Posljednji mjesec iz nekoliko stranih muzeja ukradeni su vrijedni predmeti, dovodeći ponovno u prvi plan pitanje sigurnosti kulturnih dobara u baštinskim ustanovama. Najnovije krađe pokazuju da su na meti visokovrijedne umjetnine, nakit i predmeti od zlata koji se mogu rastaliti, kao i povijesna oružja.
Francuska je pretrpjela čak dvije krađe u kratkome vremenskom razmaku. Prva se dogodila početkom rujna u gradu Limogesu u središnjoj Francuskoj kada je tijekom noći provaljeno u Nacionalni muzej Adrien Dubouché koji čuva najveću javnu zbirku porculana iz Limogesa na svijetu s ukupno 18 tisuća predmeta u fundusu. Ukradena su tri uporabna predmeta od kineskog porculana – dva pladnja iz 14. i 15. stoljeća te vaza iz 18. stoljeća, ukupne procijenjene vrijednosti oko 9,5 milijuna eura. Provalnici su ušli razbijanjem prozora te, iako je alarmni sustav bio aktiviran, brzo uklonili predmete i pobjegli s mjesta događaja. Prema nekim medijskim napisima ukradeni predmeti vlasništvo su privatnog kolekcionara, a bili su posuđeni Muzeju za izložbu. Međunarodni savjet za muzeje (ICOM) ističe da je riječ o vrlo traženoj vrsti predmeta iz kineske dinastije Ming koji su više puta bili meta krađa diljem Europe, zbog čega se nalaze i na ICOM-ovoj Crvenoj listi potencijalno ugroženih predmeta kineske kulturne baštine.
Ni dva tjedna poslije napadnut je Nacionalni prirodoslovni muzej u Parizu, a ukradeni su nezamjenjivi primjerci samorodnog zlata iz Galerije mineralogije i geologije koja sadržava više od 600 tisuća uzoraka kamenja i fosila. Vrijednost primjeraka procijenjena je na 600 tisuća eura na temelju cijene sirova zlata, no njihova krađa neprocjenjiv je gubitak za kulturu i znanstvena istraživanja, kao i za Muzej osnovan tijekom Francuske revolucije. Kradljivci su upotrijebili kutnu brusilicu i plamenik da provale tijekom noći, a prema izjavi ravnatelja Muzeja Emmanuela Skouliosa bili su uhodani i savršeno svjesni kamo trebaju ići. Nesretna je okolnost da su alarmni i nadzorni sustavi Muzeja bili onesposobljeni kibernetičkim napadom dva mjeseca prije, no nije poznato je li taj napad na ikoji način povezan s ovom krađom.
Memorijalni muzej kralja Alberta u Exeteru, osnovan 1868. godine, u prvoj polovici rujna privremeno je bio zatvoren za javnost nakon što su dvojica osumnjičenika tijekom noći provalila i ukrala sedamnaest antiknih džepnih satova iz 19. stoljeća te pušku kremenjaču, pobjegavši zamaskirani na biciklima.
Istodobno, iz Egipatskog muzeja u Kairu ukradena je zlatna faraonska narukvica stara tri tisuće godina s perlom od lapis lazulija, poludragog kamena kojemu su stari Egipćani pripisivali iscjeliteljske moći te ga upotrebljavali za izradu skulptura bogova i skarabeja. Narukvica je pripadala faraonu Amenemopeu koji je vladao oko 1000. g. pr. n. e. te je bila među predmetima koji su se pripremali za posudbu muzeju Scuderie del Quirinale u Rimu radi nadolazeće izložbe Blaga faraona, prve velike egipatske izložbe u Italiji nakon 2003. godine, na kojoj će se predstaviti 130 remek-djela iz egipatskih muzeja. Tijekom popisivanja predmeta za slanje otkriveno je da je narukvica nestala iz restauratorske radionice u kojoj nije bilo nadzornih kamera. Egipatsko Ministarstvo turizma i starina žurno je distribuiralo fotografiju narukvice svim zračnim i morskim lukama te graničnim prijelazima u zemlji kako bi se spriječio pokušaj krijumčarenja. Istragom se ubrzo potvrdilo da je riječ o poslu iznutra – konzervatorica-restauratorica Muzeja uzela je narukvicu iz sefa te je preko posrednika prodala zlataru za 3179 eura, koji ju je preprodao ljevaonici zlata za 3426 eura, gdje je rastaljena s drugim nakitom. Iako stručnjaci navode da je takav razvoj događaja za kradljivce manje unosan od prodaje privatnom kolekcionaru ili na aukciji, ali smanjuje rizik od otkrivanja, četiri osobe ipak su uspješno privedene i novac zaplijenjen, no narukvica je, nažalost, zauvijek izgubljena.
Galerija mineralogije i geologije Nacionalnog prirodoslovnog muzeja u Parizu / Wikipedia
Spomenuti zločini među posljednjima su u nizu, samo potvrđujući rezultate prošlogodišnjeg izvještaja britanske organizacije Historic England i Nacionalnog vijeća načelnika policije o kriminalu u području baštine i kulturnih dobara. Istraživanje provedeno između 2020. i 2023. godine u Engleskoj istaknulo je nekoliko prijetnji u porastu potaknutih krizom troškova života. Među njima su krađe povijesnog kamena i olovnog pokrova, visokovrijednih kulturnih predmeta iz muzeja i galerija te artefakata s podvodnih arheoloških nalazišta. Procjenjuje se da je 2021./2022. godine vrijednost ukradenih kulturnih dobara samo u Engleskoj premašila 3,67 milijuna eura, pod pretpostavkom da su stvarne brojke vjerojatno veće jer se zločini povezani s baštinom i dalje nedovoljno prijavljuju. U izvještaju se ističe da se s rastom inflacije koja i dalje utječe na cijenu robe može očekivati i povećanje krađe vrijednih kulturnih predmeta. Pokazalo se i da su, osim krađa, među većim prijetnjama nacionalno važnim povijesnim zgradama i arheološkim nalazištima podmetanje požara, vandalizam i grafiti, a kao rastući problem prepoznat je i kibernetički kriminal.
Drugo istraživanje, koje je 2024. godine provela osiguravajuća grupa Ecclesiastical, otkrilo je da je devet od deset ispitanih baštinskih ustanova u Ujedinjenom Kraljevstvu pretrpjelo kazneno djelo u prethodnoj godini. Od petsto ispitanih ravnatelja i voditelja ustanova, među kojima su bili muzeji, galerije, dvorci, povijesne kuće i kazališta, 35 % ih je bilo prisiljeno privremeno zatvoriti svoja vrata zbog kaznenih djela. Dvije trećine ispitanika više nego ikada zabrinuto je zbog kriminala, a od poduzetih mjera 48 % ulaže u zaštitare, 35 % u zaštitne ograde i 30 % u dodatnu kibernetičku sigurnost. Unatoč tomu, 61 % sudionika istraživanja i dalje smatra da su njihove ustanove lake mete za kriminalce. Zabilježen je također porast nižeg kriminala među posjetiteljima poput antisocijalnog ponašanja, neovlaštenog ulaska, fizičkog zlostavljanja osoblja, bacanja smeća i sitnih krađa, a tu su i prosvjedni napadi na istaknuta umjetnička djela u muzejima i galerijama koji nakon pandemije redovito pune medijske stupce.
Iako cilj muzeja i drugih baštinskih ustanova treba biti uključivost te im je dužnost omogućiti dostupnost svojih zbirki javnosti, ta otvorenost može biti i dvosjekli mač. Kako ističe Rachel Nolan, voditeljica za zločine nad kulturnom baštinom britanskoga Nacionalnog vijeća načelnika policije, „mrežna vodstva koja su mnoge ustanove nudile tijekom pandemije bila su blagodat i za provalnike, koji su mogli lako identificirati ulazne i izlazne točke te sigurnosne propuste“, što također treba imati na umu. S druge strane, širenje informacija na mreži omogućuje i inicijative poput UNESCO-ova virtualnog muzeja ukradenih kulturnih predmeta, lansiranoga jučer na godišnjoj konferenciji o kulturnim politikama i održivom razvoju MODIACULT koja se od 29. rujna do 1. listopada održava u Barceloni. Virtualni muzej najavljen je 2022. godine, a početni mu postav čine 3D modeli i fotografije 241 predmeta iz 56 zemalja koji su uvršteni u Interpolovu bazu ukradenih umjetnina, omogućujući time veću vidljivost nestalih predmeta i još jedan korak naprijed u borbi protiv nezakonitog trgovanja kulturnim dobrima.
(Dunja Vranešević)
Izvor: Arheološki muzej u Zagrebu
Najava – otvorenje izložbe „Arheologija i popularna kultura“
U Arheološkom muzeju u Zagrebu u četvrtak 2. listopada 2025. otvara se izložba „Arheologija i popularna kultura“ koja će prikazati kako je arheologija utjecala na različite medije te kako je prikazivana kroz likovnu umjetnost, književnost, kazalište, film, strip, glazbu, igračke, različite vrste društvenih igara i gaming industriju.
Arheologija je znanost koja proučava prošlost čovjeka kroz materijalne ostatke – od kamenog oruđa do čitavih naselja. Iako filmovi, književna djela i videoigre naglašavaju mistiku i akciju, svakodnevica arheologa puno je mirnija i metodičnija. Ona uključuje detaljno dokumentiranje nalaza, rad u laboratoriju, analizu podataka i (često) dugotrajna iskapanja. Prava uzbuđenja nerijetko dolaze tek nakon dugog niza godina istraživanja. Od samih početaka bavljenja arheologijom i sakupljanjem građe s arheoloških nalazišta značajan je utjecaj različitih medija koji oblikuju javnu percepciju ove znanosti.
U uvodnom dijelu izložbe posjetitelji će otkriti što je i kako utjecalo, prije pojave masovnih digitalnih medija, na viđenje arheologije kroz poglede umjetnika, izvještaje putnika i druge tiskane medije. Bit će prikazano moderno doba u kojemu su arheologiju među masama popularizirali filmovi, televizijske emisije i video igrice, često pogrešno predstavljajući metodološke i teorijske temelje polja u korist avanture i glamura. Rudnici kralja Solomona , Indiana Jones, Lara Croft: Tomb Raider i serija Stargate SG-1 samo su neki od primjera romantičnog i avanturističkog prikaza koji često zasjenjuje znanstvene ciljeve i praksu „prave“ arheologije, dovodeći do pogrešnih predodžbi o prošlosti i širenja pseudoarheoloških teorija. Na primjeru dokumentarnih emisija i programa poput Time Teama i National Geographica bit će pokazano kako struka primjenom novih tehnologija može aktivno i uspješno sudjelovati u popularnoj kulturi – ne kako bi oduzela čaroliju pustolovine, već kako bi pokazala da je stvarna znanost jednako uzbudljiva.
Autori izložbe su Jacqueline Balen i Daniel Rafaelić, kustosku koncepciju potpisuje Ema Kosnica, a za dizajn izložbe zaslužan je studio Šesnić&Turković.
Svi koji žele saznati više o izazovima i mogućnostima koje donosi prodor medijske mašte u znanstvenu stvarnost moći će razgledati izložbu u Arheološkom muzeju u Zagrebu do 1. veljače 2026.
(I.G.)
„Reputacija muzeja kao alat vodstva“ – u Trebinju održan međunarodni muzejski forum
Nakon foruma u Zadru kojem je domaćin bio Narodni muzej Zadar uz podršku Muzeja antičkog stakla i zadarskog Arheološkog muzeja, održan je drugi dio projekta izobrazbe za muzealce u Muzeju Hercegovine u Trebinju od 22. do 24. rujna 2025. Međunarodni muzejski forum s radionicom osposobljavanja na temu „Reputacija muzeja kao alat vodstva“ održan je, uz potporu ICOM-a, u organizaciji INTERCOM-a, ICOM Hrvatska, ICOM SEE-a i ICOM BiH.
Program je okupio muzejske stručnjake, ravnatelje, kustose i stručnjake iz medija i turizma, a predavači su uz hrvatske muzealce bili kolege iz Italije, Velike Britanije, SAD-a i Egipta. Središnja tema bavila se ključnom ulogom reputacije u izgradnji otpornih i pouzdanih muzejskih institucija u suvremenom društvu. Uvodni panel vodila je Goranka Horjan, ravnateljica Dvora Trakošćan i predsjednica INTERCOM- a koja je i koordinator projekta. Primjere dobre prakse hrvatskih muzeja predstavili su Jurica Sabol, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja i Matija Dronjić iz Etnografskog muzeja te prof. Darko Babić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studije slučaja obuhvatile su različite primjere korištenja reputacije kulturnih institucija – od svjetski poznatih muzejskih projekata u Egiptu do slovenskih dvoraca te lokaliteta koji nose oznaku European Heritage Label – pokazujući kako muzeji mogu djelovati kao mostovi unutar svojih zajednica.
Interaktivne radionice su činile srž programa, pružajući sudionicima praktične alate za jačanje reputacije njihovih institucija. Cecilia Martin, londonska stručnjakinja za kulturni brending, vodila je interaktivnu radionicu na temu „Brendiranje sa svrhom u izgradnji reputacije“, naglašavajući važnost brenda vođenog svrhom u izgradnji povjerenja, kredibiliteta i emocionalne povezanosti s publikom. Pokazala je kako muzeji mogu postati platforme društvene promjene, angažirajući zajednice kroz značajne i inspirativne narative. Nadovezujući se na to, James Heaton, predsjednik njujorške tvrtke Tronvig Group, održao je radionicu na temu „Upravljanje reputacijom muzeja“. Njegov je pristup ponudio sustavni okvir za poboljšanje javne percepcije i organizacijskog učinka. Polazeći od vježbe o svrsi brenda, Heaton je vodio sudionike kroz razvoj praktičnih strategija za usklađivanje institucionalne misije, operativne prakse i javne komunikacije s ciljem dugoročne izgradnje reputacije.
Dodatne studije slučaja obogatile su raspravu, uključujući prezentacije o kulturnim strategijama poput festivalizacije nematerijalne baštine, muzejske scene u Sarajevu i izgradnje relevantnih muzejskih koncepata u regionalnim kontekstima. Ovi primjeri naglasili su raznolike izazove s kojima se institucije suočavaju, od prekomjernog turizma i migracije radne snage do potrebe za većom inkluzivnošću i relevantnošću u angažmanu zajednice.
Projekt uključuje i provođenje ankete o muzejskoj reputaciji na svim lokacijama projekta uz prateću analizu rezultata koju provodi tvrtka Hadrijan. Rezultati projekta bit će publicirani u stručnoj publikaciji krajem godine. Program ističe tri ključna modela za jačanje reputacije muzeja unutar održivog okvira: zalaganje za održivost u sredinama opterećenim turizmom, stvaranje mostova u raznolikim zajednicama te sustavno upravljanje institucionalnom reputacijom.
Kroz predavanja, radionice i posjete lokalnim muzejima i baštinskim lokacijama, sudionici su sudjelovali u promišljenim raspravama o evoluirajućoj ulozi muzeja kao platformi usmjerenih na zajednicu koje potiču dobrobit, inkluzivnost i otpornost. U vremenu globalne neizvjesnosti i društvenog stresa, muzeji su prepoznati kao ključni akteri osnaživanja i kulturnog obogaćivanja.
(Goranka Horjan)
Fotografirao: Dario Grzelj/ Hina
NMMU – izložbom obilježeno 50. godina od osnutka Galerije „Josip Račić“
U Galeriji „Josip Račić“ Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (NMMU) otvorena je izložba „Josip Račić (1885. – 2025.)” kojom se obilježava 140 godina od rođenja jednog od najznačajnijih slikara hrvatske moderne umjetnosti i 50 godina od osnutka te zagrebačke galerije.
Prema riječima kustosice Tihane Galić, izložba je posvećena Račićevu životu, djelu i naslijeđu, ali i prostoru koji nosi njegovo ime i koji je kroz godine oblikovao likovnu scenu Zagreba i Hrvatske. Iako je preminuo sa samo 23 godine, a njegova smrt i dalje ostaje nerazjašnjena misterija hrvatske likovne povijesti, ono što je ostvareno od Račićeva opusa u temeljima je hrvatske moderne umjetnosti i, prema opažanju povjesničara umjetnosti Zdenka Rusa, utrlo je put psihološkoj i melankoličnoj struji hrvatskog moderniteta koju definira opusima Steinera, pa potom Stančića, Vanište i, preko njega, cijele Gorgone.
Mala galerija koja nosi ime ovog velikog slikara otvorena je prije 50 godina u strogom centru Zagreba, a osnovala ju je skupina slikara s idejom stvaranja izložbenog prostora koji će sam namicati sredstva za rad. U to vrijeme kada privatnih galerija gotovo i nema, a potreba za izlagačkim prostorima u gradu je velika, osnivanje Galerije „Josip Račić“ bilo je važan iskorak. Jedan od poticaja bila je i želja da se odgovori na tada vrlo popularnu Galeriju Forum, u kojoj su izlagali poslijeratni modernisti čija se slikarska poetika razlikovala od one zastupljene u novootvorenoj Galeriji „Račić“.
Fotografirao: Dario Grzelj/ Hina
Izložba je memorijalnog karaktera pa je izbor njegovih djela sužen na najpoznatija ostvarenja nastala u svega dvije godine likovnog stvaralaštva, za vrijeme umjetnikova školovanja. Riječ je o trinaest djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koje tvore srž njegova opusa, među kojima je „Majka i dijete“ (1908.), jedno od ključnih ostvarenja hrvatske moderne umjetnosti nastalo u umjetnikovu stanu s modelima iz njegova neposrednog okruženja – stanodavkom i njezinim sinom, te „Autoportret“ (1908.) koji svjedoči o intimnom i introspektivnom karakteru Račićeve poetike.
Posjetitelji mogu vidjeti „Damu u bijelom“ (1907.) nastalu tijekom školovanja na Akademiji u Münchenu u duhu starog europskog slikarstava, zatim izrazito atmosferičan „Portret starog prijatelja“, djelo u duhu impresionizma oslobođeno čvrstog akademskog formalizma, a svakako treba spomenuti i „Djevojku pred ogledalom“ (1908.), jedno od njegovih najzrelijih ostvarenja koje svjedoči o Račićevoj sposobnosti da minimalnim slikarskim sredstvima izrazi duboku emocionalnu slojevitost.
Izložba se može razgledati do 5. listopada 2025.
(I.G.)
Izvor: Gradski muzej Čazma
Gradski muzej Čazma – povijesni hod kroz šume čazmanskog kraja
U Gradskom muzeju Čazma može se pogledati izložba „O ŠUMI, OD ŠUME! Povijesni hod kroz šume i šumarstvo čazmanskog kraja“ koja donosi jedinstven uvid u stoljetnu povezanost čazmanskog kraja sa šumom – kako kroz povijest gospodarenja, tako i kroz svakodnevni život ljudi koji su od šume živjeli i s njom oblikovali svoju zajednicu.
Od srednjovjekovnih biskupskih statuta, preko vremena Vojne krajine pa sve do osnutka prvih šumarija u Ivanskoj, Dragancu i Čazmi – izložba kroz brojne dokumente, predmete i vizualne prikaze predstavlja bogatu prirodnu i kulturnu baština proizašlu iz suživota čovjeka i šume, istovremeno potičući posjetitelje na razmišljanje o odgovornosti koju imamo prema okolišu i potrebi očuvanja šuma za buduće naraštaje.
Postav je konceptualno podijeljen na dva dijela. Prvi dio donosi povijesni hod kroz šume i šumarstvo čazmanskog kraja koji započinje srednjim vijekom i zagrebačkim biskupom Eberhardom koji je u poznatim Statutima iz 1406. godine uvidio značenje šuma za stanovništvo čazmanske, dubravske i ivanićke provincije, odredivši da ih od prekomjernog iskorištavanja čuvaju četiri lugara koja su oslobođena plaćanja daća, a nastavlja se prodorom Osmanlija i razdobljem Vojne krajine kada su šume djelomično korištene za prirodnu obranu, odnosno izradu vojnih prepreka i fortifikacija.
Izvor: Gradski muzej Čazma
U drugom dijelu naglasak je na drvu kao sirovini koja je davala dodanu vrijednost životu kao izvor hrane i ogrjeva, odnosno materijala od kojeg su lokalni obrtnici, a kasnije i industrija, izrađivali alate, namještaj i razna prijevozna sredstva, odnosno gradili kuće i mostove. Izloženi su alati iz fundusa muzeja poput prečne pile za ručno rezanje drveća, kesera koji se koristio za dubljenje drvene građe ili obručnjaka za površinsku obradu drveta, a posjetitelji mogu vidjeti i brojne uporabne predmete korištene u svakodnevnom životu poput kalupa za izradu opanaka, demižonke opletene kuhanim šibljem koja se koristila za držanje različitih tekućina ili kolovrata namijenjenog sukanju lanene, konopljine i vunene niti.
Poseban segment izložbe posvećen je šumi Garjevica, simbolu prirodne baštine ovoga kraja koja je tijekom prošlosti u više navrata bila značajno eksploatirana i uz čiju se međuratnu koncesiju za sječu veže najveća korupcijska afera u Kraljevini Jugoslaviji. Zahvaljujući ovoj šumi u čazmanskom području izgrađena je uskotračna željeznička pruga, a mnogi današnji stanovnici Čazme potomci su doseljenika iz drugih krajeva koji su se kao šumarski radnici zapošljavali tijekom njene eksploatacije.
Autorica izložbenog postava i kataloga je Marina Junger Sokolović, a izložba se može pogledati u Gradskom muzeju Čazma do 10. listopada 2025. godine.
(Ivan Guberina)
Izvor: Hrvatski povijesni muzej
Fotomonografija „Domovinski rat – priča o pobjedi“ – vizualna enciklopedija novije hrvatske povijesti
U povodu 30. obljetnice vojno-redarstvenih operacija „Bljesak“ i „Oluja“ objavljena je fotomonografija Domovinski rat – priča o pobjedi, jedno od najsveobuhvatnijih izdanja posvećenih novijoj hrvatskoj povijesti. Na gotovo pet stotina stranica okupljeno je više od 500 fotografija koje prate najvažnije trenutke ratnih godina – od političkih i vojnih događaja do života vojnika i civila. Knjiga spaja dokumentarnu točnost s emocionalnom snagom fotografije, čineći je jednako vrijednom i znanstvenicima i široj javnosti.
Suizdavači su Mozaik knjiga, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i Hrvatski povijesni muzej, a upravo ta institucionalna suradnja jamči vjerodostojnost, stručnu obradu i reprezentativnost izdanja. Fotomonografija je dostupna u dva izdanja enciklopedijskom i luksuznom.
Za Hrvatski povijesni muzej ovo izdanje ima posebno značenje. Kao institucija koja sustavno prikuplja i interpretira građu vezanu uz Domovinski rat ova se fotomonografija nadovezuje na dugogodišnji rad Hrvatskog povijesnog muzeja na prikupljanju i interpretaciji građe vezane uz Domovinski rat. Od prvih dana agresije na Republiku Hrvatsku, Muzej je, uz predmete i dokumente, sustavno prikupljao i fotografski materijal – od profesionalnih fotoreportera, amatera, ali i vlastitih djelatnika na terenu. Zahvaljujući suradnji s izdavačkim kućama kao što su Večernji list, Slobodna Dalmacija i Novi list te brojnoj prikupljenoj građi, već u kolovozu 1991. godine dolazi do realizacije prve izložbe ratnih fotografija, u organizaciji Hrvatskog povijesnog muzeja, a uslijedio je i niz izložbenih projekata u zemlji i inozemstvu kojima se svjetskoj javnosti nastojala prenijeti istina o agresiji na Hrvatsku.
Ova fotomonogafija upravo svjedoči da ratna fotografija u hrvatskom kontekstu nosi višestruku dimenziju: ona je istodobno dokument, umjetnički izraz i sredstvo propagande. Hrvatska je u tim početcima borbe za slobodu, kada nije imala naklonost svjetske politike i javnosti, i zahvaljujući fotografiji kao propagandnom sredstvu promijenila situaciju u svoju korist. Hrvatski fotoreporteri – često vrlo mladi ljudi, koji su se 1991. našli na prvim crtama bojišta – svojim su radom u realnom vremenu oblikovali vizualnu kroniku Domovinskog rata. Njihove fotografije, snimane u iznimno teškim i opasnim okolnostima, poslužile su ne samo kao izvještaji za domaću i stranu javnost, nego su postale i simboli nacionalne borbe i identiteta. Možda, da parafraziramo, je to najbolje rekao svakako najpoznatiji svjetski ratni fotograf Robert Capa: Ako ti slike nisu dovoljno dobre, nisi prišao dovoljno blizu. U tom smislu fotografija je bila moćno oružje: fotoaparat je nerijetko imao funkciju istu kao i oružje u ruci – braniti istinu o ratu i pravo na samostalnost.
Fotomonografija Domovinski rat – priča o pobjedi i slični projekti stoga nisu samo publikacije ili izložbe, već ključna mjesta gdje se povijest, kultura i sjećanje spajaju u trajno svjedočanstvo.
(Rutva Primorac)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr