Umjetnički paviljon u Zagrebu je najstariji izložbeni prostor u Hrvatskoj i jedina muzejska zgrada sagrađena za održavanje velikih reprezentativnih izložaba. Naime, Umjetnički paviljon sagrađen je za potrebe sudjelovanja na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1856. godine. Nakon izložbe, željezna konstrukcija prenesena je u Zagreb i na današnjoj lokaciji - Lenucijevoj potkovi uz nadzor zagrebačkih graditelja Hönigsberga i Deutcha prema nacrtima bečkih arhitekata Helmera i Fellnera, dobila svoj konačni izgled. Izložbeni prostor svečano je otvoren 15.12. 1898. godine reprezentatiovnom izložbom Hrvatski salon 1898. koju je priredilo Društvo hrvatskih umjetnika. Uz 100-godišnjicu, u Umjetničkom paviljonu organizirana je izložba Hrvatski salon kao simbolično zatvaranje jednog stoljetnog kruga i otvaranje novog. Katalog sadrži tekstove: I. Reberski: "Rađanje hrvatske moderne 1898. godine"; T. Maroević: "Hrvatski salon i institucija i provokacija"; J. Galjer: "Likovna kritika u povodu Hrvatskog salona"; O. Maruševski: "Gradnja Umjetničkog paviljona".

Povjesničarka umjetnosti i kulture dr. sc. Olga Maruševski (1922.) u nizu svojih studija i knjiga obradila je ključna poglavlja hrvatske umjetnosti i kulture 19. stoljeća. Najnovija knjiga u izdanju Matice hrvatske "Iz zagrebačke spomeničke baštine" donosi osam kulturno-povijesnih studija i eseja koji su objavljivani u časopisima (Život umjetnosti; Kaj; Naša katedrala) ili kao samostalne publikacije. Iz njezine bogate bibliografije izdvojeni su tekstovi koji govore o urbanističkom planiranju i oblikovanju grada Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća te o ključnim arhitektonskim projektima koji su danas simboli grada poput katedrale, Umjetničkog paviljona, parka Maksimir ili Manduševca. To su tekstovi: "Grad za pedeset tisuća stanovnika"; "Tradicija i suvremenost: u povodu obnove Vjećnice, 1995-1996."; "Katedrala u vremenu i prostoru"; "Od Manduševca do Jelačićeva trga: povijesni pregled razvoja glavnog zagrebačkog trga"; "Zagreb Ise Kršnjavija: ostvarenja i vizije Ise Kršnjavija, Školski forum"; "Okrunjeni trg: Umjetnički paviljon"; "Stare kavane: kroz prošlost zagrebačkih kavana" i "Park Maksimir". Knjiga je bogato ilustrirana fotografijama na kojima su zagrebački motivi te popraćena bibliografijom i kazalom imena.

Knjiga sadrži dvije studije posvećene zagrebačkom perivoju Maksimiru nastale pri izradi elaborota "Povijesne matrice perivoja Maksimir" izrađenog za Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu 1989. godine. Olga Maruševski u svojoj studiji "Maksimir - spomenik kulture" opisuje povijest stvaranja Maksimira koji je uredio zagrebački biskup Juraj Haulik (1788. - 1869.) smjetivši ga u kontekst razvoja europske vrtne umjetnosti. Autorica analizira i značajna teorijska djela koja su utjecala na realizaciju Maksimira te daje prikaz niza parkovnih ostvarenja, a u svrhu kulturno-povijesne i stilsko-likovne valorizacije našeg perivoja. Sonja Jurković autorica je druge studije s nazivom "Maksimir - studija parkovne kompozicije". Autorica esejističkim stilom opisuje ljepote Maksimira te služeći se najstarijom kartografskom dokumentacijom Maksimira (Zornberg, 1846.) ocrtava viziju njegovih prethodnih faza razvoja sve do vremena Maksimilijana Vrhovca (1752. - 1827.). Monografija je ilustrirana brojnim fotografskim, kartografskim i dokumentarnim materijalom te crtežima.