Hrvatski muzeji i galerije zabilježili su znatan porast pregleda i pratitelja na najpopularnijoj društvenoj mreži među muzejima – Facebooku, kao i Instagramu, X-u, među online zbirkama i muzejskim newsletterima, iako je ukupan pregled mrežnih stranica u padu u odnosu na podatke za 2024. godinu.
Podatke za posjećenost mrežnih stranica za 2025. dostavilo je 94 muzeja, odnosno 55 % muzeja iz Upisnika, za 1 % manje nego za 2024. godinu, no i dalje daleko od 76 % iz 2021. godine. Ukupni broj pregleda mrežnih stranica 94 muzeja u 2025. iznosi 4,2 milijuna, što je za nešto više od dva milijuna manje nego u 2024. kada je odgovor dalo 96 muzeja.
Metrika posjećenosti društvenih mreža i video platformi uobičajeno donosi više odgovora od muzeja zbog automatiziranih rezultata o posjećenosti – za 2025. godinu rezultate je dostavilo 127 muzeja odnosno 74 % muzeja iz Upisnika.
Facebook je i nadalje najkorištenija mreža među muzejima (126 odgovora za 114 muzeja, s obzirom na to da neki imaju profile za svoje podjedinice a neki muzeji koriste više profila) koja bilježi veliki porast od čak 272 % (s 17.023.891 pregleda i 602 553 pratitelja u 2024. na 63.289.470 pregleda s 599 293 pratitelja u 2025.). Slijedi ga Instagram s 11.041.619 pregleda i 147 137 pratitelja s još većim porastom od 281 % u odnosu na 2024. (kada je zabilježeno 2.892.195 pregleda i 120 165 pratitelja). Na platformi X šest muzeja ima 1977 pratitelja i 425 907 pregleda ostvarivši porast od preko 400 tisuća pregleda u odnosu na 2024. (7 odgovora, 2415 pratitelja i 20 295 pregleda).
YouTube je stabilno popularna video platforma za koju je podatke dostavilo 50 muzeja koji imaju 7833 pratitelja i 430 318 pregleda u 2025. (15 % manje u odnosu na 2024.) dok je TikTok s duplo više (16) muzeja nego prethodne lagano porastao s brojem pregleda (s 754 724 u 2024. na 784 131 u 2025.). Korištenje platforme Vimeo prijavio je tek jedan muzej s 42 pregleda objavljenog sadržaja.
Devet mjeseci nakon velike krađe kraljevskih dragulja iz Louvrea te pod pritiskom novog vala pljački i nasilnih provala u muzeje diljem zemlje, francuska vlada krajem je srpnja najavila provedbu nacionalnog plana za poboljšanje sigurnosti u 1220 muzeja, 1028 povijesnih spomenika i riznica te 899 drugih baštinskih ustanova, upozoravajući da „nijedno mjesto nije pošteđeno, od najmanje crkve do najvećeg muzeja“.
Ministrica kulture Catherine Pégard istaknula je da je od pljačke Louvrea u listopadu više od 3100 muzeja, spomenika i crkava u Francuskoj označeno kao „osjetljiva mjesta“, od kojih su 482 lokacije već podvrgnute pojačanim sigurnosnim mjerama. Predstavljeni plan sadržava 33 izvanredne i dugoročne mjere, među kojima su poboljšanje procjene rizika i najranjivijih mjesta, razmatranje privremenog preseljenja ugroženih predmeta, sigurnosna obuka svih djelatnika, jačanje sustava nadzora, redovite inspekcije muzeja te bolja koordinacija između ustanova i sigurnosnih snaga, a za provedbu je predviđeno 30 milijuna eura tijekom tri godine. Plan uzima u obzir parlamentarne izvještaje o sigurnosti javnih zbirki iz veljače i svibnja, koji su otkrili ozbiljne sigurnosne propuste i rastuće prijetnje muzejima, uključujući provale, ali i požare, poplave, nerede, kibernetičke napade i terorizam. Iako statistike pokazuju da je u posljednjih dvanaest godina broj krađa kulturnih dobara ostao stabilan, „između 20 i 30 slučajeva s otprilike 30 predmeta godišnje“, naglašeno je da je pljačka Louvrea „na brutalan način otkrila ranjivost muzeja i mjesta koja čuvaju baštinske zbirke, suočenih s novim oblicima nasilja“ i metoda, među kojima su sve češće planirane pljačke usred radnog vremena, kada su alarmni sustavi deaktivirani, a posjetitelji i zaposlenici prisutni. Europol je u svojem izvještaju također upozorio na porast nasilja muzejskih pljački u kojima se sve više primjenjuju vatrena oružja, maljevi, sjekire, pa i eksplozivi, a ciljaju se predmeti i nakit od plemenitih metala i dragulja te kineski porculan, upućujući na mogući novi profil oportunističkih kriminalaca s poviješću sudjelovanja u drugim vrstama nezakonitih aktivnosti koji su se preusmjerili na krađu kulturnih predmeta kao posao niskog rizika i velike zarade.
Posljednje pljačke u francuskim muzejima to i potvrđuju. Arheološki centar Montans u blizini Toulousea opljačkan je u noći 1. srpnja 2026. nakon što su se počinitelji popeli na stražnji zid ljestvama, provalili kroz prozor, zatim kroz protuprovalna vrata koja su štitila prostoriju s blagom te razbili vitrinu sa sigurnosnom bravom s vremenskom odgodom, pobjegavši s 37 galsko-rimskih zlatnika iz 1. st. n. e. vrijednosti 120 000 eura. Iz muzeja su rekli da su prije pljačke „poduzimali potrebne mjere“ sigurnosti te je u skorašnjem planu bilo opremanje videonadzorom. Iako je postojeći alarmni sustav bio aktiviran, a ravnatelj i policija brzo su reagirali, ipak je bilo prekasno.
Izvor: Wikimedia Commons / Jean-Pierre Dalbéra
U Muzej Lalique u Wingen-sur-Moderu u istočnoj regiji Alzasu provaljeno je 5. srpnja u ranim jutarnjim satima. U jedanaest minuta trojica maskiranih muškaraca, provalivši kroz izlaz u slučaju nužde i protupožarna vrata, uputila su se ravno u dvoranu s nakitom te čekićima i maljevima razbila šest vitrina i pobjegla s 27 komada nakita vrijednosti 4,5 milijuna eura. Muzej je od krađe u Louvreu smatran „osjetljivim mjestom“ te je bio pod posebnom kontrolom, no prema riječima Christiana Dorschnera, gradonačelnika i potpredsjednika udruženja koje upravlja Muzejom, zaštitarska tvrtka angažirana za udaljeni nadzor nije dovoljno brzo reagirala, došavši istražiti aktivirani alarm dva i pol sata nakon dojave, kada je čistačica provalu već otkrila i prijavila policiji. Ukradeni nakit djelo je francuskog draguljara i staklara Renéa Laliquea, jednog od glavnih predstavnika secesije i art décoa, kojega smatraju i „izumiteljem modernog nakita“, a izrađen je od stakla i emajla s dijelovima u zlatu i dijamantima. Muzej, koji je i dalje zatvoren, pokrenuo je kampanju prikupljanja sredstava za dodatne radove na sigurnosti koji nisu pokriveni osiguranjem.
U Burgundiji 24. srpnja tijekom radnog vremena Muzeja Pays Châtillonnais u Châtillon-sur-Seineu dvojica muškaraca ušla su s kupljenim ulaznicama kao obični posjetitelji, razbila „neprobojnu“ staklenu vitrinu te naočigled posjetitelja, muzejskih djelatnika i zaštitara u manje od četiri minute pobjegla s 2500 godina starim torkvesom keltske princeze iz 5. st. pr. n. e. Torkves ili ukras za vrat izrađen je od 480 grama čistog zlata, a dok mu je vrijednost u materijalu manja od 60 000 eura, neprocjenjive je kulturne važnosti kao remek-djelo keltskog zlatarstva, upućujući na status nekadašnje vlasnice aristokratkinje, poznate kao Dama ili Princeza od Vixa. Slučaj je još šokantniji jer je krađa bila treći pokušaj provale u manje od godinu dana. Prva neuspješna noćna provala dogodila se 15. studenoga prošle godine, a druga 18. srpnja, manje od tjedan dana prije nego što je torkves uspješno ukraden. Muzej je pak u posljednje dvije godine potrošio 150 000 eura na ojačavanje vrata i postavljanje nadzornih kamera u svaku prostoriju, no to nije zaustavilo počinitelje da treću sreću okušaju usred bijela dana, kada su mogli slobodno ući u Muzej.
Izvor: pop.culture.gouv.fr / © musée du Châtillonnais
Nažalost, ni usred pojačanih sigurnosnih mjera te svih nastojanja francuske vlasti da zaustavi seriju provala u muzeje, pokušaji pljačkanja nisu prestali. Lopovi kao da su dodatno motivirani medijskim napisima o lošem osiguranju u muzejima, posebice nakon krađe iz Louvrea. Krajem istog tjedna u kojemu je najavljen nacionalni plan sigurnosti, u ranim jutarnjim satima 2. kolovoza provalnici su pokušali ući u Muzej Grenoblea razbivši bočni prozor. Srećom, pljačka se zadržala samo na pokušaju jer ih je zaštitar, nakon aktiviranog alarma, spriječio prije nego što su pristupili krilu Muzeja posvećenomu modernoj umjetnosti, u kojemu su izložena djela Picassa, Chagalla, Matissea, Modiglianija, Delaunaya, Giacomettija i drugih. Iz Muzeja su naglasili da je „pokušaj provale bio neuspješan zahvaljujući 24-satnom osiguranju i operativnomu sigurnosnom sustavu“.
Četiri dana poslije, 6. kolovoza, opljačkan je Muzej predsjednika Jacquesa Chiraca u Sarranu, u departmanu Corrèze u središnjoj Francuskoj, u kojemu je Chirac izgradio političku karijeru. Razbivši staklo, lopovi su noću ušli kroz glavna vrata, a vlasti su upozorene alarmom. Fundus Muzeja čini više od 5000 diplomatskih darova koje su bivšem predsjedniku poklonile razne zemlje i državnici tijekom dvaju mandata od 1995. do 2007. godine, a navodno je ukradeno nešto nakita, nogometni dres koji je Zinedine Zidane nosio tijekom pobjede Francuske na Svjetskom prvenstvu 1998. te replika trofeja. Cijela priča posebno je zabrinjavajuća jer je riječ o trećoj uspješnoj pljački Muzeja u manje od deset mjeseci, od kojih su se dvije dogodile u listopadu 2025. u roku od 48 sati, nekoliko dana prije Louvrea. Prvo su 12. listopada, nakon što je Muzej otvoren, četvorica naoružanih maskiranih muškaraca, prijeteći zaposlenicima i posjetiteljima, pobjegla s gotovinom iz blagajne i bar jednim satom. Policija je osumnjičenike uhitila isti dan, no dok su bili pritvoreni, u Muzej je u noći 14. listopada ponovno provaljeno te je ukradeno još nekoliko satova i nakita vrijednosti više od milijun eura. Postavlja se pitanje jesu li napadi bili povezani ili je prvi otkrio ranjivost koju je potom iskoristila posve druga skupina. No, Muzej je imao iskustvo s krađom i 2011. godine, što znači da ciljane krađe više nije mogao smatrati teoretskima. Lopovi su tada tijekom noći u manje od dvije minute provalili kroz vrata i pobjegli sa zlatnim sokolom optočenim s oko 1400 dragulja i dijamanata te vrijednim oko 150 000 eura, kojega je Chiracu darovala Saudijska Arabija, a do danas nije pronađen. Nakon listopadskih napada provedena su sigurnosna poboljšanja i postavljene dodatne kamere, no nije jasno koje su mjere obuhvaćene i zašto nisu spriječile još jednu uspješnu krađu ni godinu dana poslije.
Izvor: MAK, GLANZSTÜCKE. Van Cleef & Arpels High Jewelry × Masterpieces from the MAK Collection, MAK Exhibition Hall (ground floor), Chapter Architecture / © Van Cleef & Arpels
Francuski muzeji nisu jedini na udaru – pošast muzejskih krađa nije poštedjela ni ostatak Europe. Samo u kolovozu iz Muzeja urarstva u švicarskom gradu Le Locleu ukradeno je nekoliko vrijednih satova, na Siciliji su tijekom večernje proslave Ferragosta iz Regionalnog muzeja Maria Accascina u Messini ukradena četiri djela renesansnog slikara Antonella da Messine, dok je prošli četvrtak prvo iz španjolskog Muzeja Villene rano ujutro ukradeno oko pedeset zlatnih narukvica, zdjela i vrčeva iz brončanog doba težine skoro deset kilograma i tri krune namijenjene skulpturama Djevice Marije i Isusa, a potom iz bečkog Muzeja primijenjenih umjetnosti usred radnog vremena dijamantna ogrlica egipatske kraljice Nazli iz 1938. s izložbe nastale u suradnji s pariškim proizvođačem luksuznog nakita Van Cleef & Arpels.
Dok jedni stručnjaci pozivaju muzeje da uklone vrijedne predmete iz postava i trajno ih zamijene kopijama, drugi smatraju da bi ta odluka dovela do zanemarivanja potrebnog ulaganja u zaštitu zbirki i problematike odabira koji je predmet vrijedan kopije, a koji ne, pritom pretvarajući muzeje u tematske parkove. S tim se slaže i ministrica Pégard, ističući da se javne zbirke „stvaraju da bi se vidjele, a misija muzeja je da ih dijele“, pod uvjetom da su ispunjeni svi sigurnosni uvjeti, odbacivši pritom ideju o postavljanju naoružanih čuvara za zaštitu najranjivijih predmeta.
Nedavne krađe ponovno su potvrdile problem zaštite manjih, lako prenosivih visokovrijednih predmeta, posebice kada su sigurnosne mjere muzeja osmišljene za sprečavanje noćnih provala i nisu primjerene za zaštitu od počinitelja koji bez zadrške djeluju usred bijela dana. Stručnjaci u području sigurnosti naglašavaju da učinkovita zaštita mora obuhvatiti više od dodatnih kamera kako bi se zaustavile nove krađe, što podrazumijeva uspostavljanje slojeva zaštite koji uključuju osoblje, alarme, fizičke prepreke, učinkovitu zaštitu vitrina, vrijeme odaziva i druge elemente, da kada jedan mehanizam zakaže, drugi i dalje sprečava ili odgađa napad dovoljno dugo za primjerenu reakciju i dolazak policije. Ne smije se zanemariti ni važnost dobre dokumentacije predmeta, a kod zbirki ili predmeta koji su već bili metom napada ili su među potencijalno privlačnim predmetima posebno su važne hitne proaktivne mjere zaštite razmjerne njihovoj vrijednosti i ranjivosti.
(Dunja Vranešević)
Fotografiju ustupio Kunsttrans
EU – centralizirani sustav za uvoz kulturnih dobara
Od 28. lipnja 2025. u zemljama Europske unije, u cilju sprečavanja nezakonite trgovine kulturnim dobrima i osiguravanja zakonitog uvoza kulturnih dobara iz trećih zemalja u Europsku uniju, uspostavljen je i ušao u obveznu primjenu ICG sustav, centralizirani elektronički sustav za uvoz kulturnih dobara.
Uvoz određenih kategorija kulturnih dobara u EU podliježe posebnim pravilima Uredbe (EU) 2019/880, pa je ovisno o vrsti dobra i carinskom postupku, potrebna uvozna dozvola ili izjava uvoznika. Obveze iz Uredbe se međutim ne primjenjuju na sva kulturna dobra ni na svaki privremeni uvoz. Tako je, kako nam pojašnjavaju kolege iz Ministarstva kulture i medija RH, među ostalim, privremeni unos kulturnih dobara u svrhu obrazovanja, znanosti, konzervacije, restauracije, izlaganja, digitalizacije, izvedbenih umjetnosti, istraživanja koja provode akademske ustanove izuzet od obveze ishođenja uvozne dozvole ili podnošenja izjave uvoznika, ali je potrebno da institucija bude registrirana u ICG sustav ako predmeti koje uvozi ne pripadaju nijednoj od kategorija navedenih u dijelovima B i C Priloga Uredbe (EU) 2019/880.
Za provedbu je uspostavljen elektronički ICG sustav za podnošenje zahtjeva i izjava te razmjenu podataka s nadležnim tijelima. Sustav je povezan s EU CSW-CERTEX-om i u potpunosti je operativan od 28. lipnja 2025.
Upute za korištenje ICG sustava kao i sve ostale informacije vezane uz „Izvoz/iznošenje i uvoz/unošenje kulturnih dobara i predmeta koji nisu kulturna dobra“ dostupne su na mrežnim stranicama Ministarstva kulture i medija RH.
(MDC)
Izvor: Muzej antičkog stakla
MAS Zadar – staklo u ljekarništvu starog i novog vijeka
U Muzeju antičkog stakla u Zadru može se razgledati izložba IN VITRO: Priče o staklu u ljekarništvu i medicini starog i novog vijeka autorica dr. sc. Anamarije Eterović Borzić i dr. sc. Vedrane Jović Gazić, koja kroz naizgled jednostavne staklene predmete donosi slojevitu priču o ljudskoj potrebi za istraživanjem podrijetla bolesti i liječenja tjelesnih oboljenja, dajući publici jedinstven uvid u razvoj medicine tijekom povijesti.
Glavnu ulogu u Pričama o staklu u ljekarništvu i medicini starog i novog vijeka, ispričane u gotovo kazališnom ambijentu postava izložbe IN VITRO, imaju jednostavni predmeti od stakla čija je primjena u prošlosti mnogima određivala sudbinu, olakšavala patnju, pružala nadu, a u ozdravljenju donosila neizmjernu sreću.
Izvor: Muzej antičkog stakla
Kako u starom vijeku, tako u svim kasnijim povijesnim razdobljima staklo je imalo važno mjesto u medicini, farmaciji, te nizu pridruženih, srodnih područja. Njegova primjena temeljila se na jedinstvenim svojstvima materije koja je čvrsta, a providna, posve bezbojna, ili blago tonirana, ne potiče kemijske reakcije i omogućuje dugoročno očuvanje izvornih supstanci sadržanih u staklenim posudama. Usprkos svemu navedenome, antičko razdoblje ne ostavlja jasne pisane tragove niti prepoznatljive, tipološki izdvojene oblike staklenih posuda koje bi se mogle nedvojbeno povezati s medicinskom ili farmakološkom praksom. Razlog tomu ponajprije leži u činjenici da su predmeti od stakla imali izrazito široku i višestruku primjenu, zbog čega je njihovu konkretnu namjenu često teško jednoznačno odrediti. Ipak, arheološki nalazi omogućuju da se pojedini oblici dovedu u vezu s ljekarničkom praksom, osobito kada se pojavljuju u kombinaciji s drugim medicinskim instrumentima ili u specifičnim kontekstima, poput liječničkih grobova.
Tipološki gledano predmeti od stakla koji su u srednjem vijeku bili korišteni u ljekarničke i medicinske svrhe vrlo su raznoliki, ali po malo čemu specifični. Strogo morfološki gledano predmeti koji su služili za njegu i liječenje bolesnika, inačice su svakodnevnih utilitarnih formi boca, zdjelica, raznih staklenki, lijevaka... Uslijed postupnog razvoja ciljanih tretmana liječenja, dijagnostike bolesti ili izrade ljekovitih pripravaka, medicinska, liječnička oprema poprimala je jedinstvene oblike, što je dovelo do izrade tipološki prepoznatljivih medicinskih predmeta, poput matule ili ventuze.
Postav izložbe donosi iskustvo spoja različitih osjeta; vida, zvuka, mirisa. Zamišljen je kao svojevrsna vremenska kapsula kojom se posjetitelj odvozi u prošlost, prvo do samih početaka medicinske prakse, njezinih utemeljitelja Hipokrata i Galena, preko prvih medicinskih škola i učenih praksi srednjeg vijeka, do paralelnog razvoja alkemijskih postupaka, i konačno prvih velikih znanstvenih otkrića 18. i 19. stoljeća kojima su učinjene povijesne prekretnice u liječenju i izlječenju smrtonosnih bolesti.
Izvor: Muzej antičkog stakla
U svojoj srži, izložba predstavlja složenu, bogatu povijesno-arheološku interpretaciju ljudskog nagona za istraživanjem podrijetla bolesti i tjelesnih oboljenja, a temelji se na povijesno-arheološkoj građi, originalnim staklenim predmetima, povijesnim pisanim izvorima i dokumentima, opsežnim traktatima, kao i na likovnim, povijesno-umjetničkim interpretacijama liječenja uz primjenu medicinskih predmeta od stakla. Kao posebnost izložbenog koncepta treba istaknuti ideju dvodijelnosti, koja je vrlo dosljedno provedena u samom likovnom postavu. Riječ je zapravo o određenoj dozi sučeljavanja starog i novog vijeka, koje pričama o specifičnim trenutcima ljudske ingenioznosti, s materijom stakla u glavnoj ulozi, pružaju posebnu čar.
Idejni koncept uranjanja u prošlost i sučeljavanja prijelomnih trenutaka iz medicinske i ljekarničke povijesti, upotpunjen je slobodnom rekonstrukcijom ambijenta bolesničke sobe antičkog i ranorenesansnog razdoblja. Oblikovanje pripadajuće opreme – kreveta, noćnih ormarića, setova staklenog posuđa, posteljine, zavjesa – inspirirano je postojećim idejnim rekonstrukcijama soba 1. stoljeća, utemeljenima na povijesnim i arheološkim izvorima, dok je inspiracija za oblikovanje ranorenesansne bolesničke sobe potekla iz poznatih likovnih uprizorenja srodnog ambijenta 15. stoljeća.
Priče o staklu u ljekarništvu i medicini starog i novog vijeka ispričane su i u posebnom audiovizualnom formatu koji prati postav izložbe i njezinu polaznu tematiku, ali funkcionira i kao samostalni uradak. Riječ je o autorskom filmu SALUS IN VITRO čiji je sadržaj gotovo u cijelosti generiran pomoću umjetne inteligencije. U filmu se autorske priče u postavu izložbe na vizualno vrlo atraktivan i domišljat način prepričavaju, dodatno tumače i razotkrivaju detalje koji spomenuto putovanje u prošlost čine još dubljim, vjerodostojnijim i stvarnijim.
Izložba se može razgledati u Muzeju antičkog stakla do 31. listopada 2026.
(dr. sc. Vedrana Jović Gazić i Anamarija Eterović Borzić)
Izvor: Muzej grada Rijeke
Novo izdanje – o ranim radovima G. Klimta, F. Matscha i E. Klimta
Muzej grada Rijeke objavio je u travnju ove godine monografiju Put uspjehu – rani radovi Gustava Klimta, Franza Matscha i Ernsta Klimta. Slike za riječko kazalište u kontekstu drugih slikarskih ostvarenja ranoga razdoblja Künstler-Compagnie muzejske savjetnice Deborah Pustišek Antić.
Publikacija predstavlja vrijedan doprinos valorizaciji jednog od najvrjednijih segmenata hrvatske kulturne baštine – devet kazališnih slika Gustava i Ernsta Klimta te Franza Matscha nastalih za riječki Teatro Comunale (danas HNK Ivana pl. Zajca) 1885. godine. Polazeći od sačuvanih djela, pripremnih studija, arhivske građe i relevantne literature, sustavno se promatra riječki ciklus u odnosu na druge kazališne i dekorativne narudžbe ranoga razdoblja Umjetničke družine (Künstler-Compagnie), uključujući radove za kazališta u Liberecu, Karlovim Varima, kraljevskom dvorcu Peleş u Rumunjskoj te u Burgtheatru i Kunsthistorisches Hofmuseumu u Beču.
Posebna vrijednost leži u valorizaciji riječkih slika kao ključnoga svjedočanstva umjetničkoga sazrijevanja trojice mladih autora neposredno nakon školovanja na bečkoj Kunstgewerbeschule (Škola umjetničkog obrta). Analizirajući ikonografske programe, stilske elemente, sačuvane crteže i slikarske postupke, autorica pokazuje kako se upravo u riječkoj narudžbi prvi put jasno očituju individualni umjetnički rukopisi Gustava Klimta, Franza Matscha i Ernsta Klimta, premda njihova djela još uvijek čine skladnu cjelinu oblikovanu u duhu historicizma i ideje Gesamtkunstwerka (umjetničkoga djela nastalog ujedinjenjem više likovnih grana i obrta).
Knjiga donosi i niz novih atribucijskih i interpretativnih prijedloga te otvara pitanja o profesionalnim odnosima, umjetničkoj edukaciji i mehanizmima dobivanja velikih javnih narudžbi u okviru kulturnoga projekta bečke Ringstraβe. Posebna pozornost posvećena je ulozi profesora Ferdinanda Laufbergera i Juliusa Victora Bergera, povezanosti riječkih slika s drugim ranim ostvarenjima Künstler-Compagnie te recepciji djela tijekom 20. stoljeća, kada su pojedine slike bile pogrešno atribuirane.
Monografija je ujedno rezultat višegodišnjih istraživanja provedenih u sklopu projekta Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza kroz koji je restauracijom, izložbama i znanstvenom obradom značajno pridoneseno novom razumijevanju ranoga opusa Gustava Klimta i njegovih suradnika. Time riječke slike dobivaju mjesto koje im pripada ne samo u lokalnoj i nacionalnoj baštini nego i u širem kontekstu europske povijesti umjetnosti kraja 19. stoljeća.
(Deborah Pustišek Antić)
Put uspjehu – rani radovi Gustava Klimta, Franza Matscha i Ernsta Klimta.
Slike za riječko kazalište u kontekstu drugih slikarskih ostvarenja ranoga
razdoblja Künstler-Compagnie / Deborah Pustišek Antić - grafički dizajn: Rašić + Vrabec
Prijevod na engleski Sabina Kaštelančić.-Muzej grada Rijeke, 2026.- 343 str.,
ilustr. u boji; meki i tvrdi uvez, 28 cm
Bibliografija: str. 338.; bibliograf. bilj.: str. 330.
ISBN: 978-953-8303-38-8
Izvor: KulturIstra
3,2,1... ptičica! – život Pazina i Pazinštine u prošlosti
U Muzeju grada Pazina može se razgledati izložba "3,2,1...ptičica!" - povijest u fotografskom kadru, kojom se obilježava 200 godina od nastanka prve trajno zabilježene fotografije i odabranim snimkama otkriva život Pazina i Pazinštine u različitim povijesnim trenutcima.
Izložba donosi izbor od 40 fotografija iz Zbirke fotografija i fotografskog pribora Muzeja grada Pazina, nastalih od kraja 19. stoljeća do 1960-ih godina. Raznolik izbor fotografija obuhvaća ateljerske i slobodne motive, portrete pojedinaca i obitelji, prizore svakodnevice, javna događanja, urbanizam i arhitekturu Pazina i Pazinštine. Zastupljene su fotografije profesionalnih fotografa, fotografskih ateljea i fotografa amatera koji su kroz desetljeća bilježili razvoj grada i život lokalne zajednice. Ideja iza konepta izložbe bila je predstavljanje dijela bogatog fotografskog fundusa Muzeja, ali i poticanje građana na uključivanje u očuvanje lokalne fotografske baštine kroz donacije ili ustupanje fotografija za potrebe fundusa i dokumentacijskog rada Muzeja.
Uz izbor fotografija, izložba uključuje i izbor fotografske opreme, pribora i materijala – fotoaparate, objektive, fotografske kazete, kemikalije i pribor za razvijanje fotografije, bez kojih fotografski proces kroz povijest ne bi bio moguć.
Izvor: KulturIstra
Posebni dio izložbe čini interaktivni foto-kutak u kojem posjetitelji mogu analognim fotoaparatom zabilježiti vlastiti trenutak u Muzeju, fotografiju ponijeti sa sobom ili je ostaviti kao dio zajedničke izložbene instalacije.
Izložene fotografije popraćene su legendama na hrvatskom i engleskom jeziku koje sadržavaju osnovne podatke o predmetu – naziv, autora (ako je poznat), dataciju, tehniku i dimenzije. Uz svaku legendu nalazi se i QR kod koji posjetitelje vodi na virtualnu izložbu, gdje mogu pročitati dodatne informacije o pojedinoj fotografiji i motivu koji prikazuje. Dio fotografija dodatno je oživljen primjenom umjetne inteligencije, čime povijesni prizori dobivaju novu, interaktivnu dimenziju.
Izložbu prate letci na hrvatskom i engleskom jeziku te katalog koji donosi opširnije informacije o razvoju fotografije, fotografiji u Hrvatskoj i Istri, pazinskim fotografima te izloženim i predstavljenim fotografijama iz Zbirke fotografija i fotografskog pribora Muzeja.
Izložba ostaje otvorena do 15. rujna 2026. godine, a razgledati se može za vrijeme radnog vremena Muzeja grada Pazina, od utorka do nedjelje, od 10:00 do 18:00 sati.
(Muzej grada Pazina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Snježana Radovanlija Mileusnić, Iva Validžija, Renata Šparada Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr