HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Maurice de Vlaminck, Pejzaž pored vode, s.a., ulje, platno; 550 x 595 mm, bez datacije

Nacionalni muzej moderne umjetnosti – nasljednicima vraćene slike Deraina i Vlamincka

Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba u ponedjeljak 18. rujna 2023., po Odluci građanskog suda u Zagrebu, predao dvije slike Mrtvu prirodu s flašom Andréa Deraina i Pejzaž pored vode Mauricea de Vlamincka Andrewu Reichsmannu. Time je okončan tri generacije dugačak proces povrata u vlasništvo slika, nekoć u vlasništvu poduzetnika Dane Reichsmanna, oca Danice Ann Reichsmann Svoboda i djeda Andrewa Reichsmanna.

Sudbina ovih slika odražava tragičnu i složenu povijest obitelji Reichsmann, židovske zajednice, ali i nedoumice hrvatskog društva. Slike je 1946. godine Muzeju predalo Ministarstvo za nauku i kulturu u ime Države kao vlasnika slika, nakon što ih je od Marijana Polića preuzela poslijeratna Komisija za sakupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina. Marijanu Poliću slike je na pohranu i čuvanje predala obitelj Reichsmann nakon što im je NDH oduzela svu imovinu. Supružnici Reichsmann ubijeni su u Auschwitzu.

 

André Derain, Mrtva priroda s flašom, s.a., ulje, platno; 595 x 725 mm, bez datacije

Tadašnja uprava Muzeja vođena građanskom savješću i profesionalnom etikom, slike nije inventarizirala u muzejsku zbirku, već u Knjigu pohrane što je uvelike olakšalo pravni put povratu umjetnina na zahtjev obitelji. Cijeli proces je nažalost trajao preko 70 godina.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti slijedi važeće propise i zakone, te i ovom prilikom ističe važnost pravnog uređenja povrata umjetnina nepravedno oduzetih u Drugom svjetskom ratu i poraću kao temeljnu civilizacijsku, etičku i stručnu obvezu. Kako bi se proces završio, muzeji diljem Hrvatske u suradnji s brojnim srodnim baštinskim ustanovama, a uz ključnu podršku Ministarstva kulture i medija, sada intenzivno rade na istraživanju provenijencije, odnosno utvrđivanja vlasništva umjetnina za koje postoji osnovana sumnja da su nepravedno oduzete tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.

(Nacionalni muzej moderne umjetnosti)

 

Izvor: Zavičajni muzej Našice

Našice – privodi se kraju obnova dvorca Pejačević, budućeg doma Zavičajnog muzeja

Zavičajni muzej Našice sljedeće godine će proslaviti 50. obljetnicu postojanja. Od svoga utemeljenja sjedište mu je u dvorcu Pejačević (tzv. Velikom dvorcu), objektu kojeg je podigla plemićka obitelj Pejačević u središtu grada. U svojoj povijesti nekoliko je puta mijenjao izgled, a današnji je dobio polovicom 19. stoljeća. Dvorac je, zajedno s perivojem, jedan od najkvalitetnijih primjera historicizma u ovome dijelu Hrvatske. Unutrašnjost dvorca bila je do Drugog svjetskog rata bogato opremljena stilskim namještajem, štukaturama, drvenim zidnim oblogama, parketima i drugom dekorativnom stolarijom, a obitelj je u njemu čuvala i vrijednu zbirku umjetnina. U razdoblju nakon rata na dvorcu je obavljeno niz većih ili manjih zahvata na sanaciji i obnovi, a njegov su prostor koristile brojne našičke udruge i ustanove. Izvorni je inventar bio devastiran, no značajan dio predmeta i umjetnina spašen je zahvaljujući djelatnosti Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina, tzv. KOMZA-e, u kojoj su na ovome području glavnu ulogu odigrali djelatnici Muzeja Slavonije, kome je većina nacionalizirane imovine ovoga tipa iz našičkog dvorca na kraju i pripala.

Grad Našice je 2015. riješio imovinsko-pravne odnose s nasljednicima obitelji Pejačević i postao vlasnik tzv. Velikog i Malog dvorca te pokrenuo postupak njihove obnove, kao i uređenje tzv. Grögerove vile za potrebe Gradske knjižnice. Trenutno se ti objekti obnavljaju u okviru projekta „Rekonstrukcije dvoraca Pejačević – Velikog i Malog“, za čega je dogovoren iznos oko 99,9 milijuna kuna, a sufinancira ga Europska unija iz Fonda za regionalni razvoj, s 85 posto ukupno prihvatljivih troškova. Nositelj projekta je Grad Našice dok su partneri našička Gradska knjižnica, Zavičajni muzej Našice, Turistička zajednica i Razvojna agencija NARA d.o.o. za lokalni razvoj i poslovne usluge. Dovršetak radova očekuje se krajem ove godine, nakon čega će najveći dio obnovljenog prostora u dvorcu Pejačević dobiti na korištenje Zavičajni muzej Našice.

Obnova dvorca Pejačević temelji se na dokumentu pod nazivom „Novi muzejski prostor Zavičajnog muzeja Našice u prostoru Dvorca Pejačević-Velikog u Našicama“, kojeg je usvojilo Hrvatsko muzejsko vijeće, a čiji su autori Silvija Lučevnjak, kustosica i ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice, te Nenad Ravnić, ovl. arh., Kata Marunica, dipl. ing. arh. i Tea Ivana Medvidović, mag. ing. arh. iz zagrebačke tvrtke NFO d.o.o. Recenzenti ove muzeološke koncepcije bili su dr. sc. Željka Miklošević (Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu) i dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak (Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku).

U obnovljenom će se prostoru po prvi puta omogućiti korištenje svih pet etaža dvorca. To se prvenstveno odnosi na prostor potkrovlja, u kojem se uređuje velika multifunkcionalna dvorana s kapacitetom oko 100 sjedećih mjesta te prostor podruma, koji je građevinski saniran i izoliran od vlage, a u njemu će biti smješten i jedan ugostiteljski prostor. Posjetitelji muzeja moći će u prostoru prizemlja i dijela suterena upoznati reprezentativne, ambijentalno obnovljene salone dvorca, u obliku koji će ih vratiti na prijelom 19. i 20. stoljeća, kada su Pejačevići bila na vrhuncu svoje moći, a u njemu je tada živjela i Dora Pejačević, naša prva skladateljica. Uz priču o prošlosti obitelji Pejačević, muzej će predstaviti i ostalu kulturno-povijesnu i prirodoslovnu baštinu Našica i našičkog kraja, posebno u izložbenim prostorima prvoga kata, potkrovlja i istočne kule, a po prvi puta muzej će imati i prostore za edukativne radionice te ostale sadržaje koji se zahtijevaju u suvremenim ustanovama ovoga tipa. U jednome dijelu suterena i podruma dvorca bit će smještene i prostorije Hrvatskog kulturnog društva Lisinski te Gradske glazbe.

U neposrednoj blizini dvorca bit će izvedeno odnosno obnovljeno parkiralište, dječje igralište, kao i ljetna pozornica s gledalištem i sanitarnim čvorom, kako bi se mogla nastaviti tradicija održavanja raznih gradskih manifestacija na otvorenom, a izvodi se i hortikulturno uređenje okoliša. Nova koncepcija omogućit će kontinuirano djelovanje Muzeja u lokalnoj zajednici kao centra kulturnog, ali i društvenog života, prvenstveno putem planiranog „suživota“ s ostalim korisnicima prostora dvorca, ali i vanjskim dionicima. Obnovljeni dvorac Pejačević, s površinom oko 4.000 bruto metara kvadratnih, bit će iznimno važan dio u stvaranju prepoznatljivog kulturnog proizvoda, a renovirana zgrada dvorca s novim stalnim postavom mjesto spajanja prošlosti i sadašnjosti, učenja i zabave, spremna za izazove novih desetljeća svoga postojanja.

(Silvija Lučevnjak)

 

Izvor: Zavičajni muzej Našice

 

Fotografirao: Zoran Alajbeg, MHAS

Ministarstvo kulture i medija – Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika 3,6 milijuna za obnovu

Nakon gotovo pola stoljeća od njegove izgradnje, Ministarstvo kulture i medija najavilo je prošli tjedan projekt obnove Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) u Splitu. U godini u kojoj MHAS obilježava 130 godina postojanja, osigurano je financiranje prve faze obnove sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u okviru Poziva na dodjelu bespovratnih sredstava „Energetska obnova zgrada sa statusom kulturnog dobra“ u iznosu od 3.594.426,97 eura.

Zgrada muzeja izgrađena 1976. godine, sjajan je projekt moderne hrvatske arhitekture, rad arhitekta Mladena Kauzlarića, no nažalost nikada nije dobila primjeren sustav klimatizacije te tako ni osnovne muzeološke mikroklimatske i sigurnosne uvjete. Stoga će osigurana financijska sredstva, pola stoljeća nakon izgradnje, omogućiti dovršetak zgrade ugradnjom učinkovitog sustava klimatizacije i fotonaponske elektrane na krovu te promjene pročelja muzejske poslovne zgrade, izolacije čitavoga pokrova i niz neophodnih izmjena zastarjelih instalacija. Navedenim radovima, čiji je završetak predviđen u 2025. godini, konačno će se stvoriti uvjeti za novi stalni postav Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i prezentaciju najvrjednije nacionalne baštine kao što su kameni spomenici od Višeslavove krstionice, natpisa hrvatskih knezova Branimira, Muncimira i Držislava do sarkofaga kraljice Jelene iz Solina.

Svojim ogromnim fondom starohrvatske arheološke baštine od oko 20 000 predmeta, od čega je u stalnom postavu izloženo tek oko 25 %, bogatom zbirkom ranosrednjovjekovne pleterne i figuralne plastike te latinskih starohrvatskih epigrafskih spomenika, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika jedan je od najvećih zbirki takve vrste u Europi. Povijesno najvrjedniju kolekciju predstavljaju spomenici od 9. do 12. stoljeća na kojima su uklesana imena hrvatskih vladara te svjetovnih i crkvenih dostojanstvenika, pa taj dio arheološke zbirke Muzeja HAS, kao najstariji hrvatski „arhiv“ (arhiv u kamenu) ima iznimnu povijesnu dokumentarnu vrijednost.

 

Fotografirao: Zoran Alajbeg, MHAS

Kroz poziv na dodjelu bespovratnih sredstava „Energetska obnova zgrada sa statusom kulturnog dobra“ financira se energetska obnova zgrada namijenjenih obavljanju kulturne djelatnosti koje imaju status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra ili se nalaze unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline i u stopostotnom su javnom vlasništvu. Ukupni iznos bespovratnih sredstava koji se dodjeljuje projektima ovog poziva iznosi 40 milijuna eura, a stopa sufinanciranja je 100 % ukupnih prihvatljivih troškova.

Do sada su donesene odluke o financiranju energetske obnove zgrade Državnog arhiva u Sisku, ljetnikovca Crijević-Pucić u Dubrovniku, zgrade Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu, Muzeja grada Koprivnice, Guvernerove palače u Rijeci, Gradske knjižnice i čitaonice Lipik, Starog grada u Varaždinu, Samoborskog muzeja, Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ i Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku te Gradske knjižnice Valpovo.

Ministarstvo kulture i medija potiče provedbu mjera energetske učinkovitosti na kulturnoj baštini s obzirom na to da od ukupnog nacionalnog fonda zgrada u Republici Hrvatskoj veliki dio predstavljaju zgrade izgrađene do sredine 20. st. od kojih mnoge pripadaju graditeljskoj baštini, odnosno imaju status zaštićenog kulturnog dobra. Stoga su stručnjaci Ministarstva sa suradnicima izradili i Preporuke za primjenu mjera energetske učinkovitosti na graditeljskoj baštini koje su namijenjene davanju jasne informacije o ocjeni i unaprjeđenju energetskog stanja kulturne baštine na temelju vrednovanja i očuvanja svojstava kulturnog dobra, kroz procedure i kriterije usklađene sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada i zaštita i očuvanje kulturnih dobara usmjereni su prema zaštiti okoliša, jednoj od ključnih sastavnica održivog razvoja, koja je od početaka u središtu europskog projekta i svih sadašnjih i budućih aktivnosti Europske unije.

(Ministarstvo kulture i medija)

 

Fotografirao: Željko Maletić

ICOM Hrvatska – nagrade za izvrsnost i „Dani hrvatskih muzeja“

ICOM Hrvatska od ove godine započinje s inicijativom „Dani hrvatskih muzeja“. Dan/i hrvatskih muzeja osmišljeni su kao nacionalno druženje muzejskih djelatnika Hrvatske, okupljenih oko ideje izvrsnosti po muzejskoj izvedbi i formalizirani u četiri osnovne kategorije nagrada po kojima ICOM Hrvatska nastoji promovirati muzejsku djelatnost u Republici Hrvatskoj sukladno ključnim idejama koje ICOM, središnji globalni ured u Parizu, podstiče sukladno politikama UNESCO-a.

Pravilnik o nagradama Hrvatskog nacionalnog odbora ICOM-a te dva dodatna priloga vezana uz postupak predlaganja i kriterije po pojedinoj kategoriji nagrada dostupan je na mrežnim stranicama ICOM-a Hrvatska. Ako po istim postoje određene nejasnoće vrlo rado ćemo ponuditi dodatna pojašnjenja, po vašem upitu.

ICOM Hrvatska, po pozivu traži izvrsne muzejske projekte realizirane unutar zadnjih 18 mjeseci po sljedećim kriterijima:

1. Međunarodna suradnja (nagrađuje se projekt u kojem najmanje jedan partner ima sjedište izvan Republike Hrvatske);

2. Međusektorska suradnja (nagrađuje se projekt koji obuhvaća partnere iz najmanje dva različita sektora, uključujući projektne suradnje s lokalnim zajednicama);

3. ICOM-ova tema Međunarodnog dana muzeja (nagrađuje se projekt komplementaran s godišnjom ICOM-ovom temom Međunarodnog dana muzeja);

4. Inovativne/održive muzejske prakse (nagrađuje se projekt koji je inovativan i/ili održiv u kontekstu muzejske prakse u Republici Hrvatskoj).

Rok za predlaganje pojedinaca ili institucija za nagrade ICOM Hrvatska jest 15. listopada 2023. do 23:59. Adresa na koju se šalju prijedlozi jest dbabic@ffzg.hr (ukoliko je poruka s prilozima veća od 8 MB molimo vas da isto pošaljete putem nekog od servisa za slanje velike pošte – Iskon Jumbo mail, WeTransfer itd.)

Završno događanje, uključujući dodjele nagrada ICOM Hrvatska po gornjim kriterijima održat će se u gradu Rijeci 7. i 8. prosinca 2023. kada će biti održana i godišnja izborna skupština ICOM Hrvatska za mandatno razdoblje 2023. – 2026.

(ICOM Hrvatska)

 

Fotografirala: Goranka Horjan

„Prijeći s riječi na djela“ – glavna je poruka upravo održane opće konferencije ICOMOS-a

Opća konferencija Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) 2023. održana je u Sydneyju od 31. kolovoza do 9. rujna, okupivši nekoliko tisuća sudionika iz svih dijelova svijeta. Potpredsjednica ICOMOS-a Hrvatska, Goranka Horjan, i član Izvršnog odbora, Sanjin Mihalić, predstavljali su hrvatsku delegaciju izabranih predstavnika koji su sudjelovali u aktivnostima plenarne skupštine i radu savjetodavnih tijela te u izbornom procesu za Upravni odbor ICOMOS-a za sljedeće trogodišnje razdoblje. Generalna konferencija je uz plenarne sesije i izvrsne ključne govornike pružila mogućnost sudjelovanja delegata u brojnim znanstvenim panelima, radionicama i predavanjima. Posebna pozornost je posvećena posljedicama klimatskih promjena, održivim modelima upravljanja baštinom i postizanju ravnoteže između kulturne I prirodne baštine. U tom smislu „Četiri R panela“ (Resilience, Responsibility, Rights and Relationships) upozorila su na opasnosti koje prijete kada se ne poštuju prava ljudi što se proteže na čitav niz poveznica s kulturnom baštinom i pitanjima o odgovornosti da se na uključiv način omogući jednako pravo svima na pristup baštini. S time je povezana i potreba izgradnje otpornosti kako bi se kulturna i prirodna baština učinila dostupnima na održiv način.

Hrvatski predstavnici aktivno su se uključili u radionicu na kojoj je UNESCO predstavio okvir kompetencija za upravljanje kulturnom baštinom i mogućnosti njegove primjene za poboljšanje upravljanja lokalitetima, procjenu individualnih i organizacijskih kompetencija, razvoj tečajeva za izgradnju kapaciteta i akademskih programa. Naši stručnjaci podijelili su svoje viđenje prilagodljivosti okvira na globalnoj razini i kako će on utjecati na baštinsku struku u budućnosti. Uočena je potreba da se takva radionica napravi u Hrvatskoj za baštinske stručnjake s posebnim naglaskom na muzejsku struku pa će to biti inicijativa za program u 2024. godini. Posebno je zanimljiva primjena izrađenog okvira kompetencija za praktičare u području baštine koji dolaze iz ustanova u kulturi kao i primjena okvira kompetencija za institucije gdje kroz povezivanje i izgradnju kompetencija koje uključuju potrebna znanja i vještine kao nadogradnju osnovnog akademskog formalnog obrazovanja za adekvatno osposobljavanje za djelovanje u području baštine.

 

Izdvajamo i aktivno sudjelovanje u radionici posvećenoj ICOMOS-ovoj povelji o kulturnom turizmu koja može poslužiti kao glavna smjernica i dokument s ovlastima za obraćanje donositeljima odluka i dionicima s autoritetom. Evidentirano je da postoji potreba i prilika za ponovno kalibriranje vječnog prisutnog ekonomskog elementa u turizmu temeljenog na rastu, te prepoznavanje i ublažavanje njegovih neodrživih aspekata. Održiva načela i aktivizam zagovaranja suočavanja s posljedicama klimatskih promjena zahtijevaju djelovanja na svim razinama, koja su i osobna i zajednička i profesionalna.

Održivi i novi modeli u muzejskoj djelatnosti istaknule su kolegice iz Francuske koje propituju rješenja za izolaciju i nova rješenja za kontrolu vlage i temperature u muzejima kako bi se izbjeglo korištenje klimatizacije koja ne samo da nije ekološki pozitivno rješenje već i znatno opterećuje budžete muzeja. Kao primjer dobre prakse naveden je Muzej u Dijonu. Posebno se upozorilo na mudrost primjene tradicijskih tehnoloških rješenja, korištenja prirodnim materijalima i naslijeđenog znanja koje se premalo upotrebljavaju u baštinskim rješenjima. Pri tome se ne propituje važnost potrebe zaštite već kako prostore zaštiti od vrućine a istovremeno dobiti bio-klimatsku arhitekturu. Važno je ispitati mogućnosti korištenja pasivne energije, no to nas ponovno vraća na kompetencije u sektoru jer je potrebno imati stručnjake koji posjeduju primjenjiva znanja u tom području da bi mogli planirati potrebna rješenja. Baština je prepuna izbora dobrih materijala, a tradicijska arhitektura dobrih rješenja. Neki se već koriste za nove materijale kroz, primjerice, 3D ispisivanje ili korištenje prirodne ventilacije. Istaknuli bismo izjavu poznatog suvremenog arhitekta Philippea Rahma koji kaže kako danas arhitekt mora „crtati klimu, a ne geometrijske oblike“. Predstoje i izazovi za konzervatorsku struku koja se mora odmaknuti od fasada i prozora i pozabaviti novim rješenjima. Za to je potrebna dobra dijagnostika, a zelena konzervacija podrazumijeva integrativni pristup građevini, identifikaciju posebnosti prostorija i kako na suvremeni način očuvati povijesni prostor.

Od ostalih tema koje su bile zastupljene na panelima treba naglasiti bavljenje standardima za nominacije na Popis svjetske prirodne i kulturne baštine te potrebu koordinacije nacionalnih i regionalnih tijela kao i pravnih regulacija koje je potrebno prilagoditi kako bi se osiguralo da se lokacijama upravlja prema dobro razrađenim planovima upravljanja. Na to se nadovezuje i tema baštine za budućnost u kojoj je upravljanje odnosima između sadašnjih i budućih baštinika iznimno važno. Uviđa se kako se želi zaštiti previše toga pa je potrebno anticipirati što je u budućnosti održivo.

(Goranka Horjan)

 

Fotografirao: Saša Nikolić

Zavičajni muzej Buzet – izložba o gradnji Istarskog vodovoda

Povodom „Subotine“, Dana Grada Buzeta i 90. obljetnice izgradnje Istarskoga vodovoda, u buzetskom je Zavičajnom muzeju u sklopu manifestacije „Subotina po starinski“ otvorena izložba „90 godina Istarskog vodovoda u Buzetu“ čiji je autor Saša Nikolić, voditelj Muzeja.

Istarski vodovod d. o. o. Buzet, okosnica je vodoopskrbnoga sustava Istre. Njegova je izgradnja započela 1930. kaptažom izvora Sv. Ivan kraj Buzeta čime se počela ostvarivati zamisao kompleksnoga rješenja opskrbe pitkom vodom što je jedan od najvećih infrastrukturnih zahvata u povijesti istarskog poluotoka.

Kamen temeljac, oblika malog obeliska s pohranjenom posvetom o početku izgradnje na pergament papiru, kao simbol početka izgradnje velikog Istarskog vodovoda, postavljen je u blizini crkvice sv. Ivana kod Buzeta, dana 28. listopada 1930. godine. Do 28. listopada 1933. godine kada je kompleks svečano pušten u pogon, bili su izvedeni svi radovi na kaptaži izvora, uređaji za kondicioniranje vode, strojarnica, gravitacijski cjevovod od Buzeta do Sv. Stjepana, crpna stanica Sv. Stjepan, tlačni cjevovod, rezervoar Medici i opskrbni cjevovod Medici, Leganisi, Oprtalj, Triban, Buje.

 

Fotografirao: Saša Nikolić

U arhivi Istarskog vodovoda čuva se bogata fotodokumentacija gdje su prikazane različite faze gradnje cjevovoda, kupole na izvoru Sv. Ivan, melioracije rijeke Mirne i slični građevinski zahvati. Za potrebe izložbe odabrano je 36 fotografija s područja Buzeta i bliže okolice čije uvećane reprodukcije čine temelj postava u Muzeju.

Osim toga izložen je i dio namještaja (pisaći stol od punog drva s foteljom, stol za goste od punog drva s četiri stolice i ormar od punog s staklenim vratima) kupljenog krajem 70-ih godina prošloga stoljeća koji su bili dio ureda prijašnjih direktora Vodovoda. Nasuprot je izložen, kako je zapisano u inventarnoj knjizi, i „stol od tvrdog drva, pronađen na tavanu u Istarskom vodovodu Buzet“ i komplet odgovarajućih stolica.

 

Fotografirao: Saša Nikolić

U ormaru je izložen i jedan od mnogih albuma s originalnim fotografijama, kao izbor planova i projekata izgradnje nekih od objekata koji i danas čine strukturu Istarskog vodovoda. Na velikom TV ekranu prikazuju se dva kraća filma – prvi je nastao početkom 30-ih godina u vrijeme gradnje Vodovoda na kojemu su prikazane različite faze gradnje i dijelovi postrojenja, te proslave otvorenja u Bujama i Buzetu. Na proslavi u Buzetu voda je potekla iz dviju metalnih špina od kojih je jedna sačuvana i sastavni je dio postava. Na drugom, promotivnom, filmu govori se o sadašnjosti i budućim projektima Vodovoda.

Izložba se može pogledati u Zavičajnom muzeju u Buzetu do kraja rujna 2023.

(Saša Nikolić)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr