HR | EN
  • Povećaj prikaz
  • Smanji prikaz
  • Promjena kontrasta
  • Sivi tonovi
  • Promjena fonta
  • Vrati izvorno
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Nova Muzeologija – o strateškom planiranju u nacionalnim muzejima

Nakon što smo se protekle tri godine u časopisu Muzeologija bavili temama digitalizacije, muzejskih čuvaonica i razvoja publike u novome, upravo iz tiska izašlom broju našeg časopisa govorimo o strateškom planiranju, još jednoj aktualnoj temi koja predstavlja veliki izazov za domaću muzejsku zajednicu.

Izmijenjeni i skraćeni doktorski rad Goranke Horjan, koji je pod naslovom Strateško planiranje i upravljanje u nacionalnim muzejima obranjen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 4. lipnja 2020. godine pod mentorstvom dr. sc. Darka Babića bavi se primjenom strateškog planiranja u muzejskoj djelatnosti te utjecajem primjene strateških alata na upravljanje u nacionalnim muzejima u Republici Hrvatskoj.

U svojem radu Goranka Horjan se oslanja na tri okvirna koncepta: globalni, nacionalni i izdvojeno institucionalni. Unutar globalnog okvira analizira promjene društvene klime/okruženja i viđenja uloge muzeja u demokratskom društvu koje su dovele do primjene strateških alata u muzejskoj djelatnosti. Unutar nacionalnog okvira analizira se legislativa, strategije, procedure i pravila kojima osnivači uređuju poslovanje i upravljanje u nacionalnim muzejima, a unutar institucionalnog okvira bavi se primjenom strateškog planiranja u samim nacionalnim muzejima.

Glavno istraživačko pitanje u doktorskom radu je preispitivanje postojećega modela strateškog planiranja u hrvatskim nacionalnim muzejima i njegova pozitivnog učinka na upravljanje. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 27 muzeja od kojih 22 imaju za osnivača državu dok je za pet matičnih muzeja prve razine osnivač Grad Zagreb. Analizirajući strateške planove navedenih muzeja primjećuje se izostanak edukacije za strateško planiranje, nedostatak iskustva u primjeni procesa izrade plana provedbe aktivnosti te praćenja i evaluacije. Uočeno je da strateško planiranje do sada nije počivalo na načelima participacijskoga pristupa pa je izostao sinergijski učinak bez kojega je teško ostvariti ambicioznije ciljeve u muzejskoj djelatnosti, posebno investicije u obnovu ili izgradnju novih muzeja.

Da bi strateško planiranje imalo dobre rezultate, naglašava Horjan, potrebno je uspostaviti bolju koordinaciju između ključnih dionika, temeljenu na participacijskom modelu motiviranom zajedničkim interesima ostvarenja planiranih ciljeva. Ključno je da inicijative dolaze iz muzeja, a potrebe se usklađuju s osnivačem od idejne do provedbene faze uz alokacije financijskih sredstava.

Analize dodijeljenih proračunskih sredstava za muzejsku djelatnost objavljene u disertaciji pokazale su da i uz pozitivan učinak sufinanciranja muzejskih projekata iz fondova EU-a dodijeljena sredstva za muzejsku djelatnost kako na razini države tako i na razini grada Zagreba u posljednjih deset godina bilježe velik pad. Iz proračuna Ministarstva kulture u pet godina od 2010. do 2015. smanjena su za 39,96 %, da bi se nakon toga primijetio uzlazan trend no još uvijek za 37 % niži nego do 2010. godine. Analize programskih sredstava za muzejsku djelatnost u proračunu grada Zagreba pokazale su pak da je u odnosu na druge djelatnosti muzejska djelatnost na začelju po dodjeli sredstava koja su u periodu od 2010. do 2018. smanjena za 57,17 %.

U disertaciji Goranke Horjan dan je teorijski okvir razvoja i primjene strateškog planiranja u javnome sektoru i muzejskoj djelatnosti u svijetu, analiza nacionalnog okvira za strateško planiranje kao i samih strateških planova nacionalnih muzeja. „Strateško planiranje i upravljanje u nacionalnim muzejima“ kompendij je svega onoga što bi trebalo znati ukoliko se želimo kompetentno upustiti u posao strateškog planiranja u muzejima kako bi doprinijeli uspješnijem poslovanju muzeja i realizaciji projekata poput kapitalnih investicija.

Autor naslovnice je Boris Ljubičić, lektorica Dunja Vranešević, a urednica Muzeologije Maja Kocijan. Ako želite naručiti Muzeologiju 57 po promotivnoj cijeni od 75 kn, molimo da nam faksom ili e-mailom na mtiric@mdc.hr dostavite ispunjenu narudžbenicu. (M.K.)


 

NEMO istraživanje – pandemija ponovno zatvorila 70 % muzeja

Posljedice pandemije koronavirusa koje su se odrazile na sve aspekte života nisu zaobišle niti muzeje diljem svijeta. NEMO – Network of European Museum Organisations (Europska mreža muzejskih organizacija) od početaka krize pomno prati njezin utjecaj na rad muzeja , a istraživanja koje su proveli od proljeća, preliminarno izvješće u travnju te zaključno izvješće u svibnju 2020. godine prenosili smo zajedno s preporukama. Koncem 2020. NEMO je ponovo, u razdoblju od 30. listopada do 29. studenog, proveo istraživanje čiji su posljednji rezultati objavljeni ovog siječnja.

U istraživanju koje se nastavlja na ona prošlogodišnja o utjecaju pandemije na muzeje, sudjelovalo je 600 muzeja iz 48 zemalja, od kojih su većina iz Europe, a njih 13 iz Hrvatske. Ključne teme ovog izvješća su posljedice gubitaka prihoda i ostalih gubitaka, povećana važnost digitalne muzejske ponude te prilagođena operativnost uz spremnost za slučaj krize.

Rezultati istraživanja

Zatvorenost muzeja

Preko 70 % anketiranih muzeja zatvoreni su već drugi put tijekom provođenja ovog istraživanja, bez saznanja o datumu ponovnog otvaranja. O drugom obaveznom zatvaranju muzeja za javnost odlučeno je bez savjetovanja s muzejima unatoč postojećim učinkovitim higijenskim protokolima koje su muzeji razvili i primijenili u svojim objektima, i to dok u muzejima u Europi nije zabilježen nijedan slučaj prijenosa COVID-19 među posjetiteljima.

 

Pad posjećenosti

Čak je 88 % ispitanih muzeja zabilježilo pad broja posjetitelja, a njih 43 % bilježi smanjenje broja posjetitelja za pola ili više otkako su se ponovno otvorili nakon prvog lockdowna. Rezultati se nažalost poklapaju s onima iz istraživanja o milijunskim gubicima koje je u ljeto 2020. godine MDC proveo na najposjećenijim hrvatskim muzejima.

 

Glavni razlozi smanjenog broja posjetitelja u muzejima unatoč ponovnom otvaranju su pad turizma (73 %), prekid školske godine i posljedični gubitak suradnje s obrazovnim institucijama (64 %), kao i strah javnosti od potencijalne gužve (54 %).

Muzeji očekuju da će proći dugotrajno razdoblje dok se broj posjetitelja ne vrati na razinu prije epidemije COVID-19, a očekivano razdoblje povratka (optimistično) se proteže od proljeća 2021. do ljeta 2022. godine. NEMO u svojim preporukama apelira na upravljačka tijela svih razina da nastave s potporama muzejima kako bi se osigurale plaće zaposlenicima, održale najvažnije aktivnosti i uložilo u prilagodbu pandemijskom i nadamo se (uskoro) post-pandemijskom okruženju.

Gubitak prihoda

Dok veći muzeji tjedno bilježe gubitke do ili čak više od 100.000 eura tjedno, 75 % muzeja prijavljuje gubitak dohotka između 1.000 i 30.000 eura tjedno, čak i u vrijeme kad su bili otvoreni za javnost.

 

U potrazi za alternativnim izvorima financiranja (onih koji nisu povezani s državnim financiranjem), 50 % muzeja odgovorilo je da nisu razmišljali o traženju alternativnih izvora financiranja, a ostatak muzeja je rekao da su pokušali, ali još nisu uspjeli. To ne odražava odsutnost potrebe za dodatnim izvorima prihoda, već naprotiv – baš kako je i prikazano u ovom izvješću - muzeji su doživjeli dramatične gubitke prihoda. Rezultati odražavaju nedovoljne kapacitete i resurse u muzejima, a koji su neophodni za traženje novih, inovativnih modela i mogućnosti financiranja. U prilog toj tezi ide i činjenica da su se veći muzeji koji raspolažu s više ljudskih i ostalih resursa (njih 50 % ispitanih) više bavili traženjem alternativnih izvora financiranja od manjih muzeja (39 %). NEMO-va preporuka upravljačkim tijelima za ovaj segment jest ulaganje u razvoj vještina i znanja muzeja za pristup i otvaranje novim izvorima financiranja izvan državne potpore, kroz namjenske programe i inicijative.

Gotovo 70 % muzeja očekuje rezove budžeta u narednim godinama. Rezanje već ionako ograničenog budžeta u kombinaciji sa smanjenim prihodima dovesti će muzeje u još veći rizik od nemogućnosti ispunjavanja svojih ključnih zadataka i ostvarenja potencijala u budućnosti.

Razvoj digitalnih usluga

Čak je 93 % ispitanih muzeja povećalo, pokrenulo ili preusmjerilo resurse u smjeru razvoja barem jednog online servisa tijekom pandemije. Dva najdrastičnija povećanja su postovi na društvenim mrežama (za 67 %) i video sadržaji (za 39 %). Među novim uslugama, najčešće su virtualne ture kroz muzeje (29 %) i online programi učenja (27 %).

Sveobuhvatna digitalna tranzicija trebala bi uključivati rješavanje razvoja kvalitetne metrike, okvire i metode za praćenje digitalnih aktivnosti i uspjeha, što velik dio muzeja tvrdi da se bori sa ili se ne uklapa u njihovu cjelovitu strategiju. Poboljšanje digitalne ponude muzeja zahtijevat će jasnu strategiju procjene.

Financijska podrška

66 % ispitanih muzeja je dobilo hitnu potporu vlade s nacionalne, regionalne ili lokalne razine tijekom pandemije.

Financijska potpora dodijeljena je uglavnom za nova ulaganja u digitalnu infrastrukturu i / ili digitalne programe (21 %), za sigurnosne i sanitarne uređaje (15 %), a djelomične potpore dodijeljene su zbog gubitaka prihoda muzeja (18 %) kao i za podmirivanje fiksnih troškova (14 %).

Vještine koje su tražene za uspješan odgovor na COVID-19 krizu

Iako je 30 % muzeja iskazalo pouzdanje u svoje kapacitete za nošenje s izazovima koje nosi pandemija, 45,2 % ispitanih muzeja iskazalo je potrebu za dodatno digitalno opismenjavanje. Sljedeća tražena sposobnost je marketinška i financijska stručnost (za osiguravanje prihoda) s 26,6 % odgovora.

Uspješne strategije u ponovnoj primjeni tijekom novog lockdowna

Strategije koje su se tijekom prvog lockdowna u proljeće 2020. pokazale uspješnima među ispitanim muzejima su povećanje online ponude (40.5 %), reorganizacija protoka informacija i unutarnjih komunikacijskih struktura (28,1 %) kao i fleksibilnost radnih struktura (27,4 %).

S tim saznanjima budimo pripremljeni za nove nepovoljne scenarije, uz nadu da se ipak neće ponoviti.

Izvor (istraživanje i grafički prikazi): NEMO - Network of European Museum Organisations (prevela i prilagodila: Tea Rihtar Jurić)


 

Izvor: Facebook stranica Rijksmuseum

Od Kožarića do Beuysa – izložbe koje očekujemo u 2021. godini

Nakon što smo prije mjesec dana najavili otvaranja inozemnih muzeja u 2021. godini, ovaj put donosimo pregled značajnijih izložbenih projekata koje nas očekuju u ovoj godini u Hrvatskoj i svijetu.

Od tematskih izložbi u Hrvatskoj možemo izdvojiti veliku izložbu Moda i strip koju će u veljači Muzej za umjetnost i obrt (MUO) postaviti u suradnji s Francuskim institutom. Riječ je o gostujućoj izložbi iz Muzeja stripa iz Angoulêmea koja ukazuje na međusobne utjecaje i brojne poveznice između devete umjetnosti i svijeta visoke mode. Galerija Klovićevi dvori u ožujku priređuje izložbu Skriveno blago europskog plemstva na kojoj će biti prikazana kulturna i umjetnička baština plemićkih obitelji istočne Hrvatske i njihove bogate zbirke umjetnina, a Dubrovački muzeji spremaju izložbu o dubrovačkom turizmu u prošlom stoljeću Biseri južnog mora – Turistička kultura i arhitektura dubrovačke rivijere 20. stoljeća.

Od ostalih velikih izložbi u nas, planirane su brojne retrospektive: Milan Vulpe MUO-u, Sergije Glumac u Klovićevim dvorima, Ivan Kožarić i Ratko Petrić u Muzeju suvremene umjetnosti, videoradovi Sanje Iveković u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti te Gorki Žuvela u splitskoj Galeriji umjetnina. Osim toga, samostalne izložbe domaćih i stranih umjetnika najavljuju Moderna galerija (Kiki Smith, Sergej Borisov, Josip Klarica, Nikola Koydl), Klovićevi dvori (Tisja Kljaković Braić), Galerija umjetnina (Sašo Sedlaček, Conor McGrady), Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku (Goran Fruk, Peter Pierre Weisz) i Umjetnička galerija u Dubrovniku (Eugen Varzić, Denis Krašković).

 

Atelijer Kožarić. Foto: Boris Cvjetanović. Izvor: MSU

Zanimljivu izložbu u suradnji sa Židovskim muzejom iz Beča organizirat će Gradski muzej Varaždin. Radi se o izložbi Hedy Lamarr – Miss Bluetooth, posvećenoj holivudskoj glumici iz 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, rođenoj Bečanki značajnoj po izumu tehnologije na kojoj se zasniva današnja bežična komunikacija, koja je imala ujaka u Varaždinu.

U bližem susjedstvu, Muzej novejše zgodovine Slovenije u Ljubljani za koji dan otvara zanimljivu izložbu Identitete na prepihu. Zgodbe pripadanja in identitete (28. siječnja – 31. svibnja 2021.) koja donosi priče migranata iz jugoslavenskih republika u Sloveniju i njihovih potomaka. Izložba je dio EU projekta I-ON: Identity on the Line, a osim osobnih priča i pitanja identiteta, otvara temu negativne percepcije useljenika u Sloveniju za koje se procjenjuje je da ih je bilo gotovo 300 tisuća između 1945. i 1991. godine. Također, Muzej će u drugoj polovici 2021. godine obilježiti 30 godina od osamostaljenja slovenske države izložbom Slovenija 30 let koja se vremenski poklapa sa slovenskim predsjedanjem Vijećem EU-a.

Usred sve učestalijih zahtjeva za dekolonizacijom muzeja i nakon globalnog vala uklanjanja skulptura kontroverznih povijesnih ličnosti iz javnih prostora, ove godine očekujemo jednu veliku izložbu posvećenu temi ropstva. U Rijksmuseumu, naime, bi se trebala 12. veljače otvoriti izložba Slavery – Ten true stories koja donosi predmete iz nizozemskih i stranih muzeja, arhiva i privatnih zbirki te deset priča robova i njihovih nizozemskih robovlasnika. Obuhvaćeno je razdoblje od 17. stoljeća (tzv. „zlatno stoljeće“) u kojem se Nizozemska s najvećom trgovačkom flotom svijeta prometnula u pomorsku, trgovačku i kolonijalnu velesilu, do 19. stoljeća i početka dekolonizacije. Izložbom se želi kritički sagledati prosperitet nizozemskog društva koji je sagrađen na transatlantskom ropstvu u Surinamu, Brazilu i Karibima kao i kolonijalnom ropstvu u Južnoj Africi i Aziji.

 

Horoscope of Iskandar Sultan, 1411. Courtesy Wellcome Collection. Izvor: V&A

Ove godine, u organizaciji Sarikhani Art Collection, planirane su i dvije velike izložbe o iranskoj umjetnosti. U Muzeju Viktorije i Alberta (V&A) u Londonu u 13. veljače 2021. godine planirano je otvorenje najopsežnije izložbe iranske umjetnosti i dizajna, Epic Iran, koja će prikazati oko 300 predmeta iz iranske povijesti od 3000. godine pr.Kr. do danas – od oslikanih rukopisa, metalnih predmeta, skulptura, keramika, tepiha i tekstila do fotografije i filma. Radi se o predmetima iz zbirki iranske umjetnosti V&A-a koje datiraju još iz 1870-ih, uključujući monumentalni tepih Ardabil iz 16. stoljeća, te predmetima iz drugih velikih svjetskih muzeja i iz privatnih kolekcija, kao što je spomenuta privatna zbirka Sarikhani. U Berlinu u Pergamonmuseumu bi se 30. listopada 2021. trebala otvoriti izložba Iran. 5.000 Years of Art and Culture.

Osim velikih tematskih izložbi, u 2021. imat ćemo prilike pogledati retrospektivne izložbe nekih od najvećih ženskih umjetnica. Retrospektiva japanske umjetnice Yayoi Kusame poznate po ambijentalnim instalacijama Infinity Mirror Rooms bit će postavljena u Berlinu (Martin Gropius Bau, 19. ožujka – 1. kolovoza 2021.) i u Tel-Avivu (Tel Aviv Museum of Art, 2. studenoga 2021. – 23. travnja 2022.). Georgia O’Keeffe, jedna od najvećih predstavnica američke moderne umjetnosti u 20. stoljeću (s kojom se Kusama kao mlada umjetnica dopisivala), imat će svoju retrospektivu u Madridu (Muzej Thyssen-Bornemisza, 2. travnja – 8. kolovoza 2021.) i u Parizu (Centar Pompidou, 8. rujna – 6. prosinca 2021.). Osim njih, izložbe će također imati pionirka apstrakcije, Švicarka Sophie Taeuber-Arp (Kunstmuseum Basel, Tate Modern i njujorška MoMA), američka konceptualna umjetnica Barbara Kruger (Art Institute of Chicago) te najpoznatija svjetska performerica, Marina Abramović (Kraljevska akademija umjetnosti u Londonu).

 

Joseph Beuys, 1975. Foto: Caroline Tisdall. Izvor: beuys2021

U Njemačkoj će 2021. godina biti obilježena brojnim izložbama povodom stogodišnjice rođenja Josepha Beuysa. Rođendan jednog od najvažnijih njemačkih umjetnika proslavit će oko 20 institucija u 12 gradova. Tako će Bundeskunsthalle u Bonnu postaviti izložbu posvećenu Beuysovoj skulpturi i utjecaju kipara Wilhelma Lehmbrucka, dok će u dvorcu Moyand u Aachenu u kojem se nalazi najveća zbirka Beuysovih djela bit će organizirana izložba pod nazivom Joseph Beuys i šamani. Muzej Ruhr u Essenu će prikazati izložbu o njegovom proširenom konceptu umjetnosti, a u fokusu izložbe u Hamburger Bahnhofu u Berlinu bit će jezik. Uz to, Belvedere 21 u Beču također će organizirati veliku izložbu posvećenu Beuysu.

U Italiji 2021. godina bit će posvećena Danteu Alighieriju i obilježavanju 700 godina od njegove smrti s izložbama i događanjima koja će se održavati tijekom cijele godine u Firenci, Ravenni i 70 drugih gradova i mjesta vezanih uz život velikog pjesnika. Tako će u rujnu u Muzeju umjetnosti grada Ravenne biti otvorena izložba Un’epopea Pop, dio izložbenog projekta Dante. Gli occhi e la mente. Naglasak će biti na popularnosti Danteovog lika kroz stoljeća, sa stotinu izloženih predmeta uključujući knjige, filmove, stripove, crtiće, čak i video igre. Na izložbu će se nadovezivati radovi suvremenih umjetnika kao što su Richard Long, Kiki Smith, Rä di Martino, Elisa Montessori, Tracey Emin, Robert Rauschenberg, Gilberto Zorio koji se referiraju na Dantea. (Ivona Marić)


 

Izvor: Facebook stranica Studio Moderne galerije „Josip Račić“

„Boja je radost – Zbirka Politeo“ – Bućan i Vrkljan u društvu Warhola i Dalíja

Moderna galerija – nacionalni muzej moderne umjetnosti 2021. godinu otvorila je slavljem boja i oblika u umjetničkim djelima izabranim iz Zbirke Tonija Politea koja objedinjuje preko 400 slika, objekata i grafika domaćih i inozemnih autora. Na izložbi „Boja je radost – Zbirka Politeo“, otvorenoj prošli četvrtak u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“ u Zagrebu, publika je imala prilike vidjeti radove nekih globalno popularnih umjetnika poput ikone pop arta Andyja Warhola ili najpoznatijeg predstavnika nadrealizma Salvadora Dalija.

Toni Politeo poznati je hrvatski kolekcionar, umjetnik, galerist i autor likovnih mapa. Sudionik je brojnih internacionalnih događanja s područja likovne i primijenjene umjetnosti te je vlasnik prve privatne galerije u Jugoslaviji i cijelom socijalističkom bloku, otvorene 1976. godine u Hektorovićevu ljetnikovcu u Starom Gradu na Hvaru. Kao likovni zanesenjak često je boravio u svjetskim umjetničkim središtima poput Pariza, New Yorka i Tokija gdje je promovirao naše umjetnike, upoznavao velika imena suvremene umjetnosti, sklapao prijateljstva i poznanstva, a njegovu grafičku mapu Borisa Bućana u svojoj zbirci umjetnina ima i slavni francuski glumac Jean-Paul Belmondo. Prema riječima kustosa izložbe, ravnatelja Moderne galerije Branka Franceschija, Politeova zbirka je značajna i jedinstvena na ovim prostorima jer nije fokusirana na ono na što je usredotočena većina naših kolekcionara, na hrvatsku modernu i prvu polovica 20. stoljeća od koje obiluju i fundusi naših muzeja i javnih institucija, već je nastala po osobnom estetskom ključu koji se ne obazire na trendove, uvriježene vrijednosti i investicijske aspekte kolekcionarstva, već odražava osobnost i svjetonazor svog vlasnika. U njoj je jasno vidljiv modernistički estetski kôd kojeg Politeo njeguje i po kojem ravnomjerno i bez diskriminacije uključuje umjetnine nastale u okruženju Iličkog placa s onima koje potječu s europskih, azijskih i američkih destinacija.

 

Boris Bućan, n.d. Akt

Postavljajući izložbu Franceschi se vodio željom da publici predstavi autore koji predstavljaju nepoznanicu u našem kulturnom prostoru , a koji su itekako važni u internacionalnom kontekstu, te da naše značajne umjetnike Bućana i Vrkljana prikaže u međunarodnom kontekstu. Po tom ključu odabran je i veći broj radova nego što bi bilo uobičajeno za Galeriju Račić, s namjerom da se predstavi atmosfera Tonijevog ateljea i studija u Medulićevoj ulici u Zagrebu i prikaže što ga nadahnjuje u svakodnevnom radu.

„Za osobe poput Tonija Politea sudjelovanje u umjetničkom okruženju je način postojanja punim plućima. Od umjetnosti i za umjetnost se živi, s umjetnicima se poslovno surađuje i druži, a umjetnička djela se produciraju, razmjenjuju i u njima se uživa. S obzirom da je Politeo toliko živopisan kao osoba u njegovoj kolekciji dominira umjetnost izrazitog kolorizma, dakle jedna bujna temperamentna umjetnost, idealna da osvježi ove sive zagrebačke zimske mjesece. Izložbu smo dogovarali prije nego što su nas zadesili potresi i pandemije i ja se nekako nadam da će njena vedrina, s početnom tezom da je boja radost, otopliti srca i duše posjetitelja i utrti put u jednu veseliju godinu“, rekao je Franceschi.

 

Jesús Rafael Soto, 1980. Bez naziva

Izložba je podijeljena u smislu disciplina, ali i u smislu kolorita, na dvije sobe. U uvodnom dijelu prevladavaju živi kolorit i ulja na platnu, dok je druga soba posvećena grafizmima i raznim grafičkim tehnikama. Pored radova Borisa Bućana („Akt“, n.d.) i Zlatana Vrkljana („Bez naziva“, n.d.), posjetitelji mogu vidjeti djela poznatih stranih umjetnika od avangarde do postmoderne poput „Olimpijskog balona“ (1983.) Michelangela Pistoletta, Jafacheffove „Omotane Snoopyjeve kućice“ (2004.), Dalijevog bakropisa („Bez naziva“, n.d.), kocke slavnog venezuelanskog umjetnika Jesúsa Rafaela Sota ili Warholovog prikaza holivudske dive Marilyn Monroe.

Izložba se može razgledati u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“ do 7. veljače 2021. godine. (Ivan Guberina)


 

Izvor: Muzej grada Splita

Muzej grada Splita – izložba „Fragmenti prošlosti carske Palače u Splitu“

U Podrumima Dioklecijanove palače otvorena je krajem prosinca 2020. godine izložba „Fragmenti prošlosti carske Palače u Splitu“ na kojoj su prezentirani konstruktivni, skulpturalni i dekorativni dijelovi arhitekture posljednje carske rezidencije Dioklecijana.

Iznimna vrijednost Palače podno Marjana očituje se u visokom stupnju sačuvanosti izvorne antičke arhitekture koja za istraživače predstavlja jedan od najbogatijih izvora za proučavanje građevinskih tehnika zidanja kao i dekorativnoga repertoara tetrarhijskoga razdoblja. Izvorno svaka građevina unutar Palače imala je različito klesanu dekoraciju koja je bila u skladu s njezinom funkcijom. Tako je tetrarhijski likovni program krasio građevine i ulaze javnoga karaktera, religijskim dekorativnim repertoarom obuhvaćeni su hramovi dok Mauzolej obiluje sepulkralnom ikonografskom dekoracijom. Brojni skulpturalni i dekorativni dijelovi arhitekture nestali su zbog postupne preobrazbe carske rezidencije u kasnoantički kristijanizirani grad. U razdoblju vladavine cara Dioklecijana kršćanstvo je, zbog rapidnoga širenja na području Rimskoga Carstva, postalo prijetnja poganstvu na kojem je počivala tetrarhijska politika. Tijekom višestoljetnoga života unutar Palače njezini stanovnici uklanjali su s izvornoga mjesta stupove, kapitele, klesane kamene blokove i ostali građevinski i dekorativni materijal te ih iskoristili za gradnju privatnih i javnih objekata. U dvoranama Podrumā deponirani su fragmenti arhitektonskih i dekorativnih elemenata Palače koji potječu s arheoloških istraživanja i konzervatorskih radova provedenih od druge polovice 20. stoljeća na raznim lokalitetima unutar i izvan njezinih obodnih zidina kao i podrumskoga dijela prostorija.

Izložba je smještena unutar pet pravokutnih dvorana (cubiculae) na istočnom dijelu Podruma Dioklecijanove palače. U prvoj prostoriji izloženi su ulomci ploča kasetiranog stropa i ulomci ukrasnog vijenca periptera Mauzoleja. Tri fragmenta ukrasnoga vijenca trijema Mauzoleja s figuralnim i vegetabilnim ukrasnim motivima na konzolama te četiri ulomka kasetiranog stropa trijema s figuralnim motivima teatarskih maski. Dekorativni motivi vanjskoga trijema s prevladavajućom sepulkralnom tematikom i simbolikom potvrđuju funkciju zidane monumentalne oktogonalne građevine kao mjesta vječnoga Dioklecijanova počivališta. Posjetitelji mogu pobliže vidjeti arhitektonske i dekorativne elemente vanjskog trijema Mauzoleja na videu koji se projicira na antičkom zidu prve dvorane.

U sljedećoj podrumskoj prostoriji prezentirano je pet antičkih kapitela i ulomci kamenih obloga koji su izvorno ukrašavali interijere careva stana, veći komad porfira kao mogući ostatak poklopca Dioklecijanovog sarkofaga te ulomak zidne mramorne oplate Vestibula. Mramorne, porfirne i granitne obloge postavljene su unutar vitrine s legendama koje objašnjavaju vrstu kamena i njihovo porijeklo dok ih sa strana prate antički kapiteli većinom dopremljenih iz maloazijskih radionica.

U trećoj prostoriji prezentirani su arhitektonski elementi objekata careva stana koji su pronađeni arheološkim istraživanjima 90-ih godina 20. stoljeća. Radi se o ulomcima korniža Bügelkymationom i zupčastim ukrasom (denticuli) te ulomci ukrasnog vijenca koji je izvorno krasio portal središnje dvorane. Središnja monumentalna dvorana identificirana je kao dio ceremonijalnoga prolaza kojim je počasna careva garda vodila uzvanike prema prijamnom sklopu u jugozapadnom dijelu Palače. Do ulomaka je postavljen prikaz sačuvanog okvira vrata središnje dvorane. Sva navedena kamena građa prezentirana je na podu prekrivenim šljunkom koji daje tzv. arheološku kulisu. U sljedećoj prostoriji postavljena su četiri fragmentirane sfinge, pronađene arheološkim istraživanjima podruma. Sfinge u Palači su najvjerojatnije, kao u Egiptu, imale ulogu čuvarica posljednjega počivališta vladara. U Palaču su dopremljene zajedno s ostalim arhitektonskim i dekorativnim elementima uzetim s različitih hramova i faraonskih grobnica u Egiptu. Egipatske sfinge i granitni stupovi bili su sastavni dio političkog programa veličanja kulta carske osobe. U zadnjoj izložbenoj prostoriji izloženi su mramorni i granitni stupovi te ulomci atičko-jonskih baza i pijedestali. Trupovi slobodnih stupova, za razliku od njihovih baza i kapitela, izrađeni su isključivo od mramora, granita i porfira- maloazijske i egipatske provenijencije. O svemu navedenom može i pročitati na informativnim panoima smještenih u hodniku ispred svake izložbene dvorane (cubiculae).

Izložbom „Fragmenti prošlosti carske Palače u Splitu“ prvi put će, nakon nekoliko desetljeća, iz tamnih podrumskih prostorija izići na svjetlo dana i ispričati segment o antičkim arhitektonskim i dekorativnim ulomcima koji su reutilizirani ili odbačeni zbog postupne preobrazbe carske rezidencije u grad Split.

Organizator izložbe je Muzej grada Splita i ravnateljica Branka Brekalo. Autorica izložbe je kustosica Vedrana Supan, a autori likovnog postava izložbe su Vedrana Supan, Pedro Saldanha de Magalhaes i Helena Tresić Pavičić. (Vedrana Supan)

 

Izvor: Muzej grada Splita


 

Kronike Franjevačkog samostana Vukovar – autentična slika vukovarske prošlosti

Prvi svezak „Kronike Franjevačkog samostana Vukovar“, u kojoj su zabilježeni najvažniji događaji u vjerskom i kulturnom životu grada tijekom više od tri stoljeća, predstavljen je krajem prosinca u Franjevačkom samostanu sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.

Kronika vukovarskog samostana vrijedan je povijesni izvor za proučavanje povijesti i razvoja samostana i župe sv. Filipa i Jakova, kao i grada Vukovara i okolice od 18. stoljeća do danas, koji dokumentira brojne važne događaje vukovarske zajednice poput slavlja kršćanskih blagdana, zavjetnih procesija, ustoličenja velikih župana, posjeta careva i banova, kao i izgradnju crkve, kapela, križeva i drugih važnih objekata i spomenika u gradu. U njoj su sadržana izvješća o ratovima, epidemijama, požarima, poplavama, propaloj ljetini, teškim zimama i Dunavu okovanim ledom. Prikazan je nastanak i razvoj Vukovara kao jednog autentičnog europskog grada s posebnim naglaskom na vjeru, prosvjetu, kulturu i umjetnost raznih razdoblja, stilova i provenijencije.

Kroničari posebnu pozornost posvećuju radu samostana i crkve kroz stoljeća. Prvi svezak obuhvaća razdoblje od postavljanja kamena temeljca za izgradnju crkve po nalogu pečuškog biskupa Vilima Franje Nesserloda 1723. godine, preko osnivanja Visoke filozofske škole 1733. godine, pa sve do smrti i pogreba hrvatsko – ugarske kraljice Marije Terezije 1780. godine, detaljno opisanih u knjizi. Čitatelj dobiva na uvid popis svih gvardijana, franjevaca svećenika i laika te njihovih službi u samostanu i u vukovarskoj župi koja je obuhvaćala gotovo pola današnje Vukovarsko-srijemske županije, kao i popis predavača Filozofskog učilišta.

Izvornik „Kronike“ nalazi se u kuli knjiškog blaga kao dio muzejskog postava u Franjevačkom muzeju Vukovar. Sastoji se od rukom pisanih zapisa ukoričenih u četiri do danas sačuvane knjige, dok je sudbina pete knjige koja pokriva razdoblje od 1941. do 1961. godine još uvijek nepoznata. Važno je napomenuti da su u Kronici zabilježeni vrlo važni podaci o umjetničkim djelima oltarnih pala, slikama, skulpturama i predmetima umjetničkog obrta, liturgijskom posuđu, relikvijaru i liturgijskom ruhu koji su značajno doprinijeli proučavanju, valoriziranju i restauriranju samostana i crkve nakon razaranja u Domovinskom ratu. Vrijedne ruke franjevaca bilježile su gdje i kada su nabavljeni određeni umjetnički predmeti i tko ih je donirao, a ponekad su opisane i okolnosti koje su dobročinitelje motivirale na donaciju ili način na koji su dospjeli u Vukovar, kao što je dolazak relikvija rimskog svećenika i mučenika sv. Bone iz Rima u Vukovar 1754. godine, za koji je osobno suglasnost dao Papa Benedikt IV.

Budući da se u realizaciju ovog izdavačkog projekta krenulo s ciljem profiliranja vukovarskog samostana i pripadajuće crkve u prepoznatljivu hodočasničku i turističku destinaciju, restauracija, digitalizacija i objavljivanje samostanske kronike, kao i otvaranje Franjevačkog muzeja, važan su korak prema njegovu ostvarenju u budućnosti. (Ivan Guberina)

Kronika Franjevačkog samostana u Vukovaru Knjiga I. (1722. do 1780.)
Nakladnik: Državni arhiv u Vukovaru
Sunakladnici: Franjevački samostan Vukovar, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
Urednici: Petra Elez, fra ivica Jagodić
Recenzenti: doc. dr. sc. Tomislav Galović, dr.s.c Dražen Kušen
Lektura i korektura: Žaklina Kurmaić
Tisak: Kerschoffset d.o.o.
Grafičko oblikovanje: Beleriand j.d.o.o.
Naklada: 700 primjeraka
ISBN 978-953-7980-28-3


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr