Narodni muzej u Zadru objavio je knjigu Marije Vrkić Žuvanić o jedinstvenome šarenom vezu na čohi u sjevernoj Dalmaciji, o tzv. četverokuki. Autorica je, kao vrsna poznavateljica zadarskih nošnji i vezova, polazište za istraživanje našla u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar, a temu je nadogradila primjercima otkrivenima u drugim muzejima. Detaljna razrada motiva četverokuke uz pomoć crteža te prikaz svih faza izrade četverokuke u različitim varijantama, s detaljnim opisima i fotografijama, čine knjigu jedinstvenim priručnikom za izradu četverokuke te vrijednim prinosom očuvanju tradicijskih vještina. Autorica je u predgovoru svoje knjige istaknula kako je cilj knjige probuditi širi interes za zaboravljeni, a mnogima i nepoznati biser tekstilnoga rukotvorstva te ga uvrstiti na sam vrh hrvatskog popisa zaštićene kulturne baštine pri UNESCO-u. Tekst knjige svrstan je unutar nekoliko poglavlja: "Četverokuka i njezin razvoj"; "Tehnike šarenog veza"; "Struke, gajtani i podvezice"; "Građa"; "Šareni vez na tradicijskoj odjeći i uporabnim predmetima" i "Sitna ornamentika na čohi i suknu". Knjiga je bogato ilustrirana te popraćena rječnikom lokalnih pojmova.

Prirodoslovni odjel Narodnoga muzeja Zadar priredio je izložbu i popratni katalog o Domenicu Pappafavi, uglednome zadarskome pravniku i botaničaru iz 19. st. Naime, osim što se bavio notarskim spisima, Pappafava se bavio i skupljanjem i proučavanjem biljaka. Biljne vrste Domenica Pappafave potječu iz raznih područja svijeta, od Grenlanda do Australije, a najveći dio ih je s prostora bivše Austro-Ugarske Monarhije i iz drugih europskih zemalja. Njegov je herbarij 1929. darovan zadarskome Gradskom prirodoslovnom muzeju, koji je stradao u Drugome svjetskom ratu, no herbarij je ostao relativno dobro sačuvan iako je tijekom godina jedan njegov dio, nažalost, nepovratno uništen. Od 1955. g. herbarij je u posjedu Prirodoslovnog odjela Narodnog muzeja, gdje se više pažnje posvećuje njegovoj zaštiti, očuvanju i sređivanju zbirki. Popratni katalog izložbe koju je priredila dr. Snježana Vujčić-Karlo, voditeljica Prirodoslovnog odjela zadarskoga Narodnoga muzeja, donosi tekstove o obitelji Pappafava, s detaljnijim životopisom Domenica Pappafave. Posebna je pozornost pridana opisu Domenicova herbarija i njegovih zbirki, koje su najvećim dijelom nastale 1830-ih i 1840-ih godina. Opisana je i njegova ljubav prema uzgoju dudova svilca i prerađivanju svile, kao i strast prema skupljanju knjiga i starih dokumenata. Katalog je ilustriran u boji, a donosi i kataloški popis svih izložaka te popis korištene literature.