HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: Hieroglyphs exhibition, Temple lintel of King Amenemhat III, Hawara, Egypt, 12th Dynasty, 1855–08 BC © The Trustees of the British Museum

Nova izložba u Britanskom muzeju – kako su otkrivene tajne egipatskih hijeroglifa

Prošloga tjedna u Britanskom muzeju u Londonu otvorena je izložba Hieroglyphs: Unlocking Ancient Egypt kojom se obilježavaju dva stoljeća od dešifriranja hijeroglifa, prastarog egipatskog slikovnog pisma, ključnog događaja u otkrivanju jedne od najstarijih civilizacija na svijetu. Na izložbi je predstavljeno više od 240 predmeta, od kojih su mnogi izloženi prvi put, koji svjedoče o pokušajima dešifriranja kroz povijest, počevši od napora koji datiraju iz zlatnog doba islama do napretka što ga je postigao Englez Thomas Young te konačnog uspjeha Francuza Jean-Françoisa Champolliona 1822. godine. Uz to, izložba donosi i fascinantne zapise o životu u starom Egiptu, od svakodnevnih poslovnih događaja do svetih tajni zagrobnog života.

U središtu priče je dakako kamen iz Rosette, jedan od najpoznatijih antičkih predmeta na svijetu i najpopularniji predmet u Muzeju. Riječ je o ulomku stele koja sadrži dekret Ptolomeja V. iz 196. pr. Kr. ispisan na hijeroglifskom, demotskom i grčkom pismu. Ovaj komad granodiorita težak 762 kilograma otkrili su 1799. godine u utvrdi pokraj grada Rašida na delti Nila francuski vojnici koji su u to vrijeme pod Napoleonovim vodstvom pokušali osvojiti Egipat. Nakon poraza francuske vojske svi pronađeni antikviteti u njihovu posjedu su predani Englezima, a kamen iz Rosette 1802. završava u fundusu Britanskog muzeja. Inače, sama izložba bila je povod ponovljenom zahtjevu za njegov povratak u Egipat radi čega je nedavno pokrenuta i online peticija.

Kamen iz Rosette može se vidjeti uz druge natpise koje su Champollion i ostali proučavali u svojoj potrazi za razumijevanjem davne prošlosti. Tako je pariški Louvre za ovu izložbu ustupio laneni mumijski povoj Aberouayta također iz vremena dinastije Ptolemejevića, s hijeratskim tekstom i figuralnim registrom koji prikazuju poglavlja iz Knjige mrtvih. Bio je to suvenir s jednog od najranijih događaja „odmotavanja mumija“ iz 1600-ih na kojima bi okupljeni sudionici dobivali komad platna, po mogućnosti ispisan hijeroglifima. Iz Prirodoslovnog društva Northumbrije na izložbu su pristigli slikani sarkofag i mumija Dame Baketenhor (između 945. i 715. godine pr. Kr.) što ih je Champollion proučavao 1820-ih te je samo nekoliko godina nakon što je odgonetnuo hijeroglifski sustav pisma ispravno identificirao natpis na povoju mumije kao molitvu za dušu preminule upućenu nekolicini božanstava.

Još jedan zanimljiv predmet je i tri tisuće godina staro drveno ravnalo, Amenemopeov kraljevski lakat, uz pomoć kojeg je Champollion dokučio i egipatsku matematiku, otkrivši da su Egipćani koristili jedinice inspirirane ljudskim tijelom. Ravnalo se inače nalazi u fundusu Muzeja Egizio u Torinu, najstarijeg muzeja na svijetu koji je u potpunosti posvećen staroegipatskoj kulturi. Od ostalih posuđenih predmeta na ovoj izložbi se mogu vidjeti i Champollionove osobne bilješke iz Nacionalne knjižnice Francuske kao i bilješke Thomasa Younga iz Britanske knjižnice.

U srednjem vijeku kršćani i Arapi su pretpostavljali da su hijeroglifi magični, a da je egipatski jezik alkemijskih čarolija. I doista na sarkofazima i svicima koji su zakapanim s mrtvima pojavljuju se čarolije kao pomoć na njihovom daljnjem putu. Za sarkofag Hapmena, plemića iz 26. dinastije (600. godine pr. Kr.), koji je prekriven hijeroglifima i slikama bogova vjerovalo se da posjeduje magične moći te da kupanje u njemu može ponuditi olakšanje od ljubavnih muka pa je zato poznat i kao „začarana kada“. Bogato ilustrirani papirus Knjige mrtvih kraljice Nedjmet iz 1070. godine pr. kr. uz prikaze obrednog prinošenja žrtava uključujući vaganje srca, sadrži i stupce hijeroglifskog teksta s čarolijama. Papirus je izložen uz set od četiri kanopske vaze u koje su spremani organi pokojnika.

Da ne bi sve ostalo na pisanim tekstovima, izložba uključuje digitalne medije i zvuk kako bi jezik oživio uz izložene predmete. Britanski muzej surađivao je s egipatskim kolegama i građanima iz Rashida te se njihovi glasovi mogu čuti tijekom cijele izložbe.

Izložba Hieroglyphs: Unlocking Ancient Egypt može se razgledati u Britanskom muzeju do 19. veljače 2023. godine. (I.M.)

 

Izvor: British Museum, © The Trustees of the British Museum

 

Čakovec – izložba o slikarici i likovnoj pedagoginji Josipi Gattin Vojtjhovski

U Muzeju Međimurja Čakovec koncem rujna je otvorena likovno-dokumentarna izložba o akademskoj slikarici i likovnoj pedagoginji Josipi (d. Filagić) Gattin Vojtjehovski, koja je rođena u Osijeku 1924. a preminula u Čakovcu 1994. Život i djelo ove samozatajne umjetnice te njezin likovno-pedagoški rad do sada su bili neistraženi. Izložba prati nekoliko faza njezina životna puta i profesionalne karijere u Čakovcu i Varaždinu sve do umirovljenja 1975. godine.

Kronološkom prezentacijom različitog dokumentarnog materijala i slikaričinih likovnih djela skreće se pozornost na sveukupno javno djelovanje ove umjetnice tijekom četvrt stoljeća u krugu likovnih umjetnika sjeverozapadne Hrvatske te njezin rad na čakovečkoj Pedagoškoj akademiji, gdje je kao voditeljica Katedre za likovnu umjetnost od 1961. do 1975. kontinuirano radila na unapređenju kvalitete izobrazbe budućih likovnih pedagoga. Ovo je ujedno prva samostalna slikarska izložba Josipe Gattin Vojtjehovski na kojoj su izložena djela sačuvana u njezinoj obitelji i čakovečkom Muzeju.

Josipino djetinjstvo i mladost povezani su sa Zlatarom, rodnim mjestom njezine majke Katarine, te Zagrebom u kojemu se školovala. Nakon završene Državne dvorazredne trgovačke škole 1940. radila je kao činovnica sve do 1946. kada se nakon položenog prijemnog ispita upisala na Akademiju likovnih umjetnosti. Na prvoj godini studija upoznala je kolegu Ivu Gattina s kojim se ubrzo vjenčala i dobila dijete. Na izložbi se mogu vidjeti i dva rada Ive Gattina iz 1948. na kojima je prikazana Josipa. Na slikarskom odsjeku u klasi prof. Ive Režeka Josipa je diplomirala 1951., a članicom Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH) postala je 1952. godine.

Likovno pedagoški rad Josipe Gattin Vojtjehovski u razdoblju od 1951. do 1975. zasebno je obrađena tema koja je na izložbi u kronološkom slijedu sadržajno i vizualno isprepletena sa slikaričinom životnom pričom i likovnim djelima.

 

Odmah po završetku slikarskog studija Josipa je bila zaposlena na čakovečkoj Učiteljskoj školi sve do 1954. kada se razvela od Ive Gattina, koji se vraća u Zagreb, dok Josipa biva premještena u Varaždin na II. Žensku gimnaziju. U razdoblju od 1954. do 1961. slikarica je živjela u Varaždinu i radila na nekoliko osnovnih škola te sudjelovala u radu društva Seljačka sloga gdje je upoznala drugog supruga Franju Vojtjehovskog. U to vrijeme Josipa se intenzivno stručno usavršavala, a stečena znanja i pedagoško umijeće od 1961. primijenit će tijekom rada na upravo osnovanoj čakovečkoj Pedagoškoj akademiji gdje je ustrojila i do umirovljenja vodila Katedru likovnih umjetnosti odgojivši brojne likovne pedagoge među kojima su mnogi postali ugledni likovni umjetnici i kulturni djelatnici u različitim područjima (Ernest Fischer, Sunčanica Tuk, Robert Wrana i dr.). U drugoj polovici 1960-tih intenzivno je surađivala s kolegom akademskim slikarom Josipom Rocom, jednim od utemeljitelja suvremene likovne pedagogije u nas, na tada značajnim i zapaženim likovno-pedagoškim projektima poput velike savezne izložbe dječjih likovnih radova Mašta i znanje 1967. Za doprinos unapređenju odgoja i obrazovanja u Međimurju Josipi je 1984. dodijeljeno Priznaje Sindikata radnika u djelatnosti odgoja, obrazovanja, znanosti i kulture Općine Čakovec.

O slikarskom djelovanju Josipe Gattin Vojtjehovski svjedoče izložene slike i crteži te dokumentacija povezana s izlagačkom djelatnosti autorice koja je realizirana na skupnim izložbama slikara i kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja u razdoblju od 1951. do 1975. Slikarski razvoj i sazrijevanje ove umjetnice bili su sputani različitim objektivnim okolnostima, poglavito nepovoljnim za umjetnički rad. Iz malobrojnih sačuvanih slika i crteža Josipe Gattin Vojtjehovski ipak se daju iščitati obilježja bliska intimizmu.

Kustosice izložbe su Erika Nađ Jerković i Magdalena Vrbanec. Izložba se može pogledati do 6. studenoga u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec, a popraćena je katalogom od 140 stranica s mnoštvom ilustracija.

(Erika Nađ-Jerković)

 

„Kultura različitosti“ – inkluzivnost i pristupačnost u vrijeme krize

Međunarodna konferencija „Kultura različitosti“ u organizaciji Tiflološkog muzeja u Zagrebu održat će se od 27. do 29. listopada 2022. s temom „Podzastupljene i ranjive skupine u kulturnom prostoru za vrijeme i nakon pandemije“. Prethodna konferencija „Kultura različitosti: podzastupljene i ranjive skupine u muzejskom okruženju“ održana je prije dvije godine u virtualnom formatu, dok se ovogodišnja konferencija vraća u fizičke prostore Tiflološkog muzeja u Draškovićevoj 80.

Cilj konferencije je razmjena iskustava i predstavljanje primjera dobrih praksi u muzejima i drugim kulturnim ustanovama vezanih uz nove načine pristupa njihovim zbirkama i povezivanja s različitom publikom kako bi postali inkluzivniji, posebice u kontekstu pandemije i njome izazvanih finacijskih gubitaka i pada posjećenosti.

Ove vrlo važne teme raspravit će se samo par mjeseci nakon što je na općoj konferenciji ICOM-a održanoj u Pragu izglasana nova definicija muzeja koja po prvi put uključuje dostupnost i inkluziju. Po pitanju podzastupljenih i ranijivih skupina to bi obuhvatilo osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, stariju populaciju i kronično bolesne, osobe slabijeg socio-ekonomskog statusa, manjinske skupine, LGBTQ+ osobe, izbjeglice s ratom zahvaćenih područja i migrante, te druge podzastupljene skupine.

Konferencija će okupiti muzejske pedagoge i kustose, ali i ostale stručnjake čiji djelokrug rada spada u područja očuvanja kulturne baštine i rada s podzastupljenim i ranjivim skupinama. Uz kolege iz Hrvatske na konferenciji će sudjelovati stručnjaci iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Slovenije, Sjeverne Makedonije i Ukrajine. Sva izlaganja će biti podijeljena u nekoliko tematskih blokova: Internetska dostupnost i javni pristupi korisnicima kulturnih sadržaja, Raznolikost posjetitelja u inkluzivnom muzeju, Uloga muzeja u obrazovanju i komunikaciji i Pristupačnost za sve. Detaljnije o programu može se naći na mrežnoj stranici www.kulturarazlicitosti.com.

O prethodnom izdanju „Kultura različitosti“ (15. do 17. listopada 2020.) možete pročitati ovdje, a prikaz zbornika radova možete naći ovdje. (I.M.)

 

Izvor: Zavičajni muzej Daruvar

Daruvar – litografije i gravure Eve Fischer u stalnom postavu Zavičajnog muzeja

U Galeriji „Eva Fischer“ pri Zavičajnom muzeju Daruvar krajem rujna otvorena je izložba „Eva Fischer – litografije i gravure“. Bio je to logičan slijed nakon prve biografske izložbe prikazane početkom ove godine na kojoj se posjetitelje, kroz brojne privatne fotografije i video zapise, upoznalo sa samim likom i djelom naše svjetski priznate umjetnice čija su djela izlagana u galerijama i muzejima širom svijeta.

 

Otvorenje se održalo povodom Europskog dana židovske kulture u organizaciji Zavičajnog muzeja Daruvar i Grada Daruvara, a u suradnji sa Židovskom općinom Daruvar, Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu i Zakladom Eva Fischer. Izložbu je odobrio Savez talijanskih židovskih zajednica (UCEI) kao jedan od događaja koji su se promovirali tijekom Europskog dana židovske kulture 2022. čiji je ovogodišnji moto bio „Obnova“.

...Eva Fischer does not produce drawings that try to suck us into their immobile world; she leaves them instead to filter into us, knowing full well that art is not a frivolous luxury but rather reality reduced to expression and reason...
- Piero Di Nepi, Shalom, Rome Jun-Jul 1974

 

Litografije i gravure Eve Fischer ovom su izložbom po prvi puta predstavljene široj publici. Riječ je o 75 djela na kojima možemo primijetiti tematsku i kolorističku dosljednost, kao i u autoričinu slikarstvu. Bicikl - vrlo česti motiv, najčešće personificiran; tržnice koje nas uvode u šarolik inventar i vrevu rimskih tržnica te ljudske figure – najčešće klonule, u stavu odmora ili odustajanja. Ispred ulaza u galerijski prostor nalazi se litografija s prikazom oca koji daje blagoslov sinu („The Blessing“). Isti taj prikaz nalazi se na jednom od 6 vitraja Židovskog muzeja u Rimu koje je krajem sedamdesetih dizajnirala Fischer. Progonstvo koje je doživjela, patnja, nemir, ali i neuništiva vjera u bolje sutra odraženi su u spektru dubokih boja u litografijama i crno – bijeloj tehnici gravure.

 

Izložba će ostati u Galeriji „Eva Fischer“ pri Zavičajnom muzeju Daruvar kao stalni postav, a moguće ju je pogledati od ponedjeljka do petka u radno vrijeme muzeja ili po dogovoru.

(Marija Ivandekić)

 

Fotografirala: Tea Rihtar Jurić

„Umjetnici o umjetnicima“ – dublji pogled u susrete, prijateljstva i ljubavi naših umjetnika

U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu nedavno je otvorena izložba "Umjetnici o umjetnicima - likovni panoptikum" koja kroz stotinjak portreta kojima hrvatski slikari, kipari, grafičari i fotografi prikazuju svoje kolege govori o njihovoj međusobnoj suradnji, mecenatstvu, susretima, prijateljstvu i ljubavi koja je poveziva i definirala naše umjetnike, prateći razvoj hrvatskog likovnog moderniteta od kraja 19. stoljeća do današnjih dana.

Riječ je o osmoj izložbi nakon 2020. godine kojom se istražuje, revalorizira i prezentira bogati fundus Muzeja, a do sada je javnosti prikazano 600 umjetnina, od kojih su mnoge rijetko ili prvi put izlagane pred domaćom publikom. Povezujući izložene portrete i njihove autore s konkretnim povijesnim okolnostima, autorica izložbe Lada Bošnjak Velagić posjetiteljima predstavlja manje poznate kontekste dobro nam poznatih umjetnina i umjetnika, slikovito ukazujući na čitav splet međusobnih suodnosa i situacija, primjerice podrške koju umjetnicima pružaju institucije i pojedinci glede osiguranja uvjeta za rad, atelijera, stipendija, inozemnih studijskih putovanja, umjetničkih narudžbi i drugih vidova mecenatstva. Međusobni portreti pored likovnih svjedočanstva o odnosima koji su povezivali i definirali naše umjetnike donose i brojne refleksije o drugim zbivanjima i pojavama koje su bitno utjecale na dinamiku domaće likovne scene, ali i šire kulturne i društvene cjeline.

 

Fotografirala: Tea Rihtar Jurić

U uvodnom dijelu izložbe publika može vidjeti atelijerske prizore u kojima se Bela Čikoš Sesija i Vlaho Bukovac uzajamno portretiraju pri radu. Čikoš Sesija na slici Bukovac dok slika kako „Gundulić zamišlja Osmana“ (1894.) portretira svog velikog uzora i mentora prikazujući trenutak u kojem Bukovac na tavanu Akademijine palače slika žensku alegorijsku figuru Nadahnuća za veliku kompoziciju Gundulić zamišlja Osmana. Radu je pridružen Portret Bele Čikoša u atelijeru (1896.) u kojem Bukovac prikazuje Čikoša u tek završenom atelijeru u zagrebačkom Prilazu dok slika Kirku za Milenijsku izložbu u Budimpešti, stavljajući u prvi plan kovčežić s priborom, uljima i kistovima koji ističu Čikoševo umjetničko poslanje. Gradnju dvokatnice sa šest novih atelijera prema nacrtima Hermana Bolléa u kojima će se umjetnicima osigurati profesionalni uvjeti rada inicirao je Izidor Kršnjavi na nagovor Bukovca. Atelijeri su dodijeljeni Bukovcu, koji je prostor dijelio s Celestinom Medovićem, Beli Čikošu Sesiji, Otonu Ivekoviću, Ivanu Tišovu, Rudolfu Valdecu i Robertu Frangešu, a danas su najstariji dio građevinskog sklopa Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. O intenzivnoj suradnji mentora i studenta svjedoči i velika Bukovčeva kompozicija Krist na Odru koja prikazuje Mirka Račkog, Bukovčevog učenika u Pragu. Postavši 1903. godine profesor u na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu, Bukovac k sebi na studij poziva Račkog kojemu je, na Bukovčevu preporuku, dodijeljena stipendija Društva umjetnosti. Rački je iz poštovanja pozirao svom mentoru za studiju Glava Krista (1905.) i kompoziciju Krist na Odru (1906.), te je iz zahvalnosti na novčanoj potpori Društvu umjetnosti nakon godišnje studentske izložbe u Pragu poklonio triptih Pred vratima smrti (1904.), jednu od prvih umjetnina u zbirci Moderne galerije Društva umjetnosti, danas Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.

Dva velika ulja na platnu - U atelijeru (1920.) i Alegorija ljepote (1922.), govore o velikom prijateljstvu koje je povezivalo Milivoja Uzelca i Vilka Gecana, ključne protagoniste hrvatskog ekspresionizma koji su upoznali još 1912. godine kao petnaestogodišnjaci u gimnaziji u Banjoj Luci. U njima Uzelac slika Gecana uglađenog i suzdržanog u odijelu i šeširu, suprostavljajući mu svoj razbarušeni boemski lik pun stvaralačkog nemira, strasti i zanesenosti. Iako su imali različit rukopis i bili suprotni po temperamentu, dvojica slikara bili su si međusobno odličan i neophodan korektiv u svom umjetničkom izražavanju. Inače, spomenuta Alegorija ljepote jedna je od velikih slika koje Uzelac slikao za dnevnu sobu poznatog industrijalca i veletrgovca drvima Roberta Deutscha – Maceljskog, jednog od najpropulzivnijih mecena na zagrebačkoj likovnoj sceni između 1910. i 1939. godine, koji je sa suprugom uhićen u svibnju 1943. i deportiran u Auschwitz.

Međusobni portreti umjetnika često, osim o kolegijalnim, prijateljskim ili mentorskim vezama, govore o odnosima supružnika. Slika Portret moga muža (1910./1911.) Nastje Rojc svjedoči o formalnom braku sklopljenom s bliskim prijateljem i „nježnim“ kolegom Brankom Šenoom, a autorica nazivom djela naglašava da je zadovoljena propisana društvena norma kojom je njezin otac uvjetovao pomoć pri dobivanju vlastitog ateljea. Izložena je i Slikarica(1922.) Branka Šenoe koja prikazuje Nastju u bijeloj slikarskoj kuti s kistom i paletom u ruci uz koju najvjerojatnije sjedi njezina sestra Vjera, prva hrvatska magistra farmacije i vlasnica ljekarne na Kamenitim vratima za koju su Nastja i Branko radili vizualni identitet. Posebnu pažnju plijeni alegorična plaketa Saloma (1921.)koju Ruža Meštrović modelira u bakru nakon rastave od našeg najslavnijeg kipara. Simboliku djela otkriva Ružina ostavština o kojoj brine njezina pranećakinja Sabina Kaštelančić, a u kojoj je pored tristotinjak pisama, razglednica i poruka koje su gotovo pola stoljeća razmjenjivali bivši supružnici, sačuvana i izjava dr. Miroslava Delića, nekadašnjeg Ružina susjeda, koji pojašnjava kako je „veza između njih i nakon rastave bila toliko snažna da ju je kiparica prikazala poljupcem odrezane glave Ivana Krstitelja“.

 

Fotografirala: Tea Rihtar Jurić

Izložba „Umjetnici o umjetnicima - likovni panoptikum“ može se razgledati u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti do 13. studenog 2022., a prati ju dvojezičan katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s predgovorom Lade Bošnjak Velagić.

(Ivan Guberina)

 
 

Izvor: Gradski muzej Križevci

Izložba – "80 godina arheologije na križevačkom području"

U Gradskom muzeju Križevci nedavno je otvorena izložba "80 godina arheologije na križevačkom području" koja posjetiteljima približava razvoj arheologije na području Križevaca i šire okolice, od prvih iskapanja četrdesetih godina prošloga stoljeća, preko osnivanja Muzeja i dolaska prvih arheologa krajem sedamdesetih, pa sve do recentnih zaštitnih istraživanja lokaliteta Poljana Križevačka 1 i Poljana Križevačka 2.

Izložba započinje s poviješću arheologije na križevačkom području koja seže u 1898. godinu kada je gradski fizik dr. Fran Gundrum Oriovčanin izabran za križevačkog povjerenika Narodnog muzeja, u vrijeme kada je ravnatelj Arheološkog odjela bio dr. Josip Brunšmid. Gundrumovom zaslugom Arheološki odjel Narodnog muzeja krajem 19. i početkom 20. stoljeća obogaćen je vrijednim akvizicijama s ovog područja. Prvo iskopavanje u široj okolici Križevaca obavio je na lokalitetu vučedolske kulture Apatovec - Hum učitelj Vjekoslav Dukić 1941. godine, koji je ovdje stigao iz Pokuplja gdje se također bavio iskopavanjima. Tijekom četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća Dukić je iskopavao još nekoliko eneolitičkih lokaliteta lasinjske kulture u okolici Križevaca.

Muzej grada Križevaca otvoren je 1952. godine na poticaj Dragutina Zajca koji je imenovan upraviteljem Muzeja. Budući da u Muzeju nije bilo zaposlenog arheologa, Zajc je poduzimao aktivnosti poput obilaska arheoloških nalazišta i raščišćavanja starog grada Veliki Kalnik koje je obavio šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prvo veće organizirano istraživanje proveo je Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu predvođen prof. dr. Stojanom Dimitrijevićem na neolitičkom lokalitetu Brezovljani 1973. godine. Neke osobitosti u tipologiji i načinu ukrašavanja keramike navele su ga na izdvajanje posebnog brezovljanskog tipa sopotske kulture s prijelaza srednjega na kasni neolitik. Sustavna istraživanja nalazišta Brezovljani pokrenut će kasnije arheologinja Lana Okroša koja u Muzej dolazi 1999. kao vježbenica, nakon što se u svom diplomskom radu bavila tehnikama i načinima ukrašavanja keramike pronađene prilikom arheoloških istraživanja u Brezovljanima 1973.

Dolaskom arheologa 1977. godine započinju istraživanja u organizaciji Muzeja stoga su krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih te krajem devedesetih godina 20. stoljeća obavljena mnoga iskopavanja na prapovijesnim i srednjovjekovnim lokalitetima u okolici Križevaca, ali i u samome gradu, primjerice na prostoru ciglane gdje je istražen dio kasnobrončanodobnog naselja. Te se godine u Muzeju kao prvi arheolog zaposlio dr. Zorko Marković koji je rekognoscirao arheološke lokalitete i proveo probno iskopavanje na nalazištu Hum kod Apatovca naišavši pri tom na izgorenu podnicu vučedolske kuće. Nakon njegova odlaska istraživanja nastavlja Zoran Homen koji od 1978. do 1980. provodi iskopavanja na objektima eneolitičke lasinjske kulture u Beketincu i Bukovju, nakon čega su 1981. i 1982. godine uslijedila iskapanja na prostoru ciglane u Križevcima kojima je obuhvaćen dio kasnobrončanodobnog naselja. Uz posao kustosa arheologa, Homen u križevačkom muzeju 1991. preuzima dužnost upravitelja. Ravnateljem Muzeja imenovan je 2000. te na ovoj dužnosti ostaje do umirovljenja 2016. godine.

 

Izvor: Gradski muzej Križevci

Početak novog tisućljeća obilježen je sustavnim i velikim zaštitnim istraživanjima. Pod vodstvom mr. sc. Lane Okroše Rožić muzej je pokrenuo sustavna istraživanja prapovijesnog neolitičkog nalazišta Brezovljani koja su se kontinuirano odvijala do 2016. godine. Istraženi su brojni ukopani objekti, a arheološki materijal ukazao je na uske veze nalazišta sa srednjoeuropskim kulturnim krugom zbog čega je izdvojen horizont Brezovljani – Sé-Lužianky, kao i na kontakte s istovremenom butmirskom te vinčanskom kulturom. Prilikom radova na drenažiranju temelja gotičke crkve sv. Andrije u Kamešnici 2003. godine Okroša Rožić utvrđuje postojanje polukružne romaničke apside ranije crkve.

Na izložbi su prezentirana sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Kalnik-Igrišče koja su se na poticaj Instituta za arheologiju, uz kraće prekide, obavljala od 2006. do 2019. godine. Na ovome položaju otkriven je višeslojni lokalitet naseljen tijekom kasnog brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, kasnoantičkog perioda te kasnog srednjeg vijeka., a istraživanja su vodile dr. sc. Snježana Vrdoljak i dr. sc. Andreja Kudelić. Među istraženim strukturama izdvaja se opožareni kasnobrončanodobni objekt stambeno – skladišnog karaktera u kojemu su pronađeni brojni karbonizirani biljni ostaci. Godine 2011. i 2012. Institut za arheologiju proveo je zaštitna istraživanja na nalazištima Poljana Križevačka 1 i 2 prije izgradnje dionice autoceste A12 Gradec – Križevci. Voditelji istraživanja bili su dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar i dr. sc. Marko Dizdar. Na oba su položaja dokumentirana nalazišta koja dokazuju dugotrajnu kontinuiranu naseljenost kroz nekoliko prapovijesnih razdoblja, ranoantički period i srednji vijek. Potrebno je spomenuti postojanje kasnobrončanodobnog naselja na položaju Poljana Križevačka 2, kao i groblja u kojemu je istraženo 50 paljevinskih grobova u urni što je izuzetno važno otkriće jer predstavlja najveće dosad istraženo groblje tog vremena na prostoru južno od Drave te jedino istraženo u odnosu na istovremeno naselje.

Predstavljanjem nalazišta istraženih tijekom proteklih nekoliko godina zaokružuje se prikaz aktivnosti na području arheologije započetih prije osam desetljeća na ovom arheološki izuzetno bogatom području.

Izložba se može razgledati do 29. listopada 2022.

(mr. sc. Lana Okroša Rožić)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr