HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Murtić 100 – izložba povodom 100. godišnjice rođenja Ede Murtića

U Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu povodom 100. obljetnice rođenja Ede Murtića otvorena je multimedijalna izložba „Murtić 100“ koja predstavlja svu tematsku, formalnu i tehničku raznolikost jednog od najkreativnijih autora suvremenoga hrvatskoga slikarstva, umjetnika koji je 50-ih godina izložbama u Zagrebu i Beogradu pomaknuo granice suvremene umjetnosti unijevši elemente apstrakcije u socijalistički svijet.

Kustos izložbe Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, postavom je želio rekreirati „snažan doživljaj koji su posjetitelji imali prilikom Murtićevih izložbi u kojima je on kroz dekade svog stvaralaštva, gotovo svakih deset godina, mijenjao na iznenađujući način svoju slikarsku paradigmu". Kombinirajući arhitekturu Meštrovićeva paviljona s dinamičnom strukturom postava kojeg se može obuhvatiti jednim pogledom, Franceschi publici zorno prikazuje transformacije kojima je Murtić kroz vrijeme, svojim uvijek prepoznatljivim izrazom snažnih gesti i izrazitog kolorita, odražavao sve aktualne stilske odrednice internacionalne likovne scene, predstavljajući ga i kao vrhunskog slikara figuracije i kao vrhunskog slikara apstrakcije.

Središnji izložbeni prostor galerije Bačva započinje jednom od slika iz ciklusa Doživljaj Amerike, prekretnicom u jugoslavenskoj povijesti umjetnosti, koji je 1953. godine, kad je predstavljen u Zagrebu i Beogradu, protresao sve estetske i ideološke kanone socrealizma približivši publici pojam gestualne apstrakcije. Upravo u Doživljaju Amerike u kojem Murtić predstavlja velikog ideološkog protivnika – Ameriku kao egzotičnu, bogatu i dinamičnu zemlju u odnosu na tada razrušenu Europu, prepoznajemo elemente koji će u zrelom razdoblju njegove umjetničke karijere definirati njegov rukopis - energične poteze crnom i eksplozije boja koje u najsnažnijim kompozicijama prelaze u govor čiste likovne forme.

Slijede pejzaži i apstrakcije na tragu europske varijante apstraktnog ekspresionizma, tašizma i enformela, radovi u kojima se manifestira umjetnikovo oslobađanje geste, zatim izrazito ekspresivni mediteranski pejzaži iz 80-ih koji označavaju prijelaz prema figuraciji, a na kraju je predstavljeno slikarstvo slobodne geste i snažnoga kolorita iz ciklusa Nove apstrakcije, koji predstavlja završnu dionicu njegovog bogatog slikarskog puta. Snažna vertikala izložbenog prostora omogućila je Franceschiju suprotstavljanje dva pola u Murtićevu stvaralaštvu – hedonistički i vitalistički u središnjem izložbenom prostoru nasuprot dramatičnom i tjeskobnom u dijelu Paviljona ispod kupole. Izloženi su radovi anti-ratne tematike iz ciklusa Oči straha iz osamdesetih godina koji „kanibalskim podzemljem“ adresira potisnute aspekte ljudske egzistencije, mračne slutnje i prizore užasa, nadopunjeni crtačkim tehnikama iz više serija Kadavera nastalih devedesetih godina prema srednjovjekovnim motivima plesa smrti kakve nalazimo po istarskim crkvicama.

U Galerije Prsten predstavljeni su različiti segmenti „Murtićeva majstorstva“ - od slikarskih tehnika na platnu, preko ciklusa izvedenih grafičkim i crtačkim tehnikama među kojima se ističe serija gvaševa iz Novih apstrakcija, koji su kao vrlo brza tehnika izrazito odgovarali Murtićevom temperamentu, pa sve do ciklusa radova u keramici i emajlu, tehnici koju je umjetnik volio zbog glazure koja dodatno pojačava senzaciju njegovih boja. Brojne radove u vanjskom prostoru i javnim institucijama, hotelima, školama i crkvama, zajedno sa skicama i studijama, obuhvatio je Ivan Marušić Klif višekanalnom instalacijom, a izloženi su i segmenti stupa koji je bio postavljen ispred Grand Palaisa u Parizu i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, kao i veliki radovi u keramici zamišljeni kao samostojeći zidovi u javnom prostoru poput onih koji su se nekad nalazili u poslovnici Zagrebačke banke u Maksimirskoj.

Unutar projekta koji slavi 100 godina od rođenja Ede Murtića organizirane su i druge kulturno-umjetničke aktivnosti – u Kući za ljude i umjetnost Lauba danas se otvara izložba „Nova apstrakcija“ koja predstavlja važan dio opusa posljednjih godina autorovog stvaralaštva, a prati ju glazbeni program u režiji skladatelja i multiinstrumentalista Maka Murtića, ujedno unuka Ede Murtića, dok će 8. lipnja biti otvoren simpozij „Gesta i sloboda“ na kojem će sudjelovati gosti iz cijelog svijeta s ciljem kontekstuliziranja Murtićevog opusa u sklopu svega što se na društveno-umjetničkoj sceni događalo tih godina.

Izložba se može pogledati u Meštrovićevu paviljonu do 18. srpnja 2021. (Ivan Guberina)

 

Fotografirao: Admir Buljubašić / HINA

 

Novi muzej u Parizu – napokon otvoren Bourse de Commerce

Nakon što je predsjednik Macron dao zeleno svjetlo otvaranju francuskih muzeja od 19. svibnja, svjetlo dana napokon je ugledala renovirana Bourse de Commerce, zgrada nekadašnje robne burze u Parizu, i u njoj smještena zbirka suvremene umjetnosti Françoisa Pinaulta, milijardera i magnata luksuzne robe čije poslovno carstvo uključuje modne brandove kao što su Gucci, Balenciaga i Yves Saint Laurent. Radi se o jednom od najiščekivanijih muzejskih otvaranja koje smo najavili u pregledu novih muzeja u 2021. godini, već odgađano zbog pandemije Covida-19.

François Pinault, ruralnih korijena i rodom iz Bretanje, tek je u svojim tridesetima prvi put kročio u muzej. Njegova ljubav prema umjetnosti i kolekcionarstvu započela je kupnjom Mondriana 1991. godine da bi 1998. otkupio aukcijsku kuću Christie's. Trenutačno Pinaultova zbirka broji čak deset tisuća predmeta među kojima se nalaze djela slavnih umjetnika kao što su Warhol, Richter, Hirst, Koons, Serra, Sherman, Twombly i drugi. Međutim, kada je riječ najaktualnijim umjetničkim zbivanjima, Pinault ne štedi na akvizicijama radova mladih i neetabliranih umjetnika. Na taj način želi svoj pariški muzej i zbirku pozicionirati kao dopunu pregleda suvremene umjetnosti kojeg nudi Centar Pompidou u čijoj blizini se i nalazi. Štoviše, bivši ravnatelj Centra Pompidou i nekadašnji francuski ministar kulture, Jean-Jacques Aillagon od 2018. godine je generalni direktor kolekcije Pinault.

Vrijednost Pinaultove zbirke procjenjuje se na preko milijardu eura, a saga o potrazi za prostorom u Parizu koji bi „udomio“ zbirku duga je više od dvadeset godina. Kada je zbog navodnih birokratskih zavrzlama 2005. propao plan obnove stare tvornice Renaulta na napuštenom otoku Île Seguin na Seini, Pinault odlazi u Veneciju i ondje u palači Grassi i potom carinarnici Punta della Dogana otvara svoje muzeje. Napokon 2016. godine od grada Pariza i gradonačelnice Anne Hidalgo dobiva koncesiju na 50 godina za Bourse de Commerce. Pinault je na sebe preuzeo trogodišnji projekt renovacije i transformacije zgrade burze u privatni muzej suvremene umjetnosti koji ga je koštao oko 195 milijuna dolara.

Za renovaciju znamenite rotonde s kupolom angažiran je japanski arhitekt i dobitnik prestižne Pritzkerove nagrade Tadao Ando. Uz njega na projektu je sudjelovao i Pierre-Antoine Gatier u funkciji glavnog arhitekta za nadzor obnove nacionalnog povijesnog spomenika. Ando je imao zadatak dati zgradi novi život i prilagoditi ga za muzejske potrebe bez izmjene postojeće strukture. Redizajn po principu ruske babuške je uključio postavljanje devet metara visokog i 29 metara širokog cilindričnog betonskog zida unutar rotonde. Novoobnovljeni Bourse de Commerce obuhvaća više od deset tisuća m2 te deset galerijskih prostora, studio posvećen audio i video radovima te auditorij za konferencije, sastanke, projekcije, koncerte i događanja.

Muzej je otvorio svoja vrata 22. svibnja izložbom Ouverture koja donosi dvjestotinjak djela izvedenih u različitima medijima i predstavlja više od trideset umjetnika različitih generacija i kulturnog podrijetla. Ova skupna izložba koristi svih deset izložbenih prostora i prezentira in situ radove postavljene izvan i unutar same zgrade, kao što su preparirani golubovi Maurizia Cattelna. Izložena su među ostalim djela cijenjenog afroameričkog umjetnika i autsajdera Davida Hammonsa (r. 1943.) koji u Europi dosad nije bio značajnije predstavljen. A u velebnoj rotondi postavljena je najpoznatija instalacija Švicarca Ursa Fischera (r. 1973.) koja uključuje repliku Giambolognine Otmice Sabinjanki.

Predviđeno je da će muzej Bourse de Commerce – Collection Pinault raditi u koordinaciji s dva Pinaultova muzeja u Veneciji i otvarati deset izložbi godišnje. Zbog trenutačne epidemiološke situacije muzej može prihvatiti maksimalno 600 posjetitelja odjednom što predstavlja tek trećinu kapaciteta, uz obaveznu online rezervaciju.

Inače, ovo je drugi veliki privatni muzej suvremene umjetnosti u Parizu, nakon što je Bernard Arnault, Pinaultov poslovni rival i uz Jeffa Bezosa najbogatiji čovjek u svijetu, 2014. otvorio svoju zbirku javnosti u novoizgrađenom muzeju-atrakciji s potpisom Franka Gehryja (Fondation Louis Vuitton). Zahvaljujući ovim ultrabogatim ljubiteljima umjetnosti Pariz će osim na području suvremene umjetnosti profitirati na još jedan način – naime, obojica kolekcionara, Arnault i Pinault, su se obvezala donirati par stotina milijuna eura za obnovu katedrale Notre-Dame stradale u požaru 2019. godine. (Ivona Marić)

 

„Foto - vremeplov Galerije umjetnina“ – obilježena 90. godišnjica osnutka muzeja

Krajem svibnja u splitskoj Galeriji umjetnina povodom obilježavanja 90. godišnjice od osnutka muzeja otvorena je izložba Foto - vremeplov Galerije umjetnina, koja kroz izbor od preko 120 fotografija ocrtava kontinuitet djelovanja muzeja koji je postao nezaobilazno mjesto promicanja kulture i umjetnosti na lokalnoj i nacionalnoj razini. Dodatni značaj projekta je i činjenica da se po prvi puta u izložbenom formatu javnosti predstavlja dio bogate fotografske arhivske građe Galerije umjetnina.

Prema kustoskoj koncepciji Jasminke Babić i Marije Stipišić Vuković izložba je osmišljena kao vizualno putovanje kroz vrijeme počevši od samog osnutka muzeja 1931. godine i prvih fotografija Dragutina Karla Stühlera koje donose izgled muzeja i postav umjetnina u tadašnjoj Galeriji umjetnina Primorske banovine smještenoj u zgradi u Lovretskoj ulici. Fotografije nastale tijekom prva dva desetljeća postojanja muzeja bilježe promjene postava umjetnina u muzeju kao posljedicu nastojanja formiranja i razvoja muzejske zbirke. Intenziviranje izlagačke djelatnosti obilježilo je razdoblje 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća koje su predstavljene izuzetno zanimljivim fotografijama otvorenja i postava povremenih izložbi, svjedočeći o muzeju koji je postao mjesto susreta zainteresirane publike ali i aktivni promotor suvremene umjetnosti. Daljnji vremeplov nas vodi kroz kraj osamdesetih i devedesete godine 20. stoljeća u kojima je muzej bio zatvoren za javnost, preko ponovne aktivacije krajem devedesetih, kao i kroz proces adaptacije, nadogradnje i konačnog otvorenja novog muzeja u tzv. zgradi Stare bolnice u kojoj i danas djeluje. Dinamika i raznovrsnost muzejskog rada i programa – izložbi, predavanja, prezentacija, radionica, ali i uvid u javnosti manje vidljiv rad restauratorske radionice kao i pripreme izložbenih programa, predstavljen je nizom fotografija nastalih tijekom posljednja dva desetljeća.

Današnja fototeka Galerije umjetnina broji gotovo šest tisuća digitaliziranih arhivskih fotografija i više desetaka tisuća digitalno snimljenih fotografija. U skladu djelatnosti muzeja koja je usmjerena čuvanju muzejske građe, veliki dio fotografija su snimke umjetnina koje čine dio muzejskih zbirki. No, fotografije koje su odabrane za ovu izložbu svjedoče o drugom, ništa manje važnom dijelu muzejskog rada usmjerenom prvenstveno prema komunikaciji muzeja kao živog organizma. Upravo zbog toga Foto-vremeplov donosi s jedne strane narativ o povijesti i razvoju jednog muzeja, no isto tako progovara i o ljudima koji su ga obilježili bilo kao zaposlenici, suradnici, protagonisti umjetničke scene Splita i šire ili kao njegovi vjerni posjetitelji. Naravno, ne smije se zaboraviti ni činjenica da je riječ o fotografijama koje svjedoče o prikazanom, ali i o njihovim autorima. Tako predstavljeni fotografski materijal može poslužiti i kao svjedočenje o radu niza fotografa u Splitu – od Dragutina Karla Stühlera, Josipa Horkića, Andre Damjanića, Živka Bačića, Zvonima Buljevića do recentnih suradnika poput Zorana Alajbega i Roberta Matića.

Oblikovanje postava potpisuje Viktor Popović, a izložba se može pogledati do 27. lipnja 2021.

(Jasminka Babić, ravnateljica Galerije Umjetnina i Marija Stipišić Vuković, kustosica Galerije umjetnina)

 

Izvor: Galerija umjetnina Split

 

The Best in Heritage – jubilarno 20. izdanje virtualno

Jubilarno dvadeseto izdanje The Best in Heritage konferencije koja okuplja najbolje muzejske i baštinske projekte iz cijelog svijeta ove godine će se zbog pandemije korona virusa, iznimno kao i lani, održati virtualno.

Program konferencije bit će realiziran kao serija online video intervjua s predstavnicima najboljih i najinspirativnijih muzejskih, baštinskih i konzervatorskih projekata u svijetu, nagrađenih u prošloj godini međunarodnim i nacionalnim strukovnim nagradama. Uz 42 razgovora sa stručnjacima iz četiri kontinenta, serijal će sadržavati i dva keynote predavanja koja će održati prošlogodišnji pobjednici: Paula Bray iz Državne knjižnice Novog Južnog Walesa iz Sydneya (Imagines Project of Influence) te Harri Annale iz Centralne knjižnice u Helsinkiju – Oodi (The Best in Heritage Project of Influence).

Konferencija je, kao i svake godine, podijeljena na Imagines program na kojem će se predstaviti laureati usredotočeni na upotrebu novih tehnologija i multimedije (mobilne aplikacije, web-stranice i animacije), te Core program fokusiran na veće i kompleksnije institucionalne projekte sa svih područja javne memorije - od umjetničkih i arheoloških muzeja, preko muzeja budućnosti, okoliša i lokalnih zajednica do državnih obrazovnih programa i projekata konzervacije i zaštite. Hrvatsku će predstavljati Hvarski Arsenal , dobitnik nagrade EU za kulturnu baštinu / Europa Nostra 2020 u kategoriji konzervacija, zahtjevan projekt obnove Arsenala s povijesnim kazalištem kojim je u vremenskom razdoblju od tri desetljeća upravljao Konzervatorski odjel u Splitu.

Predstavljanje laureata počelo je 24. svibnja na službenom Youtube kanalu manifestacije, a proglašenje pobjednika očekuje se krajem rujna. Organizatori konferencije pozivaju sve zainteresirane da prate njihove kanale društvenih mreža (YouTube, Facebook, Twitter) i predlažu da se na službenoj mrežnoj stranici predbilježe na mjesečni newsletter, saznaju više informacija o ovogodišnjim sudionicima i pogledaju mnogobrojne sadržaje iz prijašnjih izdanja konferencije koji se nalaze u arhivi.

Glavni partner konferencije je Međunarodno vijeće muzeja (ICOM), a organizirana je u partnerstvu s udrugom Europa Nostra, te podržana od Ministarstva kulture RH. (I.G.)

 

Muzej Brodskog Posavlja – izložba „Sakupljamo zajedno - prinove 2016.-2020.“

Krajem prošlog mjeseca u Muzeju Brodskog Posavlja otvorena je izložba Sakupljamo zajedno - prinove 2016.-2020. koja kroz odabir muzejskih predmeta sakupljenih u proteklih pet godina s područja grada Slavonskog Broda i Brodskog Posavlja, publici približava tradicionalne funkcije prikupljanja, čuvanja i prezentiranja baštine.

Izložba Sakupljamo zajedno zajednički je program kustosa Prirodoslovnog, Etnografskog, Arheološkog, Numizmatičkog, Galerijskog Kulturno-povijesnog i Odjela suvremene povijesti, koji su napravili izbor i izložili pristiglu građu koja svjedoči o gospodarskom, političkom, kulturnom, umjetničkom, društvenom i svakodnevnom životu žitelja ovoga kraja, realiziran s namjerom pravovremenog organiziranja što kvalitetnije skrbi za vrijednosti koje ostavljamo budućim naraštajima. Uz kustose u pripremi i realizaciji izložbe sudjelovao je cijeli muzejski tim sastavljen od preparatora, restauratora i muzejskih tehničara, stručnjaka čija je sinergija neophodna za provođenje odgovorne zadaće sabiranja, dokumentiranja, čuvanja i istraživanja, te promicanja kulturne baštine i njenih vrijednosti što je u konačnici i jedna od poruka ovog izložbenog programa. Posebno je istaknuta zasluga sugrađana, koji su aktivno kroz donacije kao i ponude za otkup, prepoznavali baštinske vrijednosti u vlastitom okruženju te Muzeju Brodskog Posavlja na taj način dali povjerenje kao ustanovi koja skrbi o nasljeđu zajednice.

Izložbom je predstavljen izbor iz građe koja je u Prirodoslovni odjel Muzeja pristigla uglavnom terenskim istraživanjima i darovima građana, u najvećem broju okamina, uzoraka stijena, fosilnih školjkaša, ježinaca te otisaka fosilnog bilja. Među njima se ističe fosilna riba Spratelloides sp., prvi fosilni nalaz ribe sarmatske starosti na Dilj-gori. Izloženi su i vrijedni fosilni nalazi pronađeni u rijeci Savi koje čini rogovlje stepskog bizona, zub vunastog mamuta kao i fragment kljove mamuta. Posebnu cjelinu na izložbi čini vrijedna donacija iz obiteljske ostavštine prvog hrvatskog školovanog geologa, akademika, znanstvenika, sveučilišnog profesora i kustosa Gjure Pilara (Brod, 1846.- Zagreb, 1893.). Arheološka građa u Muzej je pristigla ponajprije istraživanjima, a manjim dijelom darivanjem i otkupima. Tijekom proteklih pet godina, provedena su brojna arheološka istraživanja koja su donijela nove informacije o naseljenosti, od prapovijesti preko antike do srednjeg vijeka, na području Slavonskog Broda i Brodskog Posavlja. Zasigurno jedna od najatraktivnijih akvizicija Arheološkog odjela je skupni nalaz zlatnog nakita iz 12. stoljeće prije Krista, pronađenog u rijeci Savi na području Slavonskog Broda kao i dvije brončane narukvice, zajedno pronađene prilikom probnih arheoloških istraživanja na lokalitetu „Jelas“ u obližnjim Donjim Andrijevcima. Izložbom je predstavljen i dio nalaza iz Antičke zbirke koji su uglavnom pronađeni tijekom istraživanja provedenih u središtu Slavonskog Broda, na Trgu Ivane Brlić-Mažuranić i Obaloutvrdi rijeke Save, kao i na lokalitetima Oprisavci - Gajna, Andrijevci - Stara sela - Barakovica. Prikupljeni su dijelovi opeke, oruđa, brojni ulomci keramičkog posuđa kao i dijelova brončanih posuda, metalnih predmeta poput fibula, aplika, nakita, koštanih i predmeta od olova i srebra te staklene paste. Osobito su zanimljivi gema od karneola s urezanim prikazom ibisa, egipatske svete ptice močvarice, kao i brončani prsten s intaljom od karneola s prikazom muškog lika - ratnika ili Merkura.

U Srednjovjekovnoj zbirci Muzeja čuvaju se predmeti iz razdoblja od 6. do 16. stoljeća. Pored raznovrsnih muzejskih prinova - ulomaka posuda, oruđa i oružja, nakita…iz tog razdoblja na izložbi su prezentirana i recentna istraživanja na lokalitetu Srednjovjekovne utvrde Brod. Posebno je atraktivna izložena maketa – idealna rekonstrukcija utvrde Brod, utemeljena na rezultatima arheoloških istraživanja i dosadašnjim spoznajama, izrađena u mjerilu 1:100. Predstavljene su i prinove Numizmatičkog odjela. Numizmatička zbirka Julija Hoffmanna, osnivača Muzeja Brodskog Posavlja, bila je temeljna zbirka prilikom osnivanja muzeja u Slavonskom Brodu 1934. godine.

U drugom dijelu Izložbene dvorane izložene su akvizicije Galerijskog, Etnografskog, Kulturno-povijesnog i Odjela suvremene povijesti. Uglavnom su to predmeti rukopisne i tiskane dokumentarne građe poput osobnih dokumenata, korespondencije, svjedodžbi i diploma, priznanja, razglednica Broda i sela Brodskog Posavlja, fotografija istaknutih pojedinaca, časopisa i dr. Posebno je atraktivan izloženi plan kina Velebit iz 1918. izrađen za brodskog naručitelja, projekt građevinskog poduzeća Axmann-Malin-Rožić koji nije realiziran. Zanimljivi su i predmeti raznovrsne namjene iz svakodnevnog života Brođana, poput odjevnih predmeta i modnih dodataka, pribora za jelo i posuđa, osobnih predmeta i ambalaže. Dio izloženih predmeta pripada razdoblju prvog svjetskog rata. Darovanjima predmeta iz obiteljskih zbirki muzejski fundus obogaćen je uspomenama vojnika s bojišta, poput Spomenice iz Galicije 78. pješačke pukovnije iz 1915. godine i Srebrnog križa za zasluge s krunom, odličja iz 1916., a koji su svoje mjesto našli u muzejskoj Zbirci odlikovanja, medalja, plaketa i značaka. Uz građu vojne i političke povijesti Broda i Brodskog Posavlja iz razdoblja 20. stoljeća, na izložbi svoje mjesto našli su i predmeti vezani za gospodarstvo brodskog kraja, s naglaskom na „Prvu jugoslavensku tvornicu vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi“, kasnije preimenovanu u „Đuro Đaković“ tvornicu vagona, strojeva i mostova, te predmeti iz Tehničke zbirke. Materijalna svjedočanstva tradicijske kulture Brodskog Posavlja koja se čuvaju u Etnografskom odjelu razvrstana su prema temama u osam zbirki koje su u proteklih pet godina, donacijama i u manjoj mjeri otkupom, upotpunjene novom vrijednom građom. Pozornost kod publike svih dobnih skupina izazvale su igračke tvorničke proizvodnje iz druge polovine 20. stoljeća.

U postav izložbe Sakupljamo zajedno – prinove 2016.-2020. uključena je i građa Galerijskog odjela, uglavnom slike i skulpture pristigle donacijama građana i umjetnika te otkupima. Kontinuitet djelovanja Muzeja i kroz bogatu izložbenu aktivnost rezultirao je sveobuhvatnim uvidom u brodsku likovnu baštinu. Tako su predstavljena i otkupljena djela Josipa Muravića (1868.-1946.), prvog brodskog školovanog slikara, kao jedna od akvizicija koja je uslijedila nakon izložbe realizirane 2014. godine.

Izložba s može pogledati do 29. kolovoza 2021.

(Muzej Brodskog Posavlja)

 

Fotografirala: Danijela Ljubičić Mitrović

 

Nova izdanja – "Jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva"

Tijekom ovogodišnje proslave Sudamje u Splitu, početkom svibnja otvorena je izložba “Jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split” koju prati istoimeni katalog. Autor izložbe je dr.sc. Silvio Braica, dok je autor kataloga dugogodišnji suradnik muzeja prof. Goran Borčić, do umirovljenja kustos Muzeja grada Splita koji je, između ostalog, bio voditelj zbirke oružja u matičnom muzeju.

Suradnja dvojice autora počela je početkom devedesetih, gdje je Braica skupljao eksponate i pretraživao njihove tehničke podatke dok se Borčić bavio povijesnom problematikom, u ovome slučaju orijentalnog oružja. Prvi rezultati mogu se vidjeti u arhivskom spisu koji obrađuje hladno oružje Etnografskog muzeja Split, datirano 1991. godinom. Tek je prije tri godine pao konačni dogovor te se krenulo u realizaciju izložbe i, što je još važnije, kataloga ove zbirke. Braica preuzima tehničke, organizacijske i financijske poslove dok Borčić iznova iščitava literaturu i bavi se povijesnim i teorijskim problemima.

Prvi i najveći posao u katalogu bilo je snimiti na ujednačen način sve primjerke oružja koji ulaze u kataloški dio obrade i taj posao je predan splitskom fotografu i stalnom suradniku Muzeja Branku Braliću. Ovaj mukotrpan posao je uspješno doveden do kraja i nakon godine i po dana snimljeno je 975 kvalitetnih visokorezolutnih fotografija, od kojih je manji dio objavljen u katalogu. Međutim, još veća vrijednost tih fotografija je trajna uspomena na predmete koji se sada mogu istraživati digitalnim pristupom, bez da ih se dodiruje.

Autori su željeli revidirati Borčićeve prijevode arabičkih tekstova i napisa koji se nalaze na brojnim jataganima. U tu svrhu je angažirana orijentalna filologinja iz Arhiva HAZU dr.sc. Tatjana Paić-Vukić, ali joj u početnom stadiju nije bilo rečeno da je posao prevođenja već devedesetih napravio Borčić. Na kraju su se kolegica Paić-Vukić i Borčić usuglasili oko svih prijevoda, a Paić-Vukić je konačno i priredila transliteraciju i prijevode natpisa s arapskog i turskog jezika za objavljivanje u katalogu.

Zašto većinu prostora posvećujemo autorima i suradnicima a ne samome katalogu? Upravo zato jer kvaliteta i znanje određenih suradnika jamči kvalitetu svih predočenih elemenata kataloga zbirke/izložbe. U ovome pravcu treba spomenuti i muzejske restauratore, koji su doveli veliki broj predmeta u izvorno stanje, što se može vidjeti na velikom broju fotografiranih eksponata te na cijeloj izložbi. Primjerice, na samoj izložbi izloženo je 40 komada oružja i 30 komada dodatne opreme (većinom korica jatagana, noževa i bodeža), koji su u cijelosti restaurirani u muzejskim radionicama. Taj posao nije završio otvaranjem izložbe, već se nastavio i dalje dok se baš svi najvrjedniji primjerci ne dovedu u stanje izlaganja, a za to su zaduženi konzervator-restaurator Jerko Matoš i restaurator tehničar Sandro Vimer.

Time bi svi stručni poslovi pri izradi i pisanju kataloga, te pripreme izložbe bili spomenuti. Sama struktura kataloga se sastoji iz nekoliko dijelova. Prvi je, naravno, tekst kataloga u kojemu su obrađena sva relevantna pitanja – od podrijetla imena jatagan, podrijetla samoga jatagana, njegovih dijelova, izrade, oružarskih centara, materijala i ukrašavanja. Posebno važan dio u tekstu je tipologija jatagana Etnografskog muzeja Split, koji se dijele na one srebrnog drška, koštanog i mjedenog drška sa svim svojim podvrstama. Vrijednost jatagana i noževa kreće se prema materijalu od kojeg je primarno držak izrađen: tako su najvrjedniji primjerci kojima su dršci napravljeni od srebra i srebrnog lima, nakon njih slijede oni s koštanim dršcima te na kraju jatagani s mjedenim dršcima. Ovaj prikaz materijala govori, u najvećem broju slučajeva, koje radionice su ih izrađivale. Poznati oružarski centri Osmanskog Carstva su bili u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji.

Posebno vrijedan dio kataloga su prikazi žigova majstorskih radionica, zatim popis majstora jatagana, popis datiranih jatagana te kratice vlasnika datiranih jatagana. Pri tome valja spomenuti da se ovakvi podatci rijetko mogu naći u dostupnoj literaturi. Nakon ovog, rekli bismo, općeg povijesnog i teorijskog dijela, te razrade problematike same Zbirke oružja u Etnografskom muzeju Split dolazimo do drugoga, koji će biti zanimljiv skupljačima, kolekcionarima i muzejskim stručnjacima raznih profila, naime, do kataloškog dijela u kojemu su pobrojani jatagani, noževi i bodeži Osmanskog Carstva iz Etnografskog muzeja Split. Svakom predmetu, od njih 106 pobrojanih u katalogu, određen je vremenski okvir ili konkretna godina nastanka, mjesto izrade, dimenzije, način ili vrijeme nabave te inventarni broj. Slijedi opis cijeloga predmeta i pripadajućih korica (ako postoje). Posebni dio ovoga opisa je prikaz izvornog natpisa na sječivu, te njegova transliteracija i prijevod. I kao treća cjelina svakog opisa predmeta su fotografije sječiva, drška, korica, ukrasa i pečata.

 

Spomenimo na kraju da su pod brojem 1. i 2. u ovom kataloškom prikazu opisana dva jatagana s koricama iz 1559./60. godine a koji su svjetski rariteti što se starosti ovakvih predmeta tiče. Za njihovo čuvanje u jednom hrvatskom muzeju zaslužan je Kamilo Tončić, osnivač i dugogodišnji direktor ovoga muzeja.

(Ravnatelj Etnografskog muzeja Split Silvio Braica)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr