Bogatim izložbenim i izdavačkim programom, Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama u 2018. godini obilježava 50. obljetnicu svojega osnutka (1968. – 2018.). Tako je publici na izložbi „Borba titana“ predstavljen izbor 22 remek-djela Ivana i Josipa Generalića iz vrijedne privatne zbirke Ivanova unuka i Josipova sina Gorana Generalića, organiziran je okrugli stol „Pedeseta obljetnica hlebinske galerije – naiva nekad i danas“ te promovirana monografija „Putevima Hlebinske škole“ autorice Helene Kušenić, kustosice Muzeja grada Koprivnice. Monografija je objavljena kao 42. knjiga u Biblioteci Podravskoga zbornika i ujedno je prva monografija posvećena hlebinskoj Galeriji, njezinim osnivačima i fundusu. Galerija skrbi o Zbirci naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice i čuva slike (ulja na staklu, ulja na platnu ili ljepenki), crteže (tuš na papiru, olovka na papiru), grafike i mape grafika, skulpture i reljefe, a kronološki pokriva razdoblje od sredine 20. stoljeća do suvremenosti. Prema riječima autorice teksta, Zbirka pruža relevantan uvid u radove majstora hrvatske naivne umjetnosti, od prve generacije (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius), preko najznačajnijih umjetnika koji nastavljaju taj stil do živućih umjetnika koji i danas stvaraju u tradiciji naivne umjetnosti. Uvodno poglavlje donosi kratku povijest osnutka i rada Galerije čiju je zgradu osmislio arhitekt Miroslav Begović kako bi bila – „Galerija po mjeri čovjeka“ smještajući ju u samo središte sela Hlebine, uspješno spajajući ruralnu i suvremenu arhitekturu. Ukratko je dana i povijest Hlebinske škole koja se rađa iz ideje kako umjetnost mora izaći iz elitističkih krugova te biti pristupačna i razumljiva širim masama. Zasebnim je poglavljima predstavljen 21 umjetnik triju generacija Hlebinske škole. Kronologija započinje Ivanom Generalićem (Hlebine, 1914. – Koprivnica, 1992.) čiji su „prvi crteži nastajali ugljenom na plotovima kuća, šibom na zemlji ili na papiru – šarenilom dobivenim od razmočenih šarenih vrpca koje su služile za ukrašavanje božićnog drvca“. Generalićevo ime usko je vezano uz pojavu i uspostavu Hlebinske škole i suradnju s Krstom Hegedušiće kako i za inicijativu izgradnje Galerije, a njegova se donacija iz 1980. čuva kao poseban dio Zbirke. Kraćim biografskim tekstom i izborom likovnih radova u monografiju su predstavljeni: Franjo Mraz, Hegedušićev učenik; Mirko Virius čiji su crteži surovi kao i seoska svakodnevica; Ivan Večenaj i njegova Galerija Ivan Večenaj u Goli, Mijo Kovačić te Zaklada i galerija Mijo Kovačić (Zagreb – Koprivnica), Franjo Filipović kao jedan od prvih pripadnika druge generacije Hlebinske škole koja se formira 1940-ih i 1950-ih godina; Dragan Gaži, majstor psihološkoga portretiranja; Martin Mehkek, slikar marginaliziranih pojedinaca ili skupina ljudi; Josip Generalić i Galerija Josip Generalić u Hlebinama sa starom obiteljskom kućom Generalića; Martin Hegedušić kao svojevrsni začetnik skulpture Hlebinske škole; skulptori Mato Generalić i Mijo Kuzman; skulptorice Bara Mustafa i Dragica Belković koje su opovrgnule mišljenje kako je „samo za muškarce dlijeto i bat“; Franjo Vujčec; Ivan Lacković Croata i Galerija Batinske koja posjeduje donaciju od 300 radova koje je slikar darovao svome rodnom mjestu; Branko Lovak i njegove crvene jabuke i zreli žuti suncokreti kao simboli zdravlja i životne radosti; sin Mate Generalića Milan Generalić koji se potpisivao kao Milček Barberov dok se nije afirmirao; Dragica Lončarić i njezini čisti apstrahirani pejzaži; Nada Švegović Budaj i prikazi s mnoštvom figura, uskomešanih skupina ljudi u pokretu; Katarina Henc koja logikom zavičajnoga podrijetla pripada Hlebinskoj školi. Osim o autorima Hlebinske škole, monografija donosi i poglavlje posvećeno predstavnicima autsajderske umjetnost (Ilija Bašičević Bosilj – Mangelos, Matija Skurjeni, Drago Jurak, Josip Horvat-Ždalski i dr.) te popis udruga i pojedinaca – suvremenih nastavljača tradicije Hlebinske škole. Monografija je pisana dvojezično na hrvatskome i engleskom jeziku, donosi bibliografske bilješke uz tekstove i ilustrirana je reprodukcijama umjetnina u boji te portretima umjetnika. Tekst obljetničke monografije čitak je i prohodan, s pomno izabranim citatima, popularnoga stila te monografiju čini vrijednim kulturno-povijesnim izdanjem i vodičem kroz svijet naivnoga slikarstva hlebinske škole udomljenoga u hlebinskoj Galeriji naivne umjetnosti. (Snježana Radovanlija Mileusnić)