Početkom travnja u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) otvorena je izložba Tužne pjesme rata, zajednički rad kustosa MSU-a. Izložba je nastala kao reakcija na trenutačna ratna zbivanja u Ukrajini, a njome muzej želi iskazati empatiju i solidarnosti prema ukrajinskom narodu, ali i dati podršku ruskim umjetnicima i građanima koji se protive ratu. Ovo je prva izložba u novom ciklusu izložbi MSU-a Zbirka kao glagol čiji je naziv nadahnut pjesmom slovenskog pjesnika Borisa A. Novaka Sloboda je glagol. Fundus MSU-a jedan je od najznačanijih u regiji, a ovim konceptom predstavljanja zbirke želi se reagirati i odgovoriti na aktualni trenutak – koji se čini kao neprekidan niz kriza – i ujedino otkrivati nova značenja predmeta iz fundusa.

Izložba je postavljena na trećem katu i donosi pregled djela (anti)ratne tematike većinom domaćih, ali i stranih umjetnika iz zbirki MSU-a. Sam naslov izložbe preuzet je iz rada litavskog umjetnika Deimantasa Narkevičiusa, u originalu na engleskome Sad Songs of War. Riječ je o audio-dokumentaciji umjetnikovog nastupa na Manifesti 10 u Sankt-Peterburgu 2014. godine koji koincidira s aneksijom Krima i početkom rata u Ukrajini, a u sklopu kojeg su izvedena dva koncerta tradicionalnih ratnih pjesama kozaka. Ovaj zvučni zapis koji se može čuti na početku izložbe poklon je samog Narkevičiusa prilikom njegove izložbe De Capo održane 2015. godine u MSU-u te se sada nalazi u Zbirci medijske umjetnosti kao posljednji rad ratne tematike koji je pristigao u fundus.

Na izložbi su predstavljeni i radovi dvojice fluksusovaca, francuskog umjetnika Bena Vautiera i Josepha Beuysa. Vautierovo djelo Pravo na razliku iz 1979. prikazuje rukovanje, simbol dogovora i pomirenja, dok nasuprot tome Beuyesov readymade pod nazivom Dvije skulpture (DDR1 i DDR2) iz 1980. koji se sastoji od vojničke porcije za hranu i vodu govori o nemogućnosti života bez hrane i slobode. Između ova dva rada mjesto je našao i niz atmosferičnih fotografija Poljaka Michala Iwanowskog (Udaljen od ljudi, 2012./13) s prikazom krajolika, iza kojih se krije teška osobna priča. Naime, umjetnik je rekreirao rutu svojeg djeda i ujaka koji su pobjegli iz sovjetskog zarobljeništva iz Sibira prema Poljskoj, bilježeći pejzaže čija su ljepota i nijemost u opreci s ljudskom patnjom.

Ben Vautier, Pravo na razliku / Fotografirala: Ivona Marić

Jedan od radova je i nagrađeni rad našeg umjetnika Nemanje Cvijanovića Do not fuck with social democracy (2011.) koji prikazuje bijelu zastavu, simbola predaje, zacrvenjenu uz pomoć stakla evocirajući revoluciju i otpor. Najpotresniji radovi su svakako oni koji nas svojom direktnošću suočavaju s našim predrasudama, netrpeljivošću i mržnjom koja nerijetko eskalira u nasilje. Tako s jedne strane imamo poznati rad bosanske umjetnice Šejle Kamerić Bosnian Girl iz 2003. godine prezentiran u formi plakata budući da je rad nastao kao niz intervencija u javnom prostoru, a prikazuje umjetnicu preko čijeg je lika otisnut rasistički grafit iz razdoblja rata u Bosni čiji je autor nepoznati nizozemski vojnik. S druge strane, tu je video instalacija Igora Grubića East Side Story koja se bavi pravima seksualnih manjina, odnosno prikazuje netoleranciju i nasilje kojim naše društvo reagira na različitost. Povici mržnje su, uz tužne kozačke pjesme na početku, zvučna kulisa ove izložbe.Velik korpus izložbe posvećen je ratovim na području Hrvatske. Tako su izložena djela nastala za vrijeme i nakon dvaju svjetskih ratova kao što su Krsna slava (S bojišta 1917.) Vladimira Becića, mapa Linorezi Otona Postružnika iz 1934., kolaž Josipa Vanište Protiv rata iz 1944., Čuvari logora iz 1942. Krste Hegedušića (1957.) i nezaobilazna ilustrirana mapa Jama Ede Murtića i Zlatka Price iz 1987.

Edo Murtić i Zlatko Prica, Jama / Fotografirala: Ivona Marić

Djela koja tematiziraju Domovinski rat također su zastupljena na ovoj izložbi, kao što je Ruševina, malena skulptura u opeci Ivana Kožarića iz 1991. godine. Među njima je i rad Dalibora Martinisa Paysage Perdu posvećen poginulim snimateljima Gordanu Ledereru i Žarku Kaiću, koji na dva TV monitora i dvije fotografije prikazuje njihove posljednje kadrove koje su zabilježili prije smrti 1991. godine. Ovaj je rad pristigao u fundus iste te godine kada je MSU priredio izložbu Umjetnik u pejzažu ratu, čiji se naziv referira na ciklus iz opusa Dimitrija Bašičevića Mangelosa Paysage de la Guerre. Inače, jedno djelo iz tog ciklusa (1971. – 1977.) predstavljeno na izložbi Tužne pjesme rata.

Izvor: Ivan Kožarić, Ruševina / Fotografirala: Ivona Marić

Osim Mangelosa tu su i hrvatski enformelisti Ivo Gattin (Konfiguracija I., 1959.; Crvena površina s dvije usjekotine, 1961.) i Eugen Feller (Malampija, 1962.) koji, na momente, svojim istraživanjima površine slike i postpaka u različitim materijalima evociraju spaljenu zemlju. I kipari poput Stjepana Gračana (Made in USA, 1970.) i Marije Ujević Galetović (Meta, 1979.) koriste mogućnosti novih materijala poput poliestera u kombinaciji s bojom za postizanje ekspresivnosti i emotivnog učinka.

Vraćajući se na temu Ukrajine, važno je spomenuti da je MSU održao čak dvije izložbe posvećene ukrajinskoj umjetnosti. Prva izložba Ukrajinska avangarda održana je još 1991., a druga, Budućnost je sada 1999. godine, predstavivši suvremenu ukrajinsku umjetnost. S ove posljednje izložbe predstavljena su dva rada Borisa Mihailova iz 1998., Žena pokraj drveta i Goli muškarac s tetovažom, koji prikazuju ljude s margina postsovjetskog društva.

Izložba Tužne pjesme rata bit će otvorena do 2. listopada 2022. godine.

(Ivona Marić)

Jelovnik pisan na mermeru, u obliku jajeta, Venecija, iz 1843. godine

Muzej Sarajeva – od jelovnika iz „Engleske kraljice“ do muzejske zbirke

Putovanja knjižničara - službena ili privatna, planirana ili spontana - najčešće završavaju s knjigama koje se na policama pažljivo prilažu onima ranije sabranim. Tako je i put u Sarajevo završio punom torbom muzejskih knjiga koje su sarajevski muzeji donirali knjižnici MDC-a. Jedna od njih je i knjiga muzejske savjetnice Žanke Dodig, koja je posvećena fenomenu kolekcionarstva na primjeru znanstveno obrađene i prezentirane Zbirke Stjepana Meze u Muzeju Sarajeva (više o Zbirci na: https://www.muzejsarajeva.ba/en/zbirke/zbirka-stjepana-mezea/).

Osim po svojoj tematici, knjiga je, prema riječima jedne od njezinih recenzentica Alme Leke, jedinstvena u bosanskohercegovačkoj muzeologiji kao pionirsko djelo i doprinos istraživanju povijesti kolekcionarstva u Bosni i Hercegovini. Objavljena je uz 140. godišnjicu rođenja privatnog kolekcionara Stjepana Meze te kao doprinos obilježavanju Europske godine kulturnog naslijeđa u 2018. godini.

Knjiga sadrži sedam poglavlja. Iza uvodnoga dijela, tekst se nastavlja s pregledom značajnijih teorijskih spoznaja o fenomenu sabiranja i sabirača, privatnih zbirki i njihovih sudbina.

Treće je poglavlje posvećeno životopisu i privatnoj zbirci kolekcionara Stjepana Meze. Radeći kao pomoćni konobar u budimpeštanskome restoranu hotela „Engleska kraljica“, 1892. godine, mladi Stjepan (Ištvan) Mezo (1877. - 1967.) uzima prvi jelovnik za uspomenu i njime počinje graditi svoju jedinstvenu zbirku. Probuđena kolekcionarska strast vodi ga na putovanja po cijelome svijetu u upornom traganju za novim primjercima jelovnika. Pri tome radi različite poslove, upoznaje ljude s istom ljubavlju, skuplja, kupuje, razmjenjuje... pronašavši svoj životni cilj.

 

Ruski jelovnik

 

Ruski jelovnik

Iako rođenjem Mađar, Stjepan Mezo svoje putne „kofere“ konačno spušta u Sarajevu. Tada je vlasnik jedinstvene i najveće zbirke jelovnika iz cijeloga svijeta koju je kontinuirano nadopunjavao 70 godina. Iako su brojčano najzastupljeniji jelovnici (oko 3400 primjeraka), porijeklom iz niza zemalja, nastali od 17. do 19. stoljeća, pisani odnosno otisnuti na papiru, koži, drvetu, svili, školjci te različitih namjena (carski, rođendanski, svadbeni, svakodnevni i sl.), u zbirci su sabrani i drugi predmeti vezani za ugostiteljstvo i hotelijerstvo (kuharice, pribor za jelo, posuđe, pa čak i par porculanskih šalica kojima su se služili prestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova supruga uoči atentata u Sarajevu). No, zbirka sadrži i umjetničke slike, numizmatiku, satove i oružje pa čak i veliki broj kutija šibica.

Mezo je svaki predmet obilježio i opisao, naznačio datum i mjesto ili ga popratio zanimljivom bilješkom. U svojim se poznim godinama Stjepan Mezo, iako jako vezan za svoju zbirku, odvaja od nje i 1961. godine poklanja ju Muzeju grada Sarajeva. Time je, prema riječima autorice, „Mezo prenio dio evropskog duha u Sarajevo i tu ga zauvijek ostavio“.

 

Jelovnik pisan na unutrašnjoj strani školjke, 1877. godina

Autorica Žanka Dodig opisala je Zbirku kao cjelinu te izdvojila pojedine predmete po njihovoj rijetkosti, ljepoti ili nekoj drugoj značajki koja ju čini iznimnom (poput jelovnika Hotela Bristol u Beču iz 1906. s cvjetnim grančicama i perlicama ili pak jelovnik bečkog svadbenog ručka iz 1908. sa srebrnom filigranskom papučicom i zlatnim vjenčićem u zaglavlju). Put Zbirke od njenog sakupljača do Muzeja rekonstruirala je na temelju bogate muzejske dokumentacije, arhivske građe, različitih popisa predmeta, novinskih isječaka, korespondencije.

U završnim je poglavljima autorica predstavila svoju viziju budućnosti Zbirke u njezinoj široj prezentaciji publici u virtualnom obliku. Peto poglavlje donosi povijesnu priču o osnivanju i razvojnom putu Muzeja Sarajeva,a u prilozima knjige je zaključno poglavlje i popis korištene literature.

Tekst cijele knjige pisan je usporedno na bošnjačkome i u prijevodu na engleski jezik, a popraćen je iscrpnim bibliografskim bilješkama. Kvalitetne ilustracije donose preslike izabranih predmeta koje čitateljima omogućavaju uvid u njihovu ljepotu i šarm. I naravno, pomažu čitačima razumijevanje kolekcionarske strasti i ljubavi čovjeka koji je svoj život proveo kao samac u društvu golubova, ali u okruženju ljepote često neprimijećenih predmeta na bogatim trpezama.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)

DODIG, Žanka
Privatna zbirka kao muzejski fenomen : na primjeru Zbirke Stjepana Meze u Muzeju
Sarajeva = Private collections as a feature of museums : the Istvan Mezo collection in
the Sarajevo Museum / Žanka Dodig.- Sarajevo : Muzej Sarajeva : Udruženje ICOM -
Nacionalni komitet Bosne i Hercegovine, 2018.- 217 str. : ilustr. u boji ; 27 cm

Tekst usp. na bos. i eng. jez.- Bibliografija.
ISBN 978-9926-457-01-3 (Muzej Sarajeva)
ISBN 978-9926-8187-1-5 (ICOM, nacionalni komitet BIH)

Izvor: Tehnički muzej "Nikola Tesla"

Tehnički muzej – otvoren Info centar o radioaktivnom otpadu

U Tehničkom muzeju "Nikola Tesla" u Zagrebu otvoren je Info centar o radioaktivnom otpadu koji na interaktivan i pristupačan način javnosti približava osnovne pojmove vezane uz radioaktivnost, vrste zračenja, izvore radijacije i radioaktivnog otpada te specifičnu tematiku vezanu uz zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Postav je realiziran u suradnji s Fondom za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane `Krško, a posjetitelji uz pomoć interaktivnih ekrana, animacija, fotogalerija, trodimenzionalnih izložaka i edukativnih računalnih igara prilagođenih svim uzrastima mogu saznati više o svakodnevnom zračenju kojem smo izloženi, od „banana doze“ do izvora ionizirajućeg zračenja iz okoliša i svemira, djelovanju ionizirajućeg zračenja na čovjeka i njegovoj primijeni u medicini, mjerama zaštite od zračenja i rizicima od nuklearne nesreće.

Publici se nudi iskustvo proširene stvarnosti putem kojeg mogu uroniti u svijet Wilhelma Conrada Röntgena, dobitnika prve Nobelove nagrade iz fizike (1901.) koji je otkrio posebnu vrstu elektromagnetskog zračenja koju danas nazivamo rendgenskim zračenjem, upoznati Marie Curie, prvu ženu dobitnicu Nobelove nagrade koja je otkrila postajanje radioaktivnih elemenata polonija i radija, te obići postrojenje za zaprimanje, klasifikaciju, obradu i skladištenje niskoradioaktivnog otpada koji sadržava radionuklide male aktivnosti s kratkim vremenom poluraspada.

U posebnom segmentu postava posvećenom zbrinjavanju radioaktivnog otpada izložena je 3D maketa Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada s prikazom skladišnog prostora, kao i uvećani prikaz betonskog spremnika u kojem su pohranjene bačve s radioaktivnim otpadom. Poseban izazov predstavlja visoko radioaktivni otpad koji sadržava veliki udio radionuklida u obliku fisijskih produkata i dugoživućih elemenata koji se stvaraju u jezgri reaktora, a posjetitelji mogu saznati više o čuvanju i hlađenju istrošenog nuklearnog goriva u tzv. mokrom skladištu NE Krško koje se sastoji od izmjenjivača topline i bazena vode s bornom kiselinom koja apsorbira neutrone kako se ne bi odvijala lančana reakcija, te suhom skladištenju u dubokim podzemnim odlagalištima koje započinje nakon što se količina topline i zračenja koje emitiraju gorivni elementi smanji na dopuštene količine.

Postav autorski potpisuje Sanja Kukmanović iz Fonda za financiranje razgradnje NE Krško, autori stručnog sadržaja su Fond i Hrvatsko nuklearno društvo, dok je za likovno oblikovanje panela zaslužan slikar i dizajner Hrvoje Đukez.

(I.G.)

Londonski British Museum u veljači je otvorio izložbu „The World of Stonehenge“. Iako naravno nije izložen u Muzeju, ovaj megalitski obredni spomenik izložbom je stavljen u kontekst vremena i prostora gdje je nastao te je dodatno objašnjen prezentacijom zajedno sa stotinama predmeta nastalih u rasponu od nekoliko tisuća godina u različitim dijelovima Europe.

Na izložbi je predstavljeno 430 predmeta, velikim dijelom posuđenih iz 35 ustanova iz UK, Republike Irske, Francuske, Švicarske, Danske, Njemačke i Italije. Oni ilustriraju način života tijekom kamenog doba, točnije mezolitika i neolitika, te prijelaz u metalno doba, migracije koje su utjecale na rasprostranjenost običaja, materijala i artefakata, društvene promjene koje su se dogodile kada je nomadski način života zamijenjen onim statičnijim, tj. kada su lovce i sakupljače zamijenili prvi farmeri koji su kultivirali biljke i domesticirali životinje te planski sjekli i održavali rast šuma. Sunce, koje je uvijek bio važan faktor u ljudskom životu, sada je imalo još naglašeniju ulogu, a to se vidi i prema motivima urezanim na različitim izloženim predmetima.

Stonehenge (Salisbury Plain, okrug Wiltshire u Engleskoj) je nastao u nekoliko faza od oko 3100. do 1500. godine pr. Kr. te je vjerojatno bio mjesto ritualnih obreda i slavlja. On nije samo spomenik s gotovo dva tisućljeća dugom ritualnom ulogom, već i svjedočanstvo kolektivnog truda i ustrajnosti. Pretpostavlja se da su na njemu radile tisuće ljudi, moguće i doseljenici iz drugih krajeva, kako bi prenijeli golemo kamenje desetcima kilometara ili više udaljenim od mjesta pronalaska. Nalazi se na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine od 1986. godine.

No, i prije podizanja Stonehengea, oko 7000. godine pr. Kr., u blizini ovoga spomenika podignuti su drveni trupci, vjerojatno u svrhu neke svetkovine. Sličan primjer koji je u fizičkom obliku prezentiran na ovoj izložbi je Seahenge. Taj je spomenik pronađen na plaži u Norfolku 1998. godine, gdje je vrlo dugo bio sakriven pod pijeskom. Sastojao se od obrnuto okrenutog panja koji je okružen s 55 drvenih stupova, a prema analizi godova drveta utvrđeno je da je nastao oko 2049. godine pr. Kr. Moguće je da je imao pogrebnu funkciju. Zbog velike mogućnosti oštećenja od slane vode i drugih uzroka, spomenik je, usprkos negodovanju lokalne zajednice, premješten u Lynn Museum, gdje se nalazi i njegova replika. Za potrebe ove izložbe, prvi put je na posudbi izvan Muzeja, a izložak je popraćen i audio materijalom koji podsjeća na njegovu in situ lokaciju zvukovima valova, vjetra i insekata.

Nebeski disk iz Nebre posuđen je iz Landesmuseum für Vorgeschichte Halle (Salle). Brončani disk dekoriran zlatnim dijelovima koji prikazuju Sunce, Mjesec, zviježđe Plejade i još poneke elemente, vjerojatno je služio kao svojevrsni kalkulator za izračun vremena sijanja i žetve. Datira iz oko 1600. godine pr. Kr., a pronašli su ga pljačkaši arheoloških nalazišta 1999. godine te ga, zajedno s još nekim nalazima, prodali na crnom tržištu.

Predstavljena je i drvena staza s područja Avalon Marshes blizu Glastonburyja, koja datira iz oko 3806. godine pr. Kr. Uz stazu su vezani različiti arheološki nalazi, među njima i drveni idol iz trećeg tisućljeća pr. Kr. koji je imao ženska i muška obilježja.

Visoki dekorirani šešir napravljen od bronce i zlata potječe iz Schifferstadta u Njemačkoj te datira iz oko 1600 g pr. Kr, a posuđen je iz Historisches Museum der Pfalz Speyer. Vjerojatno je imao ritualnu ulogu, a moguće da je predstavljao i kozmički kalendar. Još jedan sličan primjer, koji se inače nalazi u pohrani u Musée d’Archéologie nationale – Domaine national de SaintGermain-en-Laye, potječe iz Avantona u Francuskoj i vjerojatno je nekoliko stoljeća mlađi.

Cilindrični predmet u obliku bubnja izrađen od krede i dekoriran prikazima Sunca iz mjesta Burton Agnes u Yorkshireu vjerojatno simbolično predstavlja ciklus života. Pronađen je kao grobni prilog uz troje pokopane djece, a potječe iz oko 2000. godine pr. Kr. Iz mjesta Capo di Ponte u Italiji potječe veliki kamen s urezanim ljudskim i životinjskim figurama te Suncem na vrhu. Pretpostavlja se da datira iz oko 2500 godine pr. Kr. Dekor za glavu izrađen od jelenje lubanje s rogovima iz oko 8000. Pr. Kr. pronađen je u mjestu Star Carr te je vjerojatno imao ritualnu ulogu.

Izloženi su i različiti drugi predmeti iz drugih europskih država, poput dekoriranog kamenja, oruđa od kamena i životinjskih rogova, kamenih noževa i sjekira, nakita i dekorativnih predmeta, drvenih figura i igračaka, predmeta za kućanstvo, oklopa, raznih grobnih priloga te ljudskih ostataka, koji ponekad otkrivaju i tragove nasilne smrti.

Kraj izložbe vodi nas par tisuća godina kasnije i predstavljen je djelima slikara i pjesnika Williama Blakea kojemu je Stonehenge bio inspiracija. On je vjerovao, suprotno današnjim saznanjima, da je Stonehenge povezan s likovima iz Staroga Zavjeta, što je i prikazao na izloženim djelima. Vidio ga je kao mjesto duhovne obnove, društvene promjene, slobode i pravde te nade za boljim svijetom. Citat na zidu arheologinje i spisateljice Jacquette Hawkes iz 1967. „Svako doba ima Stonehenge kakav zaslužuje – ili priželjkuje.“ ostavlja nam za razmisliti što ćemo mi ostaviti budućim generacijama.

Kustos izložbe je Neil Wilkin, a kustosica izložbenog projekta Jennifer Wexler. Izložba je otvorena do 17. srpnja 2022.

(Zrinka Marković)