U organizaciji ICOMA, ICCROMA i Etnografskog muzeja u Zagrebu od 6. do 17. studenog u Zagrebu je održan prvi ReOrg u Hrvatskoj. Riječ je o seminaru/radionici u kojoj sudionici u praksi, na jednom konkretnom primjeru uče kako reorganizirati muzejsku čuvaonicu.
Voditelj radionice bio je Gaël de Guichen, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za očuvanje i zaštitu kulturne baštine i dugogodišnji pomoćnik Generalnog direktora ICCROM-a koji je početkom srpnja u MDC-u predavanjem pod nazivom „Preventivna konzervacija započinje u depoima“ najavio održavanje seminara u čuvaonicama zagrebačkog Etnografskog muzeja. U dogovoru s ravnateljicom Gorankom Horjan napravljen je plan da se urede dva prostora - podrumski i tavan.
Tijekom dva tjedna, točnije 10 radnih dana, 27 stručnjaka iz različitih baštinskih ustanova iz tri države (kustosi, preparatori, restauratori i konzervatori) zajedno s djelatnicima Etnografskog muzeja u Zagrebu uložili su 3000 radnih sati i reorganizirali smještaj 7470 predmeta u 24 prostorije muzejskih čuvaonica površine 633m².
Radionica je ostvarena uz pomoć Ministarstva kulture, ICOM, ICOM jugo-istočna Europa i njegovih nacionalnih komiteta ICOM Slovenija i HNK ICOM, ICCROM, Centralnog instituta za konzervaciju Beograd, grada Zagreba i HEP-a.
Rad je započeo formiranjem četiri raznorodna tima. Dva (plavi i zeleni) koji su dodijeljeni u tavanske čuvaonice (od milja nazvane HEAVEN) i dva tima (crveni i žuti) koji su trebali preurediti HELL (podrum). Svaki tim je dobio svojeg voditelja koji je bio ili sudionikom ranijih ReOrga ili su bili djelatnici Etnografskog muzeja involvirani od samog početka u radionicu.
ReOrg tj. uređenje muzejskih čuvaonica predstavlja prvi i osnovni korak u sustavnoj obradi zbirki. S obzirom da su depoi Etnografskog muzeja u Zagrebu bili prenatrpani građom koja je bila izmiješana između tavana i podruma i dodatno zatrpana muzeografskim pomagalima, a sama muzejska građa „slagana“ u nekoliko slojeva koji bi nerijetko završili velikom neprohodnom nakupinom predmeta, sasvim je razumljivo da kustosice same nisu mogle fizički doći do predmeta kako bi odradile mjerenja i fotografiranje za osnovnu inventarizaciju (i registraciju kao kulturnog dobra RH).
Nakon kreiranja timova bilo je nužno utvrditi zajedničke ciljeve i na koji način ćemo pristupiti čuvaonicama (niti jedan muzejski predmet ne smije stradati, niti jedna osoba u procesu ne smije se ozlijediti, posao treba biti odrađen u 10 radnih dana). Drugi korak je bio proučavanje i utvrđivanje trenutnog stanja u čuvaonicama. Na osnovu tih istraživanja napravili smo plan reorganizacije i predstavili ga kustosima i ravnateljici Muzeja kako bi zatražili njihovu suglasnost za realizaciju planiranog.
Na arhitektonskim planovima provjerili smo veličine prostorija, ucrtali sve utičnice, svjetla, razvodne kutije, hidranate, plinske i toplinske cijevi, postojeće police na kojima je smještena građa kao i građu koja se nalazila na podu depoa. Utvrdili smo koliko točno imamo kojih muzejskih predmeta, njihovu kategorizaciju prema zahtjevnosti premještanja kao i mjesta na kojima se nalaze. Odredili smo u dimenzijama i kvadratnim metrima gdje se može unutar depoa smjestiti police, rešetke ili kuke kako bi tehničko osoblje moglo iste kupiti ili napraviti.
Svi koraci planiranja su poslužili da se napravi detaljni plan na kojem se na jasan način kustosicama i ravnateljici predstavilo probleme zbirke i građe te način na koji će oni biti riješeni. Plan je prihvaćen i nakon toga se pristupilo nadasve zahtjevnom postupku reorganizacije čuvaonica.
Treća faza je bila petodnevno nošenje na relaciji podrum-tavan, izbacivanje svih muzeografskih pomagala, predmeta koji nisu imali inventarnu oznaku i smeća koje se u prostorima čuvaonica nakupilo tijekom pedesetak godina. Procjena je da smo u pet dana izbacili oko 16 kubika(!) nepotrebnog sadržaja koji je gušio ionako skučen prostor čuvaonica.
Oslobađanjem prostora započela je svojevrsna igra popularnog Tetrisa gdje smo veliku i prostorno zahtjevnu građu grupirali unutar prostora čuvaonice – tako su se na jednome mjestu našle škrinje, klupe, stolice, modeli kuća, ormari, veliki gospodarski predmeti…Cijelo vrijeme se odvijala „burza“ muzejskih predmeta jer smo, upoznavanjem sadržaja naših čuvaonica točno znali koji predmeti ne pripadaju nama već ih možemo prepustiti drugom timu „crvenima“, „plavima“ ili „zelenima“ i dodatno im zagorčati posao.
Građu koja je bila na podu (1740 muzejskih predmeta) smo smjestili na postojeće police ili na nove police/mreže/kuke i smještena po zbirkama unutar čuvaonica. Napravili smo novu lokalizaciju svih čuvaona (i vidljivo je označili za djelatnike) koju je dokumentaristica u Muzeju odmah upisala u bazu podataka (inventarnu knjigu). Tijekom cijelog procesa smo čistili prostorije i predmete obrisali od prašine te utvrdili točna mjesta gdje će se odlagati predmeti za čišćenje i kolica za prijevoz velikih predmeta. Predviđen je i opremljen prostor gdje kustos može u čuvaonici raditi na predmetima.
Radionica u Etnografskom muzeju stručnjacima koji su u ovom projektu sudjelovali dala je teorijsko i praktično znanje o reorganizaciji muzejskih čuvaonica koje mogu primijeniti u svojim i srodnim ustanovama, dok je kolegama iz Etnografskog muzeja stvorila uvjete za pristup, čuvanje i rad na građi.
Tijekom seminara svi smo osvijestili tvrdnju našeg voditelja Gaël de Guichen da preventivna konzervacija doista započinje u čuvaonicama te da problem prenatrpane čuvaonice nije sporadična pojava već stanje stvari koje se da uz minimalna financijska ulaganja i razrađen sustav kvalitetno i brzo riješiti. Na nama je sada da polaznici radionice uvjere svoje nadređene da je reorganizacija čuvaonica, uz dobru pripremu, itekako moguća, a Muzejski dokumentacijski centar će svaku reorganizaciju podržati i aktivno pomoći. (Iva Validžija)