženih slika, posuđenih iz javnih i privatnih zbirki diljem Europe i SAD-a pokrivaju cijeli njezin opus od rimskih početaka, preko firentinskog razdoblja do povratka na jug Italije i boravka u Londonu. Snažnim narativom i upečatljivim protagonisticama iz Biblije, mitologije i povijesti dočarana je ženska snaga i odlučnost.

Izložba je trebala biti otvorena još u travnju, ali je odgođena zbog pandemije virusa Covid-19. Činilo se da će ovaj put sve ići po planu, no „Artemisiju“ kao da prati zla kob - Nacionalna galerija je nažalost opet najavila zatvaranje svojih vrata od 4. studenog do 2. prosinca 2020. Izložba je trebala ostati otvorena do 24. siječnja 2020., ali teško je prognozirati što će biti nakon ponovnog otvaranja. Međutim, Nacionalna galerija pripremila je mnoštvo sadržaja vezanih uz izložbu koji su dostupni na njihovim mrežnim stranicama i Youtube kanalu,a The Art Newspaper nudi i online vodstvo kustosice Letizije Treves. Uz izložbu je izdan i katalog.

Artemisijin život mogao bi se opisati poznatom uzrečicom „per aspera ad astra“ jer su njezini počeci uistinu bili trnoviti, ali joj je talent osigurao da se za života proslavi i da prima narudžbe od europskog plemstva. Naučila se izražavati kistom prije nego olovkom, pa je djetinjstvo i dio rane mladosti bila nepismena. Pisati i čitati naučila je u Firenci, o čemu svjedoče i pisma koja su izložena na izložbi. Bila je prva žena koja je primljena na talijansku Akademiju umjetnosti crtanja (Accademia delle Arti del Disegno), i to 1616. godine, što joj je omogućilo da sama sklapa svoje ugovore, bez suprugovog odobrenja.

Rođena je 1653. godine u Rimu. Ne zna se točno vrijeme i razlog njezine smrti – u različitim izvorima navode se godine od 1652. do 1656. i razlozi poput samoubojstva ili kuge. Artemisijina majka Prudentia (rođena di Montone) umrla je kada je Artemisija imala 12 godina. Artemisia je većinu vremena provodila u kući, u kojoj je slikarski studio imao njezin otac Orazio Gentileschi. On ju je podučavao slikanju , ali ubrzo ga je i nadišla svojim vještinama. Orazio je bio prijatelj slikara Caravaggia, koji je u likovnom smislu utjecao na njega, ali tragovi njegove ekspresije vide se i u Artemisijinom radu. Kada je Orazio zaključio da ju je poučio svemu što je mogao, odlučio je da Artemisia treba nastaviti primati poduke nekog drugog umjetnika. Jedan od njih bio je Agostino Tassi, s kojim je Orazio radio na osliku palače Pallavicini-Rospigliosi u Rimu. Tassi je razvio opsesiju prema Artemisiji, slijedio ju je i imao je ljubomorne ispade. Eskaliralo je kada ju je 1611. godine tijekom poduke u njezinoj kući i silovao. S obzirom da je razdjevičavanje izvan braka bilo neprihvatljivo, Tassi je morao obećati da će je oženiti no kako obećanje na koncu nije ispunio, Orazio je Tassija tužio za silovanje kćerke. Tassi je već i ranije bio optuživan za silovanje i nasilje.

 

Artemisia Gentileschi, Judith beheading Holofernes (about 1612-13). Napoli, Museo e Real Bosco di Capodimonte (Q378). © ph. Luciano Romano / Museo e Real Bosco di Capodimonte 2016

Bilješke sa suđenja pohranjene su danas u Državnom arhivu u Rimu, a prvi put su izložene na ovoj izložbi. Između ostalog, sadrže i detaljne opise silovanja. Suđenje je trajalo oko sedam mjeseci i djelovalo je kao da se sudi žrtvi, a ne nasilniku (što je nažalost i danas ponekad slučaj). Sud se morao uvjeriti da Artemisia govori istinu, pa je bila podvrgnuta javnom pregledu i mučenju tehnikom sibille, koja je mogla rezultirati slomljenim prstima i time krajem umjetničke karijere. U trenucima mučenja uputila je Tassiju riječi: „Ovo je prsten koji si mi dao i ovo su tvoja obećanja!“. Tassi je tijekom suđenja Artemisiju pokušao prikazati kao djevojku bez morala, a podmitio je i svjedoke. Nakon svega proživljenog tijekom suđenja, Artemisia je doživjela pirovu pobjedu – Tassi je ipak osuđen, ali puno odsluživanje zatvorske kazne i izgon iz Rima je izbjegao jer je bio pod zaštitiom pape.

Artemisia se ubrzo udala za slikara Pierantonia Stiattesia te je napustila Rim i otišla u Firencu. Sa Stiattesijem je imala nekoliko djece, no nažalost nisu sva preživjela. U Firenci je upoznala ljubavnika Francesca Mariju Maringhija, koji je financijski podržavao bračni par. Pisma koja mu je pisala otkrivena su 2011. godine, a mogu se vidjeti na izložbi. Početkom 1620-ih vratila se u Rim. Dio života provela je i u Napulju, Veneciji te Londonu u koji je otišla 1638. godine i gdje je s ocem radila za engleskog kralja Karla I.

Najranije djelo na izložbi je slika „Suzana i starci“ iz 1610. godine. Izložena je i slika s istom temom koju je naslikala 1652. godine, pa se zapravo na istoj temi može pratiti njezin umjetnički razvoj u rasponu od više od četiri desetljeća. Na izložbi se nalaze i dvije verzije slike na kojima Judita uz pomoć služavke Abre odrubljuje Holofernovu glavu (iz 1612./1613. i 1620./1621. godine). Iako možemo samo nagađati što je Artemisia mislila slikajući ovu scenu, čini se kao da su je nadahnuli stvarni likovi i da kroz sliku ostvaruje ono što nije učinila u stvarnosti – ona kao Judita ubija Tassija koji je Holoferno.

 

Orazio Gentileschi, Judith and her maidservant with the Head of Holofernes, (about 1608). The National Museum of Art, Architecture and Design, Oslo (NG.M. 020273). © Nasjonalgalleriet, Oslo / photo Børre Høstland

Artemisijin lik i djelo nadahnuli su brojne knjige, uključujući grafički roman izdan prošle godine, a kao lik pojavljuje se i u knjizi za djecu. Film o Artemisiji iz 1997. godine našao se na meti kritika jer je silovanje i odnos s Tassijem prikazao netočno, ali je kazališna predstava, koja je ove godine bila dostupna i online, te detalje točnije prikazala.

Artemisia je nakon smrti pomalo pala u zaborav te su njezine slike često bile i neidentificirane ili krivo atribuirane. Međutim, sasvim je jasno da je u 20. i 21. stoljeću ponovno otkrivena i postala izvor inspiracije, čak i feministička ikona. (Zrinka Marković)

►vrh

---

 

Museums Making Sense – otvorene prijave

Europska mreža muzejskih organizacija (NEMO) otvorila je prijave za 28. godišnju konferenciju „Museums Making Sense“ koja će se održati virtualno od 16. do 19. studenog 2020. u sklopu programa Rijeka 2020 Europska prijestolnica kulture.

Konferencija će okupiti brojne predstavnike europskih nacionalnih muzejskih organizacija, muzejske stručnjake, kreatore kulturnih politika i aktivne sudionike u europskim muzeološkim projektima koji će otkriti kako muzeji koristeći storytelling mogu personalizirati svoje narative i posjetiteljima efektnije približiti izazove 21. stoljeća poput migracijskih procesa, poštivanja ljudskih prava, očuvanja bioraznolikosti ili suočavanja s negativnim aspektima nove globalne ekonomije pogonjene IT tehnologijama.

Radni dio konferencije započet će izlaganjem Why is storytelling essential for museums, communities and visitors? Dragane Lucije Ratković Aydemir iz kolektiva MUZE, a na skupu će među ostalim biti riječi i o okretanju muzeja prema novim vizijama koje su održive, umrežavanju i pronalaženju novih izvora financiranja, radu s lokalnim zajednicama i potencijalu digitalne kulturne baštine, s posebnim naglaskom na izazove u periodu „novog normalnog“ obilježenog snažnim padom posjećenosti i prihoda muzeja.

Stručnjaci iz Međunarodnog udruženja djeca u muzejima Hands on!, koje svake godine odaje priznanje za kreativnost muzejskih izložbi i programa namijenjenih djeci do 14 godina dodjeljujući nagradu Children in Museums, održat će webinar na temu repozicioniranja muzeja u radu s djecom. Sudionici će saznati kako muzeji uz pomoć interaktivnih i multimedijskih sadržaja mogu angažirati sva dječja osjetila i postati središta neformalnog obrazovanja koja će djeci omogućiti nadogradnju i kontekstualizaciju znanja stečenog u školama.

Trodnevni program pored brojnih stručnih izlaganja, javnih rasprava, radionica i rada na smjernicama razvoja muzejske struke, sudionicima konferencije nudi virtualno vodstvo kroz riječke muzeje te vođenje kroz izložbu „Fiume Fantastika: Fenomeni grada“ koja prati posljednjih stotinu i pedeset godina urbane povijesti Rijeke tijekom kojih je grad rastao i postao prometno i industrijsko središte.

Sudjelovanje na konferenciji je besplatno, a više o programu i prijavama možete saznati na službenim stranicama Europske mreže muzejskih organizacija. (I.G.)

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr