Svoj 90. rođendan Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu obilježila je objavljivanjem opsežne monografije. Ona donosi "ukoričeni vremeplov" s nizom iscrpnih podataka od 1907., kada je Akademija osnovana kao Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, do 1997. godine. Uvodni tekst potpisala je Dubravka Babić, dekanica ALU od 1995. do 1999., koja je ujedno i urednica monografije. Autori i tekstovi ostalih priloga zastupljenih u spomenici jesu: Olga Maruševski, "Viša škola za umjetnost i obrt – medij vremena"; Matko Peić, "Iz povijesti Akademije likovnih umjetnosti"; Anđelka Dobrijević, "Povijest ljevaonice ALU"; Branka Hlevnjak, "ALU u Domovinskom ratu 1990.-1995.". Spomenica donosi životopise svih nastavnika ALU (1907.-2001.), upotpunjene njihovim dokumentarnim fotografijama i reprodukcijama pojedine umjetnine, a u poglavlju "Oni su stvarali povijest" objavljeni su iscrpni popisi svih nastavnika i kolegija ALU od 1907. do 1997., abecedni popisi upravitelja, rektora i dekana te nastavnika s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, kao i cjelovit popis svih studenata Akademije do 2000. godine. U "Zaslovu" knjige Zlatko Kauzlarić Atač (dekan ALU 2002.) istaknuo je: "Ovo je knjiga sjećanja i pamćenja", no ona je ujedno i dokument rada jedne ustanove i svih njezinih članova te je time ishodište za daljnja istraživanja. Monografija je bogato ilustrirana brojnim reprodukcijama u boji te nizom dokumentarnih fotografija.