HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografirao: Denis Bučar

Muzejska 2023. – hrvatski muzeji ostvarili porast posjećenosti od 27 posto

Unatoč tome što je gotovo petina naših muzejskih kuća u protekloj godini uslijed obnove ili realizacije novih stalnih postava bila primorana zatvoriti vrata, hrvatski su muzeji u 2023. godini ostvarili porast posjećenosti od 27 % u odnosu na 2022. godinu.

Prema rezultatima ankete koju je proveo Muzejski dokumentacijski centar (MDC), a na koju se od 171 muzeja upisanih u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH odazvalo njih 156 ili 91 %, naše je muzeje u protekloj godini posjetilo 4 397 405 posjetitelja što je svega 16 % manje u odnosu na referentnu, pretpandemijsku 2019. i njenih 5,2 milijuna. Uz 156 muzeja iz Upisnika zbroju posjetitelja dodani su i rezultati nekoliko ustanova koje nisu registrirane, ali imaju postave i djeluju godinama poput Kuće o batani, Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke, Kuće Petra Preradovića ili Mjesta sjećanja – Vukovarska bolnica.

Najposjećeniji muzej već devetu godinu je Arheološki muzej Istre kojeg je posjetilo 558 tisuća posjetitelja. Ovaj dinamičan muzej pod kojim su izdvojene zbirke u pulskoj Areni, Augustov hram i nedavno rekonstruirano Malo rimsko kazalište ostvario je porast posjećenosti od 9,6 % u odnosu na prethodnu godinu, približivši se rezultatu iz 2019. kada je muzej posjetilo samo 17 tisuća više posjetitelja. Pored Arene, za visoke brojke zaslužan je bogati izložbeni program u sklopu kojeg je publici tijekom prethodne godine predstavljeno čak 19 izložbi.

Na drugo mjesto izbili su Dubrovački muzeji koji su ostvarili rekordnih 413 tisuća posjeta. Za golem rast posjećenosti ove muzejske kuće čijih 9 od 10 posjetitelja čine stranci - 75 % u odnosu na prošlu godinu, zaslužan je porast broja turističkih noćenja koji je u Dubrovačkoj županiji prema podatcima eVisitora u 2023. narastao za 484 tisuće. Na trećem mjestu su Muzeji Hrvatskog zagorja sa 312 tisuća posjeta, slijedi Tehnički muzej Nikola Tesla sa 259 tisuća posjeta, dok je na petome mjestu Muzej grada Splita koji je zajedno s Dioklecijanovim podrumima privukao 252 tisuće posjetitelja.

Prema pojedinačnim kategorijama najveći je porast zabilježen kod posjeta stranih turista koji su narasli za 68 %, na 1 milijun i 532 tisuće, od čega gotovo dvije trećine otpada na samo tri naša muzeja - Arheološki muzej Istre, Dubrovačke muzeje i Muzej grada Splita. Ovaj veliki porast broja stranih turista dijelom treba pripisati i činjenici da su Dubrovački muzeji od 2023. počeli bilježiti i tu kategoriju posjetitelja.

Velik skok zabilježen je i u kategoriji posjeta stalnim postavima koji su u odnosu na prošlu godinu narasli za 31,5 %, na 2 milijuna i 752 tisuće posjetitelja, te kod posjeta učenika osnovnih i srednjih škola koji su u odnosu na 2022. godinu za 21,8 % više posjećivali muzeje ostvarivši 610 tisuća posjeta. Ponovno su najaktivniji u radu s mladima bili Muzeji Hrvatskog zagorja koje je posjetilo 79 tisuća djece. Ova impresivna brojka rezultat je promišljenih programa koje muzej organizira u sklopu terenske nastave odgajajući buduću muzejsku publiku. Primjerice, samo je Muzej krapinskih neandertalaca u protekloj godini održao 1400 stručnih obilazaka za učenike iz Hrvatske i Slovenije. Slijedi Muzej vučedolske kulture u čijim je programima sudjelovalo 52 tisuće djece, dok se na trećem mjestu nalazi Mjesto sjećanja Vukovarska bolnica 1991., koje je posjetilo 46 tisuća naših najmlađih korisnika.

Gledano po gradovima, pomalo iznenađujuće na prvom mjestu se nalazi Pula čija su tri muzeja – Arheološki muzej Istre, Povijesni i pomorski muzej Istre i Muzej suvremene umjetnosti Istre, ostvarila 752 tisuće posjeta. Tako je najveći istarski grad, kojemu je ne tako davno prijetila gospodarska stagnacija, pokazao kako se oživljavanjem bogatog nasljeđa Rimskog Carstva i korištenjem Austro-Ugarske fortifikacijske baštine može napraviti kvalitativan skok prema održivom turizmu. Na drugo mjesto pao je Grad Zagreb sa 712 tisuća posjeta muzejima, dok se na trećem mjestu sa 621 tisućom posjeta nalazi Dubrovnik čija je još jedna baštinska institucija – Umjetnička galerija Dubrovnik, ostvarila rekordnu posjećenost obuhvativši svojim programskim aktivnostima 74 tisuće korisnika.

Od manjih gradova koji se nalaze izvan turističkih regija velik oporavak pokazuje Vukovar čija su dva muzeja Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture privukli 128 tisuća posjetitelja, a uz to treba imati na umu da su velik broj posjeta ostvarile i vukovarske memorijalne lokacije poput Mjesta sjećanja - Vukovarska bolnica 1991. koju je obišlo 97 tisuća posjetitelja. Podatak da je Spomen područje Jasenovac, koje također tematizira jedno surovo poglavlje hrvatske povijesti, posjetilo tek 17 tisuća posjetitelja (10.574 stranci) - od čega samo 1600 učenika osnovnih i srednjih škola treba gledati u kontekstu činjenice da je u pretpandemijskoj 2019. ukupan broj njihovih posjetilaca bio oko 12 tisuća, od toga hrvatskih učenika 670, a 2017. tek 82 hrvatska učenika. Prošle godine broj školskih grupa iz Hrvatske porastao je na 38, a uz njih Jasenovac su posjetili i učenici 11 škola iz inozemstva (Italija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Srbija, Sjeverna Makedonija, Mađarska, Francuska, SAD, Nizozemska, Švedska).

Ako uzmemo u obzir da je polovica zagrebačkih muzeja zatvoreno zbog sanacije ili konstruktivne obnove nakon potresa, te da se još desetak muzeja diljem Hrvatske nalazi u raznim etapama energetske obnove ili izrade novih stalnih postava, porast posjećenosti od 27 % zapravo je odličan rezultat. Za brojke koje nas polako približavaju referentnoj pretpandemijskoj godini djelomično je zaslužan porast stranih turista koji čine sve važniji segment publike naših muzeja, ali i promjena odnosa prema posjetiteljima, revitalizacija brojnih povijesnih lokaliteta kojima muzeji upravljaju, unaprjeđivanje iskustava, primjena interaktivnosti i multimedije u promociji kulturnog nasljeđa što je dovelo do novih oblika suradnje s kreativnim sektorom otvorivši vrata privlačenju novih korisnika svih dobnih skupina i različitih interesa.

(Ivan Guberina)

Posjećenost hrvatskih muzeja u 2023. godini

 

Rimska staklena kameja s poprsjem Kupida ili Erosa, 1. ili 2. stoljeće © The Trustees of the British Museum

London – ukradene geme izložene u Britanskom muzeju

U Britanskom muzeju prošlog je tjedna otvorena izložba Rediscovering Gems – Small Wonders, Big Impressions koja se bavi istraživanjem značaja klasičnih gema, minijaturnih umjetničkih predmeta koji su se koristili kao pečati ili nakit te skupljali zbog svoje ljepote ili kao statusni simboli. Građa predstavljena na izložbi uključuje deset predmeta koji su vraćeni Britanskom muzeju nakon otkrića krađe za koju je optužen sada već bivši kustos Muzeja.

„Oduševljeni smo što možemo prirediti ovu izložbu i prikazati neke od zadivljujućih pronađenih gema koje su sada sigurno vraćene u muzejski fundus“, izjavio je u priopćenju Tom Harrison, voditelj Odjela za Grčku i Rim dodavši: „To je također zanimljiva prilika da se baci svjetlo na nedovoljno cijenjenu i vrlo lijepu umjetničku formu.“

Geme se smatraju slikovnicama drevnog mediteranskog svijeta koje su prikazivale slavne pojedince, bogove i božice, životinje te različite scene iz mitova ili svakodnevnog života. Prve geme izrađivale su se u tehnici koja se naziva intaglio na kojima je lik urezan u materijal. Takvi predmeti korišteni su kao pečati s funkcijom potpisa. Iako izumljeni u Mezopotamiji, stari Grci su od njih razvili vlastitu umjetničku formu. Za razliku od intaglija, kameje su napravljene reljefno odnosno ispupčeno. Intagliji i kameje su se isprva radile od poludragog kamenja, a tek u prvom stoljeću naše ere Rimljani su naučili kako ih izrađivati u staklu.

Kroz povijest geme su privlačile zanimanje aristokrata i kolekcionara što je dosegnulo vrhunac u 18. stoljeću. Aurelia Masson-Berghoff, kustosica Muzeja navela je primjer jednog od vojvoda od Marlborougha koji je umjesto male palače u Veneciji kupio gemu budući da su bile iste cijene.

Sam Britanski muzej je 1814. godine otkupio zbirku kolekcionara Charlesa Townleyja koja je uz crteže, brončane predmete i kovanice sadržavala brojne geme. Townleyjev drveni kabinet s prepoznatljivim plitkim ladicama, posebno dizajniranima za čuvanje staklenih gema i njihovih otisaka izrađenih od „crvenog sumpora“ može se vidjeti na ovoj izložbi. Većina ladica s ukupno 656 artefakata označena je trakama papira s bilješkama ispisanim njegovim rukopisom, otkrivajući njegov entuzijazam i učenost.

Za uživanje u ovoj izrazito sitnoj vrsti građe osim učenosti potrebno je kolekcionarsko povećalo i dobra rasvjeta. Iz tog razloga u izložbenoj dvorani postavljene su male baklje kako bi posjetitelji mogli dobro vidjeti sićušne geme poput staklenog intaglia na kojem je urezan lik Bakha, boga plodnosti, uživanja, opojnosti i vina, prikazanog s bršljanovim vijencem u kosi ili staklenu kameju s prikazom krilatog Kupida. Da bi se mogle bolje vidjeti za neke geme poput staklenog intaglija golobradog Rimljanina, izrađene su uvećane kopije koje su postavljene na zid.

Velika popularnost gema dovela je do stvaranja krivotvorina koje su, predstavljane kao rimski i grčki originali, preplavile tržište te je u 19. stoljeću ova vrsta građe „ispala iz mode“. Primjer jednog takvog predmeta jest kameja bradatog čovjeka za koju se zna da je krivotvorina. Ovakva praksa dovela je do obezvrjeđivanja gema što djelomično objašnjava zašto mnogi takvi predmeti u Britanskom muzeju nisu nikad bili inventarizirani, uvelike olakšavši njihovo otuđenje iz fundusa.

Naime, kada je u kolovozu 2023. Muzej objavio da je oko dvije tisuće predmeta iz fundusa ukradeno iz čuvaonica, postalo je očito da se u velikom broju radilo upravo o gemama iz Townleyjeve zbirke. Na krađu je prvi upozorio trgovac umjetninama Ittai Gradel kada je na eBayu primijetio tri geme koje su bile objavljene na mrežnim stranicama Britanskog muzeja. No, većina ostalih predmeta nisu bili ni inventarizirani ni fotografirani. Nakon otkrića skandala Britanski muzej pokrenuo je petogodišnji plan potpune digitalizacije svoje cjelokupne zbirke od 8 milijuna predmeta, a pokrenutom istragom u šest mjeseci pronađeno je 356 predmeta.

„Obećali smo da ćemo svijetu pokazati geme koji su ukradene i pronađene – umjesto da ih skrivamo. To je još jedan primjer promjene kulture koja se odvija u Britanskom muzeju dok se otvaramo i preuzimamo vlasništvo nad vlastitom pričom“, rekao je predsjednik povjerenika George Osborne.

Izložba Rediscovering Gems može se besplatno razgledati do 2. lipnja 2024.

(Ivona Marić)

 

Fotorafija: Dalibor Talajić

„Papirnati svjedoci prošlih vremena“ – izložba posvećena bogatoj izložbenoj povijesti Muzeja Grada Rovinja

Izložba Papirnati svjedoci prošlih vremena, iščitavanje muzejske prošlosti kroz publikacije otvorena u Noći muzeja u Multimedijalnom centru u Rovinju, prva je u nizu ovogodišnjih programa u organizaciji Muzeja Grada Rovinja – Rovigno kojima se obilježava 70 godina djelovanja. Iako je Muzej zbog radova na obnovi zgrade zatvoren za javnost, u obljetničkoj se godini priređuje veći broj muzejskih programa, izložbi kojima se tematizira muzejska građa, predavanja, prezentacija i edukativnih programa usmjerenih na predstavljanje muzejskih aktivnosti koje su obično sakrivene od očiju javnosti.

Papirnati svjedoci prošlih vremena, iščitavanje muzejske prošlosti kroz publikacije javnosti predstavlja izložbe koje su se u proteklih 70 godina nanizale u rovinjskom Muzeju. A bilo ih je 1312, što onih likovnih, što povijesnih, etnografskih, arheoloških… Bogata izložbena povijest Muzeja publici je predstavljena kroz izabrane plakate, deplijane, kataloge – fizičke relikte koji svjedoče o prošlosti ustanove. U sklopu izložbe izrađena je kronologija muzejskih izložbi od utemeljenja 1954. godine do danas i time je detaljno i na pregledan način pred nama iscrtan povijesni razvoj rovinjskog muzeja. Izložene muzejske publikacije dočaravaju vrijeme, prilike i društvenu klimu u kojima su se izložbe održale i samim time predstavljaju puno više od puke informacije o nekom događaju.

Počeci 1950-ih bili su skromni. Priređivale su se izložbe na kojima se izlagala građa posuđivana od različitih muzeja (Zagreb, Rijeka) uz poneku likovnu izložbu umjetnika koji su tih poslijeratnih godina pristizali i naseljavali se u Rovinju. Plakati, pozivnice i deplijani bili su više iznimka nego pravilo. Međutim, već sredinom 1960-ih počinju se priređivati izložbe u organizaciji Muzeja, popraćene plakatima i deplijanima. Nerijetko su ti plakati izrađeni od strane samih izlagača, ručno pisani, nepretenciozni, sukladno duhu vremena u kojem su nastali, ali nedvojbeno je postojala izgrađena svijest o muzejskoj djelatnosti. Tada se rade i prvi stalni postavi, doduše njihova koncepcija nije kompleksna na način kako ih poimamo danas, nego se kroz permanentne izložbe predstavljaju pojedini muzejski odjeli ili određena građa. U tom su se desetljeću iznjedrile skupne izložbe u organizaciji Muzeja koje će imati dugi vijek trajanja i postati prepoznatljiv moment rovinjskog muzeja (Umjetnička/Likovna kolonija, Grisia, Castrum Vallis).

 

Fotorafija: Dalibor Talajić

Nizom izložbi u 1970-ima iščitavala se povijest Rovinja kroz prikaz djelovanja bitnih kreatora rovinjske privrede (Istragrafika, TDR, Elektroistra, Obrada, HTTP Jadran…). Redovito su se održavale izložbe vezane na NOB i kulturno stvaralaštvo žena, radnika, vojnika…, praksa koja će se u kontinuitetu nastaviti i u sljedećem desetljeću. Započinje dugogodišnja suradnja istarskih muzeja, što rezultira brojnim izložbama koje su plod razmjene (Narodni muzej Labin, Narodno sveučilište Poreč, Etnografski muzej Istre, Pazin…) i skupnom izložbom Ars Histriae. U muzejskim prostorima prezentiraju se urbanistički nacrti rješenja pojedinih dijelova grada i šire okolice. Oblikovanje pojedinih plakata i ostalog popratnog materijala povjereno je u ruke grafičkih dizajnera što se odražava na samom vizualnom identitetu izložbi. Za razliku od starijih plakata koji su se bazirali na samoj informaciji i kod kojih je akcent stavljan na tekst, likovni element sada postaje sve važniji.

U sljedećem desetljeću, uz likovne izložbe, koje su najbrojnije, poseban se naglasak stavlja i na one fotografske, kako povijesne tako i umjetničke. Osamdesetih godina 20. stoljeća Muzej dobiva seriozne stalne postave suvremene umjetnosti i starih majstora, kao i sobu posvećenu Vilku Šeferovu. Uz izložbe u prostorima Muzeja, na otoku Sv. Andrija (Crveni otok) kraj Rovinja kroz više je faza u vidu stalnog postava realizirana izložba Pomorstvo, ribarstvo i brodogradnja.

Značaj međumuzejske i međuinstitucionalne suradnje prepoznat je od samih početaka. U prostorima Muzeja svoje radove redovito izlažu učenici rovinjskih škola, a 1990-ih započinje suradnja sa Školom primijenjene umjetnosti i dizajna iz Zagreba, koja u godinama što slijede redovito priređuje izložbe gdje se predstavljaju različiti odjeli škole. Ratne godine obilježile su fotografske izložbe o ratnim razaranjima u Hrvatskoj. Bogata muzejska knjižnica, dolaskom bibliotekarke, kroz izložbe pronalazi svoj put do publike, dok se suvremena likovna produkcija publici predstavlja u rovinjskoj crkvi sv. Tome u sklopu Rovinj art programa (R. A. P.).

U novom tisućljeću uz brojne likovne izložbe poseban je naglasak stavljen na one povijesne i arheološke, koje su nam otkrile nepoznatu ili zaboravljenu prošlost grada. Kroz seriju izložbi o obitelji Hütterott, toj je nekonvencionalnoj obitelji odana dužna počast za njihov doprinos Rovinju. Nadalje, ispričane su priče o željezničkoj pruzi Kanfanar – Rovinj, predstavljeni su arheološki lokaliteti (Trg Matteotti, uvala Valdibora, Monkodonja, Mušego, Veštar…), kroz niz povijesno-etnoloških izložbi zavirili smo u komode naših nona, upoznali marljive tabakine, ušetali u rovinjske kuhinje kakve su nekad bile, doznali sve o rovinjskim Špicijama… Izdavačka djelatnost u ovome razdoblju postaje ambicioznija, izložbe su redovito popraćene publikacijama, koje su bogatije, kompleksnije, prepoznatljivije. Muzej dobiva prvu likovnu monografiju o slikarskom opusu Slobodana Vuličevića (1998.), slijede monografije posvećene slikarici i prvoj ravnateljici Zori Matić (2003.), Bruni Mascarelliju (2006.), ona o Egidiju Budicinu uskoro će ugledati svijetlo dana.

Papirnati svjedoci prošlih vremena izložba je koja se temelji na muzejskim publikacijama pa se tijekom njena trajanja priređuju vodstva za rovinjske osnovnoškolce i srednjoškolce, umirovljenike i građanstvo koji, inspirirani izložbom i izloženim predmetima, izrađuju predmete od neiskorištenih tiskovina. Na taj su način one stavljene u novi kontekst i dobivaju novu ulogu.

Vizualni identitet izložbe potpisuje nagrađivani dizajnerski studio Tumpić/Prenc. Autorica i kustosica izložbe je Elizabeta Rogović.

Izložba se može razgledati u Multimedijalnom centru u Rovinju do 24. veljače 2024.

(Muzej Grada Rovinja)

 

Priručnik – Stvaranje digitalnih izložbi u kulturnim ustanovama

Priručnik izdavačke kuće Routledge „Creating Digital Exhibits for Cultural Institutions“ autorice Emily Marsh stručnjacima iz baštinskog sektora nudi mnoštvo vrijednih primjera, preporuka i izvora za stvaranje informativnih, pristupačnih i privlačnih digitalnih izložbi i iskustava za korisnike.

Još ne tako davno, manjim kulturnim institucijama možda nije bilo baš jednostavno opravdati potrebu za digitalnim izložbama iako se već prilično dugo vrijeme ulagao napor u digitalizaciju građe. No, kako je nastupila pandemija COVID-a uz prateći lockdown, većina GLAM-ova (galerija, knjižnica, arhiva i muzeja) diljem svijeta bila je zatvorena za posjetitelje. Odjednom je svima postalo jasno koliko je korisno imati mogućnost udaljenog pristupa izvorima, iako su se neki još uvijek borili s konceptom digitalne izložbe.

Prvo, uvodno poglavlje opisuje prirodu digitalnih izložbi unutar zajednice kulturne baštine te daje uvid u sadržaj priručnika. Drugo poglavlje daje pregled teorija dizajna muzejskih izložbi, kvalitativne analize dokumenata i književne analize u kontekstu digitalnih izložbi za kulturne ustanove, no ne daje sveobuhvatan pregled područja muzeologije, već prikazuje teorije i metode prepoznate kao najvažnije i najkorisnije za digitalne izložbe, posebno u slučajevima kada je osoblja na raspolaganju malo i/ili ono nije kustoske struke. Važnost teorije očituje se u razvijanju skupa načela i tehnika koje kreatori digitalnih izložbi mogu odmah iskoristiti, pa tako „Velika ideja“ Beverly Serrell kazuje da svaka kvalitetna izložba mora jasno pokazivati odnos važnosti između izložbe i potreba posjetitelja. Kao primjer može poslužiti citat bivše urednice New York Timesa Amande Cox koja navodi kako „Ništa što je doista važno nema ovakav naslov: „Evo vam nekih podataka. Nadamo se da će vam biti zanimljivi. Sadrži kritičke primjedbe i uređivanje.“ Iz tog razloga se posjetitelju mora pružiti jasno gledište koje nije puko potvrđivanje da je digitalna izložba omogućila digitalni ekvivalent fizičkog objekta. Konkretni savjet jest sastaviti izjavu o misiji za izložbu koja će dobro opisati prirodu i značaj izložbe i koja može sadržavati dvije-tri jasne, povezane, neophodne i usmjerene „velike“ ideje oko kojih će se izgraditi struktura izložbe.

U trećem poglavlju naglašena je potreba da se prouči publika i širi informacijski ekosustav, prije nego što se dublje uroni u proučavanje izložbenog materijala. Pritom treba imati na umu da korisnici sadržaja kulturne baštine nisu jednostavna niti jednodimenzionalna bića, da je u razvoju odnosa prema publici potrebno gajiti inkluziju, raznolikost, intelektualnu fleksibilnost i dublje razumijevanje. Fokus izložbi se u 21. stoljeću razvio iz onoga „o čemu“ u onaj „za koga“. Također, pri promišljanju o posjetiteljima treba uzeti u obzir da njihovo ponašanje u okviru digitalne izložbe može biti potpuno drugačije od onog na fizičkoj izložbi.

Četvrto poglavlje pruža alate uz pomoć kojih je moguće lakše razumjeti sadržaj, njegov značaj, načine na koje ga je moguće predstaviti i objasniti publici na privlačan i smislen način. Kako navodi A. Gazi, „Muzejski tekst je vjerojatno najzahtjevnija kategorija teksta […] Ipak, muzejski tekst je najmoćniji medij muzejske komunikacije i ključan dio cjelokupnog narativa izložbe“.

Peto poglavlje donosi niz studija slučajeva napravljenih gotovo u potpunosti bez resursa koji ilustriraju specifične izazove ali i primjere kako ih prebroditi. Ipak, vrlo je teško ostvariti ili održati projekt ako nema potpore s tehničke (informatičke) i upravljačke strane. Šesto poglavlje počinje savjetima kako povećati šanse za odobravanje projekta, s obzirom da se bez privole upravljačkog tijela projekt neće ostvariti. Prikazan je cjeloviti ciklus projekta digitalne izložbe od faze prijedloga, promocije, preko evaluacije pa sve do „umirovljenja“ izložbe.

Sedmo poglavlje se bavi rješavanjem praktičnih aspekata poput odabira vrste softvera, dizajna sučelja i potrebe za metapodacima. Iako treba odabrati softver koji najbolje odgovara zahtjevima određene izložbe, obrađene su i uspoređene karakteristike Omeke i Scalara kao najpoznatijih poslužiteljskih platformi za digitalne izložbe.

Posljednje, osmo poglavlje usredotočeno je na potrebe autora digitalne izložbe kao kreativnog stvaratelja, nudeći neke od izvora za kreativno pisanje, dizajn i sl. Autorica kroz pregled teorija razbija mitove o kreativnosti uvjeravajući čitatelja da kreativno razmišljanje koristi iste procese kao i „uobičajeno“ razmišljanje. Na taj način ulijeva samopouzdanje baštinskim stručnjacima da kompetencije za stvaranje digitalne izložbe već posjeduju, samo ih je potrebno uskladiti kako bi se stvorili digitalni projekti koji su usredotočeni na publiku i ciljeve organizacije unutar izložbene paradigme. Rečeno jednostavnim riječima, posjetiteljima izložbe zapravo treba reći što autor izložbe smatra značajnim i uvjerljivim u vezi građe, uz pokazivanje samih predmeta.

Priručnik Stvaranje digitalnih izložaka za kulturne ustanove vrijedan je resurs prvenstveno za knjižničare, arhiviste i druge stručnjake iz područja kulturne baštine koji žele promovirati digitalni sadržaj svoje ustanove najširoj mogućoj publici, no brojnim primjerima i s pregršt izvora svakako nudi mnogo ideja i preporuka za muzejsku struku i istraživače.

Knjigu je moguće nabaviti kod izdavača ili proučiti u knjižnici MDC-a.

(Tea Rihtar Jurić)

 

Izvor: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Izložba – „Hrvatski školski brod Jadran – matična luka Split, 1933. – 2023.“

Izložba fotografija pod nazivom: „Hrvatski školski brod Jadran – matična luka Split, 1933. – 2023.“ otvorena je 8. veljače u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, u okviru programa Tripundanskih svečanosti, koje tradicionalno u veljači organizira Hrvatska bratovština „Bokeljska mornarica 809“ Rijeka.

Izložba o „Jadranu“ javnosti je prvi puta predstavljena u rujnu 2023. godine u Splitu, u Domu Hrvatske vojske, smještenom u luci Lora. Realizirali su je Hrvatski pomorski muzej Split i Muzej Domovinskog rata u Splitu kako bi se obilježilo 90 godina od uplovljavanja jedrenjaka „Jadran“ u splitsku luku, a program se odvijao pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Autori izložbe su Ljubomir Radić iz HPMS-a i Matej Gabrilo iz MDRUS-a dok je za tehničku realizaciju zadužen Leo Garbin (HPMS).

Izložbu u Splitu je pratio i okrugli stol na temu neriješene sukcesije vojne imovine SFRJ s naglaskom na pitanje povratka š/b „Jadran“ u Hrvatsku, a u radu okruglog stola sudjelovalo je niz govornika iz sfere diplomacije, politike, obrane i kulture među kojima valja posebno istaknuti akademika Davorina Rudolfa. U studenom 2023. godine program s izložbom i pratećim okruglim stolom je organiziran u Hrvatskom saboru gdje je izložbu u nazočnosti brojnih saborskih zastupnika otvorio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, a uoči svečanosti otvorenja posjetio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. Na okruglom stolu koji se mogao pratiti preko stream kanala okupio se opet značajan broj govornika među kojima i jedan od nekadašnjih zapovjednika „Jadrana“, kapetan bojnog broda Stjepan Bernadić.

 

Izvor: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

S događajima u Splitu i Zagrebu završen je izvorno dogovoreni program obilježavanja devedesete obljetnice jedrenjaka „Jadran“ no stiglo je nekoliko poziva za postavljanjem izložbe u druge gradove pa je tako povodom Dana dubrovačkih branitelja, 6. prosinca 2023. godine izložba otvorena u palači Sponza u Dubrovniku, a 2024. godinu je putovanje nastavila u Rijeci gdje ostaje otvorena do 28. veljače. S obzirom da je na sva školska putovanja 1930-ih „Jadran“ isplovljavao iz Dubrovnika (Gruža), a da ga je projektirao inženjer Josip Škarica iz Rijeke prigodno je 90 rođendan obilježiti i u ta dva pomorski orijentirana grada.

Jedrenjak, barkantin „Jadran“ sagrađen je u Hamburgu na inicijativu „Jadranske straže“ iz Splita, jedne od najznačajnijih organizacija u hrvatskoj pomorskoj povijesti. Od 1933. do 1990. godine brod je bio vezan isključivo uz pomorska učilišta na hrvatskoj obali: Dubrovnik, Šibenik, Pula, Divulje i Split. U jesen 1990. godine brod je otplovio na redoviti remont u Tivat s kojeg se nije vratio. Od tada do danas traju diplomatska nastojanja Republike Hrvatske u povratku š/b “Jadran“ u Hrvatsku.

Izložbu čini 20 panoa sa kolažom od 65 fotografija jedrenjaka „Jadran“ iz 1930-ih godina, od početka gradnje u Hamburgu preko prve plovidbe prema Splitu i uplovljavanja u luku 6. rujna 1933. godine do putovanja svijetom zaključno s 1939. godinom. Tu su fotografije iz života mornara, detalji sa broda, ispraćaji iz Gruža, sidrenja u La Valetti, Stockholmu, Cherbourgu, New Yorku... Tekst o povijesti broda donesen je na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Pored fotografija izložena je maketa „Jadrana“, vlasništvo Grada Splita i kolut za spašavanje s natpisom „Jadranska straža“. Na izložbama u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku bilo je izloženo kormilarsko kolo sa „Jadrana“ iz fundusa Hrvatskog pomorskog muzeja Split kao i maketa u vlasništvu Hrvatske ratne mornarice no na izložbi u Rijeci zbog prostornih ograničenja nije bilo moguće izložiti kormilarsko kolo dok je umjesto makete iz fundusa HRM-a izložena maketa u vlasništvu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, a izložba je iz fundusa PPMHP obogaćena i sa dvije fotografije „Jadrana“ na kartonu iz 1950-ih.

Svaku od izložbi prati i prigodni deplijan na hrvatskom jeziku (za otvorenje u Splitu priređena su i izdanja na engleskom i talijanskom jeziku) koji donosi osnovne informacije o povijesti broda kao i izbor od 10 do 12 fotografija koje se mogu vidjeti na izložbi s tim da se fotografije mijenjaju za svako izdanje.

(Ljubomir Radić)

 

MUVI 10: muzeji – video – film i MUVI LAB 2024 [festival multimedijskih i web projekata] – poziv za prijavu

Muzejski dokumentacijski centar poziva sve muzeje, muzealce, ljubitelje muzeja, redatelje, producente i IT tvrtke da podnesu svoje prijave za sudjelovanje u programima MUVI 10: muzeji – video – film i MUVI LAB 2024.

MUVI 10: muzeji-video-film manifestacija je uspostavljena 2006. godine kao platforma za promicanje i razmjenu najboljih praksi, razvoja sadržaja, vještina i potencijalne suradnje na projektima koji povezuju filmske/video zapise da bi od 2014. godine otvorila prostor i za drugu manifestaciju MUVI LAB koja se profilirala kao festival koji prati multimedijske i web projekte u muzejskoj zajednici.

Na desetom, jubilarnom izdanju 2024. godine osvrnut ćemo se na posljednjih gotovo dvadeset godina, rezimirati što se i koliko se promijenilo u korištenju novih tehnologija, jesu li nove tehnologije muzejima u digitalnom dobu prouzrokovale nove promjene i kakve?

Što su posebno film i multimedijsko iskustvo donijeli u odnosu na prezentaciju muzejskih sadržaja, stručnu obradu muzejske građe, prezentaciju sadržaja na izložbama i edukacijskim projektima, pa i u odnosu na novu publiku?

Zabilježit ćemo što smo do sada zapazili i nastavit ćemo i dalje pratiti, sve prisutniju produkciju muzejskih baštinskih filmskih i digitalnih sadržaja.

MUVI 10: MUZEJI-VIDEO-FILM

U prikazivačkom dijelu programa koji se održava prvoga dana planira se prikazati oko dvadesetak filmskih/video ostvarenja koji nam uvijek donose vrlo širok spektar muzejskih sadržaja i protagonista. Program će biti kao i na prethodnim manifestacijama podijeljen u više sekcija koje će se koncipirati nakon zaprimljenih prijava.

MUVI LAB 2024 [festivala multimedijskih i web projekata]

Drugoga dana tijekom MUVI LAB 2024 festivala održavat će se prezentacija projekata u kojima se koriste video i filmske tehnologije u sklopu multimedijskih i web projekata, a posebni tematski blok istražio bi jesu li i videoigre pronašle svoj prostor u našim baštinskim institucijama.

OKRUGLI STOL

Kao dio obljetničkog izdanja manifestacije MUVI 10, na kraju svakoga dana organizirat ćemo okrugle stolove na kojima će se pozvani muzealci osvrnuti na svoj rad na prikupljanju i prezentaciji video i multimedijske dokumentacijske građe tijekom protekla dva desetljeća, te ukazati na eventualna moguća pitanja ili poboljšanja koja bi se mogla potaknuti.

Tijekom dvodnevnog programa ovih manifestacija predstavit ćemo sveukupno oko tridesetak video/filmskih i multimedijskih projekata nastalih u produkciji muzeja te povezati profesionalce vrlo različitih profila koji sudjeluju u njihovim realizacijama.

Prijavnica MUVI 10: muzeji – video – film 2024

Prijavnica MUVI LAB 2024

Rok za podnošenje prijava je do 1. srpnja 2024., a ispunjene prijavnice treba poslati e-poštom na adresu ldrazin@mdc.hr.

Više o prethodnim manifestacijama MUVI: muzeji-video-film i MUVI LAB

(Lada Dražin-Trbuljak)

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr