HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Muzejska knjiga ponovno na Interliberu – 42. izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija

Sljedećeg tjedna na Zagrebačkom Velesajmu započinje najveća književna manifestacija u Hrvatskoj – Međunarodni sajam knjiga i učila Interliber, na kojem će veliki i mali ljubitelji knjiga moći razgledati i prelistati brojne publikacije koje su hrvatski muzeji i galerije objavili tijekom prošle godine. Ovogodišnji Interliber označit će 45 godina održavanja sajma i 42 godine održavanja Izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija, jedinog mjesta koje okuplja hrvatsku muzejsku nakladničku produkciju.

Svi zainteresirani posjetitelji moći će razgledati i prelistati publikacije koje su hrvatski muzeji i galerije objavili u razdoblju od 1. listopada 2022. do 1. listopada 2023, na vizualno prepoznatljivom i nagrađenom štandu Muzejskog dokumentacijskog centra. Sve izložene publikacije popisane su u mrežnom katalogu Izložbe, uključujući plakate, promidžbeni materijal i elektroničku građu, koji će biti dostupan na stranicama MDC-a.

Posjetitelji će, po običaju, moći uživati i u popratnim događanjima kojima MDC približava muzejsku djelatnost široj publici. One najmlađe na štandu MDC-a očekuju edukativne radionice pod vodstvom muzejskih pedagoginja i kustosica iz Muzeja za umjetnost i obrt i Umjetničke galerije Dubrovnik, na kojima će moći saznati više o stilovima u umjetnosti, te vrstama i ulogama muzeja. Oni veći mogu provesti subotnje poslijepodne (11. studenog 2023.) na promocijama novih publikacija Dubrovačkih muzeja, Muzeja grada Koprivnice i Muzeja grada Karlovca.

Nakon nekoliko godina slabije nakladničke produkcije prouzročene pandemijom korona virusa i potresima, raduje nas povratak na ustaljeni tempo izdavanja – objavljeno je ukupno 595 novih muzejskih publikacija, od kojih je 43 dostupno i u tiskanom i u elektroničkom obliku te 20 online publikacija.

Iako su neki muzeji i dalje zatvoreni zbog obnove te stoga ne sudjeluju na ovogodišnjoj Izložbi, broj izlagača je ipak narastao. Prošle je godine na Izložbi sudjelovalo 109 muzeja i galerija iz 60 gradova, dok će ove godine svoja nova izdanja predstaviti 117 muzeja i galerija iz 69 gradova. Za ovaj su porast zaslužni i novopridruženi izlagači iz manjih mjesta poput Vrpolja, Ivanić-Grada, Ogulina, Svetog Ivana Zeline, itd.

Međutim, to ne znači da su oštećeni ili iseljeni muzeji stali s održavanjem izložbi i objavljivanjem publikacija. Tako su, primjerice, Hrvatski povijesni muzej, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Umjetnički paviljon u Zagrebu i Muzej Mimara, rješenje pronašli u gostovanju u drugim muzejima, održavanju virtualnih izložbi ili objavi mrežnih publikacija i izložbi na otvorenom.

Ova je godina bila slavljenička za nekoliko muzeja, poput Dubrovačkih muzeja, Gradskog muzeja Nova Gradiška i Arheološkog muzeja Zadar, koji su svoje obljetnice obilježili prigodnim izložbama, a u publikacijama su predstavili dijelove bogatih muzejskih fundusa i povijest svoga rada.

Očekivano, najzastupljenije je područje umjetničkog stvaralaštva. Ljubitelji fotografije mogu uživati u tvrdo ukoričenim monografijama velikih fotografa – Toše Dapca, Ivana Standla i Hinka Krapeka. Posjetitelje koje više zanima kiparstvo, očekuje raznolik izbor naslova koji tematiziraju Ivana Meštrovića, čija se 140. godišnjica rođenja obilježava ove godine. Među ostalim publikacijama mogu se pronaći vrijedni naslovi povijesne, arheološke i etnografske tematike, kao i muzejsko-edukativne publikacije namijenjene djeci.

Kako mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić, dugogodišnja autorica Izložbe, navodi u predgovoru, kao čest motiv ovogodišnjih publikacija možemo izdvojiti žene, odnosno naslove koji tematiziraju snažne žene koje su svojim djelovanjem utrle put budućim generacijama, i one publikacije koje se bave stvaralaštvom umjetnica. Tako su Muzeji i galerije Konavala objavili katalog posvećen Jelici i Ivanki Bukovac, jednima od prvih žena studentica na praškoj Akademiji likovnih umjetnosti. Gradski muzej Bjelovar približio nam je djela Naste Rojc, jedne od najvažnijih hrvatskih slikarica 20. stoljeća, koja je svoj trag ostavila u stvaranju modernističke kulture između dva svjetska rata. Muzej suvremene umjetnosti objavio je katalog koji prati retrospektivnu izložbu Sanje Iveković, feminističke umjetnice koja svojim radovima propitkuje i problematizira položaj žena u društvu.

Izdvojili smo samo neke od brojnih zanimljivih i vrijednih naslova, te vas pozivamo da nas posjetite na Interliberu od 7. do 12. studenog, u paviljonu 6 na štandu 7c, kako biste se upoznali s bogatom nakladničkom produkcijom hrvatskih muzeja i galerija.

(Andrea Saik)

 

Britanski muzej – najava digitalizacije fundusa i izložbe vraćenih predmeta

Iz Britanskog muzeja nedavno je u službenom priopćenju najavljena digitalizacija čitavog fundusa kako bi se povećalo dokumentiranost i dostupnost građe te spriječilo buduće krađe poput onih koje je navodno izveo bivši kustos muzeja Peter Higgs o čemu je javnost ljetos saznala. Muzej je također najavio planove za „poboljšani pristup“ svojim radnim sobama u kojima zainteresirani korisnici i istraživači mogu uz najavu vidjeti predmete iz fundusa.

Priopćenje je objavljeno istog dana kada su predsjednik povjerenika George Osborne i privremeni ravnatelj Mark Jones imali saslušanje pred Odborom za kulturu, medije i sport Donjeg doma britanskog parlamenta, na kojem su davali odgovore na pitanja kako je došlo do krađe, koje su promjene uvedene kao posljedica toga do utjecaja na ugled muzeja, te koja je sudbina partenonskih skulptura.

Uz isprike za sve što se dogodilo, Osborne je istaknuo kako je muzej žrtva „posla iznutra“ i zlouporabe povjerenja od strane djelatnika koji je mijenjao zapise kako bi prikrio tragove, što policija trenutačno istražuje. Također je rekao da neadekvatnu reakciju uprave muzeja na upozorenja danskog trgovca umjetninama Ittaia Gradela 2021. godine smatra pogrešnom, a time se bavi nezavisna revizija koja bi trebala krajem godine objaviti svoje preporuke. U međuvremenu su uvedene izmjene u postupanju s pritužbama zviždača, pristizale one izvan ili iz samog muzeja.

Privremeni ravnatelj Mark Jones, uz priznanje da je ono što se dogodilo u Britanskom muzeju „šokantno“, ali i „izrazito iznimno“, obavijestio je Odbor o promjeni režima pristupa „muzejskim trezorima“ u koje više nitko ne smije ulaziti sam. Smatra se da je Higgs mogao neprimijećeno krasti iz muzeja u razdoblju od više od dva desetljeća tako što je bez ičijeg nadzora ulazio u čuvaonice i uzimao predmete koji nisu bili inventarizirani, većinom su to bili predmeti iz Zbirke Townley.

Jones je izvijestio da je od dvije tisuće ukradenih predmeta vlasništvo nad njih 350 u postupku povrata. Oni bi uskoro mogli biti izloženi kako bi se zadovoljio interes javnosti za slučaj, rekao je Osborne dodavši: „Imamo preduvjete za dobru izložbu koja nije bila prije planirana“.

Krajem rujna Britanski muzej je pokrenuo internetsku stranicu na kojoj, u nedostatku dokumentacije, nisu objavljene pojedinosti o izgubljenim predmetima, već samo „vrste predmeta koji nedostaju“ uz poziv građanima da stupe u kontakt s informacijama koje bi mogle dovesti do njihovog pronalaska.

Upitan o neobrađenosti građe Jones je precizirao kako muzej ima milijun neinventariziranih predmeta koje treba evidentirati, 300 tisuća predmeta koji su inventarizirani, ali uopće nisu digitalizirani, te 1,1 milijun predmeta koji su digitalizirani, ali nemaju fotografiju - dakle, sveukupno 2,4 milijuna predmeta koje treba u većoj ili manjoj mjeri obraditi. Za taj će projekt biti potrebno pet godina i deset milijuna funti koje muzej neće tražiti od poreznih obveznika, već prikupljanjem novčanih priloga.

„Jedan od razloga zašto toliko želim da ne dovršimo samo dokumentaciju i digitalizaciju zbirki, već da ih učinimo što dostupnijima jest to da je za zbirke najsigurnije kada su one što poznatije i kada ih se što više koristi. Ono što je u ovom slučaju bilo loše jest to da je tih 2000 [ukradenih] predmeta bilo poznato samo jednoj osobi koja je to odlučila iskoristiti“, naglasio je Jones. „Dr. Gradeli ovog svijeta su dio muzejskog sustava za alarmiranje“, složio se Osborne.U većoj digitalnoj pristupačnosti zbirki vidi se i moguće rješenje za zahtjeve za povratom predmeta u zemlje njihovog podrijetla koji su se samo intenzivirali nakon saznanja o krađi. Govoreći o spornim predmetima Osborne je obrazložio: „Dio našeg odgovora može biti: 'Oni su vam dostupni. Čak i ako ne možete posjetiti muzej, možete im pristupiti digitalno.“

Pozvan da komentira nedavnu izjavu grčke ministrice kulture Line Mendoni o „manjkavom, nepotpunom i problematičnom“ tretmanu partenonskih skulptura od strane Britanskog muzeja, Osborne je Odboru rekao da je u izravnom kontaktu s grčkom vladom s kojom želi postići „pravo partnerstvo“ te dogovor oko posudbe i izlaganja predmeta, što bi uključivalo i to da predmeti iz zbirke Partenona potencijalno putuju u Grčku.

Iako svjestan da je teško doći do rješenja ovog višestoljetnog problema, čemu doprinosi i Zakon o Britanskom muzeju iz 1963. koji muzeju zabranjuje otpisivanje predmeta, Osborne zaključuje: „Mislim da je vrijedno truda da vidimo možemo li postići sporazum koji bi bio na obostranu korist Grčke, Britanije, britanske i grčke javnosti i mnogih građana iz mnogih drugih zemalja koji posjećuju i Atenu i London“.

(I.M.)

 

Novo izdanje – Stručni vodič za preventivnu zaštitu pokretne baštine od potresa (IIC i HMD)

Dvije stručne udruge koje djeluju u području zaštite baštine, Međunarodni institut za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela IIC – Hrvatska grupa (regionalna grupa International Institute for Conservation Of Historic and Artistic Works) i Sekcija konzervatora-restauratora Hrvatskog muzejskog društva izdale su Stručni vodič za preventivnu zaštitu pokretne baštine od potresa.

Urednice su Mirta Pavić i Slađana Latinović, a autori tekstova su, uz Jerryja Podanyja (međunarodno priznatog konzervatora stručnjaka za ublažavanje seizmičkih šteta), hrvatski stručnjaci s gotovo svih područja zaštite pokretne kulturne baštine. Knjigu su recenzirali konzervatori-restauratori s velikim iskustvom u preventivnoj konzervaciji i radu na potresnim i ratnim štetama Ksenija Škarić i Denis Vokić, a likovno ju je na zanimljiv način opremio Ivan Tudek.

Knjiga je reakcija struke na posljedice potresâ koji su od 2020. godine u razmacima pogodili Hrvatsku, a osmišljena je kao niz objedinjenih praktičnih i lako primjenjivih uputa s fokusom na preventivnu zaštitu u svrhu umanjenja štete od mogućih potresa. Cilj Vodiča je pružiti pomoć u brizi o pokretnoj baštini ne samo stručnjacima i voditeljima muzejskih, umjetničkih i sakralnih zbirki nego i svima koji se takvim radom bave izvan institucija kako bi od samog početka planirali načine izlaganja i zaštitu predmeta od rizičnih situacija.

Sadržaj obuhvaća poglavlja o preventivnoj zaštiti, rizicima i upravljanju rizikom, o metodama i postupcima osiguravanja građe u izložbenim prostorima i čuvaonicama prema vrsti predmeta i materijalu, metodama osiguravanja građe u specifičnim prostorima kao što su memorijalni stanovi, ateljei, privatne i sakralne zbirke. Važan doprinos knjizi je popis inertnih materijala koji se preporučuju za upotrebu u preventivnoj konzervaciji kao i onih koje nije preporučljivo upotrijebiti.

Objavljivanje knjige su omogućili Grad Zagreb i donatori: Društvo prijatelja dubrovačke starine (uz posebnu zahvalu Renati Andjus), Studio M, NEFC (SAD, uz posebnu zahvalu Ireni Matulić), The International Trust for Croatian Monuments (Velika Britanija, uz posebnu zahvalu lady Jadranki Beresford Peirce) i Crescat d.o.o.

Knjiga je tiskana u 300 primjeraka, koji će biti bez naknade ustupljeni institucijama za zaštitu baštine diljem Hrvatske.

(Mirta Pavić)

 

Izvor: Arheološki muzej Narona

Vid – izložba Nakit u fundusu Arheološkog muzeja Narona

U Arheološkom muzeju Narona nedavno je otvorena izložba Nakit u fundusu Arheološkog muzeja Narona koja publici predstavlja stotinjak ukrasnih predmeta nošnje i tijela. Izloženi predmeti svjedoče od fenomenu ukrašavanja, s ciljem podizanja svijesti u javnosti o potrebi očuvanja arheoloških lokaliteta od svih oblika nestručnog iskopavanja i devastiranja.

Materijal za izložbu je većim dijelom izabran iz muzejskih zbirki pohranjenih u čuvaonici. Radi se o predmetima iz starog fonda, kao i novijim akvizicijama prikupljenim nakon otvorenja muzeja 2007. godine. Dva predmeta za ovu izložbu su pribavljena od Konzervatorskog odjela u Splitu i od privatnog vlasnika. Osnovni podaci o nakitu iz fundusa predstavljeni su na pet panoa.

Nakit, kao ukrasni predmet nošnje i tijela, ljudi izrađuju, nabavljaju i nose od pretpovijesnih razdoblja do danas. Nakitom su se ljudi kroz sva povijesna razdoblja ukrašavali od glave do pete. Nosili su ga na glavi, u kosi, oko vrata, na ramenima, prsima, ruku, na prstima, na pojasu i nogama. Već pri izboru nakita iz zbirki za ovu izložbu nametnuo se zaključak da nakit u zbirkama Arheološkog muzeja Narona nije brojan, ali je raznovrstan – prema materijalu od kojeg je izrađen, vrsti, tipu, načinu i mjestu izrade. Količina nakita u fundusu daje naslutiti važnost i značaj Vida, antičke Narone i okolnog područja tijekom pretpovijesti i povijesti. Ukrasni predmeti, nakit i njegovi dijelovi u fundusu Arheološkog muzeja Narona izrađeni su od različitih materijala (zlato, srebro, bronca, jantar, gagat, sapropelit, pečena glina, drago i poludrago kamenje, staklo i staklena pasta) i različitim tehnikama. Zasad nisu zastupljeni svi tipovi nakita za tijelo i odjeću. Od nakita za odjeću, nošnju i frizuru, odnosno dekorativno-uporabnih predmeta u fundusu se mogu pronaći igle ukosnice, fibule, dugmad, kopčice, pojasne kopče, ukrasni dijelovi vojne te konjske opreme, kao i garnitura za kopčanje ostruga. Među nakitom za tijelo nalaze se naušnice, kopče ogrlica, geme, perle, privjesci, narukvice i prstenje. Predmeti su u vitrinama složeni kronološki, prema dataciji, od najstarijih brončanodobnih do najmlađih novovjekovnih. Prema dataciji najbrojniji je rimskodobni nakit, a ostalog je puno manje.

 

Izvor: Arheološki muzej Narona

Autorica izložbe Konstanta Bukovac na izložbenim panoima i u popratnom katalogu, uz osnovne podatke o nakitu kao arheološkom predmetu, posjetiteljima daje kratak povijesni pregled prikupljanja i izlaganja arheoloških predmeta u Vidu, odnosno formiranja muzejskog fundusa. Nakit kao arheološki predmet je u fundus muzeja dospio na različite načine, i to otkupom, pohranom, darovanjem, primopredajom ili istraživanjem. Za početke nastanka starog fonda, odnosno Arheološke zbirke koja je prethodila današnjem muzeju velike zasluge pripadaju vidonjskom župniku don Serafinu Puratiću. On je 1930. godine uz podršku mještana i ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu don Frane Bulića osnovao Naronu – društvo za istraživanje domaće povijesti. Društvo je ubrzo unajmilo prostor na Maloj Rivi i počelo s izlaganjem prikupljenih predmeta. Iako je zbirka bila za javnost otvorena samo nekoliko godina, uspjela je preživjeti do 1989. godine i ponovnog otvorenja koje su pripremili djelatnici splitskog muzeja predvođeni dr. sc. Emiliom Marinom, a zatim je nakon otvorenja Arheološkog muzeja Narona primopredajom postala jezgra muzejskog fundusa.

Najljepši primjerci nakita iz Narone i starog fonda izloženi su u stalnom postavu muzeja. Radi se o pokretnoj građi iz starog fonda prikupljenoj pri istraživanju unutar Vida, na lokalitetima Njive–Podstrana, Gornje njive, Augusteum, Forum, Ereševe bare, Sv. Vid i Trasa vodovoda, zatim predmetima koji su bez poznatih okolnosti nađeni u Vidu te su darovani i otkupljeni za Arheološku zbirku Narona. Izabrani nakit iz stalnog postava prikazan je fotografijama na videoprojekciji koja prati izložbu. Na izložbi je spomenuta i činjenica da pojedini nakitni predmeti iz Narone krase funduse arheoloških muzeja u Splitu i Zagrebu te Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a neki od njih su na panoima prezentirani fotografijama, zahvaljujući ustanovama koje su odobrile uvid u građu, i crtežom.

Na izložbi se može vidjeti i nakit koji spada u novije akvizicije, a one su većim dijelom rezultat nedostatnih arheoloških iskopavanja provedenih u zapadnom dijelu Dubrovačko-neretvanske županije, ujedno i prostoru terenskog djelovanja Arheološkog muzeja Narona. Istraživanja su iznjedrila jako zanimljive nalaze i nakit, koje je potrebno shvatiti kao poticaj za nove arheološke radove. Nelegalno pribavljanje ovakvih predmeta, toliko često i nekad i sad, uzrokuje devastiranje brojnih lokaliteta. Stoga je u osnovi cilj ove izložbe i popratnog kataloga podizanje svijesti u javnosti o potrebi očuvanja svih arheoloških lokaliteta i predmeta, odnosno o potrebi zaštite lokaliteta od svih oblika nestručnog iskopavanja i devastiranja te zaštiti arheoloških predmeta od ilegalne trgovine. Jer da bi bilo koji arheološki predmet, pa i nakit, dao što potpuniju priču o prošlim vremenima potrebno ga je stručno iskopati, dokumentirati i povezati s kontekstom u kojem je pronađen te s ostalim nalazima na lokalitetu. Na taj način muzeji mogu posjetiteljima na izložbama otvoriti portale za put u prošlost.

Izložba se može razgledati u Arheološkom muzeju Narona do 26. siječnja 2024.

(Konstanta Bukovac)

 

Izvor: Muzej grada Kaštela

Muzej grada Kaštela – predstavljeno tradicijsko nasljeđe Konavala

Izložba Dubrovačkih muzeja „Moje Konavle - Stare fotografije iz privatnih zbirki – Prikupila Katica Radić“ autorica Liljane Kovačić i Barbare Margaretić otvorena je uz prigodno predavanje u utorak 17. listopada 2023. u Muzeju grada Kaštela.

Na izložbi na kojoj je predstavljen i istoimeni katalog, prikazano je oko 200 fotografija iz privatnih obiteljskih albuma iz Konavala, nastalih uglavnom od kasnoga 19. st. do šezdesetih godina 20. st., koje je po završetku Domovinskog rata prikupila gospođa Katica Radić. Najstarije i najvrjednije, osim onih atelijerskih, autorsko su djelo fotografa amatera Vuka Klaića – Krtice iz Popovića, čiji su djelomice dostupan fotografski opus, Dubrovački muzeji prvi puta predstavili javnosti na dubrovačkoj izložbi koja je bila otvorena 4. studenog 2021. u Etnografskom muzeju u žitnici „Rupe“.

„Gospođa Katica Radić, zaljubljenica u svoj rodni kraj, konavoski rječnik, tradicijsku nošnju i arhitekturu, fotografije je prikupljala poslije Domovinskoga rata u kojem su Konavle doživjele namjernu destrukciju materijalne kulture s ciljem zatiranja njegovog identiteta. Prvi kriterij kod odabira fotografija bila je njihova dokumentarnost, budući da one u muzejskoj stvarnosti nude slojevite informacije i time niz interpretativnih mogućnosti. Kolegica Liljana Kovačić i ja, vodile smo se nastojanjima da “snimljenu stvarnost” interpretiramo kroz etnološka istraživanja jer je tradicijsko nasljeđe Konavala, zbog posljedica urbanizacije, obrazovanja, migracija i ratnih stradanja počelo naglo izumirati tijekom druge polovice 20. stoljeća.“ istaknula je autorica izložbe Barbara Margaretić.

Odabrane fotografije podijeljene su prema sadržaju i temama na obiteljske fotografije, tradicijski način odijevanja, običaje iz godišnjeg i životnog ciklusa, naobrazbu, društveni život, prometnu infrastrukturu, politička zbivanja te tradicijsku ruralnu arhitekturu. Kao baštinski predmeti koji nose memorijsku vrijednost, fotografije bilježe vjernu sliku konavoske kulture i ljudi koji su je činili. Muzejska savjetnica i voditeljica Kulturno-povijesnog odjela Muzeja grada Kaštela Sanja Acalija, dodala je kako se s ovom izložbom nastavlja jedna lijepa međumuzejska suradnja s Dubrovačkim muzejima, ali i otvaraju mogućnosti za nove projekte i programe.

Izložbu „Moje Konavle“ otvorila je ravnateljica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl, a za sve posjetitelje ostaje otvorena do 7. prosinca 2023. u Muzeju grada Kaštela.

(Dubrovački muzeji)

 

Izvor: Arheološki muzej Istre

„Herkulovo svetište u Puli“ – otvorena najmanja izložba u Hrvatskoj

U „Prozoru u prošlost“, najmanjem izložbenom prostoru Arheološkog muzeja Istre, otvorena je izložba „Herkulovo svetište u Puli“. Ovaj mali prostor-izlog u pulskoj Carrarinoj ulici, namijenjen prolaznicima koji izložbu doslovno promatraju kroz prozorsko staklo, svaki je put opremljen katalogom, izloženim tekstualnim objašnjenjem, te plakatom. Osim što je najmanji izložbeni prostor Arheološkog muzeja, vjerojatno je to i najmanja izložba u Hrvatskoj, čija se tema i postav mijenjaju svakih nekoliko mjeseci. Ovog je puta tema Herkulov hram, od kojeg su danas očuvani samo fragmenti.

Pored Gradske knjižnice i čitaonice u Puli nalazio se rimski hram nešto manji od Augustovog, dimenzija 8 puta 16 metara. Otkriven je u arheološkim istraživanjima provedenim od 2005. do 2009. godine, a kameni blok s reljefom toljage, pronađen na lokaciji, upućuje na Herkulov kult. Upravo ovaj monumentalni nalaz izložen je u Prozoru u prošlost.

U dvorištu hrama, pored prirodnog izvora vode, postoje ostaci kultnih struktura koje su mu prethodile.

Gradnja hrama započela je odmah po osnutku rimske kolonije Pole 46–45 pr. Kr. Na toj lokaciji nije sagrađen slučajno. Postojala je kultna veza između izvora, osnutka rimske kolonije Pole, između mogućeg božanskog pretka i osnivača grada kojemu je Herkul bio zaštitnik, i čuvar gradskih vrata. Osim toga, hram, koji je bio direktno naslonjen na gradske terme, nalazi se u neposrednoj blizini središta centurijacijske mreže (nalazilo se na potezu od mora do danas neočuvanih gradskih vrata Sv. Ivana).

Rimsko svetište sastojalo se od hrama s dvorištem i trijemovima na terasi. U dvorištu se nalazio hipogej (podzemno svetište) i bunar nad izvorom. Prema dimenzijama hramskih temelja i arhitektonskih ulomaka proizlazi da je hram bio vrlo nalik Augustovom: bio je eustil (razmak među stupovima je 2,25 promjera donjeg dijela stupa), s četiri stupa s kompozitnim kapitelima na pročelju, i po jednim na bočnim stranama trijema. Gradnja hrama trajala je između 7 i 20 godina, a u njegovoj je izgradnji sudjelovalo do 200 radnika.

Ukupna cijena izgradnje svetišta procjenjuje se na približno 400 000 sestercija, što je za to doba bila uobičajena cijena gradnje objekta tih dimenzija. Iznos ne uključuje izradu unutrašnje mramorne i fresko dekoracije. Hram je potpuno razoren, do zemlje, u kasnom V. st. O razlozima ili uzrocima rušenja zasad nema podataka.

Ovog se puta tema na zanimljiv način zrcali u prostoru, jer je gotovo točno preko puta izloška, monumentalnog kamenog bloka s reljefom toljage, nalaze se Herkulova vrata, najstarija pulska gradska vrata u čijem se središnjem čeonom luku nalazi upravo Herkul sa svojim glavnim atributom, toljagom.

Autorica izložbe je Alka Starac, a autor postava Vjeran Juhas. Izložba se može razgledati do 23. siječnja 2024.

(Arheološki muzej Istre)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr