Međunarodni savjet muzeja (ICOM) sa sjedištem u Parizu ovogodišnjom temom Međunarodnog dana muzeja „Muzeji za edukaciju i istraživanje“ želi istaknuti značaj muzeja kao dinamičnih obrazovnih ustanova koje gaje i potiču učenje, otkrivanje i razumijevanje. Ovogodišnji Međunarodni dan muzeja prilika je da se ukaže na potencijal baštinskih ustanova u pružanju sveobuhvatnog edukativnog iskustva s ciljem podizanja svijesti o važnosti osiguravanja jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju, razvijanja inkluzivnog demokratskog društva kao temelja za gradnju održive budućnosti koja podrazumijeva i racionalno gospodarenje prirodnim resursima.
Naime, ovogodišnja se tema kao i protekle četiri oslanja svake godine na druge UN-ove ciljeve održivog razvoja, pa su muzeji pozvani da ovoga 18. svibnja, kao institucije usmjerene učenju, potaknu razmišljanje o postizanju kvalitetnijeg obrazovanja i promoviraju cjeloživotno učenje, da buduće generacije na kreativan, dinamičan i zanimljiv način potaknu na promišljanje o kompleksnim društvenim izazovima današnjice, usvajanje znanja o uzrocima i posljedicama ljudskoga utjecaja na prirodu, te na razvijanje kritičkoga mišljenja i osobne odgovornosti nužne za održivost.
ICOM predlaže organiziranje izložbi, vodstava, predavanja, radionica, posjeta arheološkim lokalitetima i spomenicima koji su ugroženi nerazumnim razvojem, a sve s ciljem poticanja svih slojeva društva na odgovorno korištenje prirodnih dobara i energije, isticanja važnosti demokracije i načela pravednosti u društvu kao i razvijanja osjećaja pripadnosti zajednici i čovječanstvu. Tema je široka koliko su široki i razgranati ciljevi i podciljevi UN-ove globalne agende. Premda se četvrti cilj osiguranja “uključivog i kvalitetnog obrazovanja i promocije mogućnosti cjeloživotnog učenja svih ljudi svih životnih dobi” prvenstveno odnosi na zemlje u razvoju i najnerazvijenije, zemlje s visokom stopom siromaštva, zemlje koje se nalaze u ratu, gdje i dalje visok disparitet u pogledu spola i bogatstva, a kvalitetno više obrazovanje većini nedostupno zacrtani podciljevi odnose se na sve.
Riječ je o stjecanju znanja i vještina potrebnih da se unaprijedi održivi razvoj, održivi stilovi života, ljudska prava, rodna ravnopravnost kao i promoviranju kulture mira i nenasilja, pripadnosti globalnoj zajednici i poštivanju kulturne raznolikosti. Jedan od podciljeva govori i o potrebi prilagodbe obrazovnih objekata djeci i osobama s invaliditetom. Zvuči kao fraza, ali kada znamo da prema istraživanju koje je proveo MDC među hrvatskim muzejima 61% stalnih postava naših muzeja nije ni na koji način pristupačno osobama s invalidnošću (najviše je prilagodbi za osobe s poteškoćama u kretanju), a svega 29% ima posebne sadržaje za djecu prostora za prilagodbe je na pretek.
Nositelj obilježavanja Međunarodnog dana muzeja u Hrvatskoj je Muzejski dokumentacijski centar, a svi koji žele svojim događanjima sudjelovati u ovogodišnjoj manifestaciji trebaju popuniti prijavnicu i poslati na mail info@mdc.hr do petka 26. travnja 2024., kako bi programi mogli biti na vrijeme objavljeni na mrežnim stranicama manifestacije i promovirani na društvenim mrežama.
Potaknuti brojnim nedoumicama u reguliranju autorskog i srodnih prava u muzejskoj djelatnosti, Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) i Muzejski dokumentacijski centar organizirali su 26. veljače mrežnu radionicu Autorsko pravo i srodna prava za muzejske djelatnike. Više od 140 sudionika potvrdilo je važnost ove teme i veliko zanimanje za razrješavanje autorskopravnih izazova s kojima se svakodnevno susreću u muzejskom poslu, posebice u poslijepandemijskom dobu koje je dodatno naglasilo potrebu digitalizacije i mrežne objave muzejske građe.
Predavačica Daniela Kuštović Kokot, voditeljica Samostalne službe za autorsko pravo te europske i međunarodne poslove DZIV-a, sudionike je upoznala s osnovama autorskog i srodnih prava. Važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima donesen je u listopadu 2021. godine, a prate ga i dva pravilnika te velik broj direktiva i uredbi na razini Europske unije. Prema Zakonu autorsko je djelo „originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu“, za čiju preradu i iskorištavanje treba tražiti odobrenje autora, ali i nositelja srodnih prava ako oni postoje. Autor djela može biti samo fizička osoba, a jedno djelo može imati više autora (sastavljeno ili koautorsko djelo). Srodna prava odnose se pak na prava umjetnika izvođača (plesača, pjevača, glumaca itd.), diskografa, nakladnika i drugih, čime se štite njihov trud, vrijeme i novčana sredstva uložena kako bi djelo nastalo u nekome mediju. Primjerice, plakat obuhvaća autorska prava autora teksta te srodna prava nakladnika plakata.
Na radionici je pojašnjeno da autorska prava podrazumijevaju imovinska i moralna prava autora djela. Imovinska su ona prava autora da odlučuje kako će se koristiti svojim djelom i njihovo je trajanje vremenski ograničeno nakon čega ulaze u javnu domenu. U postupku kao što je digitalizacija sva imovinska prava dolaze do izražaja (pravo umnožavanja, distribucije, priopćavanja javnosti, prerade) te je dobro pravilo prethodno provjeriti: a) je li autorskom djelu prošao rok zaštite, b) je li ono nezaštićena tvorevina ili c) je li iznimka od prava. Ako se djelo ne može smjestiti ni u jednu od te tri kategorije, od nositelja prava mora se tražiti odobrenje za digitalizaciju. Moralna prava pak nemaju rok trajanja zaštite i njima se štite osobne i duhovne veze između autora i djela, kao što su pravo prve objave, priznanje autorstva, poštovanje autorskog djela i ugleda autora. Ako autor smatra da su mu na neki način iskorištavanjem djela narušeni čast i ugled, ima pravo predomisliti se i opozvati dano odobrenje ustanovi, ali mora nadoknaditi štetu.
Istaknuto je da pravna osoba ne može biti autor, no sklapanjem ugovora s autorom pravna osoba može postati nositelj prava iskorištavanja autorskog djela. Muzeji i druge baštinske ustanove moraju voditi računa o tome da ugovor o kupoprodaji ili darovanju autorskog djela kojim se stječu prava vlasništva ne podrazumijeva da automatski dobivaju i prava iskorištavanja tog djela te bi u ugovoru s nositeljem autorskog prava trebali što šire navesti sva moguća korištenja u budućnosti, ne izostavivši ni mogućnost javnog izlaganja djela.
Kada je riječ o trajanju imovinskih prava, ona vrijede 70 godina nakon autorove smrti, što počinje teći od 1. siječnja iduće godine nakon njegove smrti; za djelo nepoznatog autora traju 70 godina od zakonite objave, a za djelo koje nije bilo zakonito objavljeno 70 godina otkad je nastalo. Istekom tog roka zaštite djelo postaje javno dobro i njime se može slobodno koristiti uz poštovanje moralnih prava autora. U tom pogledu fotografska djela promatraju se nešto drukčije, jer im je rok zaštite mijenjan u povijesti, te je za njih bitan datum 27. srpnja 1999. godine, otkad novonastale fotografije uživaju zaštitu 70 godina od smrti autora kao i ostala djela, no starijim fotografijama kojima je prije tog datuma prošlo 25 godina od objave, odnosno koje su bile objavljene prije 1974. godine, zaštita je istekla te su slobodne za korištenje.
Zakonom su propisana i sadržajna ograničenja autorskog prava (engl. fair use), odnosno iznimke kada se djelom može koristiti bez odobrenja nositelja prava i plaćanja naknade, no uz obvezno navođenje autora. Ograničenja u korist baštinskih ustanova odnose se na prava umnožavanja djela iz fundusa radi njegova očuvanja, osiguranja i obnove, u bilo kojem formatu i mediju. Pri promicanju javnih izložbi dopušteno je prikazivati izložena djela na plakatima i u katalozima, a dopušteno je i snimanje autorskih djela smještenih na javnim mjestima, poput građevina i spomenika, te njihovo priopćavanje javnosti.
Radi olakšavanja postupka digitalizacije i prikaza na internetu Europska unija donijela je direktivu o djelima siročadi (orphan works), odnosno djelima kojima baštinska ustanova ni nakon pažljive pretrage odgovarajućih izvora, navedenih u dodatku Zakonu, nije utvrdila autora ili nositelja prava, ili ga je utvrdila, ali nije pronašla. Djelima siročadi mogu se smatrati samo određene vrste djela kao što su publikacije i određena audiovizualna djela, a ona se ne odnose na slike, skulpture, fotografije itd. Ustanova mora voditi evidenciju o provedenim potragama i te podatke dostaviti DZIV-u koji služi kao posrednik te ih prosljeđuje Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO-u) kako bi ih on pohranio u javnu bazu podataka. Takva se djela u fundusima mogu štititi, digitalizirati, katalogizirati i činiti javno dostupnima, a kada se utvrdi da je djelo „siroče“ u jednoj državi, to vrijedi za sve takve primjerke u ustanovama na području EU-a. No, pritom treba imati na umu moguću prepreku – ako se autor naknadno pronađe, on može ukinuti status djela siročeta uz pravo na naknadu koju mu ustanova mora isplatiti za tri godine unatrag. Dosad je iz Hrvatske prijavljeno samo jedno djelo siroče, i to iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
U Zakonu se navodi i kategorija autorskih djela koja su nedostupna na tržištu (out of commerce works), a odnosi se na djela za koja se nakon uloženoga razumnog napora utvrdilo da nisu dostupna javnosti u okviru uobičajenih kanala trgovine. Za razliku od djela siročadi, ova kategorija obuhvaća sva autorska djela te vrijedi i za slike, skulpture, fotografije i dr. Autor i u ovom slučaju može u svakom trenutku isključiti djelo iz primjene ovih odredbi, no nema pravo na naknadu. Podatke o djelima nedostupnima na tržištu također je nužno dostaviti EUIPO-u koji ih objavljuje na javno dostupnome mrežnom portalu te je potrebno čekati šest mjeseci prije njihove daljnje upotrebe. Ako pritom u državi postoji organizacija za kolektivno ostvarivanje prava za konkretno djelo nedostupno na tržištu (u Hrvatskoj ih je trenutačno devet), odobrenje za korištenje takvim djelima iz fundusa muzeja treba tražiti od nje, no za likovna djela takva organizacija ne postoji. Nadalje, odredbe o djelima nedostupnima na tržištu ne bi se mogle primjenjivati na najnovija djela te je savjet predavačice da se uvijek prvo obrati autoru ili njegovim nasljednicima. S ovakvim su djelima najdalje stigle Slovačka, Estonija i Njemačka, a na portalu EUIPO-a od hrvatskih ustanova registrirani su zasad NSK i Knjižnica Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Kod objave autorskog djela na internetu i u mrežnim katalozima preporučuje se da se navedu uvjeti pod kojima se vanjski korisnici smiju koristiti tim djelom (npr. Creative Commons licencije). Posebna tema bila su i autorska djela koja djelatnici stvore izvršavajući obveze iz ugovora o radu, čija isključiva imovinska prava iskorištavanja (npr. uvrštavanje u bazu podataka, digitalizacija, objava) pripadaju poslodavcu, bez prostornoga i vremenskoga ograničenja, uz navođenje autora djela. Ista prava stječe i naručitelj ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi.
Radionica je potvrdila da je autorsko pravo složeno pitanje za čije je rješavanje dug put pred svim baštinskim ustanovama. Stoga je važno ugovorom dobro regulirati sve moguće buduće upotrebe određenoga autorskog djela te uzeti u obzir pravni kontekst u kojemu je djelo nastalo i dobro provjeriti što se sve zakonski na njega odnosi. Kao pomoć u tome zasigurno će poslužiti i prezentacija s radionice s dodatnim korisnim informacijama i izvorima.
(Dunja Vranešević)
Fotografija: Hrvoje Franjić
„Gdje je ženi mjesto“ – potraga za ženama u zbirkama MMSU-a
U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) prošlog je tjedna otvorena izložba GDJE JE ŽENI MJESTO? – Žene u modernoj umjetnosti na kojoj su predstavljena djela iz fundusa MMSU-a nastala u razdoblju od ranog 20. stoljeća do 1970. godine koja prikazuju žene i pružaju uvid u njihove identitete, uloge i stvaralaštvo, odražavajući društvene norme i položaj žena u tom vremenu. Izložba je organizirana povodom Međunarodnog dan žena, a nastala je prema autorskoj koncepciji Ive Kelentrić koja je uz Kseniju Orelj kustosica ove izložbe.
Prema riječima ravnateljice MMSU-a Branke Benčić ova izložba reaktualizira i pruža mogućnost fragmentarnog novog čitanja fundusa Muzeja, istražujući odnose intime i javnog prostora, autoportreta i portreta te pitanje žene kao objekta i subjekta. Naziv izložbe nastao je u sklopu radionice Kako izložba nastaje? – daj detalje!, a naslov je dala jedna od sudionica. Izložena su djela šezdesetak umjetnika i umjetnica poput Mencija Clementa Crnčića, Miroslava Kraljevića, Tomislava Krizmana, Marijana Detonija, Ede Murtića, Zlatka Price, Vanje Radauša, Koste Angelija Radovanija, Anke Krizmanić, Marije Braut, Ksenije Kantoci, Marte Ehrlich Tompa i mnogih drugih.
Postav je podijeljen u segmente posvećene različitim ulogama žene te promatra kako se društveni narativi i normativi oblikuju unutar klasnih i rodnih odnosa. U sklopu dionice Žensko mjesto izloženi su radovi sa ženskim figurama prikazanim izolirano, unutar četiri zida u radnjama poput češljanja, uređivanja, sanjarenja, čitanja knjige i slično, kao na slici Odmor Miroslava Kraljevića (1912.). Osim u intimnim prostorima, žene se prikazuju u scenama bordela, cirkusa ili kavana kao objekt muške žudnje, otvarajući promatraču pogled na žensko tijelo.
Prikazi ženskog rada slabo su zastupljeni u muzejskim zbirkama koje uglavnom sadržavaju žanr-scene umjetnika naive s prizorima seoskog života i zemljoradnje poput grafike Povratak s polja Ivana Generalića (1960.). U ovom dijelu izložbe nazvanom Rad u kući i izvan kuće nalaze se i kiparska djela Ivana Sabolića (Žene s koritima, 1957.) i Koste Angelija Radovanija (Tačkarica, 1948. – 1949.). Za razliku od kućanskog rada koji se rijetko prikazuje i vrednuje, uloga žene kao supruge i majke se često promovirala kroz umjetnost. U Majčinstvu većina izloženih slika dijeli nekoliko zajedničkih elemenata – prizori su smješteni u privatnost doma, izolirani od vanjskog svijeta, bez aktivnosti i dinamike, a atmosfera je prožeta čistoćom, nježnošću i intimnošću (Sonja Kovačević-Tajčević, Majka i dijete, 1920. – 1925.). Uglavnom su žene viših društvenih slojeva slikane kao majke.
Izvor: Muzej moderne i suvremene umjetnosti / Kosta Angeli Radovani, Tačkarica
Čest motiv u povijesti umjetnosti jest i ženski akt koji je postao je jedan od najčešćih načina prikazivanja žena (npr. Vilko Gecan, Zora Petrović). Autori radova su obično muškarci, a žene su često prikazane kao pasivni subjekti s naglaskom na njihove fizičke atribute. Zbog društvenih ograničenja primjeri muških aktova koje su stvarale autorice gotovo su nepostojeći.
Manja cjelina Uz njega bavi se odnosom između žene i muškarca, s prikazima obrednih rituala poput svatova, ili ženskih likova u eksterijeru i javnom prostoru, ali u pratnji muškarca (Oskar Herman, Nagovaranje, 1921.). Nasuprot političkoj povijesti koja afirmira dostignuća muškaraca i linearnog progresa, kulturna povijest žena ili tzv. „her-story“ snažnije se afirmira od sedamdesetih godina 20. stoljeća s pojavom feminističke kritike kada žensko iskustvo izlazi iz sjene uspješnih muškaraca, supruga i očeva. Dionica Njezina priča donosi ne toliko uobičajene prizore ženske društvenosti unutar privatnih, rjeđe javnih prostora kao i češću temu djetinjstva (Bruno Bulić, Lik djevojčice, 1943.). Slabo zastupljen motiv starice i udovice prisutan je ponajviše u skicama i crtežima.
Izvor: Muzej moderne i suvremene umjetnosti / Oskar Herman, Nagovaranje
Zadnju izložbenu cjelinu čine autoportreti i portreti slikarica iz zbirki MMSU-a kao što su Jelica Žuža, Božena Vilhar, Maria Arnold, Lina Crnčić-Virant, Zora Petrović i Anka Krizmanić uključujući njihove biografije.
Izložba GDJE JE ŽENI MJESTO? – Žene u modernoj umjetnosti: izložba iz zbirke MMSU-a može se pogledati do 17. ožujka 2024. godine.
(I.M.)
Fotografirao: Vicko Vidan za Arheološki muzej u Splitu / stakleni brodić iz 1. st sa žetonima i kockicama za igru
Arheološki muzej u Splitu – izložba „Memento Mori“ otkriva tajne antičke metropole
U Arheološkom muzeju u Splitu, najstarijem muzeju u Hrvatskoj, otvorena je izložba „Memento Mori“. Arheološka istraživanja salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici „1986. – 1987.“ koja javnosti prvi put predstavlja vrijedne arheološke artefakte pronađene i „spašene“ prilikom izgradnje brze ceste Solin-Trogir, otkrivajući posjetiteljima tajne života antičke metropole - Salone.
Prilikom izgradnje brze ceste Solin-Trogir (tzv. Zaobilaznica) u razdoblju od listopada 1986. do studenog 1987. godine, tim arheologa izašao je na teren kako bi obavio zaštitna arheološka istraživanja. Ono što su pronašli oduzelo im je dah, ali i postalo početak dramatične borbe za spašavanjem prošlosti pred modernim potrebama.
"U tih 13 mjeseci iskopano je više nego što je ikad prije, ali i poslije iskopano nekog antičkog grada u Hrvatskoj. Bili smo mladi i željni izazova. Bili smo homogeni. Anegdote su nam olakšavale posao i pritisak koji nas je okruživao. Kako smo napredovali s iskopavanjima nalazi su postajali sve brojniji i brojniji i sve važniji i važniji, iznenađujući i neočekivani. " – rekao je nekadašnji ravnatelj Muzeja i voditelj istraživanja 86. i 87. godine, dr. sc. Branko Kirigin, muzejski i znanstveni savjetnik u mirovini.
Izvor: Arheološki muzej Split
Iako već otprije poznata i istraživana, veličanstvenost Zapadne salonitanske nekropole tek tada, doslovno izranja na površinu. Izuzetnim naporima arheologa u borbi s vremenom i pod ogromnim pritiskom javnosti, veliki dio pronađene vrijednosti spašen je i pohranjen u Arheološkom muzeju u Splitu gdje se od tada čistio, restaurirao, analizirao, interpretirao, znanstveno obrađivao i pripremao za predstavljanje javnosti.
U samoj zgradi muzeja jedan dio izložbe posvećen je arheološkim istraživanjima iz 1986. i 1987. godine, a drugi dio predmetima iz grobova i pronađenim spomenicima. Vrijednost građe neprocjenjiva je, a neki eksponati rijetkost su i u svijetu. Dodatno, koristeći se modernom tehnologijom rekonstruiran je izgleda četiriju osoba te je po prvi puta javnosti predstavljeno i kako su Salonitanci izgledali. Izložba prezentira široki raspon predmeta pronađenih u grobovima; od predmeta iz svakodnevne uporabe (poput kozmetičkog pribora, posuđa, igračaka, alata…) do magijskih predmeta (predmeta za koje se vjerovalo da služe kao zaštita od zla). Od materijala zastupljeno je gotovo sve; od stakla i keramike do kosti i jantara.
Kroz predmete pronađene u grobovima upoznajemo ljude, Salonitance iz razdoblja od 1. do 6. stoljeća. Zanimljive su njihove priče koje možemo pretpostaviti kroz najintimnije predmete koje su polagali u grobove svojih najmilijih. Spomenuti predmeti svjedoci su njihovih svakodnevnih aktivnosti, vjerovanja i vrijednosti. Grobni prilozi poput toaletnog pribora, kozmetičkih kutijica i igrački nisu samo obični artefakti, već su odrazi života Rimskog carstva. Kroz smrt, koja je neizbježna tema na ovoj izložbi, posjetitelji stječu dublji uvid u svakodnevne prakse i životni stil Salonitanaca, što potiče na razmišljanje o vlastitom postojanju i vrijednostima života. Pronađeni predmeti, iako povezani sa smrću, zapravo služe kao ključevi za otkrivanje bogate povijesti i kulture Salone i Rimskog carstva te nas podsjećaju da kroz smrt možemo bolje razumjeti život.
Na sredini izložbenog postava nalazi se velika dizajnerska instalacija kojom se odaje počast Salonitancima. Naime, prilikom istraživanja istraženo je 615 grobova. Jasno, zbog prostornog ograničenja na izložbi ih je predstavljeno 60-ak, no ovom instalacijom svi su oni pojedinačno navedeni osiguravajući na taj način da nitko ne bude zaboravljen. Efektna i atraktivna rješenja kojom je izložba predstavljena promišljeno uvlače posjetitelje u suštinu same priče. Dizajn postava izložbe potpisuje Clinica studio, dok vizualni identitet potpisuje dizajn studio Kazinoti & Komenda. Autori izložbe su: Zrinka Buljević, Katarina Jovanović Eterović, Jagoda Mardešić, Josipa Marić, Ana Marinović, Vesna Matić, Nino Švonja i Ema Višić-Ljubić.
Izvor: Arheološki muzej Split
Tri godine, rečeno je ovom prilikom, pripremala se izložba Memento mori (lat. Sjeti se smrt(nost)i). Datum otvorenja izložbe nije slučajno odabran, navela je kustosica i koautorica izložbe Vesna Matić. Na februarske ide održavale su se rimske pogrebne svečanosti kojima su Salonitanci odavali počast svojim mrtvima. Baš kao i tada, sarkofazi i spomenici poredani sve do glavnog ulaza ukrašeni su lovorovim vijencima i girlandama, a cijelim prostorom dominira crvena boja i svjetlosni efekti koja je u antičko doba, bila boja kojom se odavala počast smrti. Posjetitelji dolaskom na izložbu odaju počast drevnim Salonitancima, ali time i slave život. Ova ključna tema šalje poruku da svi zajedno osvijestimo važnost sadašnjeg trenutka.
(Arheološki muzej u Splitu)
Izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre
MSUI – izložba „Zaboravljene priče - Storie dimenticate“
U Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli otvorena je izložba nagrađivanog multimedijskog umjetnika i ilustratora Zdenka Bašića pod nazivom „Zaboravljene priče - Storie dimenticate“, kompleksna retrospektiva autorova stvaralaštva koja obuhvaća ilustracije iz autorskih knjiga, scenografije, te animirane i dokumentarne filmove koji uporište pronalaze u staroslavenskoj mitologiji i folkloristici, istarskoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini, kao i umjetnikovim osobnim iskustvima.
Jedan od vodećih autora hrvatskog fantasy arta Zdenko Bašić stekao je reputaciju i ime vizualizacijama starohrvatske mitologije i priča koje mu je u djetinjstvu pričala baka, a u kojima upotrebom modernih alata i različitih računalnih programa stvara efekt starinske, klasične i minuciozno rukom crtane ilustracije. Kako u predgovoru kataloga pojašnjava Romina Peritz, umjetnik nas u autorskom postavu izložbe „vodi na putovanje kroz čudesne i bajkovite prizore koji nas s jedne strane vraćaju u prošlost, ali istodobno i prebacuju u neke druge, paralelne, tajanstvene svjetove, koji su u Bašićevim začudnim scenografijama možda i svojevrsne vizije budućnosti.“
Okosnicu ove posve originalne izložbe čine radovi i ilustracije iz kultnih knjiga „Sjeverozapadni vjetar“ i „Mjesečeve sjene“ u kojima autor spaja svoj neumoran interes za narodnu predaju s vizualno razigranim i maštovitim pristupom mitologiji i baštini kreirajući fantazmagorične šumske svjetove koji pod krošnjama kriju brojna iznenađenja, radosti i opasnosti, a koji su poslužili kao polazište za animirane filmove, TV-seriju i kazališnu predstavu.
Izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre
Na izložbi je premijerno predstavljeno prošireno izdanje knjige „Čarobna Istra – skrivene tajne istarskih gradina“ nastale u okviru projekta TAKE IT SLOW, koja se nastavlja na vrlo cijenjene autorske projekte u kojima Bašić zaboravljene priče kazuje na originalan i suvremen način predstavljajući hrvatske narodne predaje transmedijski. U „Čarobnoj Istri“ autor je istraživao, bilježio, pripovijedao i oslikavao svoj doživljaj Istre, stvorivši oslikanu riznicu priča iz narodne predaje koja prezentira mitološka stvorenja i smješta ih u povijesne krajolike jedanaest drevnih istarskih kaštela.
Izložba se može razgledati u Muzeju suvremene umjetnosti Istre do 7. travnja 2024.
(I.G.)
Izvor: Muzej grada Splita
Dioklecijan – ratnik, vizionar, car
Dioklecijan – ratnik, vizionar, car nova je edukativna publikacija u izdanju Muzeja grada Splita. Knjižica informativnim i zanimljivim crticama daje uvid u svakodnevnicu ljudi antičkog doba, prati životni put cara Dioklecijana od uspona na tron do provođenja reformi na političkom, vojnom i gospodarskom planu do dobrovoljnog odlaska s vlasti. Osim toga čitateljima se približila povijest Carstva od nastanka, širenja do podjele na Istočni i Zapadni dio.
U knjižici se može saznati tko je bio Dioklo, a tko Diokleja, kakva priča povezuje vepra i Dioklecijana, je li stare Rimljane mučila inflacija kao nas danas te koje su namirnice i jela voljeli pripremati i konzumirati u svojim blagovaonicama. Vizualno se donosi izgled glavnog grada provincije Dalmacije Salone, a čitatelji mogu zaviriti i u rekonstruirani interijer stambenog dijela carske rezidencije koja je tijekom stoljeća pružala utočište brojnim salonitanskim izbjeglicama koje su unutar antičkih zidina palače osnovale današnji Split.
Knjižicu prati ilustrirana ikonica antičke uljane svjetiljke (lucerna) pored koje se mogu pročitati različite zanimljivosti iz rimskog doba. Tako čitatelji mogu saznati koje su jezike i brojevni sustav djeca učila u školi te čemu su služile voštane pločice i stilus. Također može se saznati zašto je Svjetska nogometna organizacija FIFA potvrdila da se nogomet igrao tijekom II. stoljeća u Tiluriumu (Trilj).
Izvor: Muzej grada Splita
Svi ti podaci i još više uvršteni su u knjigu od sedamdesetak stranica, a dodani su opisi nekih vjerovanja i običaja starih Rimljana, zadnji veliki progoni kršćana te priča o sv. Dujmu kao i rječnik pojmova. Čitatelji će tako naučiti - ili se podsjetiti što je to principat, diarhija, tetrarhija, proskineza, abdikacija, mauzolej, martir ili kroničar.
Ciljana čitateljska publika je mlađa generacija, ali isto tako će dobro doći i starijima da se podsjete nekih detalja o Dioklecijanovu životu koje su možda nekada znali pa zaboravili.
Budući da je knjižica tiskana na hrvatskom i engleskom jeziku s likom i djelom cara Dioklecijana moći će se upoznati i strani posjetitelji.
Autorica teksta i urednica izdanja je viša kustosica pedagoginja Marija Plazibat dok ilustracije potpisuje Dalibor Popovič.
(Marija Plazibat)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr