Newsletter, broj 161., 22. 2. 2022.

„Muzeji u potresu – potres u muzeju“ tema je novoga, 58. broja MDC-ova časopisa Muzeologija u koji smo nastojali „pospremiti“ potrese iz 2020. godine, štete na građi i građevinama, iskustva i izazove, posljedice i pouke, kao i razloge zbog kojih su nas potresi koji se smatraju umjerenima neumjereno pogodili.

Hrvatska je među seizmički najugroženijim državama u Europi. Prema Karti potresnih područja Republike Hrvatske Zagreb se nalazi na jednom od četiri područja izložena jačim potresima. Od 1880. godine, kada ga je pogodio vrlo jak potres od 6,3, tlo se ljuljalo svakih nekoliko godina početkom 20. stoljeća. U posljednjih pola stoljeća ovaj dio Europe bio je u svakom desetljeću pogođen jačim potresom – od onoga u Skoplju koji je 1963. odnio tisuću života i ostavio 200 000 ljudi bez doma, zatim banjolučkoga iz 1969., deset godina poslije toga crnogorskoga, koji je načeo i tisuću građevina u Dubrovniku, do stonskoga iz 1996. godine. Unatoč tomu, 22. ožujka 2020. potres smo dočekali potpuno nespremni.

U prosincu 2019. godine, tri mjeseca prije potresa, Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba organizirao je stručnu konferenciju pod nazivom Zaštita kulturne baštine Grada Zagreba u kriznim uvjetima. Stručnjaci Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu tada su istaknuli da je potres neprihvatljiv rizik za Republiku Hrvatsku, da nemamo podataka o građevinama, da su sanacije kozmetičke prirode, da nema seizmičkih ojačavanja i da svijest zajednice o riziku od potresa nije razvijena, te su na koncu, u prosincu 2019. godine, zapitali „moramo li zaista čekati razoran potres da se to promijeni“.

U ovom broju Muzeologije u proširenom obliku objavljujemo rezultate istraživanja dokumentaristica Muzejskoga dokumentacijskog centra, predstavljenoga na toj istoj stručnoj konferenciji tri mjeseca prije potresa, kojim je analizom podataka o brojnosti i stupnju obrađenosti građe, zaštiti, stručnim i tehničkim uvjetima, starosti i zapuštenosti povijesnih, nenamjenskih zgrada po kojima su nagurani muzeji na području Grada Zagreba ustanovljena – nespremnost zagrebačkih muzeja na krizne situacije.

Kolege iz pet muzeja – Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskoga povijesnog muzeja, Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, Arheološkog muzeja u Zagrebu i Gliptoteke HAZU – za ovu su Muzeologiju sabrali svoja dosadašnja poslijepotresna iskustva koja sva u osnovi ističu isti problem – da su smješteni u povijesnim zdanjima koja nikada nisu bila sustavno obnavljana i u kojima nema dovoljno prostora za funkcioniranje suvremenog muzeja.

Kako je nakon potresa odmah postalo jasno da će se mnogi zagrebački muzeji teško pogođeni potresom morati privremeno iseliti u neke nepostojeće čuvaonice, MDC je prošle godine proveo prvo sveobuhvatno istraživanje o stanju i izazovima muzejskih čuvaonica i upravljanju zbirkama u Hrvatskoj koje je, kako možete pročitati u ovom broju Muzeologije, pokazalo da tek petina muzeja ima namjenski sagrađenu čuvaonicu, da se većina građe čuva u neodgovarajućim prostorima, po tavanima i podrumima, te da u ovom trenutku 93 % hrvatskih muzeja nema dovoljno prostora za pohranu svojih fundusa.

Kakve probleme u kriznim situacijama može izazvati smještanje građe na neprimjerena mjesta, pokazala je hitna evakuacija Galerije Krsto Hegedušić u Petrinji, u kojoj je muzealcima morala pomagati Hrvatska gorska služba spašavanja. U Muzeologiji 58 govorimo o tijeku te evakuacije, dokumentiranju spašenih muzejskih predmeta i njihovoj sigurnoj pohrani u privremenoj čuvaonici.

Stručnjaci za preventivnu zaštitu dali su i neke od mogućih odgovora na pitanje zašto su štete od potresa bile velike. Ono što je analizom fotografija šteta na građi zaključio domaći konzervator, da „muzeji nisu bili pripremljeni za potres“ jer nisu bile primijenjene „mjere i postupci koji mogu ukloniti ili barem znatno umanjiti štete od potresa u muzejima“, potvrđuje u našem časopisu i jedan od najvećih svjetskih autoriteta za ovu temu Jerry Podany, dugogodišnji konzervator-restaurator Muzeja J. Paul Getty, prema kojemu velik broj muzeja i muzejskih djelatnika nije upoznat s tehnikama koje možemo primijeniti jer i u svijetu postoji „škola mišljenja“ da potres neće baš nas pogoditi te da će, „ako je potres toliko jak, ionako sve biti izgubljeno“. U svojem tekstu Podany navodi niz jednostavnih i jeftinih mjera koje, kako kaže, „zahtijevaju samo vrijeme, malo napora i, najvažnije od svega, svijest“ zajednice.

U ovom broju sabrali smo i iskustva muzeja iz susjednih zemalja koje su potresi teško pogodili u posljednjih 60 godina. Za nas pišu kolege iz Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, a u MDC-ovu Arhivu muzeja i galerija Hrvatske istražili smo i posljedice crnogorskog potresa 1979. na dubrovačke muzeje, čije je zbirke paradoksalno spasila dugotrajna zapuštenost muzejskih zgrada. Iz Slovenije nam pak stiže svijetli primjer kako ne treba čekati potres da se u obnovu uključi statička i protupotresna sanacija povijesnog zdanja u kojemu djeluje muzej.

Za kraj dajemo pregled projekata obnove i provedbe mjera zaštite kulturne baštine oštećene u potresu sredstvima iz Fonda solidarnosti Europske unije. Bez obzira na to kako će se ta sredstva znati/moći iskoristiti, pred zagrebačkim muzejima godine su obnove, a o tome kako će ona biti provedena, kako će u obnovljenim muzejima biti primijenjene postojeće mjere u izlaganju i pohrani muzejske građe, kao i o radu, običnom, svakodnevnom, primjenjivanju jednostavnih i jeftinih mjera i postupaka, ovisit će hoće li nas opet i iznova – iznenaditi neki novi potres.

Autor naslovnice je Boris Ljubičić, lektorica Dunja Vranešević, a urednica Maja Kocijan.

Ako želite naručiti Muzeologiju po promocijskoj cijeni od 60 kn, molimo da nam faksom ili e-poštom na mtiric@mdc.hr dostavite ispunjenu narudžbenicu.

(Maja Kocijan)

Treću godinu zaredom Međunarodni savjet za muzeje (ICOM) organizira Međunarodni dan muzeja u uvjetima pandemije i sveopće neizvjesnosti koje su muzeje i njihove djelatnike suočile s brojnim krizama, od lockdowna i rada od kuće, preko nezapamćenog gubitka posjetitelja i prihoda, do gašenja radnih mjesta, u najgorem slučaju i samih muzeja. Hrvatski muzeji prema posljednjem istraživanju MDC-a unatoč odličnoj turističkoj sezoni 2021. još nisu uspjeli doseći niti 50 % posjećenosti iz 2019. godine, a zagrebačke muzeje k tome još čeka dugi niz godine obnove i izmještenog rada.

Usred svih izazova i borbe za povratak publike, muzeji diljem svijeta pozvani su da sudjeluju u ovogodišnjoj proslavi MDM-a te da kroz temu Moć muzeja (Power of Museums) istraže na koje sve načine mogu pozitivno utjecati na društvo i svijet oko sebe.

Ova tema podudara se s temom ICOM-ove 26. Generalne konferencije koja će se od 20. do 28. kolovoza 2022. održati u Pragu, a odabrana još 2018. godine prije nego što je itko mogao zamisliti stvarnost koju danas živimo. Sama konferencija će se po prvi put u povijesti ICOM-a održati u hibridnom formatu koji će sudionicima iz cijelog svijeta omogućiti potpuni daljinski pristup znanstvenom programu. U takvim okolnostima od konferencije se očekuje da će ipak uspjeti iznjedriti novu definiciju muzeja koja će odgovarati potrebma i izazovima 21. stoljeća, od posljedica pandemije COVID-19 do klimatskih promjena i pitanja daljnjeg društvenog i ekonomskog razvoja.

Za mnoge muzeje diljem svijeta ovo je i vrijeme suočavanja s vlastitom prošlošću i „kosturima iz ormara“. Unatoč tomu, usred društvenih podjela i kriza tradicionalnih institiucija, povjerenje je najveći kapital kojim muzeji raspolažu. Prema jednoj britanskoj anketi muzejski kustosi nalaze se među pet profesija kojima javnost najviše vjeruje, prestignuvši u 2021. inženjere, suce, profesore i znanstvenike. Muzejima je povjereno da čuvaju prošlost i sadašnjost za buduće generacije, kontekstualiziraju ih i potiču na inkluzivan dijalog, što im daje moć da učine društvo i svijet koji nas okružuje pravednijim i boljim mjestom.

U ICOM-ovim uputama za obilježavanje MDM-a 18. svibnja 2022. godine istaknuto je kako bi se moć muzeja, odnosno potencijal u ostvarivanju društvenog napretka trebala istražiti kroz tri aspekta: održivost, inovacije i obrazovanje.

Moć ostvarivanja održivosti podrazumijeva da muzeji svojim djelovanjem unutar lokalnih zajednica mogu pridonijeti u ostvarivanju UN-ovih globalnih ciljeva održivog razvoja, što uključuje promicanje društvene ekonomije i diseminaciju znanstvenih činjenica vezanih uz ekološka pitanja i izazove.

Moć inovacija u digitalizaciji i dostupnosti znači da su muzeji mjesta u kojima se nove tehnologije mogu razvijati i primjenjivati u svakodnevnom životu. Digitalne inovacije muzeje čine dostupnijima i angažiranijima te pomažu publici u razumijevanju složenih pojmova.

Moć izgradnje zajednice kroz obrazovanje počiva na zbirkama koju muzeji posjeduju i programima koje razvijaju. Podržavanjem demokratskih vrijednosti i pružanjem mogućnosti cjeloživotnog učenja muzeji doprinose u izgradnji informiranog i angažiranog civilnog društva.

Plakat za MDM 2022. likovno je usklađen s vizualnim identitetom Generalne konferencije u Pragu te svojim vedrim bojama želi evocirati kreativnost i kretanje naprijed prema slobodnom i održivom društvu. Kao i prethodnih godina muzeji su pozvani da prilagode plakat svojim potrebama i tumačenjima glavne teme kako bi se kreiralo što više različitih verzija plakata.

Međunarodni dan muzeja kao manifestacija pokrenuta s ciljem povećanja svijesti javnosti o ulozi muzeja u razvoju društva ove godine navršava 45 godina. U 2020. godini unatoč ograničenjima digitalnog formata aktivnosti #IMD2020 samo su 18. svibnja dosegle više od 83 milijuna korisnika na društvenim mrežama. Naredne 2021. godine proslava je povećala svoj doseg razvojem hibridnih aktivnosti na društvenim mrežama, blogovima, podcastima i slično, koje je popratilo 89 milijuna korisnika interneta diljem svijeta. Muzeji su tijekom ovih izazovnih vremena svojom kreativnošću pokazali da se i fizičke prepreke mogu savladati, a novim uvjetima može prilagoditi.

Najave programa možete slati na mail info@mdc.hr.

(Ivona Marić)

Otvorenje novouređenog Srednjoškolskog igrališta, Zagreb, 1935., Hrvatski športski muzej

„Tišina u sedmercu“ – izložba posvećena sportu gluhih

Na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 28. veljače 2022. bit će otvorena izložba u organizaciji Hrvatskog športskog muzeja pod nazivom „Tišina na sedmercu“ kojom će se javnosti predstaviti sport gluhih i povijest hrvatske rukometne reprezentacije gluhih. Izložba se otvara povodom 30–godišnjice djelovanja Hrvatskog sportskog saveza gluhih.

U dvije cjeline tematski će biti prezentirana 42 izloška (tekstila, fotografije, arhivskog gradiva, pokala i medalja) u originalu i presnimkama. Predmeti koji se odnose na povijest hazene i rukometa u Hrvatskoj dio su Zbirke medalja i značaka, Zbirke fotografija i Zbirke arhivskog gradiva Hrvatskog športskog muzeja, dok su predmeti koji se odnose na drugu cjelinu posuđeni od Hrvatskog sportskog saveza gluhih, ali i samih igrača i trenera hrvatske rukometne reprezentacije gluhih.

Izložba je audiodeskripcijom tekstova, videomaterijala i tri odabrana predmeta prilagođena slijepim i slabovidnim osobama te je u suradnji s Hrvatskom knjižnicom za slijepe tiskan i katalog izložbe na Brailleovom pismu. Na početku izložbe bit će prikazan razvoj sportova u Hrvatskoj, počevši od Hrvatskog športskog saveza koji je osnovan 5. listopada 1909. kao središnji sportski savez preko kojeg su se sportaši uključivali na međunarodne nastupe. Godine 1919. iz sekcija Hrvatskog športskog saveza osnovani su strukovni sportski savezi Kraljevine SHS, a djelatnici tog saveza utemeljili su 14. prosinca 1919. Jugoslavenski olimpijski odbor. Između dva svjetska rata u Hrvatskoj su se počeli razvijati mnogi sportovi, a među njima je bio i rukomet. U Hrvatskoj se 1920. godine pojavila hazena koja je predstavljala igru sličnu današnjem rukometu, a igrale su ju pretežito žene.

 

Zemaljski zavod za odgoj gluhonijeme djece Zagreb, Hrvatski državni arhiv.

Posjetitelji izložbe moći će vidjeti medalju s III. Ženskih svjetskih sportskih igara u Pragu 1930. godine, koja predstavlja jedan od najvećih uspjeha igračica hazena klubova kao članica reprezentacije Jugoslavije. Medalju je darovao Bogdan Cuvaj, trener reprezentacije Jugoslavije u hazeni koja je 1934. godine osvojila prvo mjesto na IV. Ženskim svjetskim sportskim igrama. Godine 1951. donijeta je odluka o spajanju Hrvatskog rukometnog saveza i Hazena saveza Hrvatske, čime se u potpunosti napušta hazena i prelazi na igranje rukometa. Prvi početci razvoja rukometa u Hrvatskoj zabilježeni su u Varaždinu već 1930. godine, a zatim i u Zagrebu. Također, bit će izložene fotografije i program sa svečanog otvorenja Srednjoškolskog igrališta u Zagrebu 1935. godine jer je upravo taj događaj obilježio početak organiziranja rukometnih utakmica između zagrebačkih srednjih škola. Program i fotografije s otvorenja Srednjoškolskog igrališta u Zagrebu dio su ostavštine Milana Jankovića.

 

Pokal hrvatske rukometne reprezentacije gluhih s nastupa na I. Svjetskom rukometnom prvenstvu gluhih, Samsun (Turska), 2014.

Druga cjelina izložbe približit će razvoj prvih škola za gluhe u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu i Splitu, a samim time i osnivanje sportskih društava gluhih, ali i rukometnih sekcija. Bit će prikazan povijesni razvoj, kao i najveći rukometni uspjesi Sportskog društva „Silent“ iz Zagreba, Športskog društva gluhih „Slavonac“ iz Osijeka, Športskog društva „Gluhih“ iz Varaždina, Športskog društva gluhih „Galeb“ iz Rijeke i Sportskog društva gluhih „Marjan“ iz Splita. Publici će biti predstavljeni izbornici i treneri rukometne reprezentacije gluhih koji su pratili reprezentaciju od prvog nastupa na XI. Svjetskim igrama gluhih (2001. godine promijenile su naziv u Olimpijske igre gluhih) u Beogradu 1969. kada je mušku reprezentaciju vodio Ivan Čović, dok je žensku reprezentaciju vodio Jovan Pavičević. U postavu će biti izložene medalje igrača Ivice Rumenovića i igračice Palmire Žunjić koje svjedoče o vremenu kada je upravo te godine rukomet po prvi put uključen kao novi sport, dok su muška i ženska reprezentacija osvojile prvo mjesto. Muška rukometna reprezentacija gluhih nastavila je nizati uspjehe uz izbornike Marijana Knežića (izbornik od 1972. do 1997.),Vojislava Bjegovića (trener od 1997. i izbornik od 2001. do 2017.) i Marija Sirotića, koji je izbornik od 2018. do danas. Među brojnim izlošcima izdvajaju se zapisnik s prvog nastupa na VI. Europskom rukometnom prvenstvu gluhih održanom u Reykjaviku (Island) 1995. kada su osvojili 3. Mjesto, te pokal osvojen na I. Svjetskom rukometnom prvenstvu gluhih koje je održano u Samsunu (Turska). Sveukupno su do danas osvojili 7 medalja na europskim rukometnim prvenstvima gluhih, 2 medalje na svjetskim rukometnim prvenstvima gluhih i 12 medalja na olimpijskim igrama gluhih. U završnom dijelu bit će prezentirani videomaterijali na kojima rukometaši Tomislav Bošnjak, Ivan Pajić i Kristijan Živković opisuju način na koji je pandemija koronavirusa utjecala na njihove pripreme za XII. Europsko rukometno prvenstvo gluhih koje se održalo od 18. do 27. lipnja 2021. u Zagrebu.

Izložba će se moći razgledati Kineziološkom fakultetu do 28. ožujka, od ponedjeljka do petka između 9 i 14 sati, nakon čega će gostovati u Rijeci, Osijeku, Varaždinu i Splitu.

(Martina Vargek, kustosica Hrvatskog športskog muzeja)

►vrh

---

 

Zagrebačke priče Željke Kolveshi – grad, ljudi i život kroz likovna djela

Nakon izložaba Zagreb, kak imam te rad (Muzejsko-galerijski centar, Zagreb, 1994.) i Ikonografija grada u hrvatskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća (Moderna galerija, 2010.), grad Zagreb je ponovo bio tema jedne likovne izložbe. Ovaj put u izložbenoj koncepciji Željke Kolveshi, umirovljene muzejske savjetnice i dugogodišnje voditeljice Zbirke slikarstva, grafike i primijenjene grafike Muzeja grada Zagreba. Nakon četiri desetljeća njezina stručnoga rada i „suživota“ s predmetima iz Zbirke, na oproštajnoj izložbi održanoj u 2019. godini Zagreb - Grad. Ljudi. Život , Kolveshi je predstavila pomno izabrane predmete koji svjedoče o kulturno-povijesnoj baštini grada Zagreba, bez pretenzija sveobuhvatnog prikaza kompleksnog fenomena, kao što je grad Zagreb, u likovnoj umjetnosti. Osim likovnih djela, tu su i karikature te efemerilije poput tiskanica, nacrta, oslikanih cimera. Autorica u zaključnome dijelu istoimenoga, popratnoga, monografskog kataloga izložbe, ističe:

„Izborom heterogenih likovnih djela (u zbroju, na okupu) i istraživanje njihove provenijencije usmjerilo je interpretaciju na različite aspekte života i događanja tijekom 20. stoljeća u Zagrebu. Primjenom interdisciplinarne metodologije istraživanja željelo se naglasiti kulturno-povijesni aspekt, tj. višeznačnu muzealnu vrijednost likovnih djela.“ (Vizualne pripovijesti od kontekstualizacije do rekontekstualizacije u muzeju, str. 218.).

Tako je uz svaki izloženi predmet objedinjen njegov primarni (izvorni) i sekundarni (muzejski) kulturno-povijesni kontekst, odnosno, dana je slika njegova značenja „(...) u zagrebačkoj mikrosredini nekad i danas, u vrijeme njihovog nastanka i izvornog korištenja i kasnije, nakon ulaska u zbirku Muzeja.“. Jer, kako je Kolveshi i citirala Susan Vogel kao moto na početnim stranicama kataloga: „Gotovo ništa od onoga što je izloženo u muzejima nije nastalo da bi se nalazilo u njima“.

Katalog izložbe, objavljen u 2021. godini, prati autoričinu idejnu koncepciju i u strukturi sadržaja. Nakon uvodnoga poglavlja „O izložbi“ slijede tri velike cjeline koje donose male zagrebačke priče: „Zagreb – grad“; „Zagreb – ljudi“ i „Zagreb – život“. Neke od pričica prve cjeline su: Zagrebačke likovne vinjete; Jedan motiv, razni slikari, drugo vrijeme; Malo poznati slikari Zagreba, i dr. Među njima je i „Sanjkanje na Pantovčaku“ Naste Rojc, ulje na platnu nastalo za vrijeme njezina pohađanja privatne slikarske škole Otona Ivekovića u Zagrebu (1900.g.).

Portret Janka Holjca s izrezbarenim grbom grada Zagreba na naslonu stolca, nastao u ulju na platnu Vlahe Bukovca iz 1910.; tri portreta Vladimira Lunačeka, uvijek s mašnom ili leptir kravatom; Olga Ključec, pastel zaljubljenoga Otta Antoninija koji svoju izabranicu vidi kao Pierrota; Šohajev portret Dobriše Cesarića iz 1943. godine darovan muzeju od Else Šohaj Cesarić – supruge Dobriše Cesarića i sestre Slavka Šohaja ... neki su od radova predstavljeni u drugoj tematskoj cjelini „Zagreb – ljudi“.

Noćni život Ritz bara, popularnog lokala u Petrinjskoj ulici u crtežima nepoznatog portretista; satiričko kazalište „Jazavac“ i stolnjak iz kazališne kavana s ilustracijama Ice Voljevice; Grga i Pero – poznati likovi karikatura i komentatori zagrebačkih, ali i univerzalnih životnih tema; vizualni identitet zagrebačkih tvrtki na uplatnicama računa; oslikani cimeri kao živopisna obilježja na zagrebačkim ulicama u međuratnom razdoblju – neke su od tema treće cjeline.

Svaki je izložak predstavljen ilustracijom i osnovnim kataloškim podacima te popraćen sažetim, informativnim tekstom koji objašnjava okolnosti njegova nastanka, način na koji je dospio u muzej, kontekst unutar kojeg je predmet bio dio svakodnevice prije njegova muzealiziranja te obveznim popratnim bilješkama s podatcima o izvorima.

Sve navedeno pridonosi dojmu kod čitatelja kako pred sobom nema katalog izložbe već ilustriranu monografiju o gradu Zagrebu – njegovim ulicama, kvartovima i zgradama, ljudima koji su u njemu živjeli i o tome kako su živjeli.

U prilozima kataloga je popis izvora i literature, zaključni tekst autorice te kataloški popis izložaka. Recenzenti knjige bili su dr. sc. Marina Bregovac Pisk, muzejska savjetnica u mirovini te muzealac i kustos Nikola Albaneže.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)

KOLVESHI, Željka
Zagreb : Grad. Ljudi. Život : Muzej grada Zagreba, Zagreb, 25. 7. – 10. 11. 2019. / [autorica teksta
kataloga i kataloških jedinica [i] urednica kataloga] Željka Kolveshi ; [fotografije Miljenko Gregl, Goran
Vranić].- Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2021.- 240 str. : ilustr. u boji ; 29 cm

Bibliograf. bilj. uz tekst.- Izvori i literatura.

►vrh

---

 

Zavičajni muzej Daruvar – 100 godina nakon rođenja Eva Fischer ponovno u rodnom gradu

U Zavičajnom muzeju Daruvar krajem siječnja otvorena je biografska izložba posvećena Evi Fischer, svjetski poznatoj umjetnici i rođenoj Daruvarčanki. Bila je to ujedno i prva Noć muzeja u gradu Daruvaru, odnosno u Zavičajnom muzeju na čije se osnivanje čekalo više od 90 godina.

Tijekom realizacije projekta za osnivanje muzeja pojavila se i ideja kako bi Galerija Grada Daruvara trebala nositi ime Eve Fischer, stoga je logičan slijed bio da se kroz sljedeću izložbu Daruvarčanima približi lik i djelo umjetnice. Preko Zaklade „Eva Fischer“ stupilo se u kontakt s njezinim sinom Alanom Davidom Baumannom koji je, oduševljen inicijativom, dogovorio dolazak u rodno mjesto svoje majke. Prilikom dolaska donio je pregršt dokumentarističkog materijala, od fotografija do osobnih dokumenata i time obogatio fundus te pripomogao realizaciji same izložbe.

Izložba je kronološki koncipirana kroz dvije prostorije galerije. U prvom dijelu prikazane su obiteljske fotografije iz Evinog djetinjstva i mladosti, onog bezbrižnog perioda života prije nego je cijelu obitelj snašao pakao Holokausta. Evin otac, dr. Leopold Fischer, nakon službe u Daruvaru imenovan je glavnim rabinom u Vršcu. Stupanjem na rabinsku dužnost on pokreće izdavanje „Jevrejskog almanaha“, znanstveno-književnog glasila Saveza Rabina Kraljevine SHS čiji je glavni urednik bio sve vrijeme njegova izlaženja, točnije do 1930. godine, a na izložbi posjetitelji mogu vidjeti presliku 5. izdanja. Taj bezbrižni period života biva prekinut Drugim svjetskim ratom i životna borba Evu odvodi u Italiju, točnije u Rim. Jedan dio izložbe posebno je posvećen Via Margutti, rimskoj ulici ispunjenoj brojnim galerijama i ateljeima koja je oduvijek bila magnet za umjetnike i intelektualce. Upravo na tom mjestu započeo je Evin period profiliranja osobnog stila i dosezanja umjetničke zrelosti u kojoj su njezina djela bila cijenjena od strane velikih svjetskih umjetnika toga doba, poput Salvadora Dalíja, Ameriga Tota, Carla Levija, Renata Guttusa i ostalih. Poznati talijanski skladatelj Ennio Morricone, koji je u svojoj karijeri napisao glazbu za više od 400 filmova, skladao je i za jednu od njezinih izložbi što je diskografski zabilježeno na albumu „A Eva Fischer, Pittore“. Česti motiv na Evinim slikama bio je bicikl kojeg je često i personificirala dajući mu ljudske osobine. Posebno mjesto na ulazu u galeriju zauzima fotografija načinjena neposredno nakon vjenčanja, a na kojoj su prikazani ona i suprug na biciklu. Dio izložbe posvećen je ciklusu slika nazvanom „merkati“(„tržnice“). Taj ciklus, obilježen slobodom kolorita, dočarava svakodnevni inventar obične tržnice i njezine kupce.

Na otvorenju su prikazani i dokumentarni filmovi o umjetničkom stvaralaštvu i crticama iz života poznate slikarice, a preko Zoom aplikacije izravno su se uključili i članovi Evine uže obitelji. S obzirom na temu ovogodišnje Noći muzeja koja je glasila „Između stvarnog i digitalnog“, a i zbog ograničenog broja posjetitelja radi epidemioloških mjera, otvorenje izložbe moglo se pratiti i putem live streama na Facebook stranici Grada Daruvara. Upoznavanje Daruvarčana s likom i djelom Eve Fischer kroz ovu biografsku izložbu odlična je uvertira velikoj izložbi Evinih djela čije je otvorenje planirano 2.6.2022. godine pod pokroviteljstvom Talijanskog instituta za kulturu i Veleposlanstva Talijanske Republike. Bit će to prva izložba umjetničkih djela Eve Fischer u Hrvatskoj čime će Daruvar stati uz bok brojnim svjetskim metropolama.

Inicijativom i upornošću pojedinaca za osnivanje Zavičajnog muzeja grad nije dobio samo kulturno-umjetničko središte već i ono informacijsko i edukativno koje će svojim radom pridonijeti promicanju i podizanju svijesti o važnosti i bogatstvu lokalne kulturne baštine te edukaciji budućih generacija.

(Marija Ivandekić)

 

Izvor: Zavičajni muzej Daruvar

►vrh

---

 

MUVI 09: muzeji – video – film i MUVI LAB 2022 [festival multimedijskih i web projekata] – poziv za prijavu

Muzejski dokumentacijski centar poziva sve muzeje, muzealce, ljubitelje muzeja, redatelje, producente i IT tvrtke da podnesu svoje prijave za sudjelovanje u sljedećim programima: 1. MUVI 09: muzeji – video – film 2. MUVI LAB: AV projekti i muzeji.

MUVI 09 i MUVI LAB 2022 [festival multimedijskih i web projekata] manifestacije su uspostavljene kao platforme za promicanje i razmjenu najboljih praksi, razvoja sadržaja, vještina i potencijalne suradnje na projektima koji povezuju filmske/video zapise, nove tehnologije i muzeje. U ovogodišnjem devetom izdanju koji će se održavati u već uobičajenom terminu početkom prosinca nastavit ćemo pratiti produkciju muzejskih i baštinskih filmskih i digitalnih sadržaja.

U prikazivačkom dijelu MUVI 09: muzeji-video-film koji se održava prvoga dana planira se prikazati oko dvadesetak filmskih ostvarenja s vrlo širokim spektrom muzejskih sadržaja i protagonista. Program će biti kao i na prethodnim manifestacijama podijeljen u više sekcija koje će se koncipirati nakon zaprimljenih prijava.

Drugoga dana održavat će se MUVI LAB 2022, prezentacija projekata u kojima se koriste video i filmske tehnologije u sklopu multimedijskih i web projekata (web-stranice, igrice, 3D animacije, holograme, mobilne aplikacije, audiovodiče, interaktivne kioske, online izložbe, virtualne muzeje, blogove...).

Od eskalacije pandemije COVID-19, digitalna prezentacija sadržaja je dobila izvanrednu priliku i novi značaj u muzejima. Istodobno se s porastom digitalnih programa pojavilo mnogo novih pitanja: jesu li muzejski profesionalci pripremljeni za taj oblik rada, na koje sve načine i gdje stječu digitalne vještine i znanja, jesu li te inicijative dio neke digitalne strategije muzeja ili samo tek spontani uspješni iskorak pojedinca, koje kriterije vezano uz prava korištenja digitalnog sadržaja treba znati primijenjivati, možemo li i kako pratiti reakcije posjetitelja u digitalnom okruženju.

Manifestacija će također nastaviti pratiti na koje načine muzeji u sklopu projekata financiranih EU fondovima razvijaju sadržaje u suradnji s kreativnim industrijama te poduzetništvom koje se bavi informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (ICT industrija).

Rok za podnošenje prijava je do 1. srpnja 2022., a ispunjene prijavnice treba poslati e-poštom na adresu ldrazin@mdc.hr.

Prijavnica MUVI 09: muzeji – video – film 2022

Prijavnica MUVI LAB 2022

Napomene: U skladu s epidemiološkom situacijom planira se pripremati manifestacija ili u Muzeju suvremene umjetnosti, ili na digitalnoj Zoom platforni, ako se pokaže da je to jedino rješenje.

Više o prethodnim manifestacijama MUVI: muzeji-video-film i MUVI LAB

(Lada Dražin-Trbuljak)

►vrh

---

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr