Na tvrđavi u Kninu nedavno je otvoren novouređeni Interpretacijski centar koji posjetitelje upoznaje s Kninskom tvrđavom, jednim od najvećih fortifikacijskih sustava u Europi.

Osnivanje i opremanje interpretacijskog centra dio je šire vizije revitalizacije Kninske tvrđave koju je Grad Knin, u partnerstvu s Kninskim muzejem, ostvario uz pomoć sredstava iz europskih fondova. Središnji doživljaj za posjetitelje je stalna izložba koja na suvremen način, putem interaktivnih medija, interpretira povijesni razvoj Kninske tvrđave i njezin značaj za lokalnu zajednicu.

Vrijednost Interpretacijskog centra je u tome što se nalazi upravo na lokaciji neprocjenjivog naslijeđa kojeg predstavlja - smješten je u vojarni koja je obnovljena posebno za ovu funkciju. Osim vojarne, europskim projektom obnovljen je i urušeni objekt barutane, kojoj je dodijeljena funkcija suvenirnice i vinoteke. Obnovom ova dva ruševna objekta, Kninska tvrđava dobila je suvremenu kulturno-turističku infrastrukturu, koja uz postojeće objekte Kninskog muzeja i restorana, posjetiteljima omogućuje ispunjen cjelodnevni boravak.

Nova stalna izložba u Interpretacijskom centru tematizira povijest Kninske tvrđave, a naglasak je na srednjovjekovnim i novovjekovnim zbivanjima koja su najviše utjecala na njezinu današnju pojavnost. Prva izložbena cjelina obuhvaća i raniji povijesni kontekst, naseljavanje brda Spas prije formiranja tvrđave. Ovdje posjetitelj saznaje kako je krajolik postavio okvir za stvaranje tvrđave, ili kako je to rečeno u animiranom filmu, glavnom mediju ove izložbene cjeline: “Priroda postavlja scenu, a čovjek na njoj živi povijest”. Osim toga, ova cjelina daje uvod u ostatak izložbe i nudi pogled u povijesne događaje koji su ostali upisani u kulturni krajolik Knina, kao što su izmjene vlasti velikih svjetskih sila na kninskom području. Animirani film daje nagovještaj inovativnog korištenja digitalnih medija u ostatku izložbe.

Fotografirao: Domagoj Blažević

Druga izložbena cjelina interpretira povijesni razvoj i mijene značaja Kninske tvrđave u razdoblju od prvog spomena Knina u prvoj polovici 10. stoljeća, do početka 19. stoljeća, kada kontinuitet vojne funkcije zamjenjuje civilna uprava, odnosno kada vojne doktrine kao zamašnjak njezinog razvoja zamjenjuje konzervatorski i istraživački interes pionira hrvatske arheologije. Naglasak interpretacije je na kulturno-povijesnim razdobljima značajnim za povijest tvrđave te pripadanju različitim sustavima i državama tijekom povijesti. Kninska tvrđava svjedok je ključnih povijesnih trenutaka koji su oblikovali Hrvatsku i Europu, a ova razdoblja zrcale se na danas vidljivim ostacima tvrđave. Izložbena cjelina otvara se temom o ranom srednjem vijeku i bogatom arheološkom spomeničkom naslijeđu pronađenom na kninskom području. Pronađeni arheološki spomenici temeljni su povijesni dokumenti ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti, a nalazišta pokazatelji općih društvenih i vjerskih prilika koje potvrđuju kulturni i strateški značaj kninskog područja. Na interaktivnoj maketi, odabrana arheološka nalazišta smještaju se u prostorni kontekst s Kninskom tvrđavom. Posjetitelj iz makete izvlači pločicu s nazivom nalazišta kako bi na ekranu aktivirao tekst i ilustraciju nalaza.

Na izložbi se postavlja kontinuitet vizualnog jezika, što se očituje u oblikovanju scenografskih i grafičkih elemenata, ali i odabiru medija interpretacije. Kao elementi scenografije postavljene su tapiserije koje na apstrahiran način evociraju dekorativne elemente (pletere, vitice, kuke) s arheoloških spomenika. Vizualni mediji interpretacije definirani su tako da posjetiteljima omoguće lakše praćenje složenih povijesnih zbivanja na tvrđavi: makete sa svjetlosnim elementima pokazuju kako se tvrđava dograđivala kroz povijest; na elementima scenografije i u multimedijskim aplikacijama aplicirani su karte i nacrti iz hrvatskih, austrijskih i talijanskih arhiva; u videima i animiranim filmovima objašnjeni su kompleksniji povijesni događaji (primjerice, srednjovjekovna povijest kroz intervju s izv. prof. dr. sc. Ivanom Josipovićem s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru); dok interpretacijski tekstovi na suptilne načine posjetitelje uvode u najznačajnija povijesna razdoblja: rani srednji vijek kada stoluju narodni vladari, vladavinu Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, vladavinu Osmanlija, Mlečana, Francuza i Austrijanaca. Ove tematske cjeline postavljene su u kronološkom nizu, a dopunjene su dvama biografskim izlošcima - multimedijskom aplikacijom o vladavini kralja Zvonimira koji je Knin učinio svojom prijestolnicom što potvrđuju povijesni dokumenti te interaktivnom knjigom o djelovanju fra Luje Maruna koji je Kninsku tvrđavu spasio od prodaje, a time i od sigurne propasti.

U trećoj izložbenoj cjelini susrećemo pojedince koji su na Kninskoj tvrđavi tijekom njezine starije povijesti boravili kao njezini stražari, to su: ugarsko-hrvatski, osmanski, mletački, francuski i austrijski vojnik. Izložbena cjelina pokušava razumjeti perspektive vojnika u odnosu na njihov vlastiti svijet, odnosno društvo i kulturu iz kojih dolaze. Davanjem glasa “običnim” ljudima, ova izložbena cjelina u prvi plan stavlja često zanemarena iskustva i perspektive. Stražari su predstavljeni portretnom ilustracijom u punoj vojnoj spremi te po jednim predmetom, idealnom ilustriranom reprodukcijom originalnih nalaza s Kninske tvrđave.

Fotografirao: Domagoj Blažević

Da je kninska tvrđava živi spomenik koji se neprestano razvija, posjetitelji će moći vidjeti u četvrtoj izložbenoj cjelini. Video-instalacija posjetiteljima približava suvremeni život tvrđave i njeno značenje za lokalnu zajednicu. Kroz format video-kazivanja pripadnici lokalne zajednice iznose svoje dojmove i iskustva, dok se kao popratni materijal prikazuju snimke s tvrđave i arhivske snimke. Kazivači su pripadnici lokalne zajednice koji su na različite načine povezani s tvrđavom: Goran Mrnjavac kustos je u centru Oluja ‘95, Sandra Žulj Cigić ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta, Milan Zoričić umjetnik i arhitekt, Marko Sinobad konzervator, a Lara Šostar poduzetnica.

U petoj izložbenoj cjelini nalazi se više interaktivnih elemenata koji će doživljaj posjetitelja učiniti razigranijim. Posebno se to odnosi na najmlađe, za koje je osmišljena igraonica na temu arheoloških istraživanja. Oni hrabriji, mogu se okušati i u virtualnom letu balonom iznad tvrđave.

Duh mjesta Kninske tvrđave osnažuje se i kroz suvremene umjetničke prakse, jer suvremena umjetnost ima potencijal za regeneraciju baštinskih lokaliteta. Neposredno uz Interpretacijski centar nalaze se kazamati, mreža uskih i teže prohodnih tunelskih prostora koji su nekoć služili kao zaštićeni topnički položaji. Umjetnička instalacija sastavljena je od reljefa, autorske glazbe i svjetlosnih efekata. Snažnog je autorskog potpisa, a u potpunosti se ostvaruje tek u interakciji s posjetiteljem: prolazak kroz kazamate aktivira svjetlosne efekte i glazbu.

Posjetitelji se mogu upustiti i u inovativan obilazak Kninske tvrđave s pomoću naočala za mješovitu stvarnost, što je prvi takav slučaj u Hrvatskoj. Posjetitelj kroz naočale vidi svoje stvarno okruženje, eksterijer Kninske tvrđave, te na njemu gradi svoje virtualno iskustvo. Konkretno, ovdje susreće povijesne likove koji prezentiraju odabrane točke. Za ostvarenje ove aplikacije realizirana je još jedna međunarodna suradnja, s članovima povijesne vojne postrojbe iz Veneta, Italija, koji su utjelovili likove mletačkih vojnika.

Stalna izložba realizirana je kroz intenzivnu suradnju interdisciplinarnog koautorskog tima, stručnjaka arheologa i povjesničara te lokalne zajednice. Članovi koautorskog tima su: Muze (muzeologija, interpretacija baštine i razvoj sadržaja), Šesnić&Turković (grafički dizajn), Clinica Studio (produkt dizajn). Realizaciju je vodila tvrtka AVC, a multimedijalna iskustva producirale tvrtke Hommage, Divit i MMC. Umjetnički su doprinijeli: Janko Petrović, Dragan Kordić, Fabio Leone, Laura Martinović i Ana Horvat.

(Mateja Kuka Brkić, Muze d.o.o.)

Izvor: Dvor Trakošćan

Dvor Trakošćan – izložbom „Tko tu koga ženi?“ obilježen 70. rođendan muzeja

U muzeju Dvor Trakošćan otvorena je izložba „Tko tu koga ženi?“ koja donosi tematsku priču o ugovorenim brakovima koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji, sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja, ali i ostvarivanja političkih ciljeva.

Izložba je podijeljena na pet tematskih cjelina. Uz uvodni i zaključni dio jedna veća cjelina istražuje ženidbenu strategiju obitelji Drašković i na njihovom primjeru pokazuje kako je jedna velikaška obitelj kroz stoljeća putem braka gradila i održavala svoju moć i bogatstvo te donosi pregled njihovih bračnih veza od druge polovine 16. stoljeća sve do danas. Neke od uglednih obitelji s kojima su se povezivali, s nekima i kroz više generacija su Baillet-Latour, Batthyány, Brandis, Brüdern, Erdödy, Esterházy, Herberstein, Janković, Kulmer, Malatinski i Nádasdy, a njihovi grbovi danas ukrašavaju prostorije prvog kata dvorca Trakošćan.

Druga veća cjelina pruža uvid u neke od ključnih elemenata procesa sklapanja braka, poput ženidbenih ugovora i miraza koji je često postajao predmet spora. Najpoznatiji takav slučaj u obitelji Drašković sukob je oko miraza Marije Euzebije, kćeri Gašpara Draškovića i prve supruge Nikole VII. Zrinskog. Ova se cjelina također bavi poželjnim i nepoželjnim bračnim partnerima pošto se od pripadnica i pripadnika plemićkih i velikaških obitelji očekivalo da se udaju i ožene primjereno svojem staležu. Neprimjereni izbori izazivali su skandale, kao primjerice brak grofa Josipa Kazimira Draškovića i plemkinje nižeg roda Suzane Malatinski.

 

Izvor: Dvor Trakošćan

S obzirom na razlike u položaju muških i ženskih pripadnika plemićkog staleža, treća veća cjelina istražuje doprinos i značaj koji su plemkinje imale u društvu i svojim obiteljima. Nerijetko su se pokazale kao sposobne gospodarice koje održavaju stabilnost, blagostanje i napredak svojih obitelji, a nerijetko i kao ključne figure u očuvanju kulturnog i povijesnog obiteljskog identiteta te umjetničkog nasljeđa. Njihova je uloga prikazana kroz primjer dvije pripadnice obitelji Drašković, Eleonore Felicite rođ. Malatinski te Julijane rođ. Erdödy.

Na izložbi su u dvjema galerijskim prostorijama drugog kata dvorca izloženi portreti, fotografije, sitan inventar i druga građa, oko 60 originala i oko 90 presnimaka iz fundusa muzeja Dvor Trakošćan, Gradskog muzeja Varaždin, Hrvatskog povijesnog muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt te arhivsko gradivo iz Hrvatskog državnog arhiva i Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu. Oblikovani su interaktivni i multimedijalni sadržaji, a za vrijeme trajanja izložbe objaviti će se i popratni katalog.

Autorica izložbe je Andreja Srednoselec, stručna suradnica dr.sc. Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić. Izložba je otvorena u sklopu središnje proslave 70-te obljetnice postojanja muzeja Dvora Trakošćan, a realizirana je uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija.

Izložba se može razgledati do 15. rujna 2024. godine.

(Andreja Srednoselec)

►vrh

---

 

Izvor: Muzej Slavonije Osijek

Muzej Slavonije – otvorena izložba „Čovjek iza glazbe. Stvaralački opus Julija Njikoša“

U Muzeju Slavonije u Osijeku nedavno je otvorena izložba Čovjek iza glazbe. Stvaralački opus Julija Njikoša kojom se obilježava stota godišnjica rođenja osječkog melografa i skladatelja čija se ostavština prema vlastitoj želji nakon njegove smrti, 27. listopada 2010. godine, obitelj darovala osječkome muzeju.

Izložba je projekt Etnografskog odjela Muzeja Slavonije, autorice su kustosice Katarina Dimšić i Tünde Šipoš Živić, a likovni postav potpisuje Jesenka Ricl, viši kustos pedagog.

Njikoš je čitav svoj život posvetio glazbi i njezinim nositeljima. Širok opus njegovoga djelovanja pokriva skladanje i aranžmane za, prije svega tamburaške, orkestre i zborove, ali i sakupljanje tradicijske glazbene građe na terenu pri čemu je posjetio više od stotinu naselja u Hrvatskoj i snimio razgovore s više od devetsto kazivača. Zapisao je više od četiri tisuće tradicijskih pjesama, kola, poskočica, priča i anegdota, koje smo slušali u više od dvije tisuće radijskih emisija koje je uređivao. Rodni grad, sela, kazivači i tradicijske pjesme bili su mu neiscrpan izvor nadahnuća za više od četiristo autorskih skladbi i desetak knjiga.

Izložba koja je u svakom segmentu usuglašavana sa obitelji Julija Njikoša, simbolički sadržava sto muzejska predmeta iz njegove ostavštine koje su popraćene izložbenim panoima s prikladnim tekstovima, citatima i fotografijama.

Retrospektiva obrađuje različite segmente njegovoga djelovanja prikazujući kroz tematske cjeline njegovu mladost, djelovanje kao dirigenta, glazbenog urednika, muzikologa, melografa, publicista, skladatelja, osnivača značajnih društva i festivala, utjecajnog čovjeka u lokalnim zajednicama svojih kazivača, obiteljskog čovjeka i doajena. Među izloženom muzejskom građom važnošću se ističu njegovi rokovnici iz vremenskog razdoblja između 1967. do 1987. godine kada je bio zaposlen na Radio Zagrebu kao glazbeni urednik i u kojima su navedene informacije o njegovim odlascima na teren, susretu s kazivačima kao i o emitiranju njegovih radijskih emisija.

 

Izvor: Muzej Slavonije Osijek

Posebno su značajni predmeti i njegov dirigentski štapić, fotoaparat, bisernica i pijanino kao i tradicijsko ruho u kojemu je nastupao, ali isto tako i njegove publikacije, notni zapisi, brojna priznanja i plakete, te njegov Porin za životno djelo. U nekim segmentima izložba se upotpunjuje i sa detaljima vezano uz Njikoševu suprugu, Veru Svobodu (koja je nažalost preminula 8 dana prije otvorenja izložbe), s kojom su dijelili ne samo 55 godina bračni i obiteljski život, već i glazbenu karijeru i njegova životna priča ne bi bila potpuna bez osvrta na njezinu. Privremeni dio izložbe činio je gipsani model Njikoševe biste, rad akademskog kipara Dejana Durakovića, koja je u međuvremenu već odnesena na odlijevanje u Zagreb, te će brončani odljev uskoro biti postavljen u javnom prostoru njegovoga rodnog grada, stoga izložba ima velik značaj kao poticaj i podsjetnik na njegov doprinos Osijeku.

Kako su izložbu pripremale etnologinje, u fokusu drugog plana ove izložbe našli su se i kazivači Julija Njikoša, njih nešto više od 900 čija je imena i prezimena, datume rođenja i mjesta stanovanja Njikoš precizno zapisivao u svoje rokovnike i publikacije. Kako bi i nositelji tradicije došli do izražaja, načinjen je i popis svih njih razvrstan po regijama. Tijekom stvaranja izložbe tražila se suradnja sa kulturno-umjetničkim društvima kako bi se što više saznalo o Njikoševim kazivačima i tako su njih osamdeset, osim osnovnih podataka, dobili i svoju fotografiju, a njih 24 i poduže životopise.

Izložbeni postav upotpunjen je audio materijalima koje je na korištenje ustupio Radio Osijek, a radi se o isječcima emisija u kojima sam Julije Njikoš govori o detaljima svoga života. Zvuci njegovih najpoznatijih skladbi dopunjavaju pak glazbeni ambijent izložbe. Sažetak njegovoga rada se prikazuje u video prilogu koji je za potrebe izložbe ustupilo uredništvo TV kalendara Hrvatske radiotelevizije.

U suradnji s muzejskim Odjelom edukacije i promidžbe osmišljene su i radionice, kako za odrasle, tako i za učenike osnovnih i srednjih škola, zatim stručna vodstva po izložbi, moderirani razgovori, koncerti i radionice folklora.

Izložba se financirala sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i biti će otvorena do obljetnice smrti Julija Njikoša, do 27. listopada 2024. godine.

(Tünde Šipoš Živić)

►vrh

---

 

Michelangelo Buonarroti, Kažnjavanje Titije, 1532. Kraljevska zbirka © Njegovo Veličanstvo kralj Karlo III 2024.

London – genij kasnog Michelangela u novoj izložbi Britanskog muzeja

U Britanskom muzeju u Londonu ovog četvrtka otvara se izložba Michelangelo: the last decades koja tematizira posljednja tri desetljeća života slavnoga renesansnog majstora otkrivajući nevjerojatnu raznolikost i inventivnost njegove kasne karijere obilježene povratkom u Rim. Ova izložba, prva od imenovanja novog ravnatelja muzeja Nicholasa Cullinana, uz pripremne crteže za vrhunska ostvarenja poput Posljednjeg suda i kupole Svetog Petra, donosi Michelangelova pisma i nadahnuta poetska ostvarenja koja pružaju uvid u njegov karakter kao umjetnika i čovjeka.

Michelangelo Buonarroti (1475. – 1564.) već je za svog života postao najslavniji umjetnik u Europi, poznat po djelima poput skulpture Davida (1501. – 1504.) ili oslika svoda Sikstinske kapele (1508. – 1512.). Kao gotovo šezdesetogodišnjak zauvijek odlazi iz rodne Firence u Rim prihvativši narudžbu pape Klementa VII. da na oltarnom zidu Sikstinske kapele naslika fresku Posljednji sud koja je zbog smjelosti prikaza kasnije bila cenzurirana. Time započinje novo dramatično umjetničko razdoblje u kojem je Michelangelo sve do svoje smrti u dobi od gotovo 89 godina bio zaposleniji nego ikad jer su se pape oslanjale na njegovu stručnost i maštu u realizaciji sve zahtjevnijih projekata. Tako, unatoč tome što je za sebe tvrdio da nije arhitekt, 1546. preuzima najveći i najsloženiji građevinski projekt ikada – crkvu svetog Petra – kojim je, posebice dizajnom njezine kupole, utisnuo svoju viziju u samo tkivo renesansnog Rima.

Britanski muzej može se pohvaliti jednom od najvećih svjetskih zbirki Michelangelovih crteža, a za ovu izložbu iz muzejskog fundusa je po prvi put nakon nekoliko desetljeća izloženo njih dvadesetak, uključujući pripremne crteže za fresku Posljednjeg suda koje je napravio kako bi utvrdio kompoziciju prije nego što je počeo slikati na mokroj žbuci. Iz njih je vidljiva Michelangelova stalna fascinacija ljudskim oblikom i sposobnost da prikaže tijelo u dramatičnim pozama.

 

Michelangelo Buonarroti, s lijeva na desno: studija za Posljednji sud, 1534.–36.; Epifanija, 1550.–53.; Krist na križu između Bogorodice i sv. Ivana, 1555.–64. © Britanski muzej

U izložbenom postavu naći će se jedno od najvećih renesansnih djela na papiru, preko dva metra visoka Epifanija (oko 1550.–1553.) koju je Muzej otkupio 1895., a čija je mukotrpna konzervacija započeta 2018. trajala gotovo šest godina. Riječ je o jedinom cjelovito sačuvanom Michelangelovom kartonu, crtežu u punoj veličini na čvrstom papiru koji služi kao predložak za izvođenje fresaka (tal. cartone), a kojeg je umjetnik ustupio svom suradniku i biografu Ascaniju Condiviju. Prema tom predlošku Condivi je naslikao Epifaniju koja će također biti izložena, a inače se nalazi u zbirci Kuće Buonarroti u Firenci. Uz nju, tu je i slika Pročišćenje hrama iz fundusa Nacionalne galerije koju je prema Michelangelovom predlošku 1550. naslikao Marcello Venusti.

Osim umjetničke ingenioznosti izložba pokušava posjetiteljima ponuditi uvid i u Michelangelov privatni karakter. Posudbe iz Britanske knjižnice uključuju njegova pisma mladom nećaku Leonardu koja pokazuju da je Michelangelo imao razdražljivu stranu koju je lako iznervirati. A da je bio sposoban za veliku privrženost i toplinu može se vidjeti iz dva najznačajnija odnosa koja je u tom kasnom razdoblju razvio s mladim rimskim plemićem Tommasom de' Cavalierijem te aristokratskom pjesnikinjom Vittorijom Colonnom.

Oba prijateljstva potaknula su stvaranje pjesama i profinjenih umjetničkih crteža koji su se oslanjali na zajedničke interese. Za Tommasa prema kojemu je gajio duboku platonsku strast Michelangelo je nacrtao izvrsne mitološke alegorije koje su mladiću nudile moralne smjernice, kao što je Kažnjavanje Titije (1532.), posudba iz Kraljevske zbirke koja prikazuje orla kako kida jetru vezanog golog čovjeka, ili Faetonov pad (oko 1533.) iz fundusa Muzeja s prikazom arogantnog sina boga sunca Heliosa kako ispada iz očeve kočije.

Izložba stavlja velik naglasak i na Michelangelovu vjeru koja je samo jačala kako je stario. Među njegovim najdirljivijim, najintimnijim izrazima vjere je skupina crteža Raspeća, vjerojatno nastalih tijekom posljednjih deset godina njegova života. Ova djela pokazuju kako umjetnik koristi čin crtanja kao sredstvo duhovne meditacije, praveći varijacije na jednu temu te istražujući svoje osjećaje o smrtnosti, žrtvi, vjeri i iskupljenju.

Izložba Michelangelo: the last decades bit će otvorena od 2. svibnja do 28. srpnja 2024.

(Ivona Marić)

►vrh

---

 

Velika Gorica – otvaranjem Interpretacijskog centra počela nova era Muzeja Turopolja

U Velikoj Gorici otvoren je Interpretacijski centar Muzeja Turopolja, moderno zdanje s višenamjenskom dvoranom za posjetitelje, odgovarajućim spremištem za čuvanje muzejskih zbirki i suvremenim radnim prostorom za zaposlenike Muzeja, koje će od sada pa nadalje čuvati svu ostavštinu bogate turopoljske baštine.

Centar je smješten na lokaciji koja ima dugu povijest, preko puta crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u dvorištu iza kuće kolokvijalno znane kao „bivše rodilište“, koju je 1898. godine izgradila obitelj Čop za stanovanje. Kuća je zbog arhitektonskih vrijednosti zaštićena, a kroz povijest je korištena za različite namjene pa ju tako Goričani starije generacije pamte kao rodilište, a oni malo mlađi kao prostor Galerije Kordić, prve privatne galerije u samostalnoj Hrvatskoj. Odluka da se Centar izgradi na mjestu gdje se nalazio dotrajali pomoćni objekt bila je vođena idejom da kuća Čop ponovo postane kuća kulture.

Nova građevina zadržava postojeću urbanističku matricu. Na tri etaže i ukupno 600 kvadrata smjestili su se višenamjenska multimedijalna dvorana za posjetitelje, preparatorska radionica u kojoj će se raditi na konzervaciji i restauraciji muzejskih predmeta, uredi za zaposlenike i nova moderna knjižnica s više od 2000 naslova. Dvorana u prizemlju služit će kao prostor za povremene izložbe čime će se rasteretiti “stara” zgrada Muzeja koja će se, nakon što se djelatnici muzeja i dokumentacija presele, krenuti obnavljati. Također, dvorana nudi brojne mogućnosti za pedagošku i andragošku djelatnost muzeja - igraonice, radionice, predavanja i kazališne predstave. Kroz navedene edukativne programe djelatnici muzeja će s posjetiteljima svih dobnih skupina upoznavati i istraživati povijest Turopolja s posebnim naglaskom etnografsko bogatstvo i tradicionalnu drvenu arhitekturu.

Podrum je predviđen za čuvanje najosjetljivijih i najvrednijih predmeta iz muzejskih zbirki. U potpuno opremljeni muzejski depo pohranit će se bogata građa Muzeja Turopolja koja broji više od 7,5 tisuća predmeta iz svih zbirki, kao i sveobuhvatna muzejska dokumentacija.

U našoj se zbirci nalaze predmeti izrađeni od različitih materijala i svaki od njih se mora čuvati u određenim uvjetima po pitanju temperature, vlage i svjetla. Novim centrom dobivamo prostor gdje će se na adekvatan način očuvati taj dio baštine, dok će postojeći objekt Muzeja Turopolja postati kompletno izložbeni prostor sa suvenirnicom i uredom za posjetitelje. To je ono za što se svjetski muzeji bore, a mi smo to sada i dobili – rekla je na otvorenju ravnateljica Muzeja Turopolja Margareta Biškupić Čurla.

Ukupna vrijednost projekta je 1.318.439,98 eura, od čega je 91 posto sufinancirano bespovratnim sredstvima iz Europskih fondova dok je preostali iznos osigurao Grad Velika Gorica.

(I.G.)

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr