Ususret međunarodnoj konferenciji o izazovima pohrane u muzejima koja će se održati ove jeseni u Parizu, ICOM-ova Radna skupina za zbirke u čuvaonicama objavila je izvješće Muzejske čuvaonice diljem svijeta u kojem su predstavljeni rezultati mrežnog istraživanja provedenog 2023. godine među muzejima članovima ICOM-ove zajednice. Pristiglo je ukupno 1132 odgovora na upitnik iz gotovo stotinu zemalja, od čega je najveći broj odgovora pristigao iz zapadne Europe, ali zastupljeni su i muzeji iz Sjeverne Amerike, istočne Europe, Latinske Amerike, s Kariba, iz Azije, tihooceanskih zemalja, Afrike te arapskih zemalja. U istraživanju je sudjelovalo i pet hrvatskih muzeja.
Struktura istraživanja podijeljena je u četiri glavne teme – od osnovnih podataka, karakteristika čuvaonica i sustava dokumentacije pa do problema upravljanja i projekcija za budućnost. Iako dobiveni uzorak ne daje savršeno reprezentativan portret situacije u više od 100 tisuća muzeja koliko se procjenjuje da ih ima u svijetu, istraživanje ipak daje pregled vrlo različitih vrsta institucija u smislu njihove geografske distribucije, veličine, starosti i vrste zbirki koje čuvaju.
Neke od značajki ispitanih muzeja
Među ispitanim muzejima, najučestalije su umjetničke (22 %) i povijesne zbirke (19 %). Udio prirodoslovnih zbirki iznosi 8 % što svakako ne odražava broj predmeta u tim zbirkama s obzirom da ih je čak i do 200 puta više nego u ostalim vrstama muzeja (Grafički prikaz 1).
Oko četvrtine muzeja ima zbirke s manje od 5 tisuća predmeta, a u isto vrijeme, nešto više od 10 % ima zbirke s više od pola milijuna predmeta. Gotovo 70 % muzeja koji su odgovorili na anketu izlaže manje od 15 % svojih zbirki, a s druge strane vrlo mali postotak predstavlja javnosti skoro čitavi fundus – uglavnom su to muzeji u ruralnim područjima i u otočkim zemljama.
Grafički prikaz 1: Vrsta zbirki muzeja koji su sudjelovali u istraživanju. Izvor: publikacija Museum storage around the world, ICOM, 2024.
Nešto više od 40 % ispitanih muzeja ima manje od 10 zaposlenika s punim radnim vremenom, dok ih oko 13 % ima više od stotinu. U dva od pet muzeja samo je jedna osoba zadužena za inventarizaciju zbirke. Gotovo 17 % muzeja nema djelatnika zaduženog za čuvaonicu, dok među onima koji ga imaju, u više od 20 % slučajeva tom djelatniku to zaduženje nije u opisu posla. Dakle, za gotovo četiri od deset muzeja odgovornost za upravljanje čuvaonicom nije jasno utvrđena.
Rezultati istraživanja o čuvaonicama
Gotovo svi ispitani muzeji smatraju prostor namijenjen za pohranu predmeta značajnim problemom, osobito oni smješteni u objektima prenamijenjenima za muzeje (dvorcima, samostanima, hramovima, industrijskim zgradama, stanovima itd.). Ukupno 55 % prostora čuvaonica namjenski je uređeno za smještaj zbirki, a 79 % ispitanih ima čuvaonice u sklopu muzejskog prostora. Gotovo trećina kaže da im je ponestalo prostora, dok skoro polovica vjeruje da im je preostalo oko 15 % prostornih kapaciteta. Jedino institucije mlađe od 10 godina spominju dostatan čuvaonički prostor što je logično jer što je muzej stariji, za očekivati je da je problema s pohranom više.
Neki su rješenje za prostor pohrane pronašli u izdvojenim čuvaonicama u predgrađima koja omogućuju veće prostorne kapacitete, pa je tako gotovo četvrtina muzeja koji imaju izdvojene čuvaonice prijavila da je njihova površina veća od 1000 metara kvadratnih. Iako su izdvojeni objekti svakako poboljšali situaciju s pohranom, nisu ih u potpunosti riješili. Četvrtina muzeja koji su se odlučili za takvo rješenje su posve popunili svoje prostore, dok oko 40 % ima tek manje od 15 % prostora za smještaj novih akvizicija (Grafički prikaz 2).
Grafički prikaz 2: Popunjenost kapaciteta izdvojenih čuvaonica. Izvor: publikacija Museum storage around the world, ICOM, 2024.
Što se tiče dokumentiranja, tek 7 % ustanova koristi isključivo ručni dokumentacijski sustav (uglavnom u Africi i arapskim zemljama), a više od polovice (53 %) ispitanih tvrdi da ima i papirnati i digitalni inventar. Dok muzeji u istočnoj Europi, Aziji, tihooceanskim i arapskim zemljama koriste dvojni sustav, zanimljiva je pojava trenda prema „potpuno digitalnom“ karakterističnog za Sjevernu Ameriku i Zapadnu Europu, unatoč krhkosti digitalnih medija i pitanju očuvanja podataka (oko 40 %).
Cjelokupni fundus inventariziran je kod više od 40 % ispitanih muzeja, dok nešto manje od 30 % muzeja u svijetu ima većim dijelom nepotpun inventar. Računalna obrada predmeta pokazuje sličnosti u udjelu inventariziranih predmeta kao i analogna – samo 37 % muzeja ima u potpunosti računalno inventarizirani fundus.
Većina ispitanih muzeja ocjenjuje čuvaoničke prostore nepovoljnim, posebice s obzirom na nedostatak odgovarajuće opreme poput mobilnih polica, ormara, regala itd., što se poklapa s rezultatima ICCROM-ovog istraživanja iz 2011. godine. Problem neadekvatnog čišćenja spomenulo je gotovo 40 % ispitanika, dok probleme održavanja infrastrukture ističe gotovo svaki četvrti muzej. Kada je riječ o preventivnoj zaštiti u čuvaonicama, muzeji općenito spominju poteškoće u njezinu provođenju, posebice u održavanju stabilnih higrometrijskih uvjeta, njih 27 % (Grafički prikaz 3). Gotovo četvrtina ispitanih muzeja nema plan za upravljanje zbirkama u hitnim situacijama. Problemi s infestacijom (glodavci, plijesan i sl.) prisutni su u nešto manje od 10 % ustanova. Prema istraživanju krađa je najmanji problem, no protuprovalni sustavi nisu na primjerenoj razini za oko 10 % institucija.
Grafički prikaz 3: Preventivna zaštita u čuvaonicama. Izvor: publikacija Museum storage around the world, ICOM, 2024.
Korištenje zbirki u čuvaonicama ostaje uglavnom rezervirano za stručnjake, u istraživačke svrhe ili za posudbe za izložbe. Muzeji daju prednost korištenju zbirki za potrebe internog istraživanja, za posudbe drugim institucijama te za digitalizaciju, kako bi neizloženi predmeti postali dostupni javnosti.
U posljednjem su se desetljeću muzejske zbirke u prosjeku (58 %) povećale između 5 i 10 %. Nekoliko (vjerojatno novijih) muzeja izvješćuje čak i o većem prirastu građe: 15 % prijavljuje prirast od 50 %, a za gotovo 9 % muzeja broj se predmeta više nego udvostručio. S obzirom da ne možemo znati o kojem se polaznom broju predmeta u zbirkama radi, postotak uvećanja ne ukazuje nam na približan broj priljeva predmeta jer nije isto je li se za 10 % uvećala zbirka od nekoliko stotina ili pak ona od više tisuća predmeta. Zanimljivo je uočiti kako je vrlo malo institucija izvijestilo o otpisu predmeta u zbirkama.
Zaključak
Rezultati istraživanja u ICOM-ovom izvješću o muzejskim čuvaonicama upućuju na zaključak da iznesene probleme dijele sve vrste muzeja, bez obzira na vrstu zbirki, veličinu i bez obzira u kojim se regijama svijeta nalazili. Ispitanici su prilično optimistični da će pohrana muzejske građe ostati središnja briga njihove ustanove, iako ih otprilike četvrtina pretpostavlja da će aktivnosti usmjerene prema javnosti imati prednost pred čuvanjem građe. Njih čak 62 % pretpostavlja da će klimatske promjene utjecati na upravljanje čuvanjem građe.
Detaljnije o stanju čuvaonica u hrvatskim muzejima moguće je proučiti kroz rezultate prvog sveobuhvatnog istraživanja o stanju i izazovima čuvanja građe u hrvatskim muzejima koje je proveo MDC 2021. godine. Rezultati tog istraživanja predstavljeni su na stručnoj konferenciji te objavljeni u Vijestima iz svijeta muzeja. Pored toga, čitav broj stručnog časopisa Muzeologija posvećen je upravo temi čuvaonica. Ovu za muzeje važnu temu opširnije je obradio i časopis Museum International.
(Tea Rihtar Jurić)
Izvor: Dubrovački muzeji
DUMUS – izložbu „Dubrovnik i UNESCO“ posjetilo više od 100 000 posjetitelja
Izložbu „Dubrovnik i UNESCO“ u Kneževu dvoru od otvorenja 24. svibnja 2024. do danas posjetilo je više od 100 000 posjetitelja. Četveročlanoj obitelji Marnef iz Belgije, čiji je član upravo bio stotisućiti posjetitelj, voditeljica projekta i autorica izložbenog koncepta, muzejska savjetnica Ivona Michl, uručila je prigodni poklon i provela ih kroz postav izložbe.
Izvor: Dubrovački muzeji
Na izložbi, koju su organizirali Dubrovački muzeji i Državni arhiv u Dubrovniku javnosti je predstavljena vrijedna arhivska građa iz razdoblja Dubrovačke Republike (1022. – 1808.) koja je upisana krajem 2023. na UNESCO-ovu listu ‘Sjećanje svijeta’ te predmeti iz bogatog fundusa Dubrovačkih muzeja koji su razvrstani u 7 tematskih cjelina: Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, Čipkarstvo u Hrvatskoj, Klapsko pjevanje, Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, Umijeće suhozidne gradnje, Umijeće sokolarenja i Transhumanca - sezonska seoba stoke.
Dubrovnik je na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine uvršten u listopadu 1979. godine, na trećoj sjednici World Heritage Committee održanoj u Egiptu. Na Reprezentativnu listu svjetske kulturne baštine uvršten je kao srednjovjekovni planirani grad koji je već u 13. stoljeću postao značajnom pomorskom velesilom, a unatoč razornom potresu 1667. godine, uspio je očuvati svoju gotičku, renesansnu i baroknu arhitekturu. U prosincu 1994. godine, zona pod zaštitom UNESCO-a proširena je na plato Pila i Brsalja na zapadu, opkop uz vanjski rub gradskih zidina na sjeveru, Lazarete na istoku te otok Lokrum na jugu. U 2018. godini značajno je proširena i kontaktna zona oko povijesne jezgre Dubrovnika.
Izvor: Dubrovački muzeji
Festa sv. Vlaha upisana je 30. rujna 2009. na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva na konferenciji u Abu Dhabiju. Upis Feste samo je potvrda duboke i čvrste povezanosti Dubrovčana sa svojim Parcem. Biti dio UNESCO-ove obitelji i štovati nebeskog zaštitnika ostaje trajna obveza svjedočanstva vjere, zahvalnosti, molitve i ponosa. Dubrovnik i sv. Vlaho nerazdvojni su pojmovi, a 3. veljače zajedno obilježavaju svoj najsvečaniji i najuzvišeniji dan - onaj tisućgodišnje tradicije.
Upisom arhivskih fondova iz vremena Dubrovačke Republike (1022. – 1808.) na listu ‘Sjećanje svijeta’, sačuvano bogatstvo konačno je prepoznato kao dio svjetske baštine. Ono ne svjedoči samo o državno-pravnom ustroju Dubrovačke Republike niti o iznimno razvijenom konzularnom i diplomatskom sustavu vanjskih odnosa, već služi kao neiscrpan izvor za razumijevanje svakodnevnoga života jedne zajednice, samostalne Republike, na razmeđu Mediterana i Balkana.
Izložba ostaje otvorena do kraja listopada ove godine.
(Dubrovački muzeji)
Fotografirao: Zoran Alajbeg
Galerija Meštrović – izložba „Umjetnik kod Meštrovića: Petar Dolić – Vlat"
U sklopu 70. Splitskog ljeta u Galeriji Meštrović održava se izložba Umjetnik kod Meštrovića: Petar Dolić – Vlat. Projekt Umjetnik kod Meštrovića, otpočet 2010. godine, okuplja hrvatske suvremene umjetnice i umjetnike koji svojim intervencijama u stalnom postavu rade dijalog sa stvaralaštvom Ivana Meštrovića, odnosno s njegovom biografijom, te prostorom u kojem je živio i stvarao. Kustosica izložbe muzejska je savjetnica Atelijera Meštrović, dr. sc. Barbara Vujanović.
Svaka konfrontacija moderne i suvremene umjetnosti otvara mogućnost novog sagledavanja opusa koji ih predstavljaju. Kiparsko „odmjeravanje“ na osobit način podcrtava odnos autor(ic)a prema materijalima i pozicioniranja djela u otvorenom (javnom) i izložbenom prostoru. Kada je riječ o Meštroviću i Doliću, oba kipara dokazala su, svaki u svome vremenu i nastojanju, da je moguće i potrebno stalno iznova redefinirati tradiciju, odnosno revidirati granice motiva koji su se afirmirali kao temeljna polazišta likovnih umjetnosti – poput sakralne dionice, ženskog akta i portreta.
Fotografirao: Zoran Alajbeg
Meštrovića, jednoga od najistaknutijih portretista svoje generacije, Dolić je prikazao alegorijskim portretima kojima se referirao na neka od njegovih markantnih arhitektonskih i kiparskih ostvarenja: Meštrović – Paviljon, Meštrović – Indijanac i Zdenac života. Stakleni Torzo postavljen u blizini Meštrovićevih fragmentarnih, klasično idealiziranih, mramornih tijela pokazuje uzbudljivo polifasetno razlistavanje oblika. U svakom titraju providne materije događa se pokret, koji označuje pomak kojim kipar revitalizira temu.
Dolićeve posvete Ivanu Meštroviću nedoslovne su i utemeljene na kontrastu, poput modre boje nasuprot bjelini, ili pak apstrakcije kao kontrapunktu figurativnom načinu razmišljanja. Ambijentalna instalacija visećih, drvenih objekata, elemenata flore i faune, koju Dolić dvadesetak godina kontinuirano nadopunjava, dobila je sasvim novo značenje uz Adama i Evu. Gusta, šarena šuma transformirala se u suživotu s monumentalnim parom u Rajski vrt, razigrani krajolik koji poziva na radosni hedonizam i spontanost, bez ikakve natruhe kobnih posljedica prvoga grijeha. Kompozicija koju čini 16 kamenih skulptura, duhovito simplificiranih prikaza ovaca, janjadi i ovana, topla je posveta Meštrovićevu djetinjstvu i klesarskoj umješnosti njegova oca, Mate.
Fotografirao: Zoran Alajbeg
Simbolički orijentir izložbe, postavljene u vrtu i izložbenim dvoranama, odnosno njezin početak i kraj, predstavlja Vlat visoka šest metara. Jak koloristički akcent postavljen na platou Galerije Meštrović na sugestivan se način povezuje s okolnom mediteranskom vegetacijom, parkom skulptura, plavetnilom mora i neba. Pažljiv tretman tirkizne površine skulpture u aluminiju podržava njezino trenutno reagiranje na svjetlost sunca i blještavilo bračkog kamena.
Izdužena i elegantno tanka, blago valovita forma podrazumijeva ideju rasta. I onog organskog, i onog prenesenog, u smislu duhovnog i intelektualnoga stremljenja. Impresivno ovladavanje dimenzijama i prostorom u kojem je Vlat niknula idealan je poticaj višestrukom isprepletanju dvaju toliko različitih a opet dovoljno bliskih kiparskih izričaja. Ova izložba opravdan je razlog i povod njihovu novom čitanju.
Petar Dolić rođen je 1975. godine u Travniku. Diplomirao je kiparstvo 1999. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Šime Vulasa, a kao izbornu nastavu pohađao je kolegij Medaljarstvo i mala plastika, u klasi prof. Damira Mataušića. Dosad je izlagao na 75 samostalnih i 90 skupnih izložbi. Autor je brojnih skulptura na javnim prostorima. Dobitnik je brojnih nagrada: Nagrada Sveučilišta u Zagrebu, Prva nagrada na Trijenalu hrvatskoga akvarela, Nagrada Galerije Forum. Član je HDLU-a i ZUHA-e. Mnoga su mu djela u stalnom postavu muzeja, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu. Živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.
(dr. sc. Barbara Vujanović)
Izvor: Muzej Međimurja Čakovec
„Veze preko Drave“ – izložba tematizira likovnu baštinu Međimurja
U Muzeju Međimurja Čakovec nedavno je otvorena izložba „Veze preko Drave“ koja predstavlja odabir od trideset i dva djela šesnaestero umjetnika povezanih s Međimurjem bilo rođenjem, porijeklom, životom ili radom, a koja se nalaze u fundusu Galerije umjetnina Gradskog muzeja Varaždin.
Sedamdeseta obljetnička godina Muzeja Međimurja Čakovec obnavlja nam sjećanja na njegove početke u kojima su sudjelovali akteri kulturne scene s obje strane Drave. Povijesne i kulturne veze čakovečkih pojedinaca s Varaždinom postajale su s vremenom prijateljske, o čemu svjedoči i Priska Kulčar pišući u monografiji Ladislava Kralja Međimurca o članovima neformalnog čakovečkog kulturnog kruga (Ladislav Kralj, dr. Ivan Novak, dr. Vinko Žganec, Josip Štolcer Slavenski, Nikola Pavić (od 1942. i Lujo Bezeredi)) koji su se dvadesetih godina prošloga stoljeća povezali preko Drave s Ernestom Krajanskim, Ivom Režekom, Vlahom Blažom Pečencem, Krešimirom Filićem, Zvonkom Milkovićem i Perom Magerle-Gotalovačkim te povijesno i kulturno postaše sudbinski vezani za Varaždin, gdje su se mimo „povijesne dužnosti” njihove pojedinačne sudbine učvrstile u prijateljstvu i u umjetnosti.
Izvor: Muzej Međimurja Čakovec
To se posredno preslikalo i na njihove dvije krovne kulturne institucije, Muzej Međimurja Čakovec i Gradski muzej Varaždin. Ideja o čakovečkome muzeju rodila se, naravno, prije njegova osnutka 19. veljače 1954. kao Gradskog muzeja Čakovec. Njegov je prvi ravnatelj i kustos, Aleksandar Schulteis od 1946. godine bio član Akcionog odbora za osnivanje muzeja, a jedan od inicijatora osnivanja muzeja u Čakovcu bio je i istaknuti varaždinski znanstveno-kulturno-prosvjetni djelatnik i dugogodišnji ravnatelj varaždinskoga muzeja Krešimir Filić.
Na izložbi “Veze preko Drave” publika može vidjeti radove nekolicine autora koji su ujedno i bivši djelatnici Muzeja Međimurja Čakovec, a navedeni Aleksandar Schulteis, predstavljen realističnim kiparskim portretima jedan je od njih. Dugogodišnje kustosice, bile su slikarice Priska Kulčar i Erika Nađ Jerković, a dugogodišnji restaurator Muzeja, kipar Stjepan Jerković koji je predstavljen u cjelini sažetom i pojednostavljenom skulpturom Čovječanstvo u Evinom krilu, simboličnoga sadržaja i snažnoga vizualnog dojma koja dominira okolnim prostorom i progovara detaljima. Simboličan sadržaj i dinamiku kompozicije prepoznajemo i na skulpturi Vladimira Gašparića Gape, Hommage Tinu Ujeviću. Žensku liniju ove izložbe čine Marija Zidarić i jedina keramičarka među njima, Smiljana Brezovec Meštrić koja se svojim djelom odmiče od tradicionalnog poimanja medija keramike. Prvi školovani i jedan od najvećih međimurskih slikara Ladislav Kralj Međimurec trajnu je inspiraciju pronalazio u prirodi stoga ne čudi izbor njegovih pejzaža, ali i slika socijalne tematike. Treperavi Krajolik koji komponiranjem horizontalnih i vertikalnih elemenata s dijapazonom poteza kista i fakture prenose Kraljevu očaranost prirodom i svakim njezinim detaljem, ili smirenije, usporenije Zagorsko dvorište Črešnjevo kraj Varaždina, s reduciranim detaljima koje omogućuje doživljaj ljepote cjeline. Socijalne teme i zaokupljenost ljudskim životom karakteristične su za opus još jednoga velikog međimurskog umjetnika, Luju Bezeredija predstavljenog skulpturama reducirane, fluidne forme. Fluidnost forme prisutna je i na apstraktnoj staklenoj skulpturi Mihaela Štebiha. Čistoća i preciznost izvedbe s karakterističnim umetanjem slova i brojeva prisutni su na slikama Željka Kipkea, a portreti predstavljaju slikarstvo Predraga Purića i Pavla Vojkovića. Predstavljene su i narativne slike svakodnevnih motiva privlačne kolorističke palate Gašpara Bolkovića Pika, pejzaži Gabrijela Horvata kao i jedina slika animalističke tematike, Ptica — Varia animalia, Željka Lesara.
Izvor: Muzej Međimurja Čakovec
Bilo da riječ veze iz naziva izložbe doživljavamo kao neki odnos među osobama ili kao kontakt, u oba slučaja nećemo pogriješiti jer se oba značenja kroz povijest stalno pojavljuju dvosmjerno na relaciji Čakovec – Varaždin. Stoga se sama po sebi nameće tvrdnja da su veze, prijateljstvo i umjetnost kroz povijest utjecali poticajno i na ljude i na kraj s obje strane Drave. Ostaje nam samo tim putem, optimistično i s vjerom, koračati i dalje.
(Marta Horvat)
Izvor: Muzej hvarske baštine
Nova izdanja – „Otkrij Muzej hvarske baštine: vodič za djecu“
Muzej hvarske baštine izdao je svoju prvu publikaciju za djecu „Otkrij Muzej hvarske baštine: vodič za djecu“, namijenjenu djeci od 6 do 11 godina, odnosno djeci predškolske i rane školske dobi. Vodič može poslužiti roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima kao priručnik o djelovanju Muzeja hvarske baštine i kao priprema za dolazak s djecom u Muzej, ali i ostaloj zainteresiranoj publici kao pristupačan izvor informacija.
Publikacija nije zamišljena kao klasičan vodič po stalnom postavu, već kao vodič o muzeju, odnosno kao informativna knjižica s edukativnim i zabavnim sadržajem kojom se čitatelji mogu upoznati s radom Muzeja hvarske baštine, osnovnim informacijama o njemu i građom koja se u njemu čuva. U svakom se poglavlju nalaze zabavne igre i zadaci za rješavanje, kao i ilustracije maskota Macića i Vile, fantastičnih bića iz hvarske prošlosti. Vodič se može samostalno čitati i proučavati, ali i obraditi u okviru vrtićkog boravka ili školskog sata.
Vodič je nastao s ciljem privlačenja novih korisnika i razvoja muzejske publike. Djeca i mladi su skupina posjetitelja i korisnika Muzeja hvarske baštine koji najčešće dolaze u okviru posjeta i upoznavanja kulturnih ustanova u nižim razredima osnovne škole. Dolaze i tijekom školskih izleta, te nešto rjeđe kroz srednju školu, kada se obrađuju teme iz lokalne povijesti. Posjeti djece, samostalno i uz pratnju, rijetki su van formalnog obrazovanja.
Publikacija je realizirana je s namjerom da bude doprinos stvaranju kulture i navike odlaženja u muzeje i druge baštinske ustanove, ne samo tijekom dječje dobi, nego da i dalje kroz život pruži temeljno znanje o načinu rada i funkcioniranja muzeja. Čitanje Vodiča je poticaj osvještavanju baštine i zajedničkog dobra, što je pogotovo važno u odnosu na promjene u načinu života na otoku koje donosi globalni turizam. Također, edukativan je i neformalan, ali zabavan način provođenja slobodnog vremena i način izazivanja osjećaja začudnosti i poticanja inspiracije i kreativnosti.
Koncipiran je kao većina muzejskih vodiča za djecu: nakon pozdravne riječi slijedi predstavljanje maskota Macića i Vile, likova koji su odabrani za tu svrhu kao dio nematerijalne, hvarske baštine i kao fantastična bića koja su kroz prošlost i priče bila najbliža djeci. Nakon toga slijedi poglavlje u kojem se predstavljaju osnovni pojmovi iz muzejske djelatnosti kao što su muzej, kustos, zbirka, izložba i sl. Dalje idu poglavlja u kojima se predstavlja stalni postav Muzeja: Salon Hanibala Lucića, izložba vezana uz renesansnog pjesnika kome je pripadao ljetnikovac u kojem je smješten Muzej, i Kabinet Grgura Bučića, ostavština hvarskog prirodoslovca i meteorologa postavljena u stilu prirodoslovnih kabineta 19. stoljeća. Slijedi jedanaest poglavlja s temama iz hvarske prošlosti pomoću kojih se predstavljaju muzejske zbirke, ali tako da se pričama i anegdotama izbjegne suhoparno i stručno opisivanje zbirki. Poglavlja obuhvaćaju teme od prapovijesti do danas, a koncipirana su na isti način: čine ih kratak tekst s opisom teme, nekoliko fotografija reprezentativnih muzejskih predmeta s legendama, zabavni zadatak ili igra vezana uz temu, te ilustracija muzejske maskote sa šaljivim ili poučnim komentarom. Tako, primjerice, u poglavlju Tajanstvena prapovijest čitatelji mogu naučiti koji su bili prvi ljudi na otoku Hvaru, pogledati koje su predmete oni izrađivali i riješiti zabavni zadatak pronalaženja odgovarajuće sjene nekom prapovijesnom predmetu. U poglavlju Tajne starih dokumenata i knjiga čitatelji mogu naučiti zašto su nam važni stari zapisi i što se iz njih može saznati, te mogu nacrtati svoj obiteljski grb, dok se u poglavlju Volimo umjetnost! mogu upoznati s osnovnim pojmovima iz svijeta umjetnosti i značajnim hvarskim umjetnicima, kao i prebrojiti motive na jednoj šaljivoj grafici iz sedamdesetih godina 20. st.
Vodič je uredila kustosica Katija Borak, predmete su odabrali i tekstove su napisali kustosi Katija Borak, Joško Bracanović (ravnatelj), Nikoleta Bracanović i viša kustosica Dejanira Burmas Domančić, a za ilustracije maskota i grafičko oblikovanje Vodiča bila je zadužena hvarska dizajnerica Jelena Boellaard Šoša. Vodič je realiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija i Turističke zajednice grada Hvara.
(Katija Borak)
Izvor: Muzej grada Rijeke
Izložba o creskoj „Plavici“ – priča o ženskoj solidarnosti i nadi u bolje sutra
U „Kockici“ Muzeja grada Rijeke može se razgledati izložba „Plavica – Tvornica za preradu ribe – Cres“ koja posjetiteljima približava povijest tvornice koja je bila srce i duša lokalne zajednice više od stotinu godina, priču o ženskoj solidarnosti, nadi u bolje sutra i ponosu na vlastiti rad.
Tvornica je otvorena krajem 19. stoljeća, te je za Cres bila od velike važnosti jer osiguravala prihode radnicima, ali i siguran plasman ribe ribarima, pa je izravno ili posredno doprinijela poboljšanju života na otoku othranivši brojne generacije. Kroz stotinu godina svoga postojanja „Plavica“ je prošla kroz različite faze, a u doba Jugoslavije zapošljavala je uz domaći kadar i onaj iz drugih krajeva države pa je u tvorničkim pogonima dolazilo do svojevrsnog sudara kultura. Nije uvijek bila profitabilna, ali se održala sve do 1997. godine kada je ugašena na „standardni hrvatski privatizacijski način“, pruživši mnogim ženama utočište od nasilnih muževa i očeva, kao i mogućnost zarade i neovisnosti.
Izvor: Muzej grada Rijeke
Izložene se razne ambalaže i alati za čišćenje ribe, originalna klupica na kojoj su žene sjedile, mreža za sušenje ribe, kutije s natpisima na engleskom jeziku namijenjene za izvoz, eksponati koji približavaju težak fizički posao koji su radile creske žene. Rukama i nogama gurale su ogromne barile ulja preko cijeloga Cresa. Dizale su teške terete, iskrcavale ribarske brodove i kašete s ribom te ukrcavale sanduke konzervirane ribe teške osamnaest kilograma, u jednoj turi po njih dvije tisuće. Na otvorenom i na hladnoći, bez viljuškara, još u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća. Bio je to težak posao, ali u to vrijeme malo je tko pričao o teškom radu jer je sam život na otoku bio iznimno težak.
Najsnažniji segment izložbe svakako su sačuvana svjedočanstva radnica tvornice koja su izvješena sa stropa u obliku kratkih citata, autentične zapise koji govore o ženskoj solidarnosti, kolektivnom preživljavanju dnevnih zadataka i normi, ali i teškim uvjetima rada, šovinističkom odnosu nadređenih prema zaposlenicama, znoju i suzama, mirisu riblje friškine koji se zavuče pod kožu i ne ide tako lako van.
Izvor: Muzej grada Rijeke
Posjetitelji tako mogu vidjeti različita mišljenja – od „ne bih htjela životinji da se vrati na onaj posao“ pa sve do „bilo je ljepše i bolje vrijeme, uvijek smo pjevale“. Mnoge radnice gorko su se prisjetile neprimjerenih ponuda i dobacivanja. Pamte „ugledne“ Crešane koji su bez hlača pokušavali ući u njihove prostorije, kao i ribare koji su pred zgradom u kojoj su živjele naglas vikali: „Ima li pičke?“ Radnice su se osjećale zbog toga iznimno posramljeno, ali su znale i uzvratiti na uvredu glasno im odbrusivši: „Ima gospodo, ali 50 maraka samo da uđeš u sobu“, drsko dajući do znanja da si ne bi mogli priuštiti ni da obrišu cipele pred njihovim vratima.
Izložba je realizirana kroz suradnju Creskog muzeja i Instituta za studije kulture i pamćenja Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Autorica izložbe je Inge Solis, a može se razgledati do 14. rujna 2024.
(Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr