Kako najprimjerenije obilježiti veliku obljetnicu djelovanja, ako ne knjigom – uobičajeno, ali za muzeje ipak u manje slučajeva. Još rjeđa je pojava u hrvatskoj muzejskoj zajednici da se obljetnice muzejskoga djelovanja obilježe knjigom o njihovom muzejskom izdavaštvu. Stoga je opsežan katalog Etnografskoga muzeja Split izdan uz istoimenu izložbu postavljenu sredinom prosinca 2020. godine – u kojoj je Muzej obilježio 110 godina svojega djelovanja – svojevrsni kuriozitet u ukupnom hrvatskom muzejskom nakladništvu. Vrijedan pažnje. Autorica izložbe i popratnoga kataloga, Iva Meštrović već u uvodnim rečenicama iznosi svoju nakanu koju možemo iščitati i kao svojevrsnu poruku i poticaj drugim muzejskim ustanovama da učine isto: „Obilježavanje jubileja svake institucije izuzetna je prilika za reviziju učinjenoga“. Jer, tek analizom učinjenoga stvara se plodna podloga za daljnji rad, retrospektivom se otvara mnogo šira perspektiva. Autorica je tekst knjige podijelila u dva dijela. Uvodnim je dijelom iznijela teorijski okvir nakladništva u baštinskim ustanovama te dala pregled poznatih podjela i glavnih obilježja muzejskih publikacija koje su joj služile u osmišljavanju kataloga i izložbe. Prvi dio knjige posvećen je pregledu i analizi izdavačke djelatnosti Etnografskoga muzeja Split koja započinje Koledarom Pokrajinskog muzeja za narodni obrt i umjetnost u Splitu iz 1913. godine. U ovome je dijelu knjige, autorica nastojala prikupiti, obraditi i popisati ukupan izdavački fond Muzeja, prikazati njegov razvojni put, izdavačku praksu i dostignuća, predstaviti i kritički analizirati najvažnije rezultate provedenoga istraživanja te ukazati na izazove suvremenoga nakladništva Muzeja. Izdavačku djelatnost Muzeja predstavila je unutar tri razdoblja – od 1910. do 1944.; od 1945. do 1990. te od 1991.do 2020. godine. Pričajući o publikacijama ispričala je povijest Muzeja kroz 110 godina djelovanja ocrtavši unutrašnje i šire vanjske društvene, političko-pravne, ekonomske i socijalne odrednice koje su se neminovno odražavale i na muzejsko nakladništvo. Upoznajemo ravnatelje, muzejske djelatnike i njihove interese i doprinose, selidbe muzeja iz zgrada i kvartova, nove postave, promjene naziva muzeja, njegova zatvaranja pred ratnim nedaćama, uspone i padove, uspjehe, projekte i nove ciljeve... Za svako je razdoblje predstavila najznačajnije publikacije te kojim su korisnicima bile primarno namijenjene. Ovaj povijesni dio autorica zaključuje isticanjem najvažnijih rezultata istraživanja među kojima je da su katalozi povremenih izložaba bili najzastupljenija vrsta muzejskih publikacija, da je tematska pokrivenost vrlo široka od narodnih nošnji i tekstilnoga rukotvorstva, godišnjih običaja i tradicijskog gospodarstva do likovnih radova etnografske tematike; da se više od polovice objavljenoga materijala odnosi na sito tisak (među kojima su najzastupljeniji plakati), a da je elektronička građa prisutna u relativno malom opsegu te da je u trećem razdoblju objavljen najveći broj publikacija među kojima je i časopis Etnologica Dalmatica koji se kontinuirano objavljuje od 1992. Ovdje autorica napominje i potrebu okretanja široj publici pripremanjem publikacija ne samo za stručnu publiku već i „s drugačijim koncepcijama koje su prilagođene različitim kategorijama korisnika“ prvenstveno misleći na osnaživanje nakladništva za djecu i mlade. Prvi je dio potkrijepljen brojnim bilješkama te probranom literaturom i izvorima kojima se služila. Drugi dio knjige donosi „Katalog publikacija, promotivnog materijala o i ostale građe“ u kojemu je 328 jedinica, autorica popisala kronološkim slijedom unutar nekoliko grupa i vrsta: Publikacije – serijske publikacije, omeđene publikacije, informativni muzejski leci, Promotivni muzejski materijal i Ostala građa. Kataloške jedinice uz svoj redni broj donose podatke o naslovima i podnaslovima, podatke o autorstvu, materijalnom opisu, temama te inventarnim oznakama, a odabrane jedinice građe popraćene su fotografijama. Katalog osim sadržajem i svojim je dizajnom obilježio obljetnicu decentnom upotrebom boje staroga zlata u fontu naslova i podnaslova, boji pojedinih razdjelnih listova među temama te na njihovim rubovima i hrptu knjige. Ova je knjiga više od kataloga, trajnoga dokumenta jedne povremen izložbe – ona je ujedno i zahvala svima – muzealcima i njihovim suradnicima – koji su pisanom riječi pratili rad i razvoj muzeja kroz 110 godina djelovanja. I to je još jedan od razloga zašto je vrijedan pažnje. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

Katalog izložbe posvećene djelu i muzeološkom radu osnivača i prvog ravnatelja Etnografskog muzeja u Splitu Kamila Tončića pl. Sorinjskog.

Tijekom proslave Sudamje u Splitu, početkom svibnja 2021.g. otvorena je izložba “Jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split” koju prati istoimeni katalog. Autor izložbe je dr.sc. Silvio Braica, dok je autor kataloga dugogodišnji suradnik muzeja prof. Goran Borčić, do umirovljenja kustos Muzeja grada Splita koji je, između ostalog, bio voditelj zbirke oružja u matičnom muzeju. Suradnja dvojice autora počela je početkom devedesetih, gdje je Braica skupljao eksponate i pretraživao njihove tehničke podatke dok se Borčić bavio povijesnom problematikom, u ovome slučaju orijentalnog oružja. Prvi rezultati mogu se vidjeti u arhivskom spisu koji obrađuje hladno oružje Etnografskog muzeja Split, datirano 1991. godinom. Tek je prije tri godine pao konačni dogovor te se krenulo u realizaciju izložbe i, što je još važnije, kataloga ove zbirke. Braica preuzima tehničke, organizacijske i financijske poslove dok Borčić iznova iščitava literaturu i bavi se povijesnim i teorijskim problemima. Prvi i najveći posao u katalogu bilo je snimiti na ujednačen način sve primjerke oružja koji ulaze u kataloški dio obrade i taj posao je predan splitskom fotografu i stalnom suradniku Muzeja Branku Braliću. Ovaj mukotrpan posao je uspješno doveden do kraja i nakon godine i po dana snimljeno je 975 kvalitetnih visokorezolutnih fotografija, od kojih je manji dio objavljen u katalogu. Međutim, još veća vrijednost tih fotografija je trajna uspomena na predmete koji se sada mogu istraživati digitalnim pristupom, bez da ih se dodiruje. Autori su željeli revidirati Borčićeve prijevode arabičkih tekstova i napisa koji se nalaze na brojnim jataganima. U tu svrhu je angažirana orijentalna filologinja iz Arhiva HAZU dr.sc. Tatjana Paić-Vukić, ali joj u početnom stadiju nije bilo rečeno da je posao prevođenja već devedesetih napravio Borčić. Na kraju su se kolegica Paić-Vukić i Borčić usuglasili oko svih prijevoda, a Paić-Vukić je konačno i priredila transliteraciju i prijevode natpisa s arapskog i turskog jezika za objavljivanje u katalogu. Zašto većinu prostora posvećujemo autorima i suradnicima a ne samome katalogu? Upravo zato jer kvaliteta i znanje određenih suradnika jamči kvalitetu svih predočenih elemenata kataloga zbirke/izložbe. U ovome pravcu treba spomenuti i muzejske restauratore, koji su doveli veliki broj predmeta u izvorno stanje, što se može vidjeti na velikom broju fotografiranih eksponata te na cijeloj izložbi. Primjerice, na samoj izložbi izloženo je 40 komada oružja i 30 komada dodatne opreme (većinom korica jatagana, noževa i bodeža), koji su u cijelosti restaurirani u muzejskim radionicama. Taj posao nije završio otvaranjem izložbe, već se nastavio i dalje dok se baš svi najvrjedniji primjerci ne dovedu u stanje izlaganja, a za to su zaduženi konzervator-restaurator Jerko Matoš i restaurator tehničar Sandro Vimer. Time bi svi stručni poslovi pri izradi i pisanju kataloga, te pripreme izložbe bili spomenuti. Sama struktura kataloga se sastoji iz nekoliko dijelova. Prvi je, naravno, tekst kataloga u kojemu su obrađena sva relevantna pitanja – od podrijetla imena jatagan, podrijetla samoga jatagana, njegovih dijelova, izrade, oružarskih centara, materijala i ukrašavanja. Posebno važan dio u tekstu je tipologija jatagana Etnografskog muzeja Split, koji se dijele na one srebrnog drška, koštanog i mjedenog drška sa svim svojim podvrstama. Vrijednost jatagana i noževa kreće se prema materijalu od kojeg je primarno držak izrađen: tako su najvrjedniji primjerci kojima su dršci napravljeni od srebra i srebrnog lima, nakon njih slijede oni s koštanim dršcima te na kraju jatagani s mjedenim dršcima. Ovaj prikaz materijala govori, u najvećem broju slučajeva, koje radionice su ih izrađivale. Poznati oružarski centri Osmanskog Carstva su bili u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji. Posebno vrijedan dio kataloga su prikazi žigova majstorskih radionica, zatim popis majstora jatagana, popis datiranih jatagana te kratice vlasnika datiranih jatagana. Pri tome valja spomenuti da se ovakvi podatci rijetko mogu naći u dostupnoj literaturi. Nakon ovog, rekli bismo, općeg povijesnog i teorijskog dijela, te razrade problematike same Zbirke oružja u Etnografskom muzeju Split dolazimo do drugoga, koji će biti zanimljiv skupljačima, kolekcionarima i muzejskim stručnjacima raznih profila, naime, do kataloškog dijela u kojemu su pobrojani jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split. Svakom predmetu, od njih 106 pobrojanih u katalogu, određen je vremenski okvir ili konkretna godina nastanka, mjesto izrade, dimenzije, način ili vrijeme nabave te inventarni broj. Slijedi opis cijeloga predmeta i pripadajućih korica (ako postoje). Posebni dio ovoga opisa je prikaz izvornog natpisa na sječivu, te njegova transliteracija i prijevod. I kao treća cjelina svakog opisa predmeta su fotografije sječiva, drška, korica, ukrasa i pečata. Spomenimo na kraju da su pod brojem 1. i 2. u ovom kataloškom prikazu opisana dva jatagana s koricama iz 1559./60. godine a koji su svjetski rariteti što se starosti ovakvih predmeta tiče. Za njihovo čuvanje u jednom hrvatskom muzeju zaslužan je Kamilo Tončić, osnivač i dugogodišnji direktor ovoga muzeja. (Ravnatelj Etnografskog muzeja Split Silvio Braica) Preuzeto iz: https://mdc.hr/hr/mdc/publikacije/newsletter/newsletter-1-6-2021/#jatagani