HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Muzej Prigorja Sesvete / Na Sljeme, na Sljeme – obilazak industrijskog kompleksa Sljeme u Sesvetama

Međunarodni dan muzeja – od lego Meštrovića do Sherlocka u muzeju

Muzeji diljem Hrvatske i svijeta obilježit će u subotu 18. svibnja 2024. raznolikim programima 47. Međunarodni dan muzeja temom „Muzeji za edukaciju i istraživanje“ s namjerom da istaknu značaj muzeja kao dinamičnih obrazovnih ustanova koje gaje i potiču učenje, otkrivanje i razumijevanje.

Nositelj manifestacije je Muzejski dokumentacijski centar (MDC) iz Zagreba na čiju se inicijativu Međunarodni dan muzeja u Hrvatskoj obilježava od 1980. godine, a ovogodišnjom temom Međunarodni savjet muzeja (ICOM) sa sjedištem u Parizu pozvao je muzeje da svojim programima potaknu sve slojeve društva na odgovorno korištenje prirodnih dobara i energije, promoviraju cjeloživotno učenje, istaknu važnost demokracije i načela pravednosti u društvu kao i razvijanja osjećaja pripadnosti zajednici i čovječanstvu.

Kako bi buduće generacije motivirali na promišljanje o kompleksnim društvenim izazovima današnjice te potaknuli razvoj kritičkoga mišljenja i osobne odgovornosti nužne za održivost, hrvatski muzeji organizirali su brojne obrazovne tematske izložbe i stručna vodstva, posjete arheološkim lokalitetima, radionice i susrete sa stručnjacima na kojima posjetitelji mogu postavljati pitanja kustosima, restauratorima i ravnateljima o svemu onome što se događa i radi u muzeju. Posebno su zanimljive behind the scenes ture po muzejskim prostorima koji nisu posjetiteljima dostupni poput posjeta muzejskim čuvaonicama ili restauratorskim radionicama koje će građanima dati uvid u kompleksnost istraživanja, očuvanja i interpretacije bogate materijalne i nematerijalne baštine o kojoj muzeji skrbe.

 

Narodni muzej Zadar / Zalistavac – predmet s izložbe Kustosov najdraži predmet

S namjerom da skrene pažnju na važnost korištenja digitalnih igara i elemenata igri kao načina edukacije o baštini, Muzejski dokumentacijski centar u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu organizira okrugli stol “Muzeji i baština u kontekstu digitalnih igara i igrifikacije”. Lošinjski muzej priredio je „Detektivski izazov“ u kojem će najmlađa publika putem mobilne aplikacije istražiti stalni postav palače Fritzi rješavanjem zagonetki i tragova, Dom Marina Držića u Dubrovniku organizira likovnu radionicu na kojoj će učenici interpretirati gradove u kojima je naš najveći komediograf boravio, a Muzeji Ivana Meštrovića pozivaju djecu da im se pridruže na lego radionici na kojoj će moći samostalno modelirati splitsku Galeriju Meštrović i crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama.

Tehnički muzej Nikola Tesla organizira radionicu sadnje medonosnog bilja kroz koju će se sudionici educirati o važnosti biljaka i pčela, kako medonosnih tako i solitarnih, u životu čovjeka. Muzej Prigorja Sesvete poziva na šetnju kroz prošlost u vrijeme kad su radnici tvornice „Sljeme“ dobivali mnogobrojna svjetska priznanja za postignutu kvalitetu svojih proizvoda, Arheološki muzej u Splitu nudi upoznavanje s arheološkim svijetom na neobičan i interaktivan način kroz detektivsku radionicu “Sherlock u muzeju”, dok je Gradski muzej Virovitica pripremio stručna vodstva za posjetitelje svih dobnih skupina kroz „skrivena mjesta“ muzeja kao što su čuvaonice i knjižnica.

 

Tehnički muzej Nikola Tesla / Radionica sadnje medonosnog bilja

Muzej Domovinskog rata u Splitu izložbom „Strani dragovoljci u Domovinskom ratu“ skreće pažnju na fenomen koji je dulje vrijeme bio „izrezano sjećanje“ iz kolektivne memorije hrvatskog društva, Muzej grada Koprivnice izložbom „Od Danice do Jasenovca“ tematizira jedno od najsurovijih razdoblja novije hrvatske povijesti, dok će Muzej medicine i farmacije HAZU predstavljanjem kataloga izložbe "Naličje grada prije 100 godina” približiti javnosti zagrebačku stambenu bijedu u prvim desetljećima 20. stoljeća s naglaskom na tuberkulozu.

Zanimljiv program priredilo je i Narodni muzej Zadar koji će kroz izložbu i radionicu „Kustosov najdraži predmet“ otkriti građanima što sve muzej čuva, čime se njegovi djelatnici bave i koji su im predmeti najviše „prirasli srcu“ tijekom njihove profesionalne karijere.

Cjelokupni program obilježavanja Međunarodnog dana muzeja dostupan je na mrežnim stranicama Muzejskog dokumentacijskog centra.

(MDC)

 

Muzejski dokumentacijski centar – dan muzeja od provenijencije do igrifikacije

U poruci uoči 18. svibnja dana kada se od 1978. obilježava Međunarodni dan muzeja, za koji je ove godine ICOM odabrao temu “Muzeji za edukaciju i istraživanje”, predsjednica ICOM-a Emma Nardi ističe da je za nju edukacija kultura, i čitanje i prosvjećivanje, i dostojanstvo i jednakost, inkluzija i solidarnost - sam život.

Muzejski dokumentacijski centar uz ovogodišnji je Međunarodni dan muzeja, u skladu s temom “Muzeji za edukaciju i istraživanje”, priredio četiri programa raspoređena u mjesecu muzeja. Počeli smo znanstveno-stručnim skupom organiziranim u suradnji sa Strossmayerovom galerijom starih majstora HAZU na kojem su sudionici Pilot-projekta utvrđivanja podrijetla muzejske građe oduzete tijekom i nakon Drugog svjetskog rata iznijeli rezultate svojih istraživanja muzejske dokumentacije i građe, djelovanja KOMZA-e, transfera umjetnina tijekom rata i poraća, uloge i djelovanja muzeja i muzejskih djelatnika razapetih između politike i profesionalne etike.

Uoči Međunarodnog dana muzeja, a uz obilježavanje 40 godina rada Katedre za muzeologiju i 150 godina Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u srijedu 15. svibnja u 11 sati s kolegama s Katedre za muzeologiju organizirali smo okrugli stol “Muzeji i baština u kontekstu digitalnih igara i igrifikacije” koji će se održati u Konferencijskoj dvorani Knjižnice Filozofskog fakulteta. U godini kada se Međunarodnim danom muzeja želi istaknuti značaj muzeja kao dinamičnih obrazovnih ustanova koje gaje i potiču učenje, otkrivanje i razumijevanje podržavajući ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda među kojima edukativne mogućnosti za sve i poticanje inovativnosti, razgovarat ćemo o ulozi digitalnih igara i elemenata igre koje se sve više uvode u muzeje i prihvaćaju kao način edukacije o baštini, temi kojoj smo posvetili posljednji broj našeg časopisa Muzeologija.

U povodu dana muzeja priredili smo i online izložbu o plakatima Borisa Bućana (15.3.1947. – 18.5.2023.) koji je u herojskom dobu svoje plakatne produkcije 1982., 1985., 1986. i 1988. godine, za Muzejski dokumentacijski centar izradio plakate za Međunarodni dan muzeja kojima je utisnuo dubok trag u začetcima obilježavanja MDM-a u Hrvatskoj, ali i ostatku tadašnje države. Ta je veza poprimila i simbolički značaj jer nas je ovaj svjetski poznati i priznati umjetnik, napustio upravo 18. svibnja 2023. na dan kada se MDM obilježava diljem svijeta.

Naša voditeljica Zbirke muzejskih plakata Zrinka Marković istražila je vrijeme početaka obilježavanja Međunarodnog dana muzeja u Hrvatskoj, vrijeme kada su Bućanovi plakati krasili zidove i izloge brojnih muzeja, galerija, knjižara, antikvarijata i obrazovnih ustanova, s ulice pozivajući prolaznike na sudjelovanje. Izložba uz plakate iz Zbirke muzejskih plakata MDC-a nudi uvid i u gotovo nepoznatu građu iz naše Fototeke, Arhiva i Pismohrane, tekstove iz starih brojeva i izdanja Vjesnikove kuće, građu Hrvatskog državnog arhiva i Arhiva starih brojeva i izdanja Večernjeg lista, a bit će dostupna na mrežnim stranicama MDC-a od 17. svibnja.

“Majske” muzejske svečanosti završit ćemo 22. svibnja online radionicom iz edukativnog ciklusa “Kako objaviti dobru muzejsku knjigu” koja je ovoga puta posvećena Muzejskoj knjizi online. Deset pozvanih izlagačica i izlagača odgovarat će na pitanja što je to online publikacija, treba li pri izradi online publikacija poštivati međunarodne standarde i koje, govorit ćemo o vrstama i formatima za objavu, slobodnom ili ograničenom pristupu, besplatnim ili publikacijama uz naknadu, što se redovno dostavlja u NSK i pohranjuje u sustavima Hrvatske digitalne knjižnice. Program radionice, imena predavača i poveznicu na ZOOM možete naći na našim mrežnim stranicama.

(MDC)

 

Muzej naroda Saami Siida (izvor: Europski muzejski forum)

EMYA 2024 – muzejski „Oscar“ finskom Muzeju naroda Saami

Početkom ovog mjeseca, od 1. do 4. svibnja u portugalskom gradu Portimão, održana je 47. Godišnja konferencija Nagrade Europskog muzeja godine (EMYA) i svečana dodjela nagrada za 2024. godinu u organizaciji Europskog muzejskog foruma. Ove godine kao tema zajednička svim kandidatima za nagradu postavljna je „Muzeji u potrazi za društvenim utjecajem“, a među 50 nominiranih muzeja iz 24 države članice Vijeća Europe koji su dospjeli u finale, našao se Muzej Međimurja Čakovec.

Nagradu Europski muzej godine za 2024. osvojio je Muzej naroda Saami Siida, nacionalni finski muzej koji skrbi o baštini Saamija, jedinog priznatog autohtonog naroda u Europi, koji osim u Finskoj žive u Norveškoj, Rusiji i Švedskoj. Muzej se nalazi 320 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, u gradiću Inari, prijestolnici kulture Saamija. Osnovan 1959. kao muzej na otvorenom, otvoren je četiri godine kasnije kao prvi muzej saamske kulture u nekoj nordijskoj zemlji. Muzejska zgrada iz 1998. potpuno je renovirana i nadograđena kako bi uključila Centar prirode te je ponovno otvorena 2022. Procesom repatrijacije Muzeju Siida je prije nekoliko godina vraćeno oko 2200 predmeta iz Finskog nacionalnog muzeja nakon dugogodišnjih pregovora. „Muzej naroda Saami Siida, kao domorodački muzej, prvenstveno je usmjeren na pripadnike naroda Saami. Ali iznimno nam je drago vidjeti kako naša priča ima odjeka u cijeloj europskoj muzejskoj zajednici i među ljudima diljem svijeta“, izjavila je ravnateljica Muzeja Taina Pieski svom govoru na dodjeli nagrada.

Odbor za kulturu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe dodijelio je Memorijalnom muzeju Sibir iz Białystoka u Poljskoj Muzejsku nagradu Vijeća Europe. Naziv Muzeja odnosi se na povijesni, a ne samo na zemljopisni koncept, budući da govori o uzastopnim deportacijama ljudi iz Poljske u Sibir, sjevernu Rusiju i Kazahstan tijekom sovjetske okupacije i podjele Poljske u razdoblju 1940. – 1941., te o deportacijama iz Poljske tijekom komunističkog razdoblja Sovjetskog Saveza nakon Drugog svjetskog rata do 1952. Prema riječima predstavnika Odbora, Constantinosa Efstathioua, „Muzej radi sa snažnom pričom o deportaciji, svodeći materijal utemeljen na istraživanju na bitno, radeći sa snažnim prostornim slikama koje daju glas odabranim autentičnim predmetima. Sposobnost Muzeja da kroz radionice, događaje, medije, publikacije i nove formate predstavlja povijest te je prenosi širokoj publici je impresivna“.

Nagradu Kenneth Hudson za institucionalnu hrabrost i profesionalni integritet koja se dodjeljuje muzeju, skupini ili pojedincu honorirajući hrabre, ponekad kontroverzne muzejske prakse koje proširuju uobičajene percepcije uloge muzeja u društvu, dobio je Ihor Poshyvailo, glavni ravnatelj Nacionalnog memorijalnog kompleksa Heroja nebeske stotine – Muzeja revolucije dostojanstva (Muzej Majdana) u Ukrajini, jer je, i među ostalim, kao suosnivač i koordinator Baštinske inicijative za hitan odgovor (Heritage Emergency Response Initiative) bio „pokretačka snaga brojnih napora za očuvanje muzeja i baštinskih lokaliteta diljem Ukrajine mobiliziranjem resursa i stručnosti radi zaštite neprocjenjivih artefakata i povijesnih znamenitosti“.

Muzej Kalamaja, ogranak Gradskog muzeja Tallinn (Estonija), osvojio je Nagradu Stilletto za sudjelovanje i angažman u zajednici. Inicijativa za osnivanje muzeja pokrenuta je 2018. u čemu je aktivno sudjelovalo lokalno stanovništvo Kalamaje, talinske četvrti poznate po drvenim kućama čija prošlost seže do 14. stoljeća. Muzej, otvoren za javnost 2021., smješten je u preuređenoj funkcionalističkoj vili sagrađenoj tridesetih godina prošlog stoljeća. Stalni postav muzeja „Selo usred grada“ govori o povijesti i životu kraja kroz šest ličnosti karakterističnih za Kalamaju koje u sebi sažimaju različita vremena i epohe. Muzej je sadržajno velik, ali prostorno malen, stoga se izložbe često postavljaju na ulicama i u parkovima što potiče posjetitelje da samostalno istražuju susjedstvo.

Nagrada Portimão za dobrodošlicu, uključenost i pripadnost dodjeljuje se muzeju čije fizičko okruženje, ljudske kvalitete, izložbeni postavi i javni programi doprinose da se svi osjećaju cijenjenima i da pripadaju muzeju, a upravo takvim je proglašen Muzej soli iz grčkog grada Mesolongi. Muzej je smješten u staroj spavaonici za radnike solane na Tourlidi, otočiću u laguni, a cilj mu je ispričati priču o soli i njezinoj proizvodnji u regiji, očuvanje i obnova tradicionalnih vještina te promicanje ekoturizma, pokazujući kako je sol imala ogroman utjecaj na ljudske aktivnosti uključujući jezik, umjetnost, rad, povijest i okoliš. Muzej organizira razne obrazovne i kulturne aktivnosti radi okupljanja lokalne zajednice i poticanja zajedničkog osjećaja povijesti, industrijskog naslijeđa i održivosti okoliša.

Londonski Muzej doma dobio je Muzejsku nagrada Meyvaert za ekološku održivost zbog načina na koji radi s različitim publikama i potiče odgovornu potrošnju, od korištenja recikliranih materijala u svojim obiteljskim i društvenim radionicama do informiranja školskih grupa o promjenama u tehnologiji i pristupima recikliranju i održivosti tijekom desetljeća. Nakon nedavnih renovacija i proširenja prethodne zgrade, muzej je pomaknuo fokus s kronološkog otkrivanja svakodnevnih predmeta na priče o samoj ideji kuće i općem osjećaju doma. Tjedni program Free Tea Friday je prilika za posjetitelje da svrate do Muzeja i povežu se s drugima uživajući u čaju i prekrasnom muzejskom vrtu.

Pored šest nagrada uručeno je šest posebnih priznanja muzejima koji su u određenim aspektima svojega djelovanja razvili nov i inovativan pristup i od kojih drugi europski muzeji mogu učiti, a to su: Dječji muzej ZOOM (Beč, Austrija); Kraljevski muzej likovnih umjetnosti Antwerpen (Antwerpen, Belgija), Spomen na katastrofu 1902. – Muzej Frank A. Perret (Martinique, Francuska); Nacionalni muzej umjetnosti, arhitekture i dizajna (Oslo, Norveška); Muzej i spomen-područje u Sobiboru (Włodawa, Poljska); Muzej stvaranja (Derby, Ujedinjeno Kraljevstvo).

(I.M.)

 

Izvor: Memorijalni centar Lipa pamti

„Nakon zadnji aprila“ – nove interpretacije lipajskog stradanja

Povodom obilježavanja 80. godišnjice stradanja Lipe u Memorijalnom centru Lipa pamti otvorena je izložba autorskih fotografija i tekstova o suvremenom životu Lipe i Lipljana naziva „Nakon zadnji aprila“.

Zadnji aprila je sintagma kojom stanovnici Lipe označavaju dan povijesnog stradanja sela 30. travnja 1944. kada su nacisti i fašisti u svega nekoliko sati ubili 269 mještana, uglavnom žene, djecu i starce.

Izložba predstavlja prvu, radnu, fazu interdisciplinarnog umjetničko-istraživačkog projekta autorskog dvojca Karla Čargonje (fotograf) i Gorana Ferčeca (pisac) koji će kroz čitavu ovu obljetničku godinu istraživati i bilježiti lipajsku svakodnevicu. Namjera im je “uhvatiti” jedan trenutak u životu 4 generacije preživjelih Lipljana – onih s kojima se opstanak mjesta pronosi u budućnost. Ujedno, namjera im je zabilježiti "tihe" i nezamjetne odjeke lipajskog stradanja; u onom naizgled uobičajenom, svakodnevnom, pronaći pukotine kroz koje trauma i memorija izlaze na vidjelo.

 

Izvor: Memorijalni centar Lipa pamti

Tekstualni dio projekta razvija se kroz fragmente koncentrirane na dvije stvari; iskaze i objekte. Autore interesira materijalnost povijesti, pamćenja, traume, ali i materijalnost sadašnjosti. Kroz simboličke iskaze (narative) objekata oni istražuju diskurs Lipe. Pisac Goran Ferčec u svojim se tekstovima služi objektom koji govori, objektom kao subjektom. Pod pojmom iskaza misli se na širi koncept od svjedočenja ili sjećanja; iskazu se pristupa kao obliku refleksije koji nije ograničen temom i vremenom, koji ide u povijest i u budućnost, dotiče se života s traumom ili bez, prepun je simboličkih slika, pripada povijesti ali i suvremenosti.

Donosimo jedan primjer teksta Gorana Ferčeca:

Što je vidio zid?

Jedan žmiri, ostali se skrivaju. Onaj tko žmiri pronaći će najbližu kuću, pa na najbližoj kući zid, pa na zidu najbliže kuće točku, dodirnuti je rukom i reći, ovdje, i ta će točka odlučivati o pobjedi i porazu. Prihvatiti to bez pogovora jednostavno je kao i prihvatiti činjenicu smrti. Zid će u periodu dok traje igra postati točka spasa, mjesto koje treba štititi i prema kojem treba trčati kad na trenutak ostane nezaštićeno. Dok se ne ukaže prilika za spas, treba ostati skriven što je moguće duže. Nasumično odabrano mjesto na zidu, neoznačeno, mijenja odnose između stvari. Ono što je bilo važno, sada je manje važno. Autobusna stanica je manje važna. Pas pušten s lanca je manje važan. Zvonjava mobitela je manje važna. Nepoznati ljudi koji šetaju cestom su manje važni. Cijepanje drva za loženje je manje važno. Razderano koljeno je manje važno. Najvažnija je točka spasa na zidu.

 

Izvor: Memorijalni centar Lipa pamti

Na izložbi su autori predstavili svoje tekstove i fotografije načinjene do sadašnjeg trenutka te tiskane u velikim nakladama kako bi ih posjetitelji mogli ne samo razgledati, već i ponijeti sa sobom. Izloženi sadržaj na taj će se način posjetiteljima nuditi kao ishodište za kreiranje vlastitog fotografsko/tekstualnog narativa kojeg mogu uvijek iznova preslagivati - otvarajući ga novim interpretacijama, ali i nadopunjavati - umetanjem osobnih fotografija, zapisa ili dokumenata. Namjera autora bila je učiniti posjetitelje aktivnim sudionicima lipajske kulture sjećanja, potaknuti ih na ulogu pripovjedača koje će izloženi materijal nagnati na iznošenje vlastitog pogleda na Lipu danas.

Čitav projekt „Nakon zadnji aprila“ će biti dovršen u studenom 2024. objavom knjige umjetnika koja će predstavljati trajni spomen na osamdesetu godišnjicu stradanja.

Projekt „Nakon zadnji aprila“ provodi se u sklopu godišnjeg umjetničkog programa “Prepoznavanje odsustva” koji je u Centru započet još 2017. godine, a financijski je podržan od strane Općine Matulji, Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije te Ministarstva kulture i medija RH.

(Vana Gović Marković)

 

Fotografirao: Ivan Guberina

Izložba „Naličje grada“ – približena stambena bijeda Zagreba prije sto godina

U Etnografskom muzeju u Zagrebu ovo proljeće otvorena je studijska izložba iz fundusa Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU „Naličje grada prije 100 godina: fotografije iz zbirki liječnika Vladimira Ćepulića i Luje Thallera“ koja prikazuje pogled na zagrebačku stambenu bijedu optikom socijalne patologije s naglaskom na tuberkulozu u prvim desetljećima 20. stoljeća.

Na temelju sačuvane zbirke fotografija iz ostavštine liječnika Vladimira Ćepulića (1891. – 1964.), jednog od predsjednika Hrvatskoga liječničkog zbora (1935. – 1945.) i Luje Thallera (1891. – 1949.), začetnika hrvatske medicinske historiografije, posjetitelji mogu vidjeti raritetan i dragocjen materijal koji baca svjetlo na uključivanje socijalnih čimbenika u borbi protiv tuberkuloze, ukazujući na siromaštvo, stambenu bijedu i marginalne skupine. Premda je zahvaćala sve slojeve društva, žarištem pojave tuberkuloze i njezina širenja smatrao se sirotinjski sloj i radništvo koje živi u barakama, vagonskim nastambama, podrumima ili tavanima u koje se ulazilo kroz staje ili smetlišta. U takvim je okolnostima stanovalo više obitelji nerijetko s tuberkuloznim bolesnikom, a suočavanje s okolnostima na terenu potaklo je liječnike u aktivnostima koje su predstavljale važnu nadogradnju u odnosu na dotadašnje usko medicinsko djelovanje. Važan iskorak bio je kreiranje katastra o tuberkulozi koji se koristio u analizi uvjeta stanovanja i učestalosti pojave bolesti, a koji je u konačnici doveo do izlaska liječnika na teren, približavanja pacijenitma i upoznavanja njihova načina života te pružanja prijeko potrebne poduke iz higijene.

Fotografije iz Zbirke Vladimira Ćepulića snimljene su na terenu 1924. – 1925. u okviru epidemiološkog istraživanja Antituberkuloznog dispanzera u Zagrebu, na lokacijama u užem centru grada (Vlaška ulica, Tkalčićeva ulica, Nova Ves, Pod zidom, stara Ciglana – Klaićeva, iza današnjeg Muzeja Mimara, vagonski stanovi iza Botaničkog vrta) i na tadašnjoj periferiji (Savska cesta, Trešnjevka, Zavrtnica, Novi naselak, Kanal). Potom su 1932. godine bile izložene na IV. izložbi Udruženja umjetnika Zemlja postavljenoj u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Izbor tih fotografija uključen je u znanstveni članak Vladimira Ćepulića objavljen u Liječničkom vjesniku 1939. godine. Po otvaranju Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj 1944. godine dvadeset fotografija iz ovog ciklusa bilo je izloženo u prostoru Hrvatskoga liječničkog zbora u Šubićevoj 9 u Zagrebu. Prelaskom u Odsjek za povijest medicinskih znanosti HAZU šezdesetih godina prošlog stoljeća Ćepulićeva zbirka je ponovno bila u funkciji fotoarhiva kao istraživačkoga polazišta. Danas se ove fotografije nalaze u Zbirci fotografija Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU kao muzejski predmeti.

 

Fotografirao: Ivan Guberina

Nedavno otkrivena zbirka fotografija dr. Luje Thallera o stambenim prilikama u Zagrebu oko 1920. godine sadrži 58 crno-bijelih fotografija malog formata te se na ovoj izložbi prvi put predstavlja javnosti. Na nekim fotografijama prikazane su poplavljene kuće i dvorišta – te su fotografije mogle biti snimljene za vrijeme neke od zagrebačkih poplava (1922., 1923., 1925. i 1926. godine). Kao društveno angažirani liječnik i dugogodišnji gradski zastupnik Thaller se godinama bavio higijenskim i komunalnim problemima grada Zagreba. Osvrtao se na principe gradnje kuća s higijenskog stanovišta te proučavao stambene prilike siromašnog stanovništva i njihov utjecaj na širenje tuberkuloze. U kontekstu rane hrvatske socijalne fotografije, premda nisu snimljeni s umjetničkim pretenzijama, ciklusi fotografija stambene bijede u Zagrebu iz zbirki Vladimira Ćepulića i Luje Thallera predstavljaju značajan i do sada nedovoljno istražen segment hrvatske fotografske baštine.

Organizatori izložbe su Hrvatski muzej medicine i farmacije i Odsjek za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Autori koncepcije su Silvija Brkić Midžić, muzejska savjetnica i upraviteljica Hrvatskog muzeja medicine i farmacije, prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, povjesničarka medicine, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju iz Odsjeka za povijest medicinskih znanosti i upraviteljica Zavoda za povijest i filozofiju znanosti i dr. sc. Martin Kuhar, znanstveni suradnik u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti HAZU. Kustosica izložbe je mr. sc. Željka Petrović Osmak, muzejska savjetnica Etnografskog muzeja u Zagrebu. Likovni postav izložbe, vizualni identitet i grafičko oblikovanje izložbenih materijala potpisuje Ante Rašić (Studio Rašić).

Uz izložbu je izdan dvojezični katalog (hrv./engl.) koji će biti predstavljen javnosti danas u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Izložba se može razgledati u Etnografskom muzeju u Zagrebu do 19. svibnja 2024.

(Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU)

 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

„Dugiš, otok u rijeci vremena“ – putovanje kroz prapovijest u Arheološkom muzeju Narona

Uspješna suradnja Arheološkog muzeja u Splitu i Umjetničke akademije u Splitu nastavljena je u Arheološkom muzeju Narona gdje do 20. svibnja 2024. godine gostuje izložba pod nazivom "Dugiš, otok u rijeci vremena". Ovaj izložbeni projekt omogućio je posjetiteljima uzbudljivo putovanje kroz povijest, točnije prapovijest i to kroz prizmu prapovijesnog sojeničkog naselja na Dugišu, smještenom u Otoku kod Sinja.

Sondažna istraživanja ovog značajnog lokaliteta provedena su od 1955. do 1956. godine od strane Arheološkog muzeja u Splitu, otkrivajući vrijedne artefakte koji datiraju od srednjeg brončanog doba pa sve do antičkog perioda. Radi se o jedinom do sada istraživanom sojeničkom naselju u čitavoj Dalmaciji. Izložba je predstavila kontinuitet življenja na ovom području kroz vremenska razdoblja te je obuhvatila metalne, keramičke, koštane i kamene predmete koji oslikavaju život i kulturu tog razdoblja. Među njima, izuzetno su važna tri keramička kalupa za izradu brončanih predmeta kao potvrda o metalurškoj proizvodnji unutar samog sojeničkog naselja. Brojni ulomci keramike predstavljaju razne forme i oblike koji su se koristili u svakodnevnim prilikama, a obuhvaćaju vremenski period od srednjeg brončanog do mlađeg željeznog doba.

Na izložbi su predstavljeni brojni koštani predmeti među kojima se ističe grupa obrađenih koštanih vrhova strelica i kopalja, dok se među predmetima od životinjskog rogovlja izdvaja unikatan dio tobolca unutar kojega su se pohranjivali razni sitni predmeti, najvjerojatnije od kostiju. Fascinantne su i dvije brončane narukvice kao i brončana toka, a pronađeni su i originalni drveni kolci koji su bili zabijeni u dno Cetine i koji su nosili konstrukciju čitave sojenice.

 

Izvor: Arheološki muzej u Splitu

"Ova izložba ima ključnu ulogu u edukaciji javnosti o fenomenu pretpovijesnih naselja, posebno sojeničkih naselja, čiji su detalji često nedovoljno poznati. Kroz predstavljene eksponate, posjetitelji imaju priliku produbiti svoje znanje o životu i kulturi drevnih zajednica, otvarajući prozor u prošlost i osvjetljavajući važnost ovog segmenta arheološke baštine", pojašnjava mr. sc. Damir Kliškić, viši kustos pretpovijesne zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu.

Autori izložbe su mr. sc. Damir Kliškić, viši kustos pretpovijesne zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu i izv. prof. art. dr. sc. Miona Miliša s Umjetničke akademije u Splitu. Likovni postav, dizajn i vizualni identitet izložbe potpisuje izv. prof. art. Mladen Čulić s Umjetničke akademije u Splitu.

Izložba je donijela i posebno iznenađenje - prvi muzeološki prikaz keramičkog materijala sa sojeničkog naselja u Bijelom Viru kod Metkovića, čime se dodatno obogatila kulturna baština regije.

Kopije predmeta izradili su talentirani studenti Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu čiji radovi su poslužili kao temelj za dva uspješno obranjena diplomska rada 2017. godine. Nadalje, predstavljeni su i rezultati FT-IR analize, provedene na uzorcima keramike iz Dugiša, koje je izvršio izv. prof. dr. sc. Ivica Ljubenkov s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a koji su pružili uvid u kemijski sastav keramičkog materijala, čime se stječe bolji uvid u njegove karakteristike.

(Arheološki muzej u Splitu)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr