Nataša Mataušić rođena je 1956. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Godine 1983. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest i arheologiju. Nakon završetka studija kraće vrijeme radila je kao profesorica povijesti i zemljopisa u osnovnoj školi.

U Muzeju revolucije naroda Hrvatske, kao kustosica Zbirke fotografija, filmova i negativa, počela je raditi 1984. godine. U Muzeju je tada radilo četrnaest djelatnika, a na Zbirci fotografija, filmova i negativa, koja je sadržavala više od sto tisuća predmeta, radili su osim nje Rhea Ivanuš i Rudolf Polšak, stariji kolega koji je vodio Zbirku i pokazao joj osnove obrade, dokumentacije i prezentacije te vrste muzejske građe. Uz stručnu obradu fotografija i filmova te uz sudjelovanje na povremenim izložbama Muzeja revolucije naroda Hrvatske, Nataša Mataušić posebnu je pažnju posvetila autorima fotografija i utvrđivanju pojedinih opusa.

Odlukom Ministarstva kulture Muzej revolucije naroda Hrvatske ukinut je 1990. godine. Dio djelatnika je umirovljen, dio je našao druge poslove, a preostalih pet kustosa, kao i sva muzejska građa, preraspodjelom su pripojeni Hrvatskomu povijesnom muzeju. Muzej je nastavio djelovati na dvije adrese – nekoliko je kustosa bilo smješteno u Meštrovićevu paviljonu na Trgu žrtava fašizma, a dio je radio u palači Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch u Matoševoj ulici. Zbirke su djelomično rasformirane i pripojene postojećemu fundusu Hrvatskoga povijesnog muzeja.

S obzirom na to da je dio muzejskih predmeta ostao izvan postojećih zbirki Hrvatskoga povijesnog muzeja, Nataša Mataušić pokrenula je zbirku Varia u koju su upisani predmeti povezani sa zbjegom El Shatt i dio građe iz nekadašnje Zbirke trodimenzionalnih predmeta. Novonastala zbirka neprestano se obogaćivala predmetima iz svakodnevnoga života koji se u Hrvatskome povijesnom muzeju dotad nisu prikupljali. Kada je zbirka Varia sadržavala oko tri tisuće predmeta, prepuštena je na skrb drugim kolegama, a Nataša Mataušić nastavila je raditi na Zbirci fotografija, filmova i negativa koja je tada imala već 130 000 predmeta.

Kao stručnjakinju koja se profesionalno bavi novijom poviješću 20. stoljeća Ministarstvo kulture ju je, nakon oslobođenja Jasenovca, imenovalo u Povjerenstvo za izradu privremenoga muzejskog postava Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenovac) te od 1997. godine do umirovljenja predsjednicom Upravnoga vijeća ustanove. Tijekom procesa obnove Spomen-područja Jasenovac i povratka građe koja je u Domovinskome ratu prenesena prvo u Bosansku Dubicu, a zatim u Memorijalni muzej holokausta u Washingtonu, u kojemu je pregledana i restaurirana, kao članica Povjerenstva za izradu privremenoga muzejskog postava Nataša Mataušić postavila je za uvod u stalni postav nekoliko izložbi o Koncentracijskome logoru Jasenovac. Povratom muzejske građe stekli su se uvjeti za izradu stalnoga postava (predstavljen javnosti 2006. godine) kojemu su, uz Natašu Mataušić, stručan obol dali Filip Škiljan, Rosana Ratkovčić, Jelka Smreka, Đorđe Mihovilović i Leonida Kovač, kao autorica likovnoga postava Memorijalnoga muzeja JUSP-a Jasenovac.

Ostali stručni poslovi izvan matičnoga muzeja uključivali su „Projekt transformacije Memorijalnog muzeja VŠ NOV i POJ i NKOJ u Zavičajni muzej otoka Visa“ (punim imenom Memorijalni muzej Vrhovnoga štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije i Nacionalnoga komiteta oslobođenja Jugoslavije) u kojemu je ostvarila postav „Ususret zavičajnom muzeju otoka Visa“ 1999. godine. Autorica je postava Spomen-doma Batinske bitke u Batini iz 2001. godine te novoga muzejskog postava Muzeja II. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu iz 2015. godine.

Od 2011. godine članica je međunarodne stručne skupine za izradu novoga združenog postava bivših republika Jugoslavije u Državnome muzeju Auschwitz-Birkenau koja je i napravila scenarij za novi stalni postav.

Autorica je tridesetak muzejskih izložbi u matičnome Hrvatskom povijesnom muzeju, od kojih se izložba „Negativ / pozitiv – Drugi svjetski rat zabilježen fotografskom i filmskom kamerom“ posebno ističe jer je prvi put fotografski fundus koji je povezan i s Nezavisnom Državom Hrvatskom, kao kontrapod partizanskoj fotografiji, bio predstavljen javnosti.

Za izložbu „El Shatt – Zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Egipat (1944. – 1946.)“, koju je organizatorski i stručno vodila, Hrvatsko muzejsko društvo nagradilo ju je u kategoriji najboljega izložbenog projekta u 2008. godini. Izložba je iznimno pozitivno primljena u javnosti i dovela je do donacija građe kao i doživotnih prijateljstava sa sudionicima zbjega.

U vrijeme dok je bila vršiteljica dužnosti ravnatelja Hrvatskoga povijesnog muzeja s kolegicama je postavila izložbu „'45.“ koja je problematizirala događanja neposredno nakon Drugoga svjetskog rata: progon folksdojčera, nacionalizaciju, agrarnu reformu, vlak bez voznoga reda i likovno stvaralaštvo toga razdoblja.

Posljednja velika izložba Nataše Mataušić, u osvit potresa 2020. godine, bila je „Ako tebe zaboravim… Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz“, posvećena stradanjima Židova u Drugome svjetskom ratu, deportiranih u Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u Poljskoj. Izložba je bila otvorena u Francuskome paviljonu današnjega Studentskog centra, na autentičnome mjestu stradanja Židova iz Zagreba i drugih mjesta Hrvatske ispred kojega su bili sabirani i deportirani željezničkim vagonima u koncentracijski logor.

Iste godine, kao rezultat dvadesetogodišnjega istraživanja građe Hrvatskoga povijesnog muzeja, pet albuma djece s 537 originalnih fotografija iz 1942. godine i njihove povezanosti s akcijom spašavanja koju je vodila Diana Budisavljević, Nataša Mataušić obranila je doktorski rad pod naslovom „Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece – žrtava ustaškoga režima“.

Autorica je više stručnih i znanstvenih radova te nekoliko knjiga i muzejskih kataloga, od kojih se mogu istaknuti: „Jasenovac 1941. – 1945.: Logor smrti i radni logor“ (2003.), „Jasenovac – fotomonografija“ (2008.), „Jasenovac: The Brief History“ (2011.), „Žene u logorima Nezavisne Države Hrvatske“ (2012.), „Fond filmske građe u Zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja“ (2004.), „El Shatt – Zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Egipat (1944. – 1946.)“ (2008.). Objavila je 2016. godine recenzirani znanstveni rad „Diana Budisavljević: The Silent Truth“ u knjizi „Revolutionary Totalitarianism, Pragmatic Socialism, Transition: Volume One, Tito's Yugoslavia, Stories Untold“, a 2020. godine objavljena joj je knjiga „Diana Budisavljević: Prešućena heroina Drugog svjetskog rata“.

Aktivno je sudjelovala na dvadesetak znanstveno-stručnih skupova koji su se bavili temama Drugoga svjetskog rata, kulturom sjećanja, muzeologijom te fotografijom i filmom kao izvorima proučavanja povijesti.