Zagrebački Muzej za umjetnost i obrt (MUO) nedavno je „otvorio“ virtualnu izložbu Zlatana Vehabovića pod nazivom Atlas manjeg svijeta u kojoj je predstavljen ciklusu slikarskih kolaža inspiriranih predmetima iz bogatog i raznolikog fundusa MUO-a. Muzej je zbog obnove potresom oštećene zgrade trenutačno iseljen i zatvoren zbog čega je baština koju čuva do daljnjeg nedostupna i nevidljiva javnosti, stoga ju upravo radovi nastali za ovu izložbu čine iznova vidljivom i živom.
Suradnja između MUO-a i Zlatana Vehabovića (1982.), jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih slikara, ujedino i docenta na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, dogovorena je prije tri godine u sklopu priprema za obilježavanje 140 godina djelovanja Muzeja (1880. – 2020.). Koncept suradnje je preuzet iz ciklusa izložbi Suvremeni umjetnici u MUO započetog još 2009. godine čija je intencija bila stvaranje dijaloga suvremenih umjetnika sa stalnim postavom Muzeja za umjetnost i obrt. Začetna ideja Vehabovićeve izložbe ipak se ponešto razlikovala od svih prethodnih budući da je umjetnik imao pristup cjelokupnom muzejskom fundusu – postavu i čuvaonici, kao i arhivskoj građi.
Prema riječima samog umjetnika naziv izložbe referira se na naslov pjesme Adrienne Rich An Atlas of the Difficult World, parafraziran tako da „manji svijet“ označava naše lokalno kulturno-umjetničko naslijeđe. Umjetnik se ovdje vidi kao netko tko djeluje u kontekstu vlastite umjetničke sredine i vodi „imaginarni dijalog s ranijim kolegama“. Nakon procesa selekcije umjetnina iz MUO-ovih zbirki koji je trajao par mjeseci, Vehabović je odabrane predmete transformirao putem kolaža, stvarajući pritom nove odnose elemenata koji bi u muzejskom postavu gotovo nemoguće funkcionirali zajedno. Rezultat projekta je čak 31 slikarski kolaž velikih dimenzija u kojima umjetnika nastavlja svoje osobno istraživanje slikarskog medija i njegovih formalnih određenja.
Virtualnu izložbu Vehabovićevih radova prate dijelovi tekstova ravnatelja MUO-a Miroslava Gašparovića, Marcela Bačića i Sandre Križić Roban, koji će u cijelosti biti dostupni u opsežnoj dvojezičnoj hrvatsko-engleskoj publikaciji Atlas manjeg svijeta koja je u tisku. Više o samom procesu nastanka radova može se saznati u nizu kraćih videoklipova: MUO kao inspiracija, O ciklusu i stvaranju, Moja priča, Umjetniku ispod kože. Pedagoški odjel MUO-a pripremio je reprodukcije predmeta koji mogu poslužiti za izradu fotokolaža uz video koji predstavlja ranije održane kreativne radionice slikarskih kolaža.
Originalno su Vehabovićevi radovi trebali biti izloženi u okruženju koje je bilo polazišna inspiracija za njegov novi slikarski ciklus, što nakon potresa 2020. godine više nije moguće. Stoga Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a i inicijator projekta, u svom tekstu govoreći o izložbi ističe da će „zasigurno […] ostati u analima Muzeja za umjetnost i obrt kao jedinstveni umjetnički projekt neobične sudbine. Zamišljena je kao dijalog s Muzejom, svojevrsni hommage uz njegovu obljetnicu, a postala je spona koja premošćuje dvije epohe.“
U Muzejskom dokumentacijskom centru sredinom mjeseca održan je radni sastanak na temu valorizacije i procjene vrijednosti plakata na kojem su stručnjaci za plakate iz muzejskih i drugih baštinskih institucija razgovarali o valorizaciji i kategorizaciji kulturno-povijesne vrijednosti plakata u muzejskim zbirkama te o plakatu na tržištu antikviteta. Razlog okupljanju je potreba za ujednačavanjem kriterija s obzirom na to da se isti plakati često nalaze u fundusima različitih institucija.
U uvodu događanja dan je presjek ključnih stručnih susreta djelatnika muzejskih institucija koji su pokušali ovu temu raspraviti još davne 1970. godine na savjetovanju Valorizacija i kategorizacija spomenika kulture u kulturno-historijskim muzejima i galerijama SRH, zatim u 1980-ima postavljanjem organizacijske sheme muzejskoga galerijskog informacijskog sistema (MUGIS) čiji su prijedlozi objavljeni u zborniku MDC-a, Muzeologiji 25, 1987. Kategorizacija kao osnova procjene vrijednosti kulturnoga dobra s vremenom se mijenja, a izrađuje ju služba zaštite po uzoru na međunarodno zakonodavstvo. Aktualni Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara razlikuje kulturna dobra koja se nalaze na listi svjetske baštine, kulturno dobro od nacionalnog i kulturno dobro od lokalnog značenja. Suvremene baze podataka za obradu građe izrađene su prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije sadrže polja za upisivanje podataka procjene kategorizacije kulturno-povijesne vrijednosti i procjenu izraženu u novcu. Ovaj dio dokumentacije prilično je složen, jer ovisi o karakteru institucije i zbirki u kojima se plakati čuvaju, ali i nizu drugih faktora, što je uočeno i na ovom radnom sastanku.
Značajan doprinos temi s pozicije teorije i prakse dala je Željka Kolveshi, muzejska savjetnica u miru, dobitnica stručnih nagrada, Godišnje nagrade HMD-a za muzeološki projekt Zvonimir Faist: Diktati vremena – plakati od kasnih 1930-ih do ranih 1960-ih te za monografiju Zagreb – plakati: Slučajna povijest Zagreba: plakati iz Zbirke Muzeja grada Zagreba. O Muzeju za umjetnost i obrt i specifičnosti sabiranja i obrade raznorodne vrijedne građe s područja dizajna, te o izvrsnosti plakata koji se nalaze unutar Zbirke grafičkog dizajna, govorila je njena voditeljica Koraljka Vlajo. Ravnateljica Kabineta grafike HAZU i voditeljica zbirke plakata Vesna Kadmenac Križić naglasila je da, iako je status zbirke plakata novijeg datuma, institucija baštini vrijedna starija izdanja te su dali izniman doprinos s izložbama koje su tematski obrađivale nacionalno plakatno izdavaštvo. Izlaganja Kristine Bonjeković-Stojković, voditeljice Zbirka crteža, grafika, plakata i radova na papiru Muzeja suvremene umjetnosti i Ksenije Orelj, voditeljice zbirke plakata Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke dokazuju da postoji velika institucionalna sličnost u izdavaštvu plakata. Ti muzeji jesu nakladnici većeg broja plakata koji su danas od nacionalnog značenja.
Zbirci stampata Hrvatskog državnog arhiva, o kojoj je govorila voditeljica Silvija Babić, pripadaju plakati koji tematski obuhvaćaju politička zbivanja, zdravstvena i gospodarska pitanja, trgovinu, kulturu, obrazovanje i dr. Oni imaju prvenstveno informacijsku vrijednost, a u instituciju dolaze uglavnom zahvaljujući zakonskoj obvezi. Od Charlotte Frank, voditeljice Zbirke plakata Grafičke zbirke NSK, saznajemo da su plakati u 1960-ima prepoznati kao građa koja ima muzeološku vrijednost. U Zbirku pristižu zahvaljujući Zakonu o obveznom primjerku, koji obvezuje izdavače da Knjižnici dostave dva primjerka novotiskanog plakata. Zbirka muzejskih plakata Muzejskog dokumentacijskog centra također se značajno uvećava na godišnjoj razini novim izdanjima, čemu doprinosi akcija sabiranja građe za Izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja se organizira svake godine tijekom održavanja Interlibera. Voditeljica zbirke, Tončika Cukrov, ukazala je na brojnost građe u zbirci čiji nukleus čine donacije Antuna Bauera. Zahvaljujući donatoru u Zbirci ima starije inozemne građe (poljski, češki, austrijski, njemački plakati). U Zbirci se nalaze plakati koji imaju informacijsku vrijednost o muzejskim događanjima no istovremeno i plakati nagrađeni za izvrsnost oblikovanja. Posebice se to odnosi na seriju plakata za Međunarodni dan muzeja u izdanju Muzejskog dokumentacijskog centra.
Rasprava je nadalje bila fokusirana na plakate Ivana Picelja i procjenu vrijednosti njegovih plakata za izložbe Novih tendencija (1961., 1962., 1965., 1968., 1973.). U ovom dijelu veliki je doprinos dao antikvar Dražen Dabić, vlasnik galerije – antikvarijata bibliofil.hr koji je analizirao svoja iskustva u ponudi ovih plakata na tržištu umjetnina. Uočeno je da na procjenu vrijednosti plakata utječe niz elemenata: autentičnost, tisak jedne ili više verzija plakata, brojnost naklade, dostupnost, vrsta tiska itd. Drugi primjer o kojem je bila riječ je umjetnina iz serije Art : Bucan Art, koja je tiskana i kao plakat u više tehnika te se za svako od tih izdanja razlikuje i procjena.
Na kraju je zaključeno da je glavni kriterij za svaki pojedini plakat utvrđivanje njegove kulturno-povijesne vrijednosti te kontekst zbirke unutar muzeja / institucije u kojem se čuva. Za cjelovitiju procjenu bitno je uključiti različite kriterije kao što je vrijeme nastanka, izvrsnost oblikovanja, posebnosti tiska i naklade, autorstvo te naručitelja.
Tema radnog susreta posvećenog plakatima pobudila je interes prisutnih stručnjaka, međutim ista se može znatno produbiti s obzirom na različitost pristupa građi. Važnost razmjene iskustava i suradnja među specijalistima za pojedina područja pokazuje se iznova korisnim za kvalitetu stručnoga rada. To potvrđuju i izjave sudionika koji su istaknuli da bi ovakvi radni sastanci u budućnosti trebali postati redovna praksa.
(Tončika Cukrov)
Fotografija: HINA/ Ivana Ivanović
„Grad kakav želim“ – izložba podiže svijest o problemima i potencijalima grada Splita
U splitskoj Galeriji Meštrović otvorena je idejno-tematska izložba Grad kakav želim, Digitalna interpolacija Meštrovićevih djela autorice Filipe Dore Ćapete koja uz pomoć digitalne manipulacije stavlja Meštrovićevu skulpturu, arhitekturu i motive u novi kontekst s namjerom da se podigne svijest o lokalnim problemima i potencijalima grada Splita, ali i uključi posjetitelje u procese napretka grada.
Projekt se temelji na anonimnoj online anketi „Strategije razvoja grada Splita do 2030. godine” slogana „Split: grad kakav želim” u kojoj su građani izdvojili pet problema i šest potencijala dalmatinskog grada. Ukupan zbroj problema i potencijala daje rezultat od jedanaest izloženih djela koja su autorski rad kreativne trojke iz studentske udruge DVK – Karmen Ivančić, Eve Rezar i Filipa Vlahova. Digitalnom manipulacijom fotografije Meštrovićeva se djela transportiraju u novi značaj koji se zrcali na današnjicu Splita odnosno na probleme koji traže rješenje i potencijale koji teže razvoju.
Plakat Taj „sutra” donijet će neku promjenu (za potencijal: Novi i održivi oblici turizma)
Izložba je prezentirana u formi vizualne alegorijske novele koja je podijeljena u jedanaest poglavlja, a cilj je ukazati na lokalne probleme, potaknuti posjetitelje da ih osvijeste te da pokažu želju za kritikom, za aktivizmom, za edukacijom, za kolektivom, za konstruktivizmom koji vode do pozitivne promjene, uređenog okoliša i društva – a sve se postiže kroz umjetnost. Vizualni narativ većinom je prikazan plakatima, ali i letcima, novinskim člankom i stop-animacijom, dok je tematika satirična, edukativna, konstruktivna i najčešće provokativna. Fabulu tvori kombinacija Meštrovićevih motiva arhitekture, skulpture i pisma te splitskih lokacija, sugestivnih motiva i koncepata.
Jedan od splitskih potencijala Novi i održivi oblici turizma predstavlja plakat Taj „sutra” donijet će neku promjenu koji prikazuje obiteljsku kuću na Banovači u Otavicama kao Meštrovićevo prvo arhitektonsko ostvarenje iz 1912. Kritizirajući najrasprostranjeniji neodrživi oblik turizma – apartmanizaciju, na kuću je digitalno nadograđen dodatan kat koji se izdvaja načinom gradnje ali i stilom i bojom; te su dodani „funkcionalno-estetski“ elementi koji su vidljivi i danas u stereotipnim turističkim objektima poput klima-uređaja, satelitske antene, ukrasnog pijetla na krovu, bočnih palmi i standardizirane ploče za apartmane. Čitav se likovni izraz prezentira u formi jeftinog oglasa s naglašenim otrcanim frazama.
Knjiga utisaka u obliku registratora
Problem Stanovanja u Splitu prikazan je ilustrativnim plakatom naziva Utroba ribetine zvana život koji asocira na strip gdje su u presjeku zgrade, od podruma pa do penthousea, smješteni prikazi Meštrovićevih skulptura ljudskih figura. U podrumu je simbolično postavljena skulptura naziva U očaju dok se u prizemlju nalazi mladi par s djetetom, Obitelj Katunarić. Skulpture s prvog i drugog kata (Porođenje, Kontemplacija i Žena u molitvi) upućuju na raznolikost susjedstva koja se nalaze u stambenoj jedinici, a na samom vrhu zgrade, u smještaju s najboljim pogledom, nalazi se skulptura Odmaranje koja je postavljena u kontrastu sa skulpturom s najnižeg kata.
Ideja izložbe jest uključiti posjetitelja u lokalni napredak, a taj mali korak može dokazati pisanjem svoga komentara za netipičnu knjigu utisaka koja se sastoji od registra kao arhivskog dokumenta za simboličnu 2030. godinu. Smještajući izložbu u prostore Muzeja Ivana Meštrovića koji donosi stabilan i pripovjedački diskurs o nadarenom umjetniku i njegovom opusu, čini sam projekt Digitalna interpolacija Meštrovićevih djela još aktivnijim u svojoj naravi i ambiciji da dinamizira promjene u Splitu, ali i probudi njegove građane, a to je i primarni zadatak ove izložbe – buđenje novog grada, grada kakvog želimo.
(Filipa Dora Ćapeta)
Izvor: Radio Moslavina
Od malog Kuvajta do grada koji spava na nafti – otvorena izložba „Nafta u Moslavini“
U Galeriji Muzeja Moslavine Kutina početkom mjeseca otvorena je izložba „Nafta u Moslavini“ autorice Jasmine Uroda Kutlić. Izložba se bavi poviješću istraživanja i značajem nafte i plina u razvoju moslavačkog kraja unutar šireg konteksta eksploatacije nafte u Hrvatskoj i svijetu. Posjetitelji mogu također saznati nešto više o samom energentu nafte i najznačajnijim naftnim derivatima.
Prve spomene o postojanju pojedinih toponima koji upućuju na to da su u Moslavini ljudi poznavali naftu ili paklinu (prirodni bitumen) nalazimo već u 13. stoljeću. U povelji datiranoj 3. kolovoza 1262. hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. potvrđuje zemlju Peklenu u Gračeničkoj županiji, a u zapisu iz 1273. godine u povelji kralja Ladislava obznanjuje se prodaja zemlje Peklene. Od 16. do 18. stoljeća o nafti u Moslavini piše se samo usputno ili se ona uopće ne spominje. U kasnijim vremenskim periodima spomen nafte nalazimo u putopisima i u književnim djelima. U svjetskim razmjerima nafta počinje dobivati na značaju tek u drugoj polovini 19. stoljeća. U kolovozu 1859. u Pennsylvaniji tzv. bušotina pukovnika Drakea doprla je do nafte što se smatra početkom iskorištavanja nafte iz njezinih ležišta i početkom energetske revolucije. Međutim, u moslavačkom selu Mikleuška nafta se počela eksploatirati četiri godine ranije nakon što je austrijski poduzetnik Martin Hermann 1855. dobio rovnu dozvolu i krenuo s radom. Zanimljivo je i to da je nafta koja se eksploatirala na tzv. Martinovom bunaru služila i za osvjetljavanje Beča. U 20. stoljeću nafta postaje svjetski najznačajniji energent zbog čega postaje poznata i kao „crno zlato“.
Posjetitelji izložbe mogu saznati više o hrvatskoj kolijevci naftne industrije koja se nalazi se u mjestu Gojlo u Moslavini, u kojem se nafta počela crpsti u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Koliko je to danas malo i zapušteno mjesto nekada bilo važno svjedoči i podatak da se Kutina nazivala „mjestom pored Gojla“. Uslijedile su godine otkrića drugih značajnih naftnih polja. Tako se i najveće naftno polje Stružec nalazi u Moslavini, a budući da su za vrijeme SFRJ, u razdoblju najveće eksploatacije, količine nafte dobivene s ovog polja bile dovoljne za cijelu SR Hrvatsku poznato je i kao „mali Kuvajt“. Ivanić Grad u zapadnoj Moslavini naziva se „grad koji spava na nafti“, a značajan je po nalazištu „kriške nafte“ koja posjeduje iznimno rijetka i visokovrijedna ljekovita svojstva zbog čega je 1988. izgrađen lječilišni centar „Naftalan“. U blizini Ivanić Grada nalazi se Žutica, još jedno značajno naftno polje koje je bilo poligon za primjenu novih tehnologija.
Izvor: Radio Moslavina
Također, publici su približeni mnogobrojni pionirski koraci u naftnoj industriji učinjeni upravo u Moslavini. Na Mramor brdu izgrađena je prva degazolinaža s kompresorskom stanicom, prvi puta u Hrvatskoj primijenjen je mehanički sustav podizanja nafte plinskim liftom, a izgrađen je i prvi arhiv bušotinskih jezgri. Zanimljiv je podatak da se bušaći u Kloštru izradila prva koso usmjerena bušotina, a od tada do danas u Hrvatskoj je izbušeno više od 1150 kosih bušotina. Kada bi se spojile njihove kosine, bušaće dlijeto bi se zaustavilo kod Beča! Osim toga, na Ivanićkom polju su se 1972. godine po prvi puta primijenile sekundarne metode pridobivanja nafte, a nešto kasnije i tercijarne.
Navedeni, ali i mnogobrojni drugi zanimljivi podatci predstavljeni su na ovoj izložbi kroz fotografije i tekstove na panoima i predmete od kojih je većina posuđena iz Tehničkog muzeja Nikola Tesla iz Zagreba te od privatnih posuditelja. Dio predmeta koji su prikupljeni za ovu izložbu su donirani muzeju što je velik doprinos istraživanju industrijske baštine u Moslavini koja je još uvijek nedovoljno valorizirana. Kako bi predstavljeni predmeti bili manje apstraktni, na izložbi se može vidjeti animirana simulacija nastanka jedne bušotine te nekoliko maketa naftnih tornjeva.
Izložba „Nafta u Moslavini“ može se pogledati u Galeriji Muzeja Moslavine Kutina do 16. prosinca 2022., a u 2023. godini su zbog velikog interesa dogovorena i gostovanja u Sisku, Popovači i Ivanić Gradu. Izložbu prati katalog čija je autorica Jasmina Uroda Kutlić.
(Jasmina Uroda Kutlić)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr