HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5

Fotografija: Matija Dronjić

Opća konferencija ICOM-a – snaga muzeja u izazovnim vremenima

Na 26. Općoj konferenciji ICOM-a održanoj u Pragu od 20. do 28. kolovoza promijenjena je definicija muzeja. Od 24. kolovoza muzej je „neprofitna, trajna institucija u službi društva koja istražuje, sabire, čuva, interpretira i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu. Otvoreni za javnost, pristupačni i uključivi muzeji potiču različitost i održivost. Muzeji djeluju i komuniciraju etično, profesionalno i u suradnji sa zajednicama pružaju različite mogućnosti za edukaciju, uživanje, promišljanje i razmjenu znanja.“

Za definiciju, u čijem su kreiranju sudjelovala 163 nacionalna i međunarodna odbora te regionalne alijanse, glasalo je 92 % članova ICOM-a. Dvostruko je kraća od prijedloga koji je prije tri godine odbijen na konferenciji u Kyotu, a prvi se put u njoj, među desetak novih pojmova, spominju „etičnost“, „uključivost“, „pristupačnost“ i „održivost“ jer, kako je istaknuo Alberto Garlandi, dosadašnji predsjednik ICOM-a, „nova je definicija u suglasju s velikim promjenama uloge muzeja“. Stara definicija nije više pratila iskorake ni ICOM-a ni muzeja, no za neke je promjene još uvijek nedostajalo hrabrosti pa su tako tijekom pregovora ispuštene teme povezane s restitucijom i dekolonizacijom.

Središnja tema 26. Opće konferencije ICOM-a bila je Moć muzeja (engl. The Power of Museums) podijeljena u četiri podteme s naslovima – Svrha: muzeji i civilno društvo, Održivost: muzeji i otpornost, Vizija: muzeji i vođenje i Prijenos: muzeji i nove tehnologije. Od 25. Opće konferencije održane 2019. u Japanu promijenio se i svijet i muzeji. Pandemija je produbila nejednakosti, a održivost i otpornost muzeja u vremenu punom izazova i nesigurnosti bila je tema ne samo plenarnih i pojedinačnih sesija već i neformalnih razgovora ukazujući na veliku zabrinutost zbog onoga što nam donosi jesen i zima.

Ubojiti koktel klimatskih promjena, prirodnih katastrofa, pandemije COVID-a i rata u Ukrajini drastično je naglasio potrebu za razvijanjem novih modela financiranja. Kolege iz Ukrajine zatražile su jaču podršku ICOM-a (izbacivanje ruskog ICOM-a iz organizacije), te otvorile pitanje granica između profesionalnog rada i građanske dužnosti u trenutcima kada se muzeji nađu u ratu što je podržao i Jasmin Halilović, osnivač sarajevskog Muzeja ratnog djetinjstva i jedan od sudionika plenarnog panela, ustvrdivši da muzeji ne trebaju biti neutralni, ali moraju biti istinoljubivi i vjerodostojni.

 
 

U ratu ili miru baština je svakodnevno negdje u svijetu izložena krađi. Posljednjih je godina nezakonita trgovina umjetninama i antikvitetima dobila novi zamah i postala ozbiljan globalni problem. Među rješenjima u borbi protiv nezakonite trgovine stručnjaci se zalažu i za mjere osvješćivanja i kontrole u zaštiti pokretne baštine zbog čega je ICOM osmislio Crvene popise (engl. Red Lists) ugroženih predmeta.

Crveni popisi nisu popisi ukradenih predmeta već popisi koji ilustriraju kategorije ili vrste kulturnih dobara koji su očekivano ugrožene i kojima je nezakonito trgovati na određenom teritoriju čime je stvoren međunarodno priznati referentni alat za podizanje svijesti i obrazovanja kao glavni instrument u borbi protiv nedopuštene trgovine kulturnim dobrima. ICOM Crvene popise objavljuje od 2000. godine pri čemu je Crveni popis JI Europe (Red List of Southeast European Cultural Objects at Risk) osamnaesti u nizu.

Tijekom Opće konferencije Crveni popis ugroženih predmeta JI Europe koji sadrži 119 predmeta iz 45 muzeja iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Moldavije, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Slovenije predstavljen je na posebnoj plenarnoj sesiji i ocijenjen kao primjer kako će se regionalni popisi izrađivati u budućnosti. U Republici Hrvatskoj popis ugroženih predmeta JI Europe organiziran je od strane ICOM-a Hrvatska uz asistenciju Ministarstva kulture i medija RH.

Središnje dvije aktivnosti ICOM SEE-a (ICOM-ova Regionalna alijansa za Jugoistočnu Europu) u sklopu konferencije bile su promocija Crvene liste za JI Europu, te sesija Muzeji JI Europe: Snaga zajedničkih korijena za izgradnju trajnog mira među nacijama organizirana u suradnji sa zakladom Forum slavenskih kultura. U uvodnom dijelu okupljenima se obratio Alberto Garlandini, tada još aktualni predsjednik ICOM-a, nakon čega je uslijedio radni dio tijekom kojeg su održana dva okrugla stola: prvi, naslovljen Snaga muzeja fokusirao se na predstavljanje pozitivnih primjera iz suvremenih muzejskih praksi na području JI Europe, dok je drugi, naslovljen Muzeji na bojišnici: Zone sukoba i prostori mira problematizirao izazove muzejskog rada u ratnim zonama na primjeru okupiranih područja istočne Ukrajine, kao i mogućnosti približavanja konflikta muzejskim korisnicima.

 
 

Tijekom konferencije jedna od najčešće spominjanih potreba u narednom periodu bila unaprjeđenje kompetencija muzejskih djelatnika neovisno da li se raspravljalo o zaštiti, uključivosti, interpretaciji, digitalnoj transformaciji ili rukovođenju. Stoga ne iznenađuje da je ICOM-ICTOP, ICOM-ov međunarodni odbor za obučavanje muzejskih djelatnika svoju konferenciju naslovio The Power of Training, nastavljajući se na glavnu temu konferencije i ističući koliko je u današnje vrijeme važno osnovno akademsko obrazovanje, ali istovremeno i cjeloživotno usavršavanje za uspješan muzejski rad u 21. stoljeću. ICOM-ICTOP je u Pragu organizirao šest konferencijskih sesija i više od 45 izlaganja vezanih uz primjere dobrih praksi unaprjeđenja kompetencija muzejskih djelatnika. Predstavnik ICOM-a Hrvatska, Darko Babić (aktualni dopredsjednik ICOM-ICTOP) bio je konferencijski organizacijski i znanstveni koordinator, te je jedan od kandidata za ICOM-ICTOP vodstvo na izborima koji će se održati krajem listopada.

Tijekom trijenalne konferencije ICOM-a u Pragu Goranka Horjan, predsjednica INTERCOM-a (Međunarodnog komiteta za muzejski menadžment) i članovi projektnog tima pripremili su nekoliko zapaženih sesija, a tema vođenja muzeja predstavljena je uključivanjem istaknutih svjetskih stručnjaka kao što su Loonie G. Bunch III (tajnik Smithsonian Institution) i Hilary Carty (ravnateljica organizacije Clore Leadership). U proteklom mandatu INTERCOM je snažno utjecao da se tema vođenja muzeja, posebno u kriznim situacijama u kojima su se brojni muzeji našli posljednjih godina, postavi visoko na listu prioriteta u muzejskoj struci. Stoga je to područje uključeno i u novi Strateški plan ICOM-a, izglasan na Općoj skupštini.

Kako je u svojem prvom mandatu kolegica Horjan posebno poticala uključivanje u projekte neki od njih bili su prezentirani u Pragu. U sklopu projekta INTERCOM Global Museum Leadership Study and Knowledge Platform tiskana je publikacija na četiri jezika koja sažima rezultate prvog globalnog istraživanja na temu leadershipa. Druga publikacija naslovljena Museum Watch Governance Management Project realizirana je u suradnji s CIMAM-om (Međunarodnim odborom za muzeje suvremene umjetnosti), a kao partner Odboru za konzervaciju (ICOM-CC) INTERCOM je, uz ICTOP, sudjelovao i u provedbi projekta Training the Trainers – Facilitated Workshops to Train Leaders in Conservation Risk Assessments.

Na plenarnoj skupštini INTERCOM-a Goranka Horjan je po drugi puta izabrana za predsjednicu INTERCOM-a na novi trogodišnji mandat.

 
 

Međunarodni odbor za muzeje znanosti i tehnike (CIMUSET) održao je zajedničke sesije s Međunarodnim odborom za gradske muzeje (CAMOC) i Međunarodnom udrugom muzeja rada (WORKLAB) pod nazivom Održivi građani i pametni gradovi. Markita Franulić održala je izlaganje Održivost kao društveni aktivizam – primjeri iz Tehničkog muzeja Nikola Tesla, s prezentacijom programa koji su se bavili temama radnika, migranata i žena. Zajednički rad ovih triju odbora pokazao se punim pogotkom jer su ustanovljene brojne zajedničke teme i pristupi radu, u skladu s novom paradigmom koju reflektira nova definicija muzeja. Posebna sesija bila je posvećena temi „znanstvenog kapitala“: istraživanje mogućnosti muzeja znanosti u promicanju jednakosti i pravičnosti.

Željka Jelavić, članica međunarodnog Odbora za muzejsku edukaciju i kulturnu akciju (CECA) bila je zadužena za organizaciju konferencijskog CECA programa. Odabrana je tema novih tehnologija i učenja u muzejima. U šest sesija sudionici su prezentirali odnos između novih tehnologija i učenja u muzejima, načina kako proširiti mogućnosti učenja i osnažiti publiku. Grupa za istraživanje publike razmijenila je iskustva o načinima evaluacije programa dok je grupa za digitalno učenje analizirala evaluacije digitalnih programa.

Stručnjaci okupljeni na okruglom stolu ICDAD-a, Međunarodnog odbora za muzeje i zbirke primijenjenih umjetnosti i dizajna, održanog na temu Snaga sabiranja i zbirki na primjerima nekoliko novih stalnih postava bavili su se također izazovima ne samo sabiranja već i pohrane i izlaganja građe. Helena Koenigsmarkova, ravnateljica praškog Muzeja dekorativnih umjetnosti prenijela je njihova iskustva rješavanja problema manjka prostora i obnove povijesne zgrade, projekta koji je trajao gotovo 20 godina. Izgradnjom nove čuvaonice 12 km udaljene od zgrade muzeja dobiveno je 7000 četvornih metara novog prostora koji je već sada nedostatan za potrebe ovog muzeja.

Na sesiji radne skupine koja se bavi „zbirkama u čuvaonicama“, osnovane kako bi se analizirala situacija u kojoj se nalazi oko 90 % građe muzeja cijeloga svijeta, onaj dio koji se čuva u depoima, bilo je riječi o novim čuvaonicama (sagrađene u posljednjih deset godina), otvorenim čuvaonicama (dostupne posjetiteljima), zajedničkim čuvaonicama i projektu RE-ORG (reorganizacija i poboljšanje uvjeta postojećih čuvaonica). Predstavljene su neke nove čuvaonice, istaknut je njihov dvojaki važnost uz zaštitu i primjerenu pohranu građe i oslobađanje prostora u starim muzejskim zgradama, no na koncu je postavljeno pitanje nužnosti preispitivanja muzejskih politika sabiranja jer – kako je rečeno – mi danas sabiremo građu koja puni depoe.

 
 

Iako pozornost plijene samo fascinantne čuvaonice poput Boijmans Depoa u Rotterdamu većina se muzejske građe svijeta i dalje čuva u neadekvatnim prostorima ili kako je to rekao kolega iz Burkine Faso kod nas su čuvaonice mjesta „gdje građa odlazi umrijeti“. Gaël de Guichen, konzervator koji pola stoljeća radi za ICCROM, autor RE-ORG metode sređivanja stanja u čuvaonicama koja je do danas primijenjena u 300 muzeja na pet kontinenata i više od 35 država (uključujući i Hrvatsku) podsjetio je na porazne rezultate prvog velikog istraživanja globalnog stanja u čuvaonicama. Prema njegovim riječima veći je problem manjak dobrog upravljanja nego manjak prostora i financija. Rješavanje ovog problema ovisi i o volji da se na nacionalnoj razini pokrenu sustavne promjene kao što je to učinjeno 80-ih godina prošlog stoljeća u Nizozemskoj usvajanjem Nacionalnog plana koji je, na žalost, bio jedini takve vrste.

Sastanak odbora CIDOC-a i COMCOL-a bio je posvećen sabiranju, promišljanju muzejskih praksi i dekolonizaciji muzejskih zbirki, tome kako gledati na strukture moći koje okružuju zbirke i procese sakupljanja predmeta te kako ih izbjeći u cilju pravednijeg pristupa baštini? Sastanak odbora ETHIC, ICEE, COMCOL i ICOM US o pravednom sabiranju ponudio je niz prezentacija s ciljem promišljanja etičkih izazova suvremenih sakupljačkih praksi i brige o muzejskim zbirkama u vremenima društvenih i političkih podjela, klimatskih i demografskih promjena, kao i nužnosti zauzimanja uloge muzeja u složenim pitanjima rasizma, nejednakosti, zdravlja i dobrobiti, te aktivnog građanstva i placeamakinga.

Sastanak odbora COMCOL i ICOM SEE o „budućnosti sabiranja“ osvrnuo se na suvremene sakupljačke prakse – kako identificirati njihov razvoj i kako on utječe na buduće sakupljačke ambicije, posebice kada je u pitanju održivost. Naglasak panelista stavljen je na istraživanje, uporabu i dijeljenje muzejskih sadržaja, interdisciplinarni pristup u zaštiti, interpretaciji i prezentaciji muzejskih predmeta, promišljanje o postojećim zbirkama na nov način, približavanje publici kroz sakupljanje uspomena, emocija, iskustava i osobnih priča, a ne samo predmeta, relevantnost sakupljanja, pitanja vlasništva i odlučivanja te sakupljačkih vještina, kao i procese dokumentiranja i pohrane digitaliziranih sadržaja. Zaključci, generalno, vode putevima participacije, pluralnosti i polifonije, s osnovnim pitanjem od kojega polazimo, i kojemu se vraćamo, a ono glasi: „Kome će, i kako, u budućnosti, služiti ono što danas sakupljamo?”.

Muzejski dokumentacijski centar zahvaljuje članovima ICOM-a HR na doprinosu radu konferencije i izradi ovog zajedničkog izvješća u kojem su sudjelovali: Darko Babić, Matija Dronjić, Markita Franulić, Goranka Horjan, Željka Jelavić, Gordana Viljetić i Maja Kocijan

Fotografije: Matija Dronjić i Maja Kocijan


 

Fotografija: Snježana Radovanlija Mileusnić

Poziv na sudjelovanje – 41. izložba muzejske knjige u studenom

Najdugovječniji projekt Muzejskoga dokumentacijskoga centra – Izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija – nastavlja se i ove 2022. godine, po 41. put. Zahvaljujući velikome interesu muzeja, koji su svoje recentne publikacije dostavljali svih proteklih godina, pa tako i ovih zadnji pandemijskih, izložba se održavala bez prekida. Posljednja, 41. izložba na Interliberu 2021. godine, bila je s maskama na licu i Covid-propusnicama, ali brojno posjećena i s velikim interesom publike. Stoga, nastavljamo i dalje s jedinstvenim predstavljanjem muzejskog nakladništva.

Na ovogodišnjoj 41. izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija želimo našoj stalnoj, ali i uvijek novoj, potencijalnoj publici predstaviti muzejske publikacije objavljene od 1. srpnja 2021. do 1. listopada 2022. i tako im omogućiti propušteni ili onemogućen fizički dodir s knjižnom građom.

Izložba će se održati na INTERLIBERU Zagrebačkoga velesajma od 8. do 13. studenoga 2022. godine.

S nadom kako će se tako i dogoditi – koroni usprkos – pozivamo hrvatske muzeje i galerije da se odazovu na 41. izložbu te sudjeluju u što cjelovitijoj promociji godišnje izdavačke produkcije hrvatskih muzejskih ustanova i udruga, njihovih djelatnosti i fondova. Tako bi se nastavio kontinuitet izložaba koje svojim jedinstvenim sadržajem, recentnom građom i definiranom izložbenom koncepcijom privlače pozornost brojne publike, a muzejima pružaju mogućnost javnoga i šireg predstavljanja izdavačke djelatnosti u redovnom jednogodišnjem intervalu, u okruženju malih i velikih, domaćih i inozemnih nakladnika, a na uvid postojećih i budućih poklonika čitanja i knjiga.

Stoga vas pozivamo da i ove godine sudjelujete na izložbi svojim novim tiskanim i elektroničkim publikacijama – muzejskim katalozima stalnih i povremenih izložaba, vodičima, likovnim, kulturno-povijesnim i arheološkim monografijama, priručnicima, pretiscima i bibliofilskim izdanjima, zbornicima i časopisima, publikacijama za djecu i mlade, publikacijama za osobe s invaliditetom te muzejskim plakatima, razglednicama i mapama te drugim vrstama publikacija. Isto tako, nastaviti ćemo i sa započetom promocijom mrežnih (online) publikacija kojima muzeji u sve većem broju komuniciraju svoje sadržaje i djelatnosti.

Nadamo se kako ćete i ove godine podržati inicijativu MDC-a i svojim publikacijama doprinijeti što cjelovitijoj prezentaciji hrvatskog muzejskog izdavaštva.

Molimo vas da se u pripremi sudjelovanja na ovogodišnjoj izložbi rukovodite Uputama za sudionike i svoje publikacije dostavite najkasnije do 1. listopada 2022. godine.

Srdačan pozdrav,
voditeljica akcije:
mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić


 

Fotografija: Doris Fatur

„Kamenolom“ – otvorena druga izložba iz MMSU-ove Zbirke Božidar Rašica

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci kroz tekuću izložbu „Zabava pjesnika – Božidar Rašica“ nastavlja promovirati svoje zbirke, ovog puta zbirku likovnog umjetnika, arhitekta i scenografa Božidara Rašice (1912. – 1992.), i to povodom 110. obljetnice njegova rođenja i 30. obljetnice njegove smrti. Izložba prikazuje radove iz specijalizirane Zbirke Božidar Rašica i oblikovana je kao dvojna izložba s prvim postavom „Horizonti“ kustosice Ksenije Orelj, kojeg je bilo moguće razgledati do 13. kolovoza te postavom „Kamenolom“, čija je kustosica Diana Zrilić, a koji će trajati do zatvaranja izložbe.

Specijaliziranu zbirku Božidar Rašica Muzej moderne i suvremene umjetnosti dobio je 2004. godine kao dar od pokojne Vere Marsić, prema oporuci Uršule Rašice, Božidarove supruge. U ostavštinu je ušlo više od tisuću radova uglavnom vezanih za slikarstvo i crtež, iako je Rašica bio poznatiji kao scenograf i arhitekt. U MMSU-ovoj zbirci osim mediteranskog pejzaža Istre i Dalmacije, ima brojnih skica, crteža i pripremnih radova koji ovu zbirku čine vrlo zanimljivom s muzejskog i dokumentacijskog aspekta.

Postav izložbe „Kamenolom“ zamišljen je kao likovno-umjetnička reinterpretacija jednog segmenta koji je istraživanjem građe prepoznat kao uspješno zaokružena cjelina. Njome se ne propituje samo slikarski opus Rašice nego i njegov doprinos revitalizaciji jednog mikro prostora koji je obilježio njegovo život u Vrsaru, inspiraciji kojoj se Rašica uvijek i nanovo vraća te jednom od Rašičinih omiljenih toponima, kamenolomu u Vrsaru.

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Rašica obnavlja staru istarsku staju u Vrsaru i pretvara je u kuću za odmor. Smještena na glavnoj ulici, na padini brijega, iz staroga dijela grada vodi prema moru i poluotoku gdje se nalazi kamenolom Montraker. Kad god ima priliku, Rašica crta plohe svijetlosivog kirmenjaka, u vegetaciji jarkih boja i raznih vizura. Crta ga s pogledom iz doma i otvara ga otocima i morskom horizontu. S pučine zatvara kamenolom s krovovima vrsarskih kuća. Gleda ga iz lučice s romantičnim prizorom čempresa uz kameno ziđe crkve. Hodočasti i upija tu scenu, vraća je životu kroz sjećanja, ili je promatra na licu mjesta dok s terase olovkom, pastelom ili flomasterom fino ili grubo kleše grotu vapnenca na papiru. Intenzivno slika svoj omiljeni motiv, postepeno gradi viziju s mogućim rješenjem oživljavanja prostora. U inspirativnom ambijentu Rašica prepoznaje važnost revitalizacije tog atraktivnog prostora. Njegove pojedine skice oblikuju predodžbu amfiteatra, smještanjem kružne pozornice i gledališta u ambijent izloženih bijelih monumentalnih ploča kamenoloma.

Postav je podijeljen u dvije zone, zonu panela s postoljima i zonu zida s kojom se vrstu građe odvaja na likovnu i dokumentarnu. U centralnom dijelu prostora na panelima se izlažu slikarstvo i crteži u boji, a na i uz zid izloženi su printevi crno-bijele fotografije iz osobnog arhiva Božidara Rašice (koji se nalazi u Hrvatskom muzeju arhitekture), zatim samostalni crteži te crtanke. Tematska cjelina „Kamenolom“ nastala je u razdoblju od sedamdesetih do devedesetih godina i govori i predstavlja radove u različitim tehnikama: gvaš, tempera, pastel, flomaster. Fotografije, izložene uz i na zidu, prikazuju staru staju koju je Božidar adaptirao u kuću za odmor, prizor Rašice koji sjedi na terasi s koje se vidi prekrasan impozantan pogled na kamenolom te fotografije kamenoloma na kojima se jasno ističu osnovni akcenti svakog slikarskog rada – krš, kamen, stablo, more, otoci.

Panele, koji se u svojoj veličini i plavo-sivkastoj boji podudaranju sa scenama kamenoloma, kao i postolja, za izložbu su osmislili Ana Tomić i Marino Krstačić Furić, i to kao jednostavnu, ali efektnu mogućnost vođenja posjetitelja kroz prostor dvorane koja nema primarno svrhu izložbenog prostora.

Izložba je otvorena do 17. rujna 2022.

(Diana Zrilić)

 

Fotografije: Doris Fatur


 

Izvor: Facebook EMI

Etnografski muzej Istre – izložba „Ovo nije predmet“

U Etnografskom muzeju Istre u Pazinu nedavno je otvorena Izložba „Ovo nije predmet“ nastala je u sklopu trogodišnjeg umjetničko-antropološkog projekta „Odbačeno: prilozi za studije vrijednosti“, koji istražuje fenomen vrijednosti te osobne i društvene mehanizme i procese kroz koje se vrijednost uspostavlja i mijenja, naglašavajući relacijsku i privremenu prirodu tih transformacija.

Na izložbi su predstavljeni predmeti iz fundusa Etnografskog muzeja Istre – Museo etnografico dell'Istria, privatnih zbirki sakupljača i umjetnički radovi koji tematiziraju sakupljanje ili su dio umjetničkih koncepata. Umjetnički koncepti (Vanja Babić, Ivan Faktor, Tomislav Gotovac i Marijan Molnar) zahvaćaju sakupljaštvo (sakupljanje kao praksa) u rasponu od govora o različitim aspektima fenomena kroz umjetnički rad, do osobne opsesije predmetima, njihovim gomilanjem, raspoređivanjem i sortiranjem.

 

Izvor: Facebook EMI

Time se pokreće razgovor o sakupljanju kao činu prepoznavanja, vrednovanja i izdvajanja trivijalnih i svakodnevnih predmeta (šećer za kavu, kamenje, koverte i sl.), čija se vrijednost često poništava do granica „bespredmetnosti“, te muzejskih i kolekcionarskih predmeta koji, prolazeći kroz institucionalnu verifikaciju, prolaze procese prevrednovanja, od iznimne vrijednosti do negacije njihovog postojanja. Ujedno, izložba govori o osobnim, umjetničkim i institucionalnim praksama sakupljanja, čuvanja, klasifikacije i indeksiranja predmeta, njihovom preklapanju i razilaženjima, otvarajući prostor za ponovno promišljanje klasifikacijskih paradigmi.

Umjetničko-antropološko-kustoska suradnja, kao glavna metodološka linija u procesu osmišljavanja, pripreme i realizacije izložbe, ucrtana je i u njezinu poetiku. Temeljeći se na prepletanju i pokretanju dijaloga između izloženih umjetničkih radova i antropološkog terena, gradi nove naracije o starim (muzejskim) predmetima poput čerme, frizerske haube ili predmeta u radu Marijana Molnara. Logikom obrnute reprezentativnosti, smještajući nevidljive predmete „iz pozadine“ – depoa muzeja ili privatnog kućnog prostora – ili naracije o njima u prvi plan, uspostavlja novu kvalitetu predmeta, koja se odmiče od zadane materijalnosti prema osjetilnom, emotivnom, neopisivom, simboličnom i pojedinačnom.

 

Izvor: Facebook EMI

Izvrćući vidljivo i nevidljivo, unutarnje i vanjsko, službeno i privatno te institucionalno i pojedinačno, muzejski prostor i njegovi pozadinski mehanizmi djelovanja postaju mjesto promišljanja i propitivanja o vrijednom i bezvrijednom.

Kustosice izložbe su Irena Bekić, Duga Mavrinac i Ivona Orlić

Izložba se može razgledati u Etnografskom muzeju Istre do 1. listopada 2022.

(Duga Mavrinac)

 

 

Kabinet grafike – izložba posvećena začetniku hrvatskoga umjetničkog obrta i dizajna

U godini obilježavanja 140. godina rođenja Tomislava Krizmana (1882.-1955.), našeg poznatog slikara, grafičara i scenografa te pokretača mnogobrojnih kulturnih zbivanja u razdoblju Secesije, Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti otvorio je virtualnu izložbu umjetnikovih grafičkih ostvarenja koja se desetljećima čuvaju u njegovu fundusu.

Izložbom Grafička antologija Tomislava Krizmana / Iz fundusa Kabineta grafike HAZU Akademija se prisjeća umjetnikova nastojanja da se grafička umjetnost uzdigne na razinu samostalne discipline unutar korpusa hrvatske moderne umjetnosti. Kako pojašnjava autorica izložbe Ružica Pepelko, izložba naglašava veliku ulogu akademika Krizmana koju je, kao Crnčićev učenik i profesor grafike na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje je odgojio generacije grafičara, imao u stvaranju temelja hrvatskoga grafičkog izraza, postavši promicatelj grafičkog medija i učinivši medij grafike ravnopravnim ostalim granama umjetnosti, popularizirajući ga kod najšire domaće i inozemne publike.

 

Procesija, bakropis (objava 1909., signirano 1911.)

Desetogodišnje zadržavanje u Beču (1902.–1911.) bilo je najplodonosnije razdoblje Krizmanova umjetničkog razvoja koje je utjecalo na njegovo prvotno stilsko određenje, odnosno secesijsko opredjeljenje. U krugu bečke avangardne umjetničke i književne elite, kao redoviti posjetitelj aktualnih izložbi te sudionik na izložbama u Hagenbundu, Jungbundu, Künstlerhausu i Secesiji, autor se nesputan institucijskim i profesorskim autoritetima, usvojivši myerbach-ungarovska slikarsko-grafička učenja, upustio u secesijsku plimu koja je nezaustavljivo nadirala u srednjoeuropsku kulturnu sredinu.

Izložba započinje najstarijim umjetnikovim radovima iz bečkog razdoblja koje Akademija posjeduje u fundusu – litografijama Alegorija jeseni (1904.), Kain i Abel (1904.) te Sujet iz Dubrovnika (1903.), koje se ističu „tipičnom secesijskom stilizacijom“, prepoznatljivim odjekom japanske umjetnosti i visokim stilskim estetizmom. Publika može vidjeti drvoreze u boji manjih dimenzija otisnute na mekom japanskom papiru koji čine ishodište Krizmanovih grafičkih početaka poput „patetično-medulićevske“ kompozicije Udarac sudbine (1908.) ili secesijskog rješenja portreta Maryje Delvard u profilu (1908.), radu koji je smatran vrhuncem ne samo hrvatskoga, već i europskoga plakatnoga dizajna. Na njemu je prikazana glasovita recitatorica koja je početkom 20. stoljeća nastupala u, tada popularnim i avangardnim, literarnim kabaretima Beča i Münchena, nadahnjujući brojne umjetnike i književnike toga doba svojom specifičnom umjetničkom izvedbom prepoznatljivom po „grobno drhtavom i antipatično promuklom“ glasu.

 

Marya Delvard u profilu / Scenska kompozicija, drvorez (1908.)

Predstavljeni su bakropisi „secesijske stilizacije“ koje na tragu „ugođajnog simbolizma“ karakteriziraju ritmična izmjena tamnih i svijetlih partija cjeline, snažan izdužen i nemiran potez te siluetarno naglašavanje likova poput Majke i djeteta (1908.), U aleji (1904.) ili snažno realistične Procesije (1909.)s ugrađenim autoportretom sa šeširom među likovima. Svakako treba spomenuti i vertikalno izduženu kompoziciju Portret (1908.), koja je zbog svog virtuoznog tehničkog dostignuća i pritajene dekorativnosti ostvarila veliki uspjeh kod kritike i kod publike, pokrenuvši seriju narudžbi građanskih portreta.

Izložba se može razgledati na mrežnim stranicama https://krizman.kabinet-grafike.hazu.hr/.

(I.G.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr