HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirao: Tomi Burčul / Narodni muzej Zadar

Muzejska 2024. – brojni muzeji oborili rekorde posjećenosti

Hrvatske muzeje u protekloj godini posjetilo je 4 757 790 posjetitelja, što predstavlja porast od 8 % u odnosu na 2023. godinu, pri čemu su tri naša tradicionalno najposjećenija muzeja zabilježila rekordne brojke posjećenosti.

U anketi koju je Muzejski dokumentacijski centar proveo početkom godine, od 171 muzeja upisanog u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH dobiveni su podaci od 158 muzeja, što predstavlja odaziv od 92 %. Najposjećeniji muzej već desetu godinu je Arheološki muzej Istre kojeg je protekle godine posjetila 641 tisuća posjetitelja. Ovaj dinamičan muzej pod kojim su izdvojene zbirke u pulskoj Areni, Augustov hram i Malo rimsko kazalište ostvario je porast posjećenosti od 15 % u odnosu na prethodnu godinu, a samo manifestacijama Pulsko kulturno ljeto i Advent u Areni privukli su više od 100 tisuća posjetitelja.

Na drugom mjestu nalaze se Dubrovački muzeji koje je prošle godine posjetilo 517 tisuća posjetitelja, što predstavlja porast od 25 % u odnosu na 2023. S obzirom na to da 9 od 10 posjetitelja ovog muzeja čine stranci, za značajan porast posjećenosti uvelike je zaslužan porast broja turističkih noćenja u Dubrovačkoj županiji koji je u 2024. narastao za 514 tisuća. Na treće mjesto popeo se Tehnički muzej Nikola Tesla iz Zagreba s 377 tisuća posjeta, slijedi Muzej grada Splita koji je zajedno s Dioklecijanovim podrumima privukao 288 tisuća posjetitelja, dok su na petom mjestu Muzeji Hrvatskog zagorja s 283 tisuće posjeta.

Gledano po gradovima, posjetitelji su najviše posjećivali muzeje u Zagrebu koji s 912 tisuća posjeta bilježi porast od 28 % u odnosu na prethodnu godinu. Za pomak na prvo mjesto najviše su zaslužni Tehnički muzej Nikola Tesla, koji je zabilježio 117 tisuća posjeta više nego 2023., te Galerija Klovićevi dvori s povećanjem od 40 tisuća, ponajviše zahvaljujući velikoj retrospektivi Ivana Meštrovića koju je tijekom protekle godine razgledalo 80 tisuća posjetitelja. U kontekstu pozitivnih trendova u našem glavnom gradu svakako treba spomenuti potpuno obnovljeni i prošireni Hrvatski prirodoslovni muzej. Iako je novi postav u Palači Amadeo svoja vrata otvorio tek u rujnu, muzej je u nešto više od tri mjeseca posjetilo 43 tisuće građana, što je četiri tisuće više nego dosad najuspješnije 2018. Na drugom mjestu s 842 tisuće posjeta je Pula koja bilježi porast od 12 %, impresivna brojka za grad kojem je do ne tako davno prijetila društvena i gospodarska stagnacija, dok se na trećem mjestu s 817 tisuća nalazi Dubrovnik koji također bilježi znatan porast od 32 % u odnosu na prethodnu godinu.

 

Fotografirala: Maja Kocijan

Hrvatske muzeje posjetilo je 1 771 964 turista – čak 36 % više nego pretpandemijske 2019., od čega gotovo dvije trećine otpada na tri muzeja koji se nalaze u našim najposjećenijim turističkim odredištima - Arheološki muzej Istre, Dubrovačke muzeje i Muzej grada Splita s time da su Dubrovčani tek prije nekoliko godine krenuli iskazivati i broj stranih posjetitelja.

No, ono što brine jest nastavljanje trenda pada u kategorijama posjetitelja predškolske i školske dobi - 14 % manje mladih ušlo je u muzeje nego prethodne godine, čak 18 % manje nego referentne 2019., što otvara pitanje koliko su muzeji iskoristili svoje potencijale u integriranju baštine u odgojne i obrazovne procese, odnosno svoje teme i sadržaje prilagodili interesima nadolazećih generacija. Najaktivniji u radu s mlađom publikom ponovno su Muzeji Hrvatskog zagorja u čijim je programima sudjelovalo 73 tisuće djece, većinom u sklopu terenske nastave osnovnih i srednjih škola. Dugogodišnje impresivne brojke ove muzejske kuće rezultat su promišljenih edukativnih programa koje provode muzejski pedagozi, a tijekom protekle godine održano je 1 735 stručnih vodstava. Slijede Tehnički muzej Nikola Tesla i Muzej vučedolske kulture u čijim je programima sudjelovalo 43 tisuće naših najmlađih korisnika.

Od privatnih muzeja koji zadnjih godina pobuđuju velik interes javnosti, a nalaze se u Upisniku, najposjećeniji je dubrovački Muzej crvene povijesti. Ovaj kreativan muzej koji istražuje i valorizira razdoblje socijalizma u Hrvatskoj protekle je godine posjetila 21 tisuća posjetitelja, slijedi pelješki Muzej vinogradarstva i vinarstva – Putniković sa 16 tisuća posjetitelja, dok se na trećem mjestu nalazi bjelovarska Galerija "Barutana 1991." koja je zajedno sa svojom zbirkom operativne tehnike iz Domovinskog rata privukla 15 tisuća posjetitelja.

Iako nedostaje još pola milijuna posjetitelja da bi dosegnuli posjećenost iz pretpandemijske godine, uzmemo li u obzir da je petina naših muzeja zbog izrade novih stalnih postava, cjelovite ili energetske obnove morala ograničiti pristup svojim sadržajima ili u potpunosti zatvoriti vrata, porast posjećenosti od 8 % zapravo je vrlo dobar rezultat koji pokazuje da su muzeji aktivni i relevantni.

(Ivan Guberina)

Posjećenost hrvatskih muzeja u 2024. godini

 

Izvor: Međunarodna zračna luka Zagreb

Muzejska zona – interaktivni postav približava hrvatsku povijest milijunima putnika Zračne luke Franjo Tuđman

Prošloga tjedna u putničkom terminalu Zračne luke Franjo Tuđman svečano je otvorena Muzejska zona i u njoj postavljena izložba „Zvijezde hrvatske povijesti: Nebo im je granica. Upoznaj ih!“ koja putnicima zagrebačke zračne luke na suvremen i interaktivan način predstavlja pojedince koji su svojim radom i postignućima ostavili neizbrisiv trag u Hrvatskoj i u svijetu.

Nakon pariškog Charles de Gaullea, amsterdamskog Schiphola, zračnih luka Istanbula i Atene riječ je o prvom ovakvom konceptu na našim prostorima, koji je nastao suradnjom Hrvatskoga povijesnog muzeja i Međunarodne zračne luke Zagreb koji su potpisali zajednički sporazum. „Izuzetno smo zahvalni Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb. U jeku intenzivnih radova na obnovi Hrvatskog povijesnog muzeja koja će rezultirati prvim stalnim postavom, prepoznali su važnost naše institucije u očuvanju hrvatske baštine te nam pružili priliku da je predstavimo široj publici na inovativan i kreativan način“, istaknula je ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja Matea Brstilo Rešetar tijekom potpisivanja sporazuma o suradnji.

Muzejska zona, posebno je dizajniran izložbeni prostor u kojem će Hrvatski povijesni muzej odsad moći izlagati svoju vrijednu građu za vrijeme cjelovite obnove svojih dviju zgrada. Smještena je na drugom katu putničkog terminala neposredno nakon sigurnosne kontrole, a sastoji se od velike kružne konstrukcije sačinjene od aluminijskih cijevi unutar koje je trenutačno postavljena prva u nizu izložbi posvećenih ključnim događajima i osobama iz hrvatske povijesti „Zvijezde hrvatske povijesti: Nebo im je granica. Upoznajte ih“. Strani i domaći putnici koji napuštaju Hrvatsku tako se mogu upoznati s 24 velikana među kojima su izumitelj mehaničke olovke Slavoljub Penkala, začetnik daktiloskopije Ivan Vučetić, suutemeljitelj Svjetske zdravstvene organizacije Andrija Štampar, prvi hrvatski nobelovac Leopold (Lavoslav) Ružička, proslavljeni kipar Ivan Meštrović, „hrvatski slavuj“ Milka Trnina, prvi hrvatski košarkaš u NBA ligi Dražen Petrović, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman po kojem je nazvana zagrebačka zračna luka te druge osobe hrvatske povijesti koje su svojim radom i postignućima dale vrijedan doprinos društvu.

 

Izvor: Međunarodna zračna luka Zagreb

Interaktivne reprodukcije njihovih portreta postavljene unutar kružne konstrukcije mogu se otvoriti i na njima se mogu saznati zanimljive informacije o životu i zaslugama svake osobe. Putnici-posjetitelji mogu se fotografirati s nekim od rekvizita poput maske Dražena Petrovića i Milke Trnine ili Oscarom Branka Lustiga i Dušana Vukotića. Kako je naglasila Brstilo Rešetar prilikom otvorenja „svi oni dio su hrvatske i svjetske povijesti te svojim ostvarenjima utječu na našu sadašnjost i svakodnevicu. Uzimajući u obzir činjenicu da je Hrvatska u nasljeđe dala natprosječan broj znamenitih osoba, koje su se afirmirale u mnogim područjima ljudskoga djelovanja, izbor nije bio jednostavan“.

Autorice izložbe „Zvijezde hrvatske povijesti: Nebo im je granica. Upoznaj ih!“, su Magdalena Vrbanec i Iva Katarina Vukičević, kustosice Hrvatskog povijesnog muzeja. Projekt Muzejske zone kao i likovni postav prve izložbe potpisuje Nikolina Jelavić Mitrović dok su za vizualni identitet i ilustracije bili zaduženi Kazinoti & Komenda.

 

Izvor: Arheološki muzej Split, poklopac sarkofaga, sredina 3. st, Salona

„Meduzin pogled“ – otvorena „najteža“ izložba u povijesti Arheološkog muzeja u Splitu

U Arheološkom muzeju u Splitu 13. veljače 2025. godine otvorena je izložba Meduzin pogled, rezultat suradnje Arheološkog muzeja u Splitu i Umjetničke akademije u Splitu. Ova izložba ističe se višeslojnošću svoje priče – od intrigantnog arheološkog konteksta i konzervatorsko-restauratorskog pothvata do snažne simbolike mitoloških prikaza i inovativnog inkluzivnog pristupa.

Izložba se temelji na kontrastima. Istovremeno najmanja i najteža izložba u povijesti muzeja – s tek 11 monumentalnih artefakata, ali ukupne težine veće od 36 tona. S jedne strane, izložba pruža uvid u iznimno vrijednu arheološku baštinu i istraživačke procese, dok s druge predstavlja impresivan konzervatorsko-restauratorski izazov – rekonstruiranje i očuvanje monumentalnih spomenika. Simbol Meduze, prisutan na više izloženih artefakata, dodatno naglašava temeljnu dihotomiju. U konačnici, izložba nadilazi tradicionalne muzeološke okvire uvodeći inkluzivni pristup koji povezuje baštinu s lokalnom zajednicom i širom publikom.

Od građevinskog materijala do senzacionalnog arheološkog otkrića

Priča se temelji na arheološkom otkriću iz 2007. godine kada su tijekom izgradnje Mosta dr. Franje Tuđmana u Solinu, na lokalitetu Ribnjak, pronađeni fragmenti antičkih spomenika ugrađeni u zid širok tri, a dug čak 37 metara. Pretpostavlja se da je riječ o antičkoj brani iz 4. stoljeća, čija je svrha bila regulacija toka rijeke Jadro radi zaštite istočnih zidina Salone. Arheološka istraživanja predvodio je Goran Skelac (Geoarheo d.o.o.), a dokumentirano je i sačuvano 50 kamenih ulomaka, među kojima su dijelovi sarkofaga i arhitektonskih elemenata.

 

Izvor: Geoarheo d.o.o.

Odabranih 11 monumentalnih artefakata (datiranih iz 3. i 4. stoljeća) koji su svojom veličinom, izgledom i majstorstvom izrade oduševili arheologe te pred konzervatorsko-restauratorsku struku postavili veliki izazov, sada se prvi put predstavljaju javnosti na izložbi Meduzin pogled.

Izložba kao vrhunsko postignuće konzervatorsko-restauratorske struke

Meduzin pogled, među ostalim je i prikaz veličanstvenosti konzervatorsko-restauratorske struke. Autori izložbe, Duje Ordulj, viši konzervator-restaurator Arheološkog muzeja u Splitu, i izv. prof. art. Siniša Bizjak s Umjetničke akademije u Splitu, predvodili su multidisciplinarni tim stručnjaka koji je spojio izlomljene fragmente u izvorne spomenike. Proces restauracije, koji je uključivao primjenu suvremenih konzervatorsko-restauratorskih metoda i digitalne tehnologije, bio je iznimno zahtjevan, jer je svaki ulomak trebalo precizno uklopiti unutar milimetarskih tolerancija. Poseban značaj ima rekonstrukcija, do sada, najvećeg rimskog sarkofaga pronađenog na istočnom Jadranu, koji se ističe i ikonografskom slojevitošću. Osim Meduze, na spomenicima su prikazana mitološka bića poput grifona, Erosa i Psihe, erota te brojni dekorativni elementi.

 

Izvor: Arheološki muzej Split, sanduk do sada najvećeg sarkofaga pronađenog na istočnom Jadranu, druga polovica 3. st, Salona

Prva inkluzivna izložba u Arheološkom muzeju u Splitu

Na rekonstruiranim spomenicima posjetitelje će fascinirati plejada mitoloških bića, a najintrigantnija među njima svakako je Meduza. Lik koji simbolizira zaštitu i strah, moć i nemoć, ljepotu i čudovišnost. Prema mitu, njezin pogled skamenjuje smrtnike – ali što ako netko taj pogled ne može vidjeti? Tada nastaje novo promišljanje baštine. Naime, upravo to je teza koju postavlja kustosica izložbe, dr. sc. Jelena Jovanović, koja u svom predgovoru u katalogu izložbe postavlja zanimljivo pitanje: "Zamislimo mogućnost koju antički izvori ne spominju – susret slijepe osobe i Meduze? Što ako je moć Meduzina pogleda nemoćna pred slijepima?"

Ova ideja otvara novu dimenziju interpretacije mita, potičući nas da promišljamo ne samo o prošlosti, već i o načinu na koji je doživljavamo. Upravo zato izložba Meduzin pogled postaje prva inkluzivna izložba u Arheološkom muzeju u Splitu koja je prilagođena za slijepe i slabovidne osobe. Zahvaljujući suradnji sa Županijskom udrugom slijepih Split, izložba je opremljena Brailleovim pismom, audio vodičima, Foxy readerima i 3D taktilnim prikazima koji su važni zbog veličine originalnih spomenika te omogućuju slijepim osobama da steknu jasniji dojam o njihovim proporcijama i reljefnim detaljima, pružajući im novu dimenziju doživljaja baštine.

Izložba u muzejskom vrtu – vraćanje prostornog konteksta

Naposljetku, ni postavljanje izložbe u vrt Arheološkog muzeja u Splitu nije slučajan odabir. Antički hortusi bili su vrtovi ispunjeni drvećem i voćem, prostori tišine, sjećanja i duhovnog odmora, često povezani s nekropolama. Pretpostavlja se da su upravo u takvom okruženju, unutar istočne ili jugoistočne salonitanske nekropole, nekoć stajali i spomenici predstavljeni na izložbi Meduzin pogled. Na ovaj način ne samo da se spomenicima rekonstruira njihova forma, već se vraća i njihov prostorni kontekst, omogućujući posjetiteljima da ih dožive u svoj svojoj autentičnosti.

Vizualni identitet izložbe osmislio je studio Kazinoti & Komenda, dok je dizajn postava djelo Clinica Studija iz Zagreba. Izložbu prati i dvojezični katalog, u kojem je jedan od autora tekstova akademik Nenad Cambi, čiji znanstveni doprinos dodatno kontekstualizira prikazane spomenike.

Meduzin pogled nije samo izložba o prošlosti – ona je priča o umijeću oblikovanja kamena kroz vrijeme, gdje se preciznost i vizija antičkih klesara susreću s vještinama suvremenih stručnjaka. Vodi nas dublje u interpretaciju, otvarajući prostor za nova tumačenja i načine doživljavanja kulturne ostavštine. Podsjeća nas na univerzalnu moć autentičnosti koja nadilazi vidljivo i dostupna je svima.

Izložba Meduzin pogled ostaje otvorena do veljače 2026. godine.

(Arheološki muzej u Splitu)

 

Izvor: Muzej Slavonije

„U ime pape i biskupa našega“ – predstavljeno bogatstvo numizmatičkih zbirki Muzeja Slavonije i Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera

U osječkom Muzeju Slavonije i đakovačkom Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera nedavno je otvorena je izložba „U ime pape i biskupa našega“ autora Branislava Miličića i Irene Ivkić koja predstavlja bogatstvo numizmatičkih zbirki obje ustanove, s ciljem da se javnost nanovo podsjeti na biskupa Strossmayera kao veliku ličnost, vizionara i mecenu koji je ostavio značajan trag u hrvatskoj umjetnosti i kulturi.

Izložba „U ime pape i biskupa našega“ nastala je kao plod dugogodišnje suradnje Muzeja Slavonije u Osijeku i Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu. Cijeli proces započeo je, sada već davne, 2019. godine kada su djelatnici Muzeja Slavonije, na inicijativu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Osijeku, pozvani da pregledaju građu koja je čuvana u prostorijama nadbiskupije. Tijekom navedenih posjeta primijećeno je kako velik broj predmeta pripada numizmatičkoj građi koju je potom bilo potrebno stručno analizirati. Upravo kroz suradnju rodila se i ideja o zajedničkoj izložbi kako bi se predstavili plodovi rada na numizmatičkim zbirkama oba muzeja.

Bogatstvo izložbe očituje se kroz biskupske i papinske medalje, ali i kovani i papirnati novac. Mnogi od navedenih predmeta na ovaj način su po prvi puta prezentirani javnosti. Valja istaknuti i kako 2025. godinu Katolička Crkva obilježava kao jubilejsku ili svetu godinu. Upravo taj podatak bio je dodatni poticaj za predstavljanje spomenutog materijala. Nekako je prirodno da se u vrijeme jubileja kroz izložbu prisjetimo i biskupa J. J. Strossmayera i to upravo u godini njegove dvostruke obljetnice: 210 godina od njegova rođenja u Osijeku i 120 godina od biskupove smrti u Đakovu. Budući da je J. J. Strossmayer kao katolički biskup bio u trajnom suodnosu s papinskom službom u Crkvi, prirodno je njegov lik i službu povezati s papinstvom.

 

Izvor: Muzej Slavonije

U središtu izložbenog prostora Muzeja Slavonije moguće je vidjeti medalje kovane u čast 34 pape raspoređenih u dvije vitrine. Najraniji primjerak posvećen je papi Benediktu I. (575. – 579.) – riječ je o naknadno kovanoj medalji iz 2. polovine 16. stoljeća. Kronološki posljednja pripada papi Ivanu Pavlu II. (1978. – 2005.) i kovana je u spomen na papin posjet Poljskoj. Kroz kovani novac, u zasebnoj vitrini prezentirano je 16 papa i 4 primjerka koja se vežu uz biskupije i vojvodstva navedenog vremena. Najraniji primjerak je denar ravenske nadbiskupije iz 13. – 14. stoljeća, a posljednji spomen suvenir kovanica pape Franje (2013. – ). U posljednjoj vitrini nalaze se najvrijedniji izlošci. Posebnu pozornost valja istaknuti na papinski papirnati novac iz 18. stoljeća, koji je iznimno rijedak, a posjeduje ga Muzej Slavonije. On je unazad nekoliko godina restauriran i kao takav na ovoj izložbi po prvi puta prezentiran javnosti u nekoliko različitih nominala. Valja izdvojiti još i zlatnik izrađen povodom 175. obljetnice rođenja biskupa J. J. Strossmayera. Isto tako vrlo vrijedan predmet, koji Muzej Slavonije posjeduje u zlatu, a Spomen-muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera u bronci, je plaketa u spomen na smrt biskupa Strossmayera. Ova plaketa nastala je 1905. godine u Beču, a izradio ju je poznati autor Rudolf Marschall. Čitav izložbeni prostor obogaćen je raznim uvećanjima.

Izložbu prati bogato ilustriran katalog na 72 stranice. U sklopu izložbe u obje institucije organizirat će se stručna vodstva, predavanja i radionice za djecu i odrasle, a može se razgledati do 08. lipnja 2025. godine, od utorka do subote u vremenu od 10 do 18 sati.

Izložba i katalog izložbe realizirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i grada Đakova.

(Antonija Marić)

 

Fotografirala: Tanja Kanazir

MMSU – izložbom „Slika u slici“ obilježena stogodišnjica rođenja Ive Kaline

U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti povodom stotog rođendana slikara Ive Kaline (1925. – 1995.), pionira gestualne apstrakcije na ovim prostorima i jednog od najvažnijih hrvatskih likovnih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, otvorena je izložba Slika u slici, koja kao polazište uključuje radove iz zbirki MMSU-a, a u prvi plan stavlja bogatstvo Kalinina opusa.

Prema izložbenom konceptu predstavljeno je 16 radova iz Zbirke slikarstva, Zbirke crteža i Zbirke skulptura koji su podijeljeni u parove. Odabrani radovi, slike, grafike, kolaži, predstavljaju svojevrsnu priču u priči, gdje jedan rad u sebi sadrži drugi rad, svoj par. Svaki par unutar sebe sastoji se od dva rada, od kojih je prvi master, glavni rad, a drugi rad je izvučen, kao detalj iz prvog rada. Na taj način stalno imamo jednu sliku koju Kalina konstantno slika. Potez kistom prirodno se nastavlja kroz širok i krupan kadar, neprestanu kretnju koja iznova redefinira ono što je bilo prije i stavlja u perspektivu ono što tek dolazi. Drugim riječima, unutar Kalinina umjetničkog djela pojavljuje se novo umjetničko djelo, cjelina postaje fragment, a fragment cjelina. Oslikava se pritom duh autora, koji je glasno prisutan bez obzira o kojem se formatu i tehnici radi. Scenografski element u postavu naglašava ideju slike u slici i geste kao nekontrolirane ekspresije, izlazeći van iz prostora. Tako se događa da i zidovi prostora postaju platno na koje su postavljeni radovi, a sam prostor slika u slici.

Metoda uparivanja, ta vizualna činjenica slike u slici, vrlo se dobro primjećuje kroz sve parove. Kao na primjeru slike velikog formata, Bez naziva (Crveno) iz 1960., ulja na platnu, jednog od dva rada na izložbi, uz Kompoziciju iz 1959., kojima se najavljuje ulazak Kaline u apstrakciju. Upravo ta spomenuta slika, Bez naziva (Crveno), je par manjeg skulpturalnog reljefa Bez naziva (Reljef I), nastalog u razdoblju od 1963. do 1966. Naime, dinamika nanošenja boje, odabira kolorita i dijagonalna kompozicija iz lijevog donjeg kuta, prema desnom gornjem, doprinosi da ovo ulje na platnu uz kolažiranje, gledatelj osjeća kao konstantni pokret. Ono se potpuno ocrtava i na reljefu, za koji Kalina koristi istu paletu boja i slaže posve identičnu dinamiku poteza. Svi parovi su prožeti vizualnim točkama koje ih spajaju i podcrtavaju navedenu metodu, što gledatelju omogućava vlastitu igru slaganja i uviđanja sličnosti, to jest različitosti.

 

Fotografirala: Tanja Kanazir

Obzirom na društveno politički kontekst u poslijeratnom periodu, enformel kao opći naziv za apstraktne stilove u Europi, unutar sebe sadrži tminu, zamor i crnilo, kao odgovor na rat, nasuprot New Yorku i apstraktnom ekspresionizmu koji unose dozu akcije i poleta. U odnosu na to, Kalinino odsustvo boje ne znači nihilizam, kako bi se to možda moglo pročitati, već je riječ o apstrakciji, eksperimentu koji ga posvema zaokupljuje i gura sve dalje u istraživanje. Nastavno na to, Kalina šezdesetih godina ulazi u novu fazu, apstrakciju, kreće s gestualnim slikarstvom, počinje koristiti tzv. metodu zaslona, kojom na nepripremljeno platno odmah slika, a ono što želi da ostane, rješava tako da „višak“, odnosno ono nepotrebno, preslika crnim. Boju nanosi naglo, grubo, lijepi papir preko platna kako bi dobio reljefnu strukturu, radi kolaže, kistom i tušem isprobava vlastitu gestu koju onda prebacuje na platno. Upravo u tom periodu eksperimenta stvara najznačajnije radove, koji ga definiraju kao jednog od pionira hrvatske apstrakcije i sudionikom bitnih promjena na polju umjetnosti.

Uz njegova prepoznatljiva ulja na platnu, kolaži itekako zaokupljaju pažnju. S njima započinje krajem 1950-tih i ulazi u šestu dekadu, kada kreće upotrebljavati raznorodni kolažni materijal. Naime, prilikom velike izložbe američkog slikarstva u Zagrebu, 1960-tih godina ili čak malo prije, kako je i on sam rekao, ne sjeća se točno godine, susreo se s Rauschenbergovom slikom misleći da je njegova. Rekao je, pa ja imam te iste slike doma. Ustvari ideja je bila ista, samo što je Kalina tada živio u Zagrebu, a Rauschenberg u New Yorku. Zanimljivo je da su mu kolaži prvi puta bili izloženi tek 1994., na velikoj retrospektivnoj izložbi u Modernoj galeriji u Rijeci, sadašnjem MMSU, ali i to da su on i Rauschenberg bili isto godište, 1925.

Ivo Kalina dobitnik je Nagrade HDLU-a Rijeka (1984.), Nagrade Grada Rijeke za slikarstvo (1974. i 1994.) te Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1995.). Posthumno je odlikovan Ordenom reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za trajni doprinos hrvatskoj kulturi (1997.).

U čast njegove ostavštine, svake dvije godine Grad Rijeka dodjeljuje nagradu Ivo Kalina, za najbolju likovnu izložbu na području suvremene umjetnosti održanu tijekom godine u galerijskim i javnim prostorima na području grada Rijeke.

Izložba je otvorena do 16. ožujka 2025.

(Kristina Barišić)

 

Fotografirala: Maja Kocijan

Muzeologija 62 (2025.) – poziv za slanje priloga

Ponukan primjerom ICOM-ova časopisa Museum International, koji je 2022. godine pokrenuo „otvorena izdanja“ suočivši se s izazovima tematskih brojeva koji ograničavaju i sužavaju prostor za objavu, Muzejski dokumentacijski centar odlučio je 62. izdanje Muzeologije učiniti otvorenim za sve teme kojima se muzealci bave i sve izazove s kojima se susreću, svjestan da je u moru tematskih časopisa sve teže naći priliku za objavu novih saznanja, ideja i rezultata istraživanja koji se ne uklapaju u jedan od uređivački zadanih okvira.

Tijekom sedamdeset godina postojanja urednici i uredništva časopisa Muzeologija mijenjali su se, no gotovo sva izdanja ove najdugovječnije muzeološke publikacije bila su tematski brojevi povezani s nekom od gorućih tema, zbornici radova s nekoga od stručnih skupova ili mjesto na kojemu su kolege mogle objaviti svoje doktorske i magistarske radove. Posljednjih sedam godina, od 2017., svaki smo broj gradili oko nekoga aktualnog izazova – čuvaonica, digitalizacije, razvoja publike, strateškog planiranja, novih stalnih postava, potresa, igrifikacije ili istraživanja provenijencije. Tijekom svih tih godina kolege su nam se javljale i nudile svoje stručne radove, no bili smo prisiljeni odbijati ih jer se nisu uklapali u zadanu temu.

Želja nam je stoga Muzeologiju koja izlazi u jubilarnoj, 70. godini postojanja Muzejskoga dokumentacijskog centra otvoriti svima, ne prisiljavajući ih da svoje rezultate rada uguravaju u zadane tematske kalupe, i time pokazati širinu i dosege rada u muzejima, sliku stanja i odraz promjena koje su zahvatile muzeje i muzeologiju, slijedeći uvijek glavnu misiju časopisa kakvom ju je 1953. godine u prvom broju zacrtao njezin i naš osnivač Antun Bauer – kao mjesta razmjene i poticanja znanja.

Na suradnju pozivamo sve kolege koje se bave muzejskim i muzeološkim temama bez obzira na to je li riječ o izradi koncepta novog postava, dizajnu trajnih izložbi, istraživanjima iz područja muzejske dokumentacije, provenijencije, edukacijskim projektima, obradi, zaštiti, digitalizaciji ili predstavljanju građe, korištenju novim tehnologijama ili razvoju publike, programima uključivanja slabo zastupljenih skupina, prikazu marginalnih i marginaliziranih tema.

Uredništvo će prihvatiti i stručne i znanstvene radove kojima je u središtu problematika struke i njezina stručna razrada popraćena relevantnom stručnom literaturom. Prilozi se objavljuju na hrvatskome ili engleskome jeziku uz sažetak koji se prevodi.

Časopis izlazi u prosincu 2025. godine. Rok za slanje priloga je 30. lipnja, a svi tekstovi i prijedlozi primaju se na e-adresu mkocijan@mdc.hr. Upute autorima nalaze se na mrežnoj stranici MDC-a, dok su svi dosad objavljeni brojevi Muzeologije dostupni na portalu Hrčak.

(MDC)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr