Svake tri godine Međunarodni savjet za muzeje ICOM organizira globalnu konferenciju na kojoj se uz obilje stručnih izlaganja odvijaju i izbori za izvršna tijela ICOM-a. Na Glavnoj skupštini Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM), održanoj 14. studenoga 2025. tijekom Trijenalne konferencije u Dubaiju, objavljeni su rezultati izbora za novo vodstvo najveće svjetske muzejske organizacije koju će u sljedeće tri godine kao novi predsjednik voditi muzealac iz Sjedinjenih Američkih Država, Antonio Rodriguez, dok je dr. Goranka Horjan, ravnateljica muzeja Dvor Trakošćan, izabrana za rizničarku ICOM-a čime je hrvatska muzejska zajednica ponovno potvrdila svoju snažnu vidljivost i ugled na međunarodnoj sceni.
Ovaj izbor rezultat je dugogodišnjeg rada dr. Horjan na jačanju profesionalnih standarda, odgovornog upravljanja i međunarodne suradnje. U svom programu istaknula je važnost transparentnog financijskog upravljanja, uravnotežene raspodjele sredstava prema odborima, regionalnim savezima i pridruženim organizacijama te stvaranja stabilnog i održivog financijskog modela ICOM-a koji će pojačati podršku članstvu. Kao dugogodišnja predsjednica INTERCOM-a (2019. – 2025.), dr. Horjan sudjelovala je u oblikovanju jednog od najatraktivnijih programa u sklopu Trijenalne konferencije, koji je ove godine bio posvećen budućnosti muzejskog vodstva, upravljanju rizicima i izazovima nove muzejske radne dinamike.
Bogatom programu u Dubaiju svoj doprinos dali su istaknuti hrvatski muzealci sudjelovanjem u programima INTERCOM-a i ICTOP-a. Posebno valja istaknuti inovativni program Museum Leadership House (MHL) – strateški forum za vodstvo muzeja, program razvijen u suradnji INTERCOM-a, Museum Boostera i Dubai Future Foundation. MLH je okupio vodeće muzejske stručnjake iz cijeloga svijeta, uključujući aktivno i predstavnike Hrvatske, ravnatelje Muzeja Hrvatskog zagorja i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Program je bio usmjeren na analizu globalnih izazova koji će oblikovati muzejski sektor do 2030. godine, što je u radionicama potaknulo raspravu o novoj paradigmi muzejskog vodstva, koje se sve više temelji na empatiji, fleksibilnosti i etičkim načelima. Uz istraživanje utjecaja tehnoloških, društvenih i klimatskih promjena na muzejske institucije, stručnjaci su raspravljali o ključnim neizvjesnostima i razvoju trendova koji će imati veliki učinak na struku. Hrvatski muzejski stručnjaci posebno su sudjelovali u segmentima posvećenima ljudskim resursima, organizacijskom razvoju i budućnosti stručnih kompetencija ističući važnost interdisciplinarnog vodstva koje spaja znanje, etiku i strateško razmišljanje.
Izbor dr. Goranke Horjan za rizničarku ICOM-a predstavlja veliko priznanje hrvatskoj muzejskoj struci, ali i potvrdu snažne uloge Hrvatske u oblikovanju globalnih kulturnih politika. Njezin dugogodišnji međunarodni rad i profesionalna vjerodostojnost bili su ključni razlozi njezine nominacije od strane ICOM Hrvatska, INTERCOM-a i ICOM SEE, te izbornog uspjeha zahvaljujući glasovima članova koji dolaze iz 128 zemalja u kojima djeluju nacionalni i međunarodni komiteti te regionalne alijanse.
(dr. Goranka Horjan)
Godišnji plenarni sastanak Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS) održao se od 5. do 7. listopada 2025. godine u Pragu. Domaćin sastanka bio je češki Institut za kulturu (Národní institut pro kulturu - NIK), a sastanak se održao pod pokroviteljstvom češkog Ministarstva kulture u obnovljenoj zgradi galerije suvremene umjetnosti - Kunsthalleu. Četrdesetak stručnjaka iz čak 19 zemalja - većina u prostoru galerije a manjim dijelom online putem - okupili su se u bogatom trodnevnom programu oko središnjih tema ovogodišnjeg sastanka - digitalnih korisnika i digitalizacije u muzejskoj statistici.
Uvodnu riječ 26. po redu plenarnog sastanka grupe EGMUS održala je ravnateljica Instituta za kulturu Kateřina Churtajeva, a pozdravni govor predstavnik češkog Ministarstva kulture. U predstavljanju programa ovogodišnjeg sastanka, članovi užeg tijela grupe podsjetili su kako je EGMUS jedinstvena, a trenutno i jedina međunarodna skupina na europskom području koja aktivno prikuplja podatke o muzejskoj statistici i kontinuirano radi na harmonizaciji različitih nacionalnih statistika potičući na istraživanja raznih muzeoloških tema. Od prošlogodišnjeg sastanka u Parizu, grupa je uvela dvojne teme plenarnih sastanaka kako bi pokrila statistiku prikupljenu od muzeja ali i onu opće populacije, odnosno muzejskih korisnika.
Pozvano predavanje o transformaciji muzejskog iskustva umjetnom inteligencijom održao je ravnatelj Muzeja Praga Ivo Macek, od kojeg smo doznali o rezultatima istraživanja publike koje je prethodilo izgradnji novog identiteta muzeja i stvaranju novih (digitalnih) proizvoda i usluga, u okviru prvog muzejskog AI odjela u Europi. Utisci posjetitelja uvaženi su u razvoju novog postava (pa čak i u odabiru maskote muzeja) koji se otvara 6. prosinca u zgradi koja je obnovljena i osuvremenjena nakon 80 godina. Neka od zapanjujućih rezultata istraživanja koje je obuhvatilo i razloge neposjećivanja muzeja, pokazala su da tek 5 % ispitanih stanovnika uopće zna za Muzej Praga. U pripremama za novu ciljanu skupinu posjetitelja - obitelji s djecom, 'naoružali' su se podacima iz istraživanja 175 službenih aplikacija za muzejske audio vodiče diljem Europe i SAD-a, koji pokazuju da ih tek 2,74 % posjetitelja preuzima i koristi! To otkriće zasigurno preispituje široko rasprostranjenu pretpostavku kako su aplikacije na pametnim telefonima prirodan odabir za suvremena muzejska iskustva. Iz Češkog udruženja muzeja i galerija (Asociace muzeí a galeří České republiky, AMG) član odbora Jakub Smrčka predstavio je krovnu organizaciju za muzeje i galerije u Češkoj, osnovanu 1990. godine u Pragu, s ciljem podrške profesionalnom razvoju muzealaca te praćenja muzeja.
Podatke za hrvatske muzeje su predstavile Gordana Bralić i Maja Lončar iz Državnog zavoda za statistiku (DZS) te Tea Rihtar Jurić iz MDC-a. Predstavljeni podaci iz DZS-a rezultat su EU ICT istraživanja provedenog o digitalnoj kulturnoj participaciji u kojem je sudjelovalo 149 službenih muzeja (87 %). Kretanja u digitalnom korištenju muzejskih sadržaja poklapaju se s podacima koje je MDC predstavio o online posjećenosti hrvatskih muzeja, a koji ukazuju da je pandemijski boom online korisnika koji se dogodio tijekom lockdowna u padu, dok je vidljiv rast onsite posjetitelja. Ipak, u sveopćem digitalnom okruženju čudi činjenica što tek tri hrvatska muzeja nude mogućnost online kupnje ulaznica.
Fotografirala: Barbora Laštovka Doleželová
Slovačka je predstavila DEMZ (Digital record of museum collections) – novi informacijski sustav digitalnih zapisa muzejskih zbirki koji podupire Slovakianu, web portal slovačke nacionalne baštine aktivan od 2015. godine, jedan od agregatora Europeane. Nizozemski podaci o digitalnoj upotrebi sačinjavali su dio godišnjeg statističkog istraživanja, ali naposlijetku nisu ugledali svjetlo dana zbog različitosti metodologija, teškoćama u definiranju kao i nereprezentativnom uzorku ispitanih. Ipak, nizozemski Centralni ured za statistiku ne odustaje od istraživanja digitalnih korisnika već namjerava nastaviti razvoj standardiziranog pristupa naglašavajući kako bi se jedinstveni pristup trebao razviti na nadnacionalnoj razini, u svrhu usporedbe podataka različitih zemalja. Zasad, čini se, svaka se zemlja pokušava snaći u vlastitom digitalnom svemiru jer službenih preporuka niti standarda još nema.
Češki domaćini iz NIK-a predstavili su podatke iz Eurostatovog ICT istraživanja o korištenju interneta za kulturne svrhe koji je otkrio da se online kupovina ulaznica značajno povećala među europskim zemljama nakon Covida, da su najčešći kupci mladi (16-24 god.) te da u Hrvatskoj postoji najveća razlika među spolovima - mnogo ih češće kupuju žene (31 %) od muškaraca (22 %).
Talijanski Nacionalni institut za statistiku (ISTAT) iznio je podatke o digitalizaciji zbirki talijanskih muzeja. Među razlozima zašto muzeji ne digitaliziraju, u upitnik su uvedene dodatne opcije (pored nedostatka ljudskih, financijskih ili tehnoloških resursa tu su fragilnost predmeta, sumnja u dugotrajnost digitalnih reprodukcija, njihovu profitabilnost, bojazan od zamjene iskustva uživo digitalnim, pravna ograničenja). Također je uveden i dio o projekciji uloge muzeja – kako baštinske institucije vide svoju budućnost kroz sljedećih 10 godina – kao ustanove zaštite, centra za istraživanje i edukaciju, kao ustanove koje će posjećivati sve manje posjetitelja ili samo turisti, kao institucije koje će prvenstveno služiti lokalnoj zajednici, kao centri za razvoj i upotrebu digitalnih kulturnih sadržaja ili kao ustanove koje se prvenstveno bave dobrobiti ljudi, dok se rezultati inovacija u anketi tek očekuju.
Fotografirala: Barbora Laštovka Doleželová
Španjolsko izvješće Odjela za statistiku i istraživanje španjolskog Ministarstva kulture predstavilo je rezultate dva komplementarna izvora podataka - Statistike o muzejima i muzejskim zbirkama 2022. i Istraživanja o kulturnim navikama i praksama u Španjolskoj 2024./25. koja pokazuju da sudjelovanje u kulturi blago raste, s oko 42 % stanovništva koje posjećuje muzeje, među njima najčešće visokoobrazovane osobe u dobi od 25 do 44 godina. Online posjeti bilježe niskih 6 %.
Iz francuskog Ministarstva kulture Tiphaine Vilbert predstavila je institucionalni okvir i podršku digitalizaciji, uključujući profesionalne alate i platforme poput Joconde i Muséofile. Od 1990-ih digitalna objava muzejskih zbirki je u stalnom porastu, dosegnuvši preko 5,2 milijuna zapisa na 109 muzejskih web stranica. Prakse i razine digitalizacije uvelike se razlikuju među institucijama, dok učinkovita koordinacija između regulatornog upravljanja, javnog pristupa i kontrole prava na slike ostaje ključni izazov.
Koordinatorica EGMUS-a Kathrin Grotz prikazala je neravnomjeran napredak digitalizacije u njemačkim muzejima. Od procijenjenih 385 milijuna predmeta, samo 110 milijuna je digitalno upisano, a 168 milijuna ima funkcionalne slike. Prema podacima za 2021. godinu, manje od 60 % muzeja koristilo je elektroničke baze podataka. Napredak je vidljiv, ali financiranje, osoblje i strategija ostaju glavni izazovi.
Norveški statistički podaci digitalizaciju zbirki prate od 2016. godine, ali je postavljeno pitanje što nam statistika ne govori – primjerice koje zbirke se digitaliziraju, koliko i na koji način su dostupne javnosti, kojim su sredstvima digitalizirane i u kojoj mjeri, događa li se eksponencijalni porast broja fotografija u zbirkama fotografija zbog digitalizacije ostalih zbirki i sl. Istraživanje o kulturnim aktivnostima donosi zanimljiva saznanja o navikama imigranata, kako bi se na temelju istraženih podataka mogle donositi informirane odluke.
Fotografirala: Barbora Laštovka Doleželová
Pokazatelji za finske muzeje bilježe stalan oporavak posjećenosti muzeja i online sudjelovanja, s preko pola milijuna posjeta online izložbama u 2024. godini. Rezultat digitalizacije je katalogizacija 60 % zbirki kulturne povijesti i 90 % umjetničkih zbirki, dok se digitalni pristup nastavlja širiti na sve vrste zbirki.
Profesorica s roterdamskog Sveučilišta Erasmus i članica užeg tijela EGMUS-a Trilce Navarette predstavila je RECHARGE (2022. – 2025.), projekt koji istražuje kako participativni pristupi mogu podržati održive poslovne modele u sektoru kulturne baštine putem metodologije živog laboratorija. Također je predstavila EXCENTRIC, platformu koja razvija kolaboracijske podatkovne ekosustave temeljene na podacima koji potiču inovacije i održivu transformaciju u kulturi.
Tijekom skupa održane su i dvije radionice s različitim ali povezanim temama – razvoj nove mrežne stranice koja je trenutno u izradi te podaci i baze podataka, koje su dovele do usklađenih mišljenja radnih skupina o smjeru u kojem se razvoj kako podataka tako i njihovog predstavljanja stručnjacima i široj javnosti treba kretati, a koja se planiraju implementirati.
Kako bi skup o muzejskoj statistici imao potreban odmak od statističkih tema dok se istovremeno zadržao fokus na predmetu proučavanja, domaćini iz češkog Instituta za kulturu organizirali su obilazak izložbi u Kunsthalleu, posjet Nacionalnoj galeriji i historijskoj knjižnici Klementinuma za sudionike plenarnog sastanka EGMUS-a.
(Tea Rihtar Jurić)
Fotografirala: Ivona Marić
„Varaždinski spomenar“ – izložbom proslavljen 100. rođendan Gradskog muzeja Varaždina
Gradski muzej Varaždin nedavno je otvorio izložbu „Varaždinski spomenar – 100 godina Gradskog muzeja Varaždin“, postavljenu u reprezentativnom prostoru palače Patačić koja je prošle godine Muzeju dodijeljena na upravljanje. Izložba je središnji dio programa obilježavanja stote obljetnice osnutka Gradskoga muzeja Varaždin te je prigodno otvorena 16. studenoga, na dan kad je 1925. u Starom gradu otvoren prvi muzejski postav. Autorica stručne koncepcije izložbe je viša kustosica Jelena Rančić.
Izložba je koncipirana mozaično po uzoru na glazbenu formu „quodlibet“. Na njoj je predstavljeno stotinjak najzanimljivijih i najznačajnijih predmeta iz fundusa devet odjela GMV-a – Arheološkog, Povijesnog, Kulturno-povijesnog, Etnografskog, Prirodoslovnog, Konzervatorsko-restauratorskog i Dokumentacijskog odjela, Galerije umjetnina te Odjela Zajedničkih službi. Iz svakog odjela odabrano je po nekoliko predmeta koji su izloženi i predstavljeni pričom koja svjedoči o kulturnoj, povijesnoj i umjetničkoj baštini važnoj za Varaždin, ali i šire područje.
Izložba se otvara dionicom „Varaždin, stari naš grad…“ u sklopu koje je izložen stolac velikih župana koji je Muzeju poklonjen 1925., u godini otvaranja, kao i čaša grofova Celjski, pronađena 2006. prilikom iskopavanja utvrde Staroga grada na dnu mokrog jarka zajedno s drugim nalazima iz 15. i 16. stoljeća. Tu je i karta varaždinske županije iz 1801. Ignatiusa Bejschlaga i Ferenza Karacsa kao prvi samostalni kartografski prikaz jedne od najstarijih hrvatskih županija, a izložen je i plan kraljevskoga slobodnoga grada Varaždina Antuna Kiesswettera iz 1860. Zanimljiva priča veže se uz krunicu koja je pronađena neoštećena nakon velikog varaždinskog požara koji se dogodio 1776. godine, na zgarištu kuće trgovca Daniela Jakominija. Riječ je o franjevačkoj krunici sastavljenoj od drvenih perlica, a na kojoj se nalazi i bjelokosna mrtvačka glava kao simbolični prikaz Adamove lubanje, srebrni ključić te medaljica s prikazom Kristova rođenja.
Fotografirala: Ivona Marić
Osim predmeta koji svjedoče o lokalnoj povijesti, tu su i predmeti egipatske baštine pristigli u Muzej iz ostavštine plemićkih obitelji Paszthory – Varady u Križovljangradu – pogrebna stela posvećena pisaru i nadgledniku obrtnika faraona Amenhotepa III. i četiri kanope koje služe za pohranu vitalnih organa prilikom mumifikacije.
Iduća dionica „Otkrivamo se u skrivenom“ donosi, između ostaloga, priču o brvnari, drvenome objektu koji se sastojao od dvije prostorije, a koji je otkriven 1954. godine na dubini od preko 4 metara. Iako je metodom radioaktivnog izotopa ugljika 14C objekt datiran oko 1435. godine (+/- 50 godina), njegova funkcija još je uvijek nepoznata. U sloju koji je prekrivao objekt pronađena je različita arheološka građa koja svjedoči visokom životnom standardu građana između srednjeg i novog vijeka, poput igle za špikanje mesa i kuhinjskog noža.
Uz ovo arheološko istraživanje veže se ime Stjepana Vukovića, arheologa i kustosa GMV-a koji je zaslužan za osnivanje Prethistorijskog, odnosno današnjeg Arheološkog odjela. Vuković je od 1928. do 1960. vodio arheološka istraživanja u špilji Vindiji, jednom od najvažnijih paleolitičkih nalazišta u Europi. Jedno od njegovih važnih otkrića bila je „grobnica“ u špilji u sklopu koje su pronađeni skeletni ostatci modernog čovjeka. Ulomak lubanje čiji uzorak se trenutačno analizira u Oxfordu trebao bi pomoći rasvijetliti kojemu razdoblju pripadaju pronađeni ostatci.
U okviru teme „U ratu i miru“, uz primjerke ratne opreme kao što su mač iz 14. stoljeća, kadžarske vojne opreme te vojničke kacige tipa Adrian koja potječe s francuskog bojišta u Prvome svjetskom ratu, izložen je i bakrorez „Kostur sa zastavom i šljemom“ jednog od vodećih hrvatskih slikara međuratnog razdoblja Ive Režeka, čija zbirka se nalazi u sklopu odjela Galerije umjetnina GMV-a. Veoma vrijedan eksponat je minijaturni privjesak u obliku francuskog buldoga Ortina, psića obitelji Romanov koji je smaknut zajedno s članovima te carske obitelji 1918. godine. Figurica je izrađena od dimnog kvarca s ogrlicom od zlata i privjeskom od plavog safira, a autorstvo se pripisuje draguljaru Petaru Karlu Fabergéu ili Pierreu Cartieru koji je izrađivao figurice inspirirane Fabergéom.
Među obiljem zanimljivih predmeta predstavljenih u tematskoj dionici „Čuvari sjećanja“, a koji uključuju umjetnička djela poput „Harlekina“ Antuna Augustinčića, biste Tomislava Krizmana Ivana Maštrovića ili pak „Sizifa u Varaždinu“ varaždinskog slikara Pavla Vojkovića, kulturno-povijesne artefakte kao što su varaždinska pjesmarica iz 1793., gitara skladatelja glazbenika Ivana Padovca iz 19. stoljeća te predložak prvog govora na hrvatskom jeziku u hrvatskom saboru Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz 1847., ističu se i predmeti iz Prirodoslovnog odjela utemeljenog na zbirci prof. Franje Košćeca. Tu je Košćecov prikaz razvojnih faza dudova svilca, čiji uzgoj je carica Marija Terezija 1766. naredila varaždinskom Gradskom poglavarstvu obveznim za sve stanovnike, kao i njegovi crteži koji dočaravaju varijabilnost orhideja te primjerci izumrlih i rijetkih vrsta kukaca iz fundusa GMV-a.
Fotografirala: Ivona Marić
Iz Etnografskog odjela GMV-a koji je osnovan zahvaljujući skupini entuzijasta i intelektualaca okupljenih oko Krešimira Filića i Varaždinskog muzealnog društva, uz drveni kolovrat za predenje predstavljen je tabletić iz zbirke Danice Brössler, nekadašnje voditeljice čipkarske škole i tečaja u Lepoglavi. Današnjem posjetitelju može biti intrigantan i plašč ili deždevni slamnati škrljak, predmet stožastog oblika koji je poljodjelcima i pastirima pružao zaštitu od kiše.
U posljednjoj dionici nazvanoj „Iza zatvorenih vrata“ predstavljen je i rad konzervatora-restauratora, pedagoga, dokumentarista, fotografa, djelatnika komunikacije s posjetiteljima te administrativne i tehničke službe GMV-a.
Izložba „Varaždinski spomenar“ ostaje otvorena do 10. siječnja 2027. godine.
(I.M.)
Izvor: Dvor Trakošćan
Dvor Trakošćan – približena vojna i obiteljska ostavština Draškovića
Dvor Trakošćan, zaštićeno kulturno dobro nacionalnog značaja i simbol plemićke baštine Hrvatskog zagorja, otvorio je protekli vikend u obnovljenoj Galeriji izložbu „Vojnici grofa Josipa Kazimira Draškovića“ koja javnosti približava slojevitu vojnu, umjetničku i obiteljsku ostavštinu jedne od najpoznatijih hrvatskih plemićkih loza.
U energetski obnovljenoj pomoćnoj zgradi pretvorenoj u suvremenu izložbenu Galeriju posjetiteljima je dan dublji uvid u povijest velikaške obitelji Drašković koja je četiri stoljeća pod protektoratom Habsburgovaca igrala bitnu ulogu u političkim, vojnim i vjerskim događanjima srednjoeuropskoga prostora, a koja svjedoči o vremenu u kojem su moć, čast i umjetnost bili neraskidivo povezani. Kroz galeriju portreta, oslikane tapete i „Malo rodoslovlje“, izložba u kustoskoj koncepciji Ivana Mravlinčića dočarava život i ambicije grofa Josipa Kazimira Draškovića (1716. – 1765.), vojskovođe čiji je život obilježila i ljubavna priča koja je potresla plemstvo njegova doba, otkrivajući da iza svakog povijesnog lika stoji i ljudska priča - o ambiciji, ljubavi i neprolaznoj želji za ostavljanjem traga. Josip Kazimir se istaknuo hrabrošću u Ratu protiv Osmanlija (1736. – 1739.) i Ratu za austrijsko naslijeđe (1740. – 1748.) na talijanskim i njemačkim bojištima, a zapaženu ulogu imao je i u Sedmogodišnjem ratu (1756. – 1763.), o čemu svjedoče čak dva najviša odlikovanja koja je dobio – Viteški i Komanderski križ Vojničkog reda Marije Terezije. Nakon što je zbog braka sa Suzanom Malatinsky izgubio naklonost dvora, grof je želio vratiti svoj ugled i carici Mariji Tereziji pokazati snagu svoje obitelji. Uložio je golemo bogatstvo u opremanje vlastitog banderija od gotovo tisuću pješaka i konjanika, kao i u velebne prikaze njegove moći i vojničke discipline, koji su trebali očarati caricu prilikom najavljenog, ali nikad ostvarenog posjeta Hrvatskoj 1755. godine.
Izvor: Dvor Trakošćan
Upravo zahvaljujući toj rasipnosti, posjetitelji izložbe mogu vidjeti jedinstveno svjedočanstvo vojne povijesti Habsburške Monarhije koje sačinjava 49 portreta časnika pukovnije kojom je zapovijedao, 11 oslikanih tapeta s prikazom raznovrsnih postrojbi vezanih uz njegovu vojnu karijeru te malo rodoslovlje s prikazom njegova banderija. Trakošćanska galerija pripada nizu od više od dvadeset dosad registriranih časničkih galerija habsburške vojske iz 18. st. na području srednje Europe, a dio je jedinstvenoga kulturnog obrasca i mode ranog novog vijeka koji su u to doba bili česti u mnogim europskim zemljama. Oslikane tapete jedinstven su primjer takvih prikaza u Europi, a ujedno i vrlo rijedak prikaz habsburških postrojbi ma manevrima ili postrojavanju. Na njih osam prikazane su vojne postrojbe, dok preostale tri sadrže vojničke dekoracije raznoga oružja, dijelova oklopa, bubnjeva, topova, kopalja i zastava. Malo rodoslovlje je pak unikatan prikaz banderijskih odnosno insurekcijskih postrojbi u hrvatskim i ugarskim okvirima, a dobiven je na dar od ugarskoga velikaša, genealoga i heraldičara Ádáma Ransunija. Iz njega je vidljivo da su Draškovići bili u rodu s istaknutim velikaškim obiteljima Sekelj od Ormoža, Istvanffy, Zrinski, Nádasdy, Esterházy i Derzeffy, a uz prikaz rodbinskih veza izvor je i vrlo vrijednih podataka o tadašnjem izgledu dvaju utvrđenih obiteljskih posjeda – Trakošćana i Klenovnika. Također, na izložbi su predstavljeni zanimljivi primjerci iz druge polovice 18. stoljeća kao što su glazbeni instrumenti, vatreno i hladno oružje kao i povijesne zastave.
Dio građe potječe iz zbirke Dvora Trakošćan, dok su pojedini predmeti posuđeni iz Hrvatskog povijesnog muzeja, Pokrajinskog muzeja Ptuj Ormož, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Zbirke Tomislava Aralice.
Svi koji žele otkriti Trakošćan u novom svjetlu i zakoračiti u svijet u kojem se prošlost i sadašnjost isprepliću u priču o vojničkoj časti, aristokratskoj kulturi i umjetničkoj ostavštini obitelji Drašković, mogu razgledati izložbu do 19. travnja 2026. godine.
(Ivan Guberina)
Izvor: Dubrovački muzeji
Nova izdanja – „Na mrkjenti života – tradicijska kultura otoka Mljeta“
Dubrovački muzeji organizirali su 12. studenog 2025. u Etnografskom muzeju u žitnici „Rupe“ promociju kataloga izložbe „Na mrkjenti života – tradicijska kultura otoka Mljeta“, nastalog na temelju višegodišnjeg terenskog, arhivskog i istraživačkog rada autorice Branke Hajdić, a koji javnosti daje rijedak uvid u svakodnevni i svečani život stanovnika otoka Mljeta kroz prošlost.
Promocija je održana je u sklopu proslave 65. obljetnice osnutka Nacionalnog parka Mljet, a uz autoricu, katalog su predstavili voditelj Etnografskog muzeja i viši kustos Ivica Kipre koji je bio stručni suradnik na izložbi te profesor Pavo Jančić. Katalog na 200 bogato ilustriranih stranica govori o kulturnoj baštini otoka Mljeta, koja je na istoimenoj izložbi predstavljena kroz brojne predmete i dokumente prikupljene od polovine 19. stoljeća, a pored literature i arhivskih dokumenata, važan izvor za proučavanje bila su kazivanja na terenu gdje su audio i video zapisima snimljena 52 kazivača. Čitatelji se imaju prilike upoznati sa seoskom svakodnevicom i životom mljetske obitelji od rođenja do smrti, zatim tradicijskom stočarstvom, ribarstvom, brodarstvom, zemljoradnjom i gastronomijom, kao i bogatom nematerijalnom kulturom otoka - običajima, obredima, vjerovanjima i molitvama zajednice koja se desetljećima sama borila s izazovima otočkog života.
Prezentirani su novi prinosi iz područja etnologije s posebnim naglaskom na povijesni razvoj tekstilnog rukotvorstva koje je bilo pod snažnim utjecajem različitih kultura, odnosno tradicijsko odijevanje koje do sada nije bilo obrađivano u širem vremenskom presjeku. Brojna građa iz Zbirke narodnih nošnji Mljeta, Lastova i Pelješca predstavlja žensku odjeća otoka Mljeta koje pripada mediteranskomu, odnosno jadranskom tipu odijevanja: gunj - suknja, s prsima tipa pendule (kasna gotika), dok su dinarski elementi vidljivi u posljednjim razvojnim fazama veza i oglavlja - škufije s krpom. Utjecaji mediteranske mode pristizali su s područja Venecije, južne Italije i Španjolske posredstvom Dubrovnika te su svoj možda najočitji trag ostavili u crvenoj boji svečanoga nevjestinskoga gunja, ali i u prvobitnoj tektonici i u nazivu kapice škufije. Uz tekstil i raskošne narodne nošnje, prikazan je bogat fundus tradicijskog zavjetnog nakita prikupljanog od 14. do 19. stoljeća u crkvama Korita, Maranovića i Babina Polja, a koji je na izložbi po prvi put izlagan.
Izvor: Dubrovački muzeji
Završni dio posvećen je narodnim legendama i predajama čijoj su brojnosti pogodovale izoliranost, mistične ljepote i bogata usmena kultura otoka. Čitatelju su približene Strašinate, odnosno strašne priče koje su služile kao sredstvo odgoja djece i kontrole njihova kretanja po zabranjenim ili opasnim mjestima. Riječ je o likovima poput babe Suhure, babe Glođe, igrušica, vila, pustolovica, morica i vještica, koji su ostatak davnih pretkršćanskih slika odjevenih u novo ruho pučke imaginacije. Važan mitski narativ je i onaj o divu Regoču, kojega prvi spominje Ignjat Đurđević u djelu "Suze Marunkove“ u kojem navodi kako je on bio toliko snažan da je na vrh gore povlačio galijune. Naša poznata spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić Regoča je učinila šire poznatim, uvrstivši ga u svoju knjigu "Priče iz davnine", a uz Regoča, u istoj knjizi u hrvatsku povijest bajki uvodi i tintiline, također likove iz duhovne baštine otoka Mljeta i južne Dalmacije.
- Želeći otrgnuti od zaborava ljude i događaje ovog težačkog otoka, njihovu prošlost i nasljeđe, autorica stvara živi, slikoviti memento na jedan poseban svijet. Daje im svojevrsni značenjski okvir, potvrdu da su bili i stvarali, uspješno skida veo zaborava, rastvara predrasude i prkosi šutnji, pričajući potresnu i zanimljivu priču o tom nepravedno zanemarenom i izoliranom otoku, o čijoj sudbini je kroz povijest i različite države rijetko kad marila središnja vlast. Zato ovo nije samo katalog, ovo je libro, pravo libro, čarobna životna i mitološka riznica, u kojoj je sve konačno na jednom mjestu, i predaja i povijest, i more i polje, mljetska obitelj i njena svakodnevica, mljetsko odijevanje, glazba i balo, nacionalni park, mljetska običajna i duhovna kultura, mljetski makaruli, pokladi, legende i strašinate – rekao je na predstavljanu prof. Jančić.
(Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr