HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Međunarodni dan muzeja – „Muzeji ujedinjuju podijeljeni svijet“

Muzeji diljem Hrvatske i svijeta obilježit će u ponedjeljak 18. svibnja 2026. raznolikim programima Međunarodni dan muzeja pod temom „Muzeji ujedinjuju podijeljeni svijet“ s namjerom da zauzmu aktivniju ulogu u oblikovanju održive budućnosti, djelujući kao mostovi preko kulturnih, društvenih i geopolitičkih podjela.

Nositelj manifestacije je Muzejski dokumentacijski centar (MDC) na čiju se inicijativu Međunarodni dan muzeja u Hrvatskoj obilježava od 1980. godine, a ovogodišnjom temom Međunarodni savjet muzeja (ICOM) sa sjedištem u Parizu, koji ove godine slavi 80 godina djelovanja, pozvao je muzeje i srodne baštinske ustanove da svojim programima pokažu kolektivnu predanost jedinstvu, dijalogu i miru u ovom izazovnom vremenu, u kojem se međunarodno pravo i institucije sve manje poštuju, nejednakost među državama raste, a muzeji se bore s nedemokratskim običajima, cenzurom i sve težom financijskom situacijom izazvanom ratom.

Uz izložbe i stručna vodstva prilagođena publici različite dobi, muzeji su organizirali brojna predavanja, edukativne radionice i susrete sa stručnjacima s namjerom kreiranja inkluzivnih platformi za razmjenu mišljenja, učenje i refleksiju, usmjerenih na promicanje Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, borbu protiv svih oblika diskriminacije u društvu i poticanje dijaloga između različitih generacija, zajednica i država kao temelja za gradnju održive budućnosti. Na tragu zadane teme Muzejski dokumentacijski centar organizira predavanje ugledne članice ICOM-a Reene Dewan pod naslovom Kako muzeji stvaraju prostor za suživot u kojem će govoriti o ulozi muzeja u stvaranju jedinstva kroz prihvaćanje različitosti, kustoskoj odgovornosti u predstavljanju teških povijesnih tema, te Indiji kao živom arhivu različitosti, zemlji u kojoj„različitost nije iznimka – nego uvjet postojanja“.

Tiflološki muzej priređuje razgled izložbe Kodovi prošlosti koja ima za cilj slijepim i slabovidnim osobama omogućiti neposredno upoznavanje s odabranim djelima svjetske arheološke baštine, Hrvatski športski muzej u suradnji s Centrom UP2DATE organizira u Maksimiru vožnju tandem biciklima za osobe s oštećenjem vida i sluha, dok će djelatnici Prirodoslovnog muzeja u Dubrovniku zajedno s korisnicima Centra za rehabilitaciju Josipovac posjetiti ribarnicu i učiti o načinima ribolova, staništima i biološkim obilježjima dostupnih ribljih vrsta, te odabrati ribe za gyotaku oslikavanje. Muzej Prigorja planira sadnju cvijeća na lokalitetu hladnoratovskog bunkera s namjerom preoblikovanja nekadašnjeg simbola straha i podjela u zajednički prostor susreta i nade, a vrijedan inkluzivni program priredili su i u Gradskom muzeju Virovitica u kojemu će bake i djedovi s djecom vrtićke dobi zajedno otkrivati igre koje su kao djeca igrale starije generacije.

Dom Marina Držića u Dubrovniku sa svojim najmlađim korisnicima priređuje na Lazaretima cjelovitu scensku izvedbu koja spaja glumu, solo nastupe i instrumentalnu pratnju, oživljavajući duh i likove našeg najpoznatijeg komediografa Marina Držića, Gradski muzej Vinkovci poziva na avanturu u Arheološki park Sopot gdje će biti oživljeno Selo bosutskog šarana s pokaznim radionicama o životu u kamenodobnom selu, dok će Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru uz pomoć glumice Sanje Grgine odvesti posjetitelje u doba kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitrija Zvonimira i približiti im život samozatajnih heorina iz samostana sv. Marije u Zadru koje su omogučile da vrijedna nacionalna baština, usprkos mnogostrukim olujama i ratovima, bude sačuvana za nadlozaeće generacije.

S namjerom da skrene pažnju na opasnosti prekomjernog oslanjanja na alate umjetne inteligencije, Tehnički muzej Nikola Tesla organizira predavanje Ljudska cijena umjetne inteligencije na kojemu će biti riječi o skrivenim rizicima korištenja AI alata, Gradska galerija Striegl iz Siska približit mladima svijet likovne umjetnosti kroz igru i eksperiment radionicom lego grafike inspiriranom animalističkim motivima iz grafika Slava Striegla, a zanimljiv program priredio je i Hrvatski školski muzej koji će kroz individualne likovne radove sa srednjoškolcima promišljati o miru, zajedništvu i toleranciji.

Gradski muzej Senj u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu priprema izložbu posvećenu Marku Antunu de Dominisu, našem poznatom teologu, znanstveniku, humanistu, reformatoru i ekumenistu koji je život skončao u Anđeoskoj tvrđavi u Rimu kao heretik osuđen na zaborav, Muzej Valpovštine otvara izložbu 70 godina Muzeja Valpovštine kojom će prezentirati povijesni razvoj muzeja smještenog u slikovitom broknom kompleksu dvorca Prandau-Normann, a svi koji se žele upoznati sa korijenima našeg najistaknutijeg kipara mogu se pridružiti djelatnicima Muzeja Ivana Meštrovića na stručnom izletu do Crkve Presvetog Otkupitelja u Otavicama i saznati više o najosobnijem i najuzvišenijem Meštrovićevom djelu.

Cjelokupni program obilježavanja Međunarodnog dana muzeja dostupan je na mrežnim stranicama Muzejskog dokumentacijskog centra.

(MDC)

Medijski pokrovitelji:

 

Fotografirao: Vedran Benović

Konferencija u MUO Galeriji – inkluzija u praksi

Iako postoje brojni izazovi u radu muzejskih pedagoga posebno se izdvajaju nepredvidive situacije i neizvjesnost u radu s osobama s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Kako bi muzejski djelatnici reagirali na prikladan način potrebno im je specifično znanje stručnjaka koji se bave pojedinim skupinama korisnika.

Upravo je zato u četvrtak, 7. svibnja 2026. održana konferencija Inkluzivni muzej - Inkluzija u praksi: edukacija za rad s osobama s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom u organizaciji Muzeja za umjetnost i obrt. Na konferenciji se nije toliko govorilo o prostornim barijerama s kojima se susreće taj segment populacije, već je naglasak bio na tome kako oblikovati sadržaj namijenjen pojedinoj skupini ili pojedincu. Iako je konferencija primarno bila namijenjena muzejskim pedagozima, informacije su bile korisne i za širu muzejsku javnost.

Skupine o kojima se razgovaralo uključivale su osobe s rijetkim genetskim oboljenjima, autističnim spektrom, sindromom Down, a riječ je bilo i o djeci i mladima u kontekstu dječje psihijatrije. Predavači i predavačice dio su prezentacija posvetili svakoj od tih skupina, kao i radu institucija i udruga iz kojih dolaze. Govorilo se i o tome kako u praksi izgleda tzv. play terapija – metoda korištenja crteža i origamija u komunikaciji s djecom u psihijatrijskim bolnicama.

Za muzejske pedagoge posebno je koristan bio dio praktičnog rada koji se može primijeniti na rad s takvim skupinama u muzeju. Tako je primjerice Marlena Kovačević iz DEBRA-e (Društvo oboljelih od bulozne epidermolize) izdvojila načine na koje se može pristupiti djeci s različitim poremećajima. Istaknula je da je u slučaju bulozne epidermolize važno da dijete izbjegava pritisak, trenje, da se koriste mekani materijali poput spužve i vate, mekani kistovi i pastele. Navela je i primjer djeteta koje je senzorno preosjetljivo, pa potpuno izbjegava aktivnosti koje uključuju bilo kakvo prljanje. U tom je slučaju savjetovala rad s čistim materijalima na samom početku, a kasnije uvođenje boja i ljepila i drugih neurednijih materijala. Objasnila je kako dijete koje je na spektru autizma ima smanjenu toleranciju za promjene i potrebu za strukturom. U radu s takvim djetetom preporučila je predlaganje dvije aktivnosti, tako da ono samo odlučuje koju će prakticirati. Naglasila je ne vršenje pritiska na dijete i dodala da je otpor očekivan, zbog čega je djetetu potrebno dati vrijeme za prilagodbu.

 

Fotografirao: Vedran Benović

Marijana Novaković i Jadranko Lisak iz Centra za autizam objasnili su da kada je riječ o programima namijenjenima osobama s autističnim spektrom u odrasloj dobi nužno je pripremiti prostor (posebno izbjegavati distrakcije i zvukove), pripremiti materijale, maksimalno pojednostaviti sadržaj i razlomiti ga na korake, te imati kontrolirane uvjete. Radionice vremenski trebaju biti ograničene, a za sudjelovanje se biraju samo oni korisnici za koje je program prikladan.

Iva Novak i Marta Kuliš Aralica, organizatorice konferencije i muzejske pedagoginje iz Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu predstavile su projekte pedagoškog odjela Muzeja. Pri tome su pokušavale ocijeniti koliko su njihovi programi zaista inkluzivni (prilagođava li se sustav pojedincu) ili se, pak, samo radi o integraciji u kojoj se pojedinac prilagođava sustavu. Kao primjer inkluzivne izložbene prakse spomenule su nedavno zatvorenu izložbu Go Touch Grass rađenu prema principima participativnog kustostva. U njezinom osmišljavanju sudjelovali su mladi koji su odabrali teme i izložene predmete, te pisali tekstove. Izdvojile su i projekt Arts & Crafts without Borders u kojem su sudjelovali strani radnici, a ideja je bila međukulturna razmjena i uključivanje migranata u društveni život. Unatoč težnji otvorenosti i demokratičnosti u pristupu u takvim projektima, zamijetile su da im je u radu s određenim skupinama – primjerice djecom i odraslima s teškoćama u razvoju – potrebno znanje stručnjaka.

A važnost inkluzije u kulturi, kako je Novak pojasnila, vezano je uz pitanje zašto je kultura važna. Ona proširuje vidike i obogaćuje osobu, potiče kritičko mišljenje i pruža mogućnost izražavanja, precizirala je. Upravo je zato važno ukloniti sve barijere – a ne samo fizičke – koje pojedince sprječavaju u pristupu kulturi. Na ovoj konferenciji muzejski su pedagozi i drugi muzealci mali priliku informirati se o nekim praktičnim stručnim znanjima i doći korak bliže uključivanju skupina o kojima se govorilo.

(Renata Šparada)

 

Izvor: Galerija Meštrović

Split – otvorena obnovljena Galerija Meštrović

Nakon 15 mjeseci opsežnih radova energetske obnove, Galerija Meštrović u Splitu svečano je otvorila svoja vrata izložbom „Meštrovićeva kuća u Splitu / prostor života i umjetnosti“, čime je publici ponovno dostupan jedan od najvažnijih kulturnih prostora u Splitu i nezaobilazno mjesto susreta s opusom našeg velikog umjetnika.

Radovi obnove obuhvatili su niz zahvata usmjerenih na očuvanje i dugoročnu održivost ovog zaštićenog kulturnog dobra – od zamjene stolarije i obnove krovišta uz potrebne zaštitne mjere i hidroizolaciju, do unaprjeđenja sustava grijanja i hlađenja u skladu sa suvremenim standardima čuvanja muzejske građe te uvođenja energetskih rješenja poput solarnog sustava. Projekt je realiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, s ciljem unapređenja uvjeta za čuvanje i prezentaciju bogate Meštrovićeve ostavštine.

Izložba „Meštrovićeva kuća u Splitu / prostor života i umjetnosti“ koncipirana je kao višeslojni prikaz same kuće na Mejama – ne samo kao arhitektonskog i umjetničkog ostvarenja, već i kao prostora svakodnevnog života. Autorica i kustosica izložbe Maja Šeparović Palada, kroz pažljivo odabranu arhivsku građu, osobne predmete članova obitelji, dokumentaciju, fotografije i filmske zapise, posjetiteljima približava vrijeme u kojem je kuća bila obiteljski dom, ali i mjesto stvaranja, susreta i javnog djelovanja. Kuća koju je Ivan Meštrović gradio od 1931. godine kao rezidenciju za svoju obitelj i prostor rada, zamišljena je kao jedinstvena cjelina života i umjetnosti. U njoj su se isprepletali privatni i javni trenuci – obiteljska svakodnevica, odrastanje djece, umjetnički rad i susreti s brojnim uzvanicima. Upravo ta slojevitost danas čini temelj interpretacije prostora koji je, nakon odlaska obitelji i pretvaranja u muzej, postupno izgubio tragove intimnog života. Izložba nastoji ponovno uspostaviti tu dimenziju doma – evocirati prisutnost obitelji kroz fragmente njihove svakodnevice, ali i ukazati na transformacije koje je kuća prolazila kroz vrijeme: od oaze stvaranja i odmora, preko ratnih godina kada postaje prostor preživljavanja, do današnje uloge muzeja i kulturne institucije.

 

Izvor: Galerija Meštrović

“Izložba je zamišljena ne samo kao povijesni prikaz Meštrovićeve kuće koju danas doživljavamo gotovo isključivo kao muzej, već je poziv na razumijevanje njezine slojevitosti – prostora obiteljskog života, umjetničkog stvaranja i susreta s umjetnošću. Zato je moja namjera bila ovom izložbom oživjeti prošlost i osim arhitekture i umjetničkih djela ponuditi one zaboravljene slojeve kako privatnog tako i javnog života u njoj,” pojasnila je Maja Šeparović Palada.

Postav se prostire kroz izložbene dvorane, trijem, Atelijer za glinu i vrt, a uz izložene predmete uključuje i spomenute multimedijalne sadržaje koji dodatno oživljavaju povijesni kontekst i atmosferu prostora. Time se uspostavlja dijalog između prošlosti i sadašnjosti, između originalne namjene kuće i njezine današnje muzejske funkcije.

 

Izvor: Galerija Meštrović

Ponovno otvorenje Galerije Meštrović označava ne samo završetak obnove, već i novi početak njezina javnog života – kao mjesta susreta publike s umjetnošću, ali i s pričom o prostoru koji je istovremeno bio dom, atelijer i trajni spomenik jednoj iznimnoj umjetničkoj ostavštini.

Likovni postav potpisuju Damir Gamulin i Antun Sevšek iz Organiziranog oblikovanja, a Sevšek je uz Jasmina Ćemanovića autor i digitalnog 3D prikaza tijeka gradnje kuće. Osim umjetnina te mnogo zanimljivih predmeta, pisama, publikacija, osobnih predmeta i dr., izložba donosi rijetke filmske snimke obitelji Ivana Meštrovića, koje je 1932. godine snimio Marin Marasović, voditelj gradnje Meštrovićeve kuće u Splitu.

(Galerija Meštrović)

 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

Nova izdanja – „Salona ex vitro. Salonitansko stakleno posuđe“

U Arheološkom muzeju u Splitu 23. travnja 2026. godine predstavljena je dvojezična monografija Salona ex vitro. Salonitansko stakleno posuđe autorice dr. sc. Zrinke Buljević, muzejske savjetnice Arheološkog muzeja u Splitu, koja donosi sustavnu katalošku obradu i analizu staklenog posuđa iz Salone, nekadašnjeg glavnog grada rimske provincije Dalmacije.

Staklo kao izvor za razumijevanje antičkog društva

Stakleno posuđe predstavlja važan segment materijalne kulture antičkog razdoblja, a njegova analiza omogućuje uvid u svakodnevni život, gospodarske aktivnosti, trgovinske mreže i tehnološki razvoj unutar Rimskog Carstva. Salona, kao administrativno, političko i gospodarsko središte provincije Dalmacije, pruža iznimno bogat arheološki kontekst za proučavanje ove vrste građe. Upravo kroz sustavnu obradu salonitanskog staklenog posuđa moguće je sagledati promjene u proizvodnji, distribuciji i funkciji stakla kroz više stoljeća, ali i prepoznati šire kulturne i društvene procese koji su oblikovali antički svijet.

Monografija se temelji na doktorskom istraživanju autorice, proširenom na kasnoantičko razdoblje te novim i dosad neobjavljenim nalazima. Na više od 450 stranica prezentirano je 750 predmeta iz fundusa Muzeja, datiranih u razdoblje od sredine 2. stoljeća pr. Kr. do 7. Stoljeća. Građa je obrađena kroz tipološko-kronološki sustav koji uključuje klasifikaciju prema tehnici izrade, namjeni i morfološkim karakteristikama.

Katalog obuhvaća stakleno posuđe izrađeno različitim tehnikama, uključujući izradu tehnikom jezgre, oblikovanja pomoću kalupa, slobodnim puhanjem i puhanjem u kalup, čime je omogućeno kronološko praćenje razvoja proizvodnih tehnologija. Unutar kataloške obrade provedena je i podjela prema funkciji, koja obuhvaća kozmetičko i farmaceutsko posuđe, stolno posuđe, posuđe za pohranu i transport te ostale kategorije. Svaka kataloška jedinica uključuje podatke o mjestu nalaza, inventarnom broju, opisu i dimenzijama predmeta, kao i relevantne analogije i bibliografiju, čime publikacija pruža čvrstu osnovu za daljnja istraživanja.

Znanstveni doprinos

Poseban doprinos rada predstavlja uključivanje analognih i srodnih nalaza s područja rimske provincije Dalmacije, čime se salonitanska građa smješta u širi regionalni kontekst. Time monografija ne predstavlja samo objavu muzejskog fundusa, već i značajan doprinos proučavanju rimskog staklenog posuđa. Rad je ujedno i prva sinteza teme koncipiran tako da bude koristan stručnjacima u kabinetskom i terenskom radu.

Uz katalošku obradu, publikacija donosi pregled dosadašnjih istraživanja salonitanskog stakla, te analizu razvoja tehnika, tipologiju salonitanskog posuđa, zaključna razmatranja s osvrtom na kontekst nalaza, klasifikaciju i lokalnu proizvodnju te pojmovnik, čime nadilazi okvir klasične muzejske publikacije i postaje relevantno znanstveno djelo u području rimske provincijalne arheologije.

Objavom ove monografije Arheološki muzej u Splitu dodatno potvrđuje svoju ulogu u sustavnom istraživanju, obradi i prezentaciji arheološke građe koju čuva, te doprinosi boljem razumijevanju materijalne kulture i svakodnevice antičkog razdoblja na prostoru Dalmacije.

(Arheološki muzej u Splitu)

 

Fotografirao: Miroslav Lelas

NMMU u gostima – „Između snova i jave“ u Gradskoj galeriji Sikirica

Početkom travnja u Gradskoj galeriji Sikirica u Sinju otvorena je gostujuća izložba Između snova i jave, nastala u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti. Izložba je realizirana kao dio ciklusa NMMU u gostima, s ciljem da se – dok traje obnova sjedišta Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti – dijelovi bogate nacionalne zbirke fragmentarno predstave u manjim sredinama, u suradnji s muzejskim institucijama koje djeluju na lokalnim razinama.

Izložba Između snova i jave početkom je godine bila predstavljena u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, a donosi izbor kapitalnih djela nacionalne umjetnosti nastalih u rasponu od više od 130 godina. Autorsku i kustosku koncepciju izložbe potpisuje ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, koji je djela iz nacionalne zbirke moderne umjetnosti povezao prema tematskom ključu stvaralaštva na granici stvarnosti i imaginacije. Izložba okuplja radove u kojima se umjetnici i umjetnice ne zadržavaju na izravnoj refleksiji vidljive stvarnosti, nego oblikuju unutarnje svjetove, snovite prizore, osobne mitologije, fantastične krajolike, simboličke prostore i različita stanja imaginacije. U tom smislu naslov Između snova i jave funkcionira ujedno i kao interpretacijski okvir kroz koji se povezuju različita razdoblja, autorske poetike i stilske formacije hrvatske moderne i suvremene umjetnosti.

 

Fotografirao: Miroslav Lelas

Za potrebe gostovanja, autorsku koncepciju Branka Franceschija prostoru Gradske galerije Sikirica prilagodile su ravnateljica ustanove dr. sc. Dragana Modrić i kustosica Ana Žanko. Poštujući prostorne uvjete i ograničenja galerije, kao i odnose među odabranim djelima, postav nije oblikovan kao strogo linearni ili kronološki pregled, nego kao niz stilskih, tematskih i vizualnih susreta među različitim autorskim poetikama i vizualnim narativima. Takav pristup omogućio je i novo prostorno čitanje izložbe jer je naglasak primarno stavljen na međusobne odjeke motiva, ugođaja i unutarnjih stanja. Tako se, primjerice, poetski i simbolički prizori prve moderne, poput Putnika Naste Rojc iz 1911. i Grada Disa Mirka Račkog iz 1906. godine, u postavu dovode u dijalog s fantastičnim vizijama, nadrealnim prostorima i suvremenijim umjetničkim promišljanjima forme, sna i osobnog iskustva, poput Kozmičkih orgulja Milene Lah iz 1988. godine ili recentnog djela Tantra – dijalog (2023.), mladog suvremenog autora Bartola Galovića. Izložbeni narativ pritom se gradi kroz tematske i emocionalne poveznice među djelima, a ne kroz njihovo strogo povijesno nizanje.

U prostornoj koncepciji izložbe središnje mjesto zauzima kapitalno djelo Vlahe Bukovca Gundulić zamišlja Osmana iz 1894. godine, koje ujedno predstavlja i narativnu okosnicu izložbene koncepcije. Bukovčev prikaz pjesnika u trenutku zamišljanja književnog djela kao umjetnički prikaz između povijesne stvarnosti, umjetničke vizije i unutarnje slike, ishodište je cijelog koncepta, u okviru kojeg djela različitih autora i autorica Branko Franceschi povezuju motivima sna, imaginacije, introspekcije, simboličkog mišljenja i osobnih umjetničkih svjetova. Za izložbu su odabrana djela Ljube Babića, Vlahe Bukovca, Bartola Galovića, Željka Hegedušića, Otona Ivekovića, Vasilija Jordana, Ksenije Kantoci, Miroslava Kraljevića, Nives Kavurić-Kurtović, Ferdinanda Kulmera, Milene Lah, Željka Lapuha, Kate Mijatović, Ratka Petrića, Ivana Rabuzina, Mirka Račkog, Vanje Radauša, Naste Rojc, Matije Skurjenija, Miljenka Stančića, Josipa Škarpe, Ivana Studina, Hrvoja Šercara, Vladimira Varlaja, Emanuela Vidovića i Zlatana Vrkljana. Premda je riječ o autorima i autoricama različitih generacija, poetika i interesa, izložba ih ne okuplja kronološki, nego tematski, kroz njihovo kretanje između vanjskog svijeta i unutarnje predodžbe. Postav izložbe također prate kratki informativni tekstovi koje potpisuje Branko Franceschi, koji posjetiteljima daju osnovni uvid u koncepciju izložbe, izbor radova i programski okvir ciklusa NMMU u gostima. Nenametljivo uključeni u prostor, tekstovi upućuju na tematske poveznice među djelima i pomažu u čitanju izložbe kao cjeline.

 

Fotografirao: Miroslav Lelas

Gostovanjem u Gradskoj galeriji Sikirica, djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti predstavljena su publici Sinja i Cetinske krajine u lokalnom galerijskom prostoru, čime je ostvaren jedan od temeljnih ciljeva programa NMMU u gostima, da se kapitalna djela hrvatske povijesti umjetnosti predstave i u manjim sredinama te učine dostupnima publici izvan velikih kulturnih i muzejskih središta. Jedinstvenu priliku da upravo u Sinju razgledaju remek-djela nastala u više od 130 godina nacionalnog stvaralaštva, posjetitelji će imati sve do 19. svibnja, do kada će izložba biti otvorena.

(Ana Žanko)

 

Informatica Museologica 57/2026 – poziv za dostavu stručnih priloga

Muzejski dokumentacijski centar objavljuje javni poziv za dostavu stručnih priloga za ovogodišnji broj časopisa Informatica Museologica (57/2026), posvećen temi „Muzealizacija prirode – od rada sa zbirkama do kustoskih koncepata“. Tema broja obuhvaća raznovrsne muzeološke pristupe prirodi – od rada sa zbirkama prirodne baštine do kustoskih i umjetničkih koncepata oslonjenih na prirodne procese, materijale i posthumanističke perspektive koje propituju antropocentrične poglede na mrežu odnosa između ljudi, drugih živih bića i okoliša.

Suvremene društvene i klimatske promjene intenziviraju potrebu za reinterpretacijom prirodoslovnih zbirki, njihovom rekonceptualizacijom unutar novih epistemoloških i kustoskih pristupa te za razvojem inovativnih metodologija izlaganja i muzejske medijacije. Brojni prirodoslovni muzeji razvijaju nove modele interpretacije prirodne baštine kroz multimedijalna iskustva i interaktivne audiovizualne sadržaje, pri čemu se fokus premješta s pasivnog promatranja na participaciju i iskustveno učenje. Istodobno, etnografski muzeji – usmjereni na odnos čovjeka i prirode kroz svakodnevne prakse, znanja i vjerovanja – kritički preispituju vlastitu poziciju na razmeđi prirode i kulture te otvaraju prostor za kompleksne, interdisciplinarne modele interpretacije.

Od 2010-ih godina na međunarodnoj muzejskoj i umjetničkoj sceni sve su prisutnije kustoske i umjetničke prakse koje ekosustave ne koriste samo kao motive inspiracije, već ekološke odnose i procese integriraju u nove načine promišljanja i prezentacije unutar muzejskih institucija. Umjetnici i kustosi sve se više odmiču od antropocentrične perspektive te se okreću biocentričnim i ekocentričnim pristupima koji naglašavaju povezanost čovjeka, drugih živih bića i okoliša. U području vizualnih umjetnosti, fotografije, videosnimke i podaci o prirodnim ekosustavima algoritamski se obrađuju alatima umjetne inteligencije kako bi se stvarale imerzivne digitalne vizualizacije prirode. Biocentrični zaokret postaje vidljiv i u hrvatskim muzejima, osobito u kustoskim koncepcijama koje umjetničke predmete i građu prirodne baštine izlažu nehijerarhijski, uspostavljaju nove odnose između ljudskog i „više-nego-ljudskog“ te prirodu sagledavaju kao „živi arhiv“ i ravnopravnog partnera u ljudskom djelovanju i umjetničkom stvaranju.

Potaknuti suvremenim interesom za prirodoslovlje te biocentričnim i ekocentričnim pristupima muzeološkoj teoriji i praksi, pozivamo muzeje sa zbirkama prirodoslovne, etnografske i umjetničke građe, baštinske institucije, ekomuzeje, interpretacijske centre te muzejske stručnjakinje i stručnjake, na dostavu stručnih tekstova koji obuhvaćaju sljedeća područja i aspekte muzeološkog rada:

  • rad s prirodoslovnim zbirkama (paleontološka, geološka i biološka građa)
  • klasifikaciju i nomenklaturu prirodne baštine
  • etičke aspekte prikupljanja, čuvanja i izlaganja prirodoslovne građe
  • dokumentiranje i interpretaciju biljnih i životinjskih vrsta u muzeološkom kontekstu
  • kustoske i umjetničke prakse inspirirane prirodom (izložbe, edukacije, radionice, posebni programi)
  • medicinu, farmaciju, veterinarsku patologiju i lovstvo kao dio muzejske interpretacije i baštine
  • tradicijska i etnografska znanja o prirodi (ljekarništvo, uporaba biljaka, tradicijska vjerovanja i prakse)
  • suvremene ekološke perspektive, uključujući ekofeminizam i ekohistoriju
  • teorijsko preispitivanje suvremene uloge muzeja u očuvanju i interpretaciji prirode
  • preventivnu zaštitu i očuvanje prirodoslovne građe.

Pored priloga obuhvaćenih temom broja, časopis Informatica Museologica objavljuje i priloge o aktualnim događanjima, projektima i praksama iz hrvatskih i međunarodnih muzeja u rubrikama Riječ je o...; Iz muzejske teorije i prakse; Pogledi, događaji, iskustva; Prikazi; Zaštita i dr.

Rok za slanje priloga je 15. srpnja 2026.

(Iva Brižan)

Svoje priloge šaljite na e-mail adresu urednice Ivone Marić: imaric@mdc.hr

Upute suradnicama i suradnicima

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr