HR | EN
  • Povećaj prikaz
  • Smanji prikaz
  • Promjena kontrasta
  • Sivi tonovi
  • Promjena fonta
  • Vrati izvorno
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirala: Maja Kocijan

MDC istraživanje – Milijunski gubitci i strmoglavi pad posjetitelja

Nakon što je NEMO (Network of European Museum Organisations) u svibnju ove godine objavio zaključke istraživanja o utjecaju COVID-a na muzeje predvidjevši „dugotrajan dramatični pad prihoda“ sve do kraja 2020. godine, početkom ljeta, kad su se muzeji počeli otvarati, a turisti pristizati ponadali smo se da će se strmoglavi pad ipak na kratko zaustaviti.

Naime, već u prvome valu pandemije mnogi su muzeji prijavili gubitak prihoda u rasponu od 75 – 80 %, a veliki muzeji i oni smješteni u turističkim područjima gubitke su brojali u stotinama tisuća eura tjedno. Već je u proljeće bilo jasno da su muzeji teško pogođeni globalnim padom turizma, a OECD, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, tada je predvidjela pad globalnih turističkih aktivnosti u rasponu 50 do 70 %. Kako kulturni turizam nosi 40 % svog turizma u Europi bilo je za očekivati da će se i u periodu „novog normalnog“ trend pada broja turista snažno odraziti na posjećenost i prihode muzeja.

Premda još nema egzaktnih pokazatelja kako su svjetski muzeji prošli prvo korona ljeto, dijelom jer su se najveći i najposjećeniji europski muzeji u srpnju i kolovozu tek počeli otvarati, Muzejski dokumentacijski centar napravio je istraživanje na uzorku od najposjećenijih hrvatskih muzeja među kojima se ističu upravo oni kojima ljeti strani turisti tradicionalno donose najveći broj posjetitelja. Prema godišnjoj statistici koju sabire i analizira MDC posljednjih godina među prvih pet najposjećenijih hrvatskih muzeja najčešće se izmjenjuju Arheološki muzej Istre u Puli i Muzej grada Splita, pod kojima su naši najatraktivniji antički spomenici Arena i Dioklecijanovi podrumi, Dubrovački muzeji, a u Zagrebu Klovićevi dvori i Muzej prekinutih veza. Veliku posjećenost također bilježe i Tehnički muzej Nikola Tesla kao i Muzeji Hrvatskog zagorja, no njima strani turisti ne čine glavninu publike.

Iako ćemo tek početkom 2021., kad saberemo statističke podatke za cijelu 2020. od svih muzeja u Republici Hrvatskoj, moći točno odrediti dimenzije pomora broja posjetitelja podaci o posjećenosti ovih pet muzejskih kuća koje godišnje privuku trećinu svih posjetitelja govore da je u ljetnim, turistički najjačim mjesecima srpnju i kolovozu zabilježen pad od 79,18 posto.

Dubrovački muzeji 2019. u srpnju i kolovozu imali su 84.480 posjetitelja, a ove godine 18.197 ili minus od 78,4 %. Muzej grada Splita prošle je godine u dva mjeseca u srcu sezone zabilježio 99.761 posjetitelja, a 2020. godine 15.589 ili pad od 84,3 %. Arheološki muzej Istre, godinama apsolutni šampion posjećenosti ovog je ljeta izgubio 55,6 % posjeta i pao u ljetnim mjesecima sa 247.344 na 109.687.

Galerija Klovićevi dvori iako zbirno bilježi porast od 13 % sa 17.555 na 19.861 posjetitelja, u svojem iscrpnom izviješću pojašnjava da je 17.000 posjetitelja „zarađeno“ promjenama izazvanim pandemijom i potresom koje su Baš Naš festival pomakle s lipnja na srpanj i vratile u njihove vanjske prostore Večeri na Griču i Ljetnu scenu Amadeo. Kad se pak pogleda posjet izložbama u Klovićevim dvorima i Kuli Lotrščak vidi se da je posjet sa 16.555 prošlog ljeta pao na 1.361 ove sezone.

Prošlog ljeta izložbu Nematerijalne kulturne baštine BiH u ovome su muzeju posjetile tri tisuće, a onu Nine Vranića 203 posjetitelja. Ovoga ljeta izložbu Miljenka Domijana posjetilo je 36 posjetitelja, a 8. Hrvatski biennale ilustracije 103 posjetitelja. I posjet Kuli Lotrščak svjedoči o drastičnom padu posjetitelja. Dok je prošle godine u srpnju Kulu posjetilo 5.037, a u kolovozu 8.315 posjetitelja, ovoga ljeta u dva mjeseca za tu poznatu zagrebačku atrakciju prodane su samo 1.222 ulaznice. Kad se sve sabere Galerija Klovićevi dvori imala je ljetos, mimo manifestacija, svega 8,9 % svog prošloljetnog prometa.

Dobar pokazatelj je i zagrebački, globalno najpopularniji muzej, onaj prekinutih veza kojem je korona „pojela“ 85,9 % posjetitelja, od prošlogodišnjih 34.045 posjetitelja u srpnju i kolovozu pali su na 4.788 što ni ne čudi jer usporedbom podataka Hrvatske turističke zajednice vidi se da je u srpnju 2020. grad Zagreb zabilježio pad od 76 % dolazaka turista u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Što taj pad znači onim muzejima koji ozbiljno zarađuju na ulaznicama najbolje pokazuju podaci koje nam je dostavio Darko Komšo, ravnatelj Arheološkoj muzeja Istre. Ovaj je muzej na svim svojim lokalitetima prošlog ljeta u srpnju i kolovozu zaradio na ulaznicama 8,4 milijuna kuna, a ove godine u istom razdoblju 4,5 milijuna. Gubitak od gotovo četiri milijuna znači da je ovaj agilni muzej ovoga ljeta gubio svakog tjedna gotovo 150 tisuća eura.

Podaci će na kraju godine biti još sumorniji jer sezona je prošla, COVID nažalost nije, školski posjeti i izleti su na čekanju, a većina zagrebačkih muzeja ostaje zatvorena. Hrvatski muzeji, poput onih u cijelome svijetu, pogođeni su nezapamćenom krizom. Za razliku od naših kolega iz najrazvijenijih zemalja svijeta hrvatski muzealci za sad nisu osjetili strah od otpuštanja, no, uz pomoć i podršku osnivača koji muzejima moraju pomoći da opstanu treba se, što bi rekao Držić, vremenu „akomodavat“ i ovo doba kada je rad s korisnicima smanjen iskoristiti za sve ono za što „nismo imali vremena“, od inventarizacije do digitalizacije i stvaranja novih digitalnih sadržaja, aktivnosti i usluga kojima u „novom normalnom“ raste vrijednost, značaj i utjecaj. (Maja Kocijan)


 

Izvor: UNESCO

Covid-19 – uloga baštinskih ustanova u sprečavanju širenja „dezinfodemije“

Krajem prošlog mjeseca održan je mrežni seminar How can archives, libraries and museums help combat the disinfodemic amid COVID-19? u organizaciji Međunarodnog arhivskog vijeća (ICA) i UNESCO-a kojeg je uživo pratilo više od dvjesto slušača diljem svijeta. Mrežni seminar se sastojao od pet kratkih izlaganja koja je moderirao dr. Fackson Banda, načelnik Jedinice za dokumentarnu baštinu pri UNESCO-u unutar koje se provodi program naziva Memory of the World.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je infodemiju (engl. infodemic) kao fenomen protoka enormne količine informacija o koronavirusu koje kruže internetom i ostalim medijima te je ljetos organizirala prvi skup infodemiologije (engl. infodemiology) – znanosti koja pokušava upravljati infodemijom. Tema na koju se ovaj mrežni seminar htio posebno osvrnuti bila je na koji način se tzv. ustanove memorije (engl. memory institutions) bore protiv dezinfodemije (engl. disinfodemic), odnosno masovnog plasiranja lažnih informacija o koronavirusu, teorija zavjere o njegovom nastanku, (ne)nošenju maski, vakcinaciji i upitnim metodama liječenja?

Za početak, dr. Anthea Seles, glavna tajnica Međunarodnog arhivskog vijeća (ICA) referirala se na zaobilaženje arhiva i drugih kulturnih ustanova i njihove uloge kada je riječ o suzbijanju dezinfodemije te o percepciji arhiva kao ustanova prepunih „prašnjavih papira“. Međutim, upravo za vrijeme pandemije i globalnog zatvaranja pokrenut je projekt digitalnog mapiranja svjetskih arhiva, Archives are accessible, kako korisnici ne bi ostali zakinuti za pristup provjerenim informacijama.

Jonathan Hernández Pérez, profesor bibliotekarstva i izvanredni istraživač s Instituta za bibliotekarska i informacijska istraživanja Nacionalnog autonomnog sveučilišta u Meksiku (IIBI-UNAM) osvrnuo se na prethodne slučajeve informacijske krize u digitalnom okruženju (npr. Y2K, potres u Meksiku 2017. godine, zdravstvene dezinformacije o virusu HIV ili virusu Zika) i pitanje kako naučiti iz prošlosti. S obzirom da dezinformacije vezane uz Covid-19 u postojećem informatičkom okruženju već sad imaju razarajuće posljedice, smatra da je etika bitno polazište u sagledavanju ovog problema. Institut je 2017. godine u suradnji s drugim knjižničnim ustanovama organizirao Tjedan etičke upotrebe informacija u sklopu kojega se raspravljalo o terminima kao što su post-istina i lažne vijesti. Ove su godine organizirali mrežne seminare na temu preopterećenosti zdravstvenim informacijama (engl. health information overload), lažna znanost i kako uočiti dezinformacije o COVIDU-19. Hernández Pérez smatra da bi trebalo raditi na razvoju programa istraživanja javnog informiranja, posebice imajući na umu trend opadanja povjerenja javnosti.

 

Izvor: International Federation of Library Associations and Institutions (IFLA)

Konkretne podatke o povjerenju javnosti ponudila je Colleen Dilenschneider iz tvrtke IMPACTS Research & Development. Prema istraživanju (National Awareness, Attitude & Usage Study) provedenom na području SAD-a, upravo su muzeji ustanove koje uživaju veoma visok stupanj povjerenja javnosti. Štoviše, percepcija muzeja kao pouzdanih izvora informacija je porasla za vrijeme pandemije, dok je povjerenje u federalne organizacije i agencije drastično padalo (što je utjecalo na zbunjenost ispitanika oko percepcije muzeja financiranih iz federalnih sredstava kao što je Smithsonian). Dok se znanost prema rezultatima ovog istraživanju percipira kao ispolitizirana, muzeje se smatra neovisnima, što u konačnici predstavlja jedinstvenu priliku koja se ukazala za vrijeme ove krize.

Anna Kozlowska, docentica sa Sveučilišta Illinois u Chicagu govorila je o predavanjima koja je držala o medijskoj i informacijskoj pismenosti (engl. Media and Information Literacy) te kako je sa svojim studentima analizirala medijske poruke iz više perspektiva: društvene, ekonomske i političke. Osvrnula se i na negativnu reprezentaciju mladih u desnim i lijevim medijima – da šire koronu, ne čitaju, idu po zabavama, itd. Smatra da je najvažnija uloga akademskih knjižnica omogućavanje pristupa informacijama i mrežna dostupnost obrazovnih materijala, međunarodna suradnja kao i međusobno dijeljenje rezultata istraživanja.

Docent na Odsjeku za informacijske studije Sveučilišta Sultan Qaboos u Omanu, Ali Saif Al-Aufi, kratko je iznio iskustvo iz svoje zemlje. Vlada Omana se preko svog komunikacijskog centra pokušava boriti protiv dezinfodemije, opovrgavajući netočne informacije i glasine dok knjižnice i ostale informacijske institucije nisu bile spremne na ovu krizu. Veliki izazov predstavlja nedostatak edukacije o medijskoj pismenosti.

Glavna nit koja se provlačila kroz većinu ovih izlaganja jest iznimno visok stupanj povjerenja javnosti u baštinske ustanove, u čemu se prepoznaje velika prilika za njihov daljnji razvoj. Dr. Banda je u svom uvodu spomenuo Izjavu koju su zajedno sastavili i potpisali UNESCO i neki od njegovih ključnih partnera, među kojima je ICOM, pod nazivom Turning the threat of COVID-19 into an opportunity for greater support to documentary heritage. U njoj se navodi primjer virusa velikih boginja kojeg je 33. Svjetska zdravstvena skupština proglasila iskorijenjenim 1980. godine, a evidencija WHO-vog programa eradikacije velikih boginja je 2017. godine uvedena u Međunarodni registar programa Memory of the World. Isto tako bi baštinske ustanove trebale dokumentirati pandemiju bolesti COVID-19 kako bi se spriječila slična širenja zaraznih bolesti te radi „boljeg upravljanja posljedicama globalnih događaja na društvo u budućnosti“.

Aktivnosti koje su na ovom mrežnom seminaru prepoznate kao konkretni koraci u suzbijanju dezinfodemije prvenstveno su profesionalna edukacija o raspoznavanju dezinformacija i povećavanje medijske pismenosti javnosti te besplatna, ili barem povoljna, mrežna dostupnost vjerodostojnih informacija. S obzirom na ukazano povjerenje javnosti, kao i pripadnost području informacijskih znanosti, dužnost je muzeja i ostalih baštinskih ustanova prepoznati ozbiljnost trenutačne situacije i aktivno se uključiti u borbu protiv dezinfodemije, polarizacije i manipulacije društva.

Za sve zainteresirane videosnimka mrežnog seminara, kao i drugi materijali vezani uz temu medijske pismenosti, dostupni su na UNESCO-voj stranici MIL CLICKS na Facebooku. (Ivona Marić)


 

Fotografirao: Denis Bučar

MDC – poziv za sudjelovanje na 39. izložbi hrvatske muzejske knjige

Muzejski dokumentacijski centar (MDC) poziva hrvatske muzeje na sudjelovanje na 39. izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja će se održati u organizaciji MDC-a s ciljem promocije godišnje izdavačke produkcije hrvatskih muzejskih ustanova i udruga, njihovih djelatnosti i fondova.

Iako se pripreme za ovogodišnju izložbu odvijaju u ozračju pandemije Covid-19, vjerujemo kako će se ovogodišnja izložba, kao i ranijih godina, održati u sklopu Interlibera – 43. međunarodnog sajma knjiga – od 10. do 15. studenoga 2020. godine na Zagrebačkome Velesajmu uz sve neophodne zdravstvene i sigurnosne protokole.

Organizacijom 39. izložbe muzejske izdavačke djelatnosti, želimo nastaviti kontinuitet izložaba koje svojim jedinstvenim sadržajem, recentnom građom i definiranom izložbenom koncepcijom privlače pozornost brojne publike, a muzejima pružaju mogućnost javnoga i šireg predstavljanja izdavačke djelatnosti u redovnom jednogodišnjem intervalu, u okruženju malih i velikih, domaćih i inozemnih nakladnika, a na uvid postojećih i budućih poklonika čitanja i knjiga.

Stoga vas pozivamo da i ove godine sudjelujete na izložbi svojim recentnim tiskanim i elektroničkim publikacijama – muzejskim katalozima stalnih i povremenih izložaba, vodičima, likovnim, kulturno-povijesnim i arheološkim monografijama, priručnicima, pretiscima i bibliofilskim izdanjima, zbornicima i časopisima, publikacijama za djecu i mlade, publikacijama za osobe s invaliditetom te muzejskim plakatima, razglednicama i mapama i drugim vrstama publikacija.

Uočivši veliku produkciju muzejskih mrežnih (online publikacija) kojima su muzeji komunicirali svoje sadržaje i djelatnosti tijekom proljetne karantene, ove godine ćemo u našem katalogu izložbe popisati i njihove naslove.

Nadamo se da ćete i ove godine podržati inicijativu MDC-a i svojim publikacijama doprinijeti što cjelovitijoj prezentaciji hrvatskog muzejskog izdavaštva.

Molimo vas da se u pripremi sudjelovanja na ovogodišnjoj izložbi rukovodite Uputama za sudionike (.pdf) i svoje publikacije dostavite najkasnije do 1. listopada 2020. godine. Sve najnovije vijesti o izložbi pratite na mrežnim stranicama MDC-a. (Snježana Radovanlija Mileusnić)


 

Molitvenik Kruh nebeski iz 1909. godine. Fotografirao: Jurica Lisac

Kruh nebeski – priče iz(a) molitvenika

U Gradskom muzeju Požega 27. kolovoza 2020. otvorena je izložba „Kruh nebeski“. Na izložbi je predstavljen velik broj molitvenika, a izložba je dobila naziv prema imenu molitvenika koji je tiskan u najvećem broju izdanja u Hrvatskoj – ukupno 46 od 1909. do 2011. godine. Ova izložba i njen katalog daju nam uvid u molitvenike koju su ne samo svjedočanstvo pobožnosti, pisani trag jezika, povijesti, umjetnosti i kulture nekog vremena i mjesta već i pokazatelj životnog standarda i nositelj obiteljskih priča i ispovijedi.

Kustosice izložbe su Dijana Klarić i Ljiljana Marić, a stručnu pomoć pružila je i Marina Vinaj iz Odjela knjižnice Muzeja Slavonije u Osijeku. Izložba je nastala u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Požega, ali i doprinosima građana. Otprilike četvrtinu od više od 90 izloženih molitvenika posudili su ili donirali građani Požege i drugih mjesta Požeško-slavonske županije. Nekoliko molitvenika posuđeno je i iz Požeške biskupije te Češke besede Kaptol. Izložba ostaje otvorena do 31. listopada 2020.

Prema izjavi Ljiljane Marić, Gradski muzej Požega za ovu je izložbu restaurirao četiri najstarija molitvenika koja su bila u najlošijem stanju. Većina izloženih molitvenika datira iz 18. do polovice 20. st., a najstariji je tiskan 1681. godine u Parizu. Od jezika su zastupljeni latinski, hrvatski, srpski, slovenski, njemački, francuski, talijanski, češki, ruski, pa čak i i staroslavenski, a od pisama je uz latinicu korištena i ćirilica, bosančica i gotica. Izloženi su i raritetni molitvenici te par primjeraka Biblije, židovski molitvenici i molitvenici za djecu i mlade.

 

Molitvenik Ive Čakalića. Fotografirao: Jurica Lisac

Prezentirani su i drugi predmeti koji svjedoče o pobožnosti, poput svetih sličica, raspela, krunica, škropionica i oltara. Predstavljena je i najstarija poznata krunica pronađena u Hrvatskoj. Iskopana je 2019. godine tijekom istraživanja benediktinske opatije sv. Mihovila u Rudini kod Požege. Na dataciju je navela bula pape Bonifacija IX. (1350.-1404.) koja je pronađena uz krunicu u grobnici u kojoj je bila pokopana ženska osoba, moguće Margareta Podvrški kojoj je papa krajem 14. st. izdao navedenu bulu. Krunica pripada tzv. paternoster krunici, tj. brojanici koja ukupno ima 150 zrnaca. Pronađeno je 139 zrnaca načinjenih od obrađene kosti.

Iz kataloga izložbe možemo saznati da je prvi hrvatski rukopisni molitvenik nastao u 15. stoljeću, a rukopisne molitvenike pronalazimo i kasnije. Naime, u 18. st. pojavili su se tzv. prepisivači koji su prepisivali književna djela kako bi ih sačuvali i proširili. To je prakticirao i pučki umjetnik Ivo Čakalić (1889.-1971.), čiji se rukopisni ilustrirani molitvenici nalaze na izložbi.

Uz svjedočenje o stilu određenog vremena, skupocjeni i bogato ukrašeni molitvenici bili su i statusni simbol. Primjer su molitvenici s uvezima od bjelokosti, kornjačevine ili prave kože nakladnika Johanna Steinbrenera, koji je osnovao nakladni zavod 1855. godine u Winterbergu.

U vrijeme pojave i borbe protiv protestantizma molitvenici su doživjeli procvat, a do razdoblja narodnog preporoda njihova je uloga bila polivalentna jer su se putem molitvenika uz molitve prenosila i povijesna, geografska i jezikoslovna znanja. Izloženi su molitvenici čiji je autor Antun Kanižlić (1699.-1777.), požeški književnik i isusovac, koji se zalagao za oslobađanje od turcizama u hrvatskom, odnosno „slavonskom“ jeziku, time nagovješćujući težnje nešto kasnijeg Hrvatskog narodnog preporoda. A te težnje nastavio je i književnik Miroslav Kraljević (1823.-1877.), koji je upravo u Požegi 1862. godine osnovao tiskaru iz koje su izašla i neka djela koja se čuvaju u požeškom muzeju, među njima i religijska kao što je molitvenik „Pobožnost sv. Vidu“. Čistoći hrvatskog jezika, i to prilično radikalnim metodama, težilo se i za vrijeme NDH, a na izložbi možemo vidjeti izdanja i iz ovog vremena.

 

Bilješke iz molitvenika grofa Antuna Jankovića Daruvarskog. Fotografirao: Jurica Lisac

Izloženi su i molitvenici Julija Kempfa (1864.-1934.), osnivača požeškog muzeja, tada poznatog kao Gradski kulturno-historijski muzej. Ovaj povjesničar, pisac i zaljubljenik u knjige zaslužan je i za formiranje muzejske knjižnice u kojoj se nalazi više od 10.000 naslova. Među njima su i dvije postinkunabule iz 1520-ih godina. Građa Kempfove privatne knjižnice koja sadrži oko 1.000 knjiga danas je pohranjena u Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega.

Ex libris, znak u obliku bilješke, pečata ili naljepnice koji je govorio o pripadnost neke knjige osobi ili ustanovi, nije jedina indicija koja otkriva ponešto o vlasnicima knjiga, u ovom slučaju molitvenika. Naime, vlasnici su u svoje molitvenike ponekad zapisivali neke informacije. Primjer je molitvenik grofa Antuna Jankovića Daruvarskog (1729.-1789.), velikog župana Požeške županije, koji je u njemu zapisivao podatke o svojoj obitelji, kao što su datumi i lokacije rođenja, krštenja, smrti i ukopa vlastite djece. Iako ovakve faktografske zabilješke većinom informiraju o kronologiji i genealogiji, ipak su i svojevrsno svjedočanstvo nečijeg života i životnih (ne)prilika koje su u to vrijeme bile učestale.

Na dnu stranice s kazalom sadržaja molitvenika Đure Gruića nalazi se rukom zapisana bilješka, odnosno parafraza stihova „Molitve životne mudrosti“: „Život kratak a Smrt stalna njoj se nezna kraj ni časa“. Te su riječi na neki način nagovijestile ono što se ovom postolaru iz Velike dogodilo. Godine 1943. odveden je u šumu i ubijen, a njegova trudna supruga Ana umrla je tjedan dana nakon tog događaja, ostavivši iza sebe njihovo troje djece. O putu molitvenika kroz nekoliko generacija ove obitelji do knjižnice Požeške biskupije i požeškog muzeja možemo saznati u katalogu izložbe.

Neki su molitvenike koristili da napišu i druge opaske. Primjer je šaljiv komentar iz molitvenika „Slava Bogu, a mir ljudem“ u kojem je navedeno da je Slavica Rogić bila uvijek zločesta i bježala je u selo, a u molitveniku „Duhovne mervice“ vlasnik je vodio računovodstvene bilješke prema kojima se vidi na što je trošio te koliko je novaca posudio.

 

Bilješke u molitveniku Slava Bogu, a mir ljudem iz 1923. godine. Fotografirao: Jurica Lisac

Osobne priče pričaju i predmeti pronađeni u molitvenicima. U jednom je molitveniku pronađen papirić s bilješkom kako koristiti neki lijek te je izložen zajedno s molitvenikom. U molitveniku „Katolički đak“ Branimira Kempfa, sina Julija Kempfa, pronađena je sveta sličica s posvetom iz listopada 1944. godine. Te je godine Branimir bio zatvoren u logoru u Mijačima i možda mu je upravo ova sličica koju je dobio na dar od svoje tete Vjere ulijevala tračak nade u tim okolnostima.

Ovakvi tragovi stavljaju molitvenike u intimni kontekst i daju im sentimentalnu vrijednost. Kako je autorica teksta kataloga Dijana Klarić napisala - upravo se između redaka u molitvenicima događao život. (Zrinka Marković)


 

Povijest nacionalsocijalizma – Kakve to veze ima sa mnom?

Nasuprot lunaparka, jedne od sezonskih atrakcija minhenškog ljeta, smještena je zgrada suvremenog izgleda, sagrađena 2015. godine na inicijativu skupine predanih građana, ustrajnih u namjeri da se javno obračunaju s najmračnijim dijelovima povijesti svoga grada. U blizini zabavnih sadržaja, na lokaciji nekadašnje „Smeđe kuće“ u kojoj se stvarao i provodio jedan od najstrašnijih režima poznatih čovječanstvu, pored drvenih ležaljki smještenih pred ulazom, na trgu preimenovanom u spomen preživjeloj žrtvi holokausta Maxu Mannheimeru smjestio se minhenški Dokumentacijski centar za povijest nacionalsocijalizma.

Na pitanje zašto je ovaj centar toliko značajan baš za München, važno je istaknuti kako je kao grad u kojem je osnovana nacistička stranka NSDAP više nego ijedan drugi njemački grad povezan s razvojem i usponom nacionalsocijalizma. Nekadašnja „prijestolnica pokreta“ igrala je pionirsku ulogu u uspostavljanju nacističkog režima terora i bila je dom aparata nacističke stranke. Da parafraziramo Thomasa Manna (1926.), zbog navedenog München nije bio nazivan samo glupim gradom, već najglupljim od svih. Taj se uvredljiv, ali za učinjeno ipak preblagi epitet nažalost pokazao točnim i u desetljećima koja su uslijedila, jer ne samo da je München bio kolijevka nacizma, nego se i nakon završetka Drugog svjetskog rata još dugo borio s prihvaćanjem vlastite prošlosti, osnivajući ovaj centar kasnije od onih u Kölnu, Berlinu, Nürnbergu, Mannheimu… Zbog toga, ali i još više zbog budućnosti u kojoj se ne smije ponoviti strašan zločin nacizma Centar ima iznimno važnu ulogu – zbog preuzimanja odgovornosti kao i zbog edukacije današnjih i budućih naraštaja jer povijest nažalost svjedoči da je ljudska rasa spremna na nezamislivo.

Inicijativu za izgradnju dokumentacijskog centra dali su angažirani građani Münchena. Graditeljske troškove, u iznosu od 28,2 milijuna eura, podjednako su podijelili Grad München, pokrajina Bavarska i Republika Njemačka. Bavarska je osigurala lokaciju dok Grad München snosi operativne troškove.

Stalna izložba minhenškog Dokumentacijskog centra prati povijest nacionalsocijalizma, posebnu ulogu grada u sustavu terora i njegove poteškoće u suočavanju s prošlošću nakon 1945. godine. Neka od najvažnijih pitanja postavljenih kroz postav su „Koje je porijeklo nacionalsocijalizma i njegove ideologije? Kako je Hitler došao na vlast i zašto je demokracija propala? Što je dovelo do isključenja, rata i istrebljenja? Što možemo naučiti iz užasa nacizma?“, to su ona ista pitanja koja su desetljećima zaokupljala povjesničare, ali su važna i za svakog od nas, danas i ubuduće. Pitanja poput „Kakve to veze ima sa mnom?“ nalaze se istaknuta na zidovima u postavu, kako bi svakog posjetitelja potakla na promišljanje i kontemplaciju.

Postav i teme izložbe

Stalna izložba obuhvaća oko 1000 m² na tri i pol kata. Postav je podijeljen u četiri glavna, kronološki poredana dijela (Porijeklo i uspon nacističkog pokreta u Münchenu (1918.-1933.); Diktatura i društvo u vrijeme nacionalsocijalizma (1933.-1939.); München i Drugi svjetski rat (1939.-1945.); Obračun s razdobljem nacizma (1945.-danas)), s 33 tematske jedinice koje podrobno ispituju povijest nacionalsocijalizma u Münchenu. Izložena dokumentacija predstavljena je u svjetlosnim okvirima velikog formata, pristupačnim i lako čitljivim, a uključuje prikaz fotografija, dokumenata i tekstova te filmske projekcije i multimediju. Informacije su prikazane na različitim razinama kako bi odgovarali interesima i trajanju posjeta različitih profila posjetitelja. Svi tekstovi u postavu su usporedno napisani na njemačkom i engleskom jeziku. Od publikacija, izložbu prate opsežan dvojezični katalog izložbe (na njemačkom i engleskom jeziku), kratki vodič na nekoliko jezika, brošura i medijski vodiči o određenim temama, odnosno za određene ciljne skupine. Zgrada je prilagođena za ulaz i kretanje osobama u invalidskim kolicima, a u prijemnom prostoru nalaze se i opsežne upute za snalaženje u prostoru i na brajici. U podrumu se nalazi suvremeno opremljena knjižnica i prostor za istraživanje s mnoštvom referentne literature i pristupom digitalnom sadržaju dostupnim zainteresiranim posjetiteljima. Uz stalnu izložbu, priređuju se i povremene izložbe, na raspolaganju je već spomenuti centar za učenje i knjižnica, raznovrsni obrazovni programi i događanja. Do druge polovine listopada otvorena je izložba Tell me about yesterday tomorrow, uklopljena u stalni postav.

Stalna izložba započinje s krajem Prvog svjetskog rata i izbijanjem Novembarske revolucije 1918. Prvi dio posvećen je evoluciji nacističkog pokreta, kako je od marginalnog pokreta postao vodećom strankom masa - posebni fokus su društveni i politički uvjeti koji su omogućili nastanak i uspon NSDAP-a. Prikazan je Hitlerov neuspjeli puč 1923., ključni događaj za razvoj grada kao prijestolnice nacizma.

Drugi dio izložbe započinje nacističkim preuzimanjem vlasti u Münchenu. Prikazuje se sustavno uništavanje vladavine zakona i demokratskih struktura i istodobnu uspostavu režima nasilja, samovolje i terora. Nastavlja se opisom situacije tijekom Drugog svjetskog rata, u Münchenu i u ratnim zonama, kako za njemačko stanovništvo, tako i za život progonjenih i diskriminiranih osoba. Predstavljeni životopisi istražuju motive i područje djelovanja počinitelja i žrtava, sljedbenika i boraca otpora. Opisani su ratni zločini u kojima su vojnici i policija iz Münchena sudjelovali na okupiranim teritorijima.

Dokumentacija prisilnog rada kao središnjeg instrumenta represije u nacističkoj državi posebnu pozornost posvećuje povezanosti eksploatacije i profita, posebno u industriji proizvodnje oružja. Prikazi hrabrih djela otpora pokazuju da je postojala prilika za iskazivanje moralne hrabrosti i odbijanje sudjelovanja u sustavu nacističkog terora.

Nacistički ideološki monopol i indoktrinacija prikazani su i kroz primjer umjetnosti i kulture. München je bio poznat i kao "grad njemačke umjetnosti" – preferirane umjetnosti, nasuprot kulturnoj raznolikosti modernizma koja je smatrana "degeneriranom" te je prikazivana u posprdnom, negativnom svjetlu.

Naposlijetku, dokumentarni materijal završnog dijela izložbe vodi nas u razdoblje nakon rušenja režima 1945. godine i ispituje učinke i posljedice nacizma sve do danas. Novi početak obilježili su denacifikacija i demokratizacija, ali i suočavanje s nacističkim zločinima. Pokazani su brojni primjeri kako su ljudi skloni negirati vlastitu krivicu i često nemaju preveliki osjećaj srama zbog onog što se dogodilo. Nacistički simboli uklonjeni su s javnih mjesta u gradu, ali činjenica da su mnogi nacistički dužnosnici ostali na svojim funkcijama bacila je sjenu na novi početak jer je to značilo da kad su počinitelji izvedeni pred sud, mogu očekivati ublažene kazne. Ipak, gradsko vijeće, bavarski ustav i mediji pokazali su se uspješnima u uspostavljanju novog demokratskog poretka.

Izložba također prikazuje uspjehe i neuspjehe procesa restitucije, navodeći primjere slučajeva gdje je odbijena odšteta ili gdje su žrtve nacističkog terora i dalje bile diskriminirane. Zapanjujuća je razina samokritičnosti koja prožima izloženi materijal – nema zadrške, opravdavanja, to je također dio procesa priznanja, oporavka i učenja iz stravičnih zločina počinjenih pod kapom zloglasnog režima.

Nažalost, uz slučajeve ponovnog porasta desničarskog radikalizma i ksenofobije ne mogu čuditi suvremeni prosvjedi i kampanje građana protiv zaborava i negiranja prošlosti, uz pokušaje implementacije žive kulture sjećanja. Kao još jedan znak angažiranog preventivnog protudjelovanja u suvremeno vrijeme, izložbu zaključuje interaktivna medijska instalacija "Newsticker" koja sabire aktualna izvješća iz tiska o postojanju nacističkih ideja. Iz ovakvog odnosa - suočavanja, obračuna i učenja iz teške, tragične prošlosti možemo štošta naučiti, da ne bismo odvraćanjem pogleda od nepoželjnih činjenica ostavili prostor u kojem klima povoljna za razvoj nečovječnih sustava može biti prihvatljiva. (tekst i fotografije: Tea Rihtar Jurić)

 

Fotografirala: Tea Rihtar Jurić


 

Fotografirao: Srećko Budek

Breaking News – nakon šest mjeseci nova izložba u MUO

Nakon što je teško stradao u potresu 22. ožujka, zagrebački Muzej za umjetnost i obrt 8. rujna, ponovno otvara svoja vrata posjetiteljima izložbom „Breaking News“ akademskog kipara i ilustratora Svjetlana Junakovića. Ovom izložbom se ujedino otvara MUO-ov jesenski program u čijem središtu će biti izložba „Protreseni MUO“ kojom će se u listopadu obilježiti 140. godišnjica postojanja Muzeja izgrađenog nakon potresa 1880. godine.

Svjetlan Junaković jedan od naših najpoznatijih ilustratora, na ovoj se izložbi predstavlja skulpturama nastalim u periodu od njegove posljednje izložbe „Radi se o tome da zaustavim konja” održane 2015. godine u Gliptoteci HAZU. Na izložbi će se naći serije zidnih skulptura, monumentalne slobodnostojeće skulpture i statuete, ali također i crteži velikih formata te projekcije skica iz crtaćih blokova. Riječ je o skulpturama izrađenima u tehnici terakote ili nastalih kombiniranjem i korištenjem novijih materijala kao što je akristal.

 

Fotografirao: Srećko Budek

Naziv izložbe „Breaking News“ upućuje na umjetnikov kritički odnos i ironizirajući pristup u obradi tema – bile to reinterpretacije poznatih umjetničkih djela kao što su vijenac glava sa šibenske katedrale (Šibenik-Pušači, 2016. – 2019.) i parodijska referenca na Matisseovu sliku Ples, ili reinterpretacije klasičnih kiparskih tema (Octopussy, 2018.; Casanova, 2017.; te Šampion lake kategorije, 2018.). Osim toga bit će postavljene skulpture u kojima su razrađene teme proizašle iz ranije započetih ideja (Hapšenje Andrije Terpentina, 2019.; Blood, sweat and tears, 2019.; Alfa Romeo i Giulia i Svjetlan, 2019; zidna kompozicija Moderato cantabile, 2016. - 2019.).

Posjetitelji mogu od 9. rujna besplatno pogledati izložbu, uz pridržavanja epidemioloških mjera – nošenje zaštitnih maski, držanje fizičkog razmaka od dva metra i dezinfekciju ruku prilikom ulaska i izlaska iz muzeja. Osim prizemlja u kojemu se nalaze prostorije za privremene izložbe, ostali dijelovi Muzeja na prvom, drugom i trećem katu su do daljnjega izvan funkcije.

 

Fotografirao: Srećko Budek

Izložba „Breaking News“ bit će otvorena do 18. listopada 2020. u radnom vremenu Muzeja: od utorka do subote od 11 – 19 sati, te nedjeljom od 11 – 14 sati. (I.M.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavna urednica: Ivona Marić Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr